Opis bloga
ispušni ventil trenutačno... ali kad naraste, tko zna što ovaj blog može postati.

Tko sam ja?
Jedna twentysomething djevojka... nećemo u detalje koliko je to something

I samo jedna napomena: Ovo je moj blogovski spot na Netu, moj privatni svijet u kojem vladam ja, i to posve autokratski, i sve što ovdje pišem kao svoje mišljenje - ovdje vrijedi apsolutno. Eto tako. Da se zna.
e-mail: allusions @ globalnet.hr
UIN: 61398060

Crashdown v.2.0........................................................reloaded.

nedjelja, 17.06.2007.

Typing out loud

Na početku naše veze poklonio mi je irski simbol Claddagh, simbol ljubavi i prijateljstva, i rekao mi da mu ga vratim kada ću ja njemu moći obećati isto (love, friendship, loyalty). Neki dan sam mu dala pendant s tim simbolom (dala bih mu ga prije, ali sam ga kupila preko Neta i čekala da dođe :D).
"With these hands I give you my heart
and I crown it with my love."

Prije pisanja ovog posta napisala sam dugačak post o svačemu, i onda mi se ugasio komp prije nego što sam ga postala. Sada više ne znam ponoviti sve što sam napisala... a nije ni važno. Ako blog služi kao ventil, a meni trenutno služi samo za to actually, poslužio je svrsi tada kada sam napisala sve što sam napisala... To što je publika ostala zakinuta... ah Bože moj... :D

Nabasala sam na post koji je inspiriran mojom malenkošću... i iako je autorica donijela neke krive zaključke o meni ne znajući zašto sam napisala post na koji se osvrnula, ipak me je navela na razmišljanje...

U posljednje vrijeme ljudima često govorim da moramo živjeti u sadašnjosti jer samo sadašnjost zaista imamo. Prošlost je iza nas, prošlost je prošla, nema je više; budućnost se još nije dogodila i nemamo nikakvu garanciju da hoće... imamo samo sadašnji trenutak. Ne znamo što donosi Sutra, ne znamo ni hoće li doći Sutra, a Jučer je prošlost koju ne možemo vratiti; preostaje nam samo Danas. I shvaćam to više nego ikad prije... Prošlost je bila pa prošla, nema smisla razmišljati o njoj (osim da zatvorimo određeno poglavlje svog života i krenemo dalje), nema smisla živjeti u njoj. Život nikada nije jučer, nikada neće biti sutra - on je uvijek sada, u ovom trenutku...

To ne znači da nas prošlost neće ponekad proganjati... zapravo uvijek hoće ako ostavimo stvari nerazriješenima. Uvijek će se vratiti da nas progoni koliko god bježali. Zato ja nastojim biti iskrena sama prema sebi i ne tvrditi da sam zatvorila neko poglavlje života dok je ono još uvijek otvoreno i utječe na moj život. Preboljeti osobu i preboljeti događaje nije isto. Ja sam preboljela osobu, ali nisam do kraja preboljela ono što se dogodilo, vlastitu naivnost, vlastite odabire i stvari koje su mi se dogodile. Što više vremena prolazi, to sam bliže cilju; ali prošlost je tu i htjela ja to ili ne, ona obilježava moju sadašnjost jer projiciram proživljene boli na sadašnjost i to utječe na moju percepciju svega što me okružuje. Poanta je u tome da trebamo naučiti to prepoznati i ne dopustiti da primjerice projiciramo prošlu vezu na novu vezu, da strahovi iz prošle veze utječu na novu vezu... To će se događati svakako, ali cilj je to prepoznati i osvijestiti i ne dopustiti da učini previše štete... To, dakako, ima i svoju dobru stranu - lekcije koje smo naučili, greške koje zbog svega toga nećemo ponoviti. Na kraju krajeva, to sam što sam upravo zbog svoje prošlosti... Ima tamo stvari koje bih najradije zaboravila, koje bih izbrisala da mogu, odabira kojih se sramim, grešaka koje sam uporno ponavljala, lekcija bolnih i manje bolnih koje sam naučila više ili manje uspješno... ali to sam sve ja. Ne valja živjeti u prošlosti, ali jednako tako nema smisla ni bježati od nje.

U mom slučaju prošlost je - što se, primjerice, tiče romantičnih stvari - pogubno djelovala na moju sadašnjost... ne samo u zadnje vrijeme, nego i prije. Nikad nisam doživjela sreću u ljubavnom aspektu života i bila sam uvjerena da se tako nešto meni ne može dogoditi i da nikada neće. Navikla sam na ljubavne neuspjehe, neuzvraćene ljubavi, patnju i bol, pisanje tužnih pjesama, suze u očima... ali isto tako, uz sve to, ja sam bila ok... jer sam navikla. Bol je bila bolna, ali na neki način toliko poznata i bliska, da više nije čak ni boljela... S bivšim sam na trenutak pomislila da su se stvari promijenile... približila sam se ljubavi, to je bilo najbliže što sam joj ikad bila, mislila sam. To je bila tek sjena, tek opskurna slika u mojoj glavi, ali na trenutke sam mislila da sam sretna. Na trenutke sam možda čak i bila sretna. (Sasvim jedna druga priča je priča o tome kako nisam stvarno bila sretna u toj vezi jer sam cijelo vrijeme osjećala da nešto nije u redu, da se on nije jednako emocionalno otvorio i da ne osjeća što ja osjećam...) I onda sam bila vraćena natrag u poznat mi okoliš, u moj svijet gdje "starim ja, a u ljubav vjere nemam"... i bila sam kao riba u vodi. I'm only happy when it rains. Navikla na imanje slomljenog srca, povratak u prošlo stanje bio je skoro pa utješan.

