|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam jedna obična cura,vrlo osjećajna,koja voli uživat u životu,obožava svoje frendove,voli nailaziti na nove,voli se družiti,izlaziti,pomagati svojim prijateljima,uvijek dati savjet ako je potreban,obožava se smijati i obožava biti u dobrom društvu,ne voli kad se viče na nju,kad je tužna,kad pada kiša,kad se posvađa sa dobrim frendovima,kad izgubi nekog svojom krivicom.....Ovaj blog je napravljen kako bi napisala svoje osjećaje ,kako se u tom trenutku osjećam.Sve u svemu vrlo sam sretna osoba,zadovoljna svime što imam.....Većinom sam uvijek nasmijana ali kao i kod svake osobe i kod mene ima jedan mali dio koji je tužan , ne postoji način kako da to opišem.....uostalom shvatit ćete preko postova....
You with the sad eyes
Don't be discouraged
Oh I realize
It's hard to take courage
In a world full of people
You can lose sight of it all
And the darkness inside you
Can make you feel so small
But I see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow
Show me a smile then,
Don't be unhappy, can't remember
When I last saw you laughing
If this world makes you crazy
And you've taken all you can bear
You call me up
Because you know I'll be there
And I'll see your true colors
Shining through
I see your true colors
And that's why I love you
So don't be afraid to let them show
Your true colors
True colors are beautiful,
Like a rainbow
If you are alone i'll be your shadow,
If you want to cry,i'll be your shoulder,
If you need to be happy,i'll be your smile,
But anytime you need a friend i'll just be me!
Cause you were made for me
Somehow I'll make you see
How happy you make me...
I can't live this life
Without you by my side
I need you to survive...
Only love, sets you free,
And if you serve to fate, then you're my destiny.
Now I know, now I see.
Anything can happen, if you just believe.
When life gives you a hundred reasons to cry,
show life that you have a thousand reasons to smile.
Through the wind I hear your voice, in the clouds I see your name.
Living life without you just wouldnt be the same
“The darkness that surrounds us cannot hurt us.
It is the darkness in your own heart you should fear."
I'm going to smile like nothings wrong,
talk like everythings perfect,
act like it's all a dream,
and pretend it's not hurting me.
Ahh evo mene opet,nemogu vjerovati ja sam doma a subota je!!! To je ne moguće zamisliti onima koji me znaju, ne sjećam se kad sam zadnji put bila u subotu doma sa starcima ma da popizdiš!! Jooooj ma šta to meni treba, dok su svi moji van ja sam za kompom i pišem post, uff....Zajebala sam stavr i to gadno, ovo se još nikad nije desilo, da stavrno ne mogu van! Školu sam zapostavila što sam više mogla i tu je nastala cijela ova priča zašto me nema vani! Nikad nisam bila tako loša u školi, nikad nisam imala jedan na polugodištu i to ne 1 jedinicu nego par.... ma ljuta sam sama na sebe, ali tko ne bi bio, ma sramota me i razočarala sam sebe i svoju obitelj što sam više mogla , jer uvijek dobijem ono što želim ali onda im to moram uzvratiti...Kako kaže moja mama "imaš samo jedno obavezu i to ti je teško napraviti" Mislim samo na nebitne stvari. Usrala sam cijele praznike, vikende a idoček nove!!!! Iskreno se nadam da će stara barem malo popustit i da će me pustit vani barem jedan vikend dok su praznici, pa nemogu učit 24 h na dan, pa popizdit ću!! A doček Nove mi mora dopustit , ma nema nikakve šanse da ću ja taj dan biti doma, ma nema teorije...ma kakvi....To je nešto što čekam već mj dana. i onda da mi to zabrani...istina razočarala sam je, naljutila, ali šta da radim, vrijeme vratit nemogu, mogu se samo puno više potrudit slijedeće godine, što će tako i biti!!! Danas sam išla s njom u shopping i počela se histerično derat na mene, čim smo počele pričati o školi, i naravno ja ovako osjećajna, počele mi suze teći niz lice, jer najviše od svega mrzim kad netko mora vikati, kao da ne može lijepo reći ili objasniti pa nisam gluha!! Rekla mi je da možemo normlano komunicirati kad pričamo o nebitnim stvarima, a kad krenemo o bitnim stavrima, npr. spremanje,učenje, škola bla bla....nastaje moja tišina i njezino vikanje...di se ja nemogu suzdržati od plača!! Iskreno se nadam da će sve biti kako treba, i da će stara popustiti i da će joj barem malo biti žao!! Do čitanja....