A onda je došao On. Moj je svijet preokrenuo naglavačke... više nego što je ikada prije moj svijet bio okrenut naglavačke, a dobrano se izokretao u zadnjih par godina, a što se tiče matters of the heart, zadnjih mjeseci... I što vrijeme više prolazi, to više se zaljubljujem u njega jer otkrivam nove dubine koje prije nisam vidjela... Nije savršen kao što nitko nije, ali je savršen za mene. :) Prvi put me netko zaista voli i, iako mi je teško to napisati ovdje ili reći naglas - lecnem se svaki put - vjerujem mu kada mi to kaže. Njegova ljubav me iscjeljuje, zavija moje rane, briše moje suze... zaboravljam tko sam bila, postajem netko novi, bolji...

Ta djevojka koja me spomenula na svom blogu misli da nisam pustila prošlost, ali ona zaboravlja da pustiti prošlost nije isto što i obračunati se s kosturima u ormaru, s emocionalnom prtljagom koju svi vučemo. Ja sam preboljela bivšeg (osobu), ali ostale su rane na mom srcu, neke nove, neke produbljene prastare rane od tko zna kada; ostali su ožiljci i neverbalizirane tuge; ostalo je žaljenje i teškoće u mirenju sa samom sobom i opraštanju sebi... A to ne odlazi preko noći. To nikada ne odlazi preko noći.

Ona ne zna zašto sam ja napisala to što sam napisala ni što je to značilo. Ona ne zna što je prouzrokovalo taj post. Ona ne zna da je taj post namjerno napisan bivšem da ga on pročita kao odgovor na nešto što je on pisao. Ne zna, ali misli da zna, pa piše... Neka piše. Meni je u životu samo važno da budem iskrena prema samoj sebi i prema ljudima u mom životu. Ne želim si zabrijavati stvari, uvjeravati se da su stvari plave, a zapravo su smeđe, ne želim samoj sebi mazati oči. Zato na ovom blogu pišem što mi dođe, pišem ga kao dnevnik. Bez previše cenzure. Ponekad posve bez cenzure.

Javio se. Bivši, jel. Nakon mog zadnjeg posta. Razgovarali smo dosta dugo i nije mi imao za reći ništa što već nije kada smo prekinuli i netom nakon prekida, i na kraju me pitao da li mi je bar malo lakše. Rekla sam mu da baš i nije, ali da cijenim namjeru. It's the thought that counts. Njemu je bilo lakše. Ionako je on to učinio zbog sebe, budimo realni. Neka mu je lakše onda. Iako mi nije baš rekao tu riječ -Oprosti - a voljela bih da je, oprostila sam mu... još sam mu davno prije oprostila. Rekao je da ne želi da mislim da me iskoristio i da nije ništa osjećao prema meni, jer da nije tako, ali riječi ne mogu promijeniti događaje, to što mi je rekao ne može promijeniti činjenicu da sam se ja tako osjećala zbog toga kako se ponašao nakon prekida. Ne generalno nakon prekida, nego kada je još sve bilo friško i kada je znao da ponovo i ponovo lomi moje srce, ali ga nije bilo briga. To kako sam se ja osjećala i kako se osjećam zbog svega ne može se promijeniti njegovom tvrdnjom da je sve ono što mi je govorio kada smo bili skupa bilo istina. Jer svojim ponašanjem poslije svega, kada je pokazao totalno nepoštovanje prema meni i mojim osjećajima, obrisao je sve...

Ali smo lijepo popričali... nadam se da će biti dobro, da će se srediti, da će odrasti u onim područjima u kojima mora odrasti... Moja ljubav je jučer rekla da će mu zahvaliti što me je ostavio ako ga ikad upozna. :D Možda bih mu i ja mogla zahvaliti za isto... Jer sam tako upoznala Njega i sada otkrivam što znači voljeti i biti voljen... Jučer smo bili cijeli dan skupa i svejedno se nismo mogli rastati do sitnih jutarnjih sati... Puno smo pričali jučer i drago mi je zbog toga. Volim kako možemo pričati o svemu... što mu zbilja mogu reći sve i što on meni može reći sve... U zadnje sam vrijeme imala nekoliko emo epizoda koje su bile toliko bizarne da ne mogu a da ne posumnjam da su za njih bile krive pilule. Ali prošle su brzo i pokazale su mi koliko je On zbilja here to stay. Da neće otići tako lako. Da me zbilja voli i prihvaća.

Koliko god se ja borila sa sumnjama u vezi toga svega. Koliko god se ja čudila.

Tu je.

Moja ljubavica. cerek

- 14:30 - Komentiraj (4) - Printaj - #



<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Crashdown v.1.0
DeviantART




Kelly Clarkson - You Found Me

Is this a dream?
If it is
Please don't wake me from this high
I've become comfortably numb
Until you opened up my eyes
To what it's like
When everything's right
I can't believe

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me
You found me

So, here we are
That's pretty far
When you think of where we've been
No going back
I'm fading out
All that has faded me within
You're by my side
Now everything's fine
I can't believe

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me
You found me

And I was hiding
'Til you came along
And showed me where I belong
You found me
When no one else was lookin'
How did you know?
How did you know?

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me

(You found me)
(When no one else was lookin')
You found me
(How did you know just where I would be?)
You broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
The good and the bad
And the things in between
You found me
You found me



web site hit counter posjetitelja

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se