Opis bloga
ispušni ventil trenutačno... ali kad naraste, tko zna što ovaj blog može postati.

Tko sam ja?
Jedna twentysomething djevojka... nećemo u detalje koliko je to something

I samo jedna napomena: Ovo je moj blogovski spot na Netu, moj privatni svijet u kojem vladam ja, i to posve autokratski, i sve što ovdje pišem kao svoje mišljenje - ovdje vrijedi apsolutno. Eto tako. Da se zna.
e-mail: allusions @ globalnet.hr
UIN: 61398060

Crashdown v.2.0........................................................reloaded.

nedjelja, 24.02.2008.

U meni su zakopane riječi koje katkad izgovaram suzama
čak i onda kada nisam tužna, čak i onda kada sam sretna.
Toliko bih ti toga htjela reći,
ali ne riječima
i ne suzama,
jer htjela bih da osjetiš moje srce
i da znaš... da znaš.
Makar ne razumio
makar sve u tebi vrištalo,
ja htjela bih da znaš.
Ja razumijem tvoje oči i riječi koje si izrekao,
ali osjećaje utkane u ono što jesam
ne mogu utopiti u nepostojanje.

I dok mi niz lice klize suze,
osjećam te blizu.
Svi stihovi koje sam ikada napisala
zapravo su napisani tebi,
svi za koje sam nekada mislila da sam ih voljela
zapravo su bili tvoje sjene,
sjene onog koji će jednom doći
onog kojeg ću voljeti jednom
i koji će voljeti mene,
onog kojeg sam čitav život čekala
i koji je došao
u tebi,
sjene tebe.

Nikad me nečiji dodiri nisu proganjali
još dugo vremena nakon što su stali,
nikad moja utroba nije plamtjela
tako da gubim dah kojim dišem,
tako da ne mogu udahnuti dok cjelivaš moje usne
i dok me držiš čvrsto u svom naručju
i šapatom miluješ moju dušu.
I nikad poljupci nisu bili tako slatki
ili dodiri tako nježni
ili zagrljaji tako čvrsti.

Volim kada se gledam u tvojim očima,
kada postajem lijepa
jer me ti vidiš takvom,
i kada se utapam i gubim u tvom pogledu
i nestajem i ponovo se pronalazim
pod tvojim prstima.

Znala sam još onda dok smo u svibanjskoj noći
sjedili pored tamne vode i,
uz krikove ptica u daljini
i drhtavo svjetlo svijeće,
otkrivali najnježnijim dodirima
buduće dane.
Znala sam iako se možda nisam usudila
priznati da znam...
da s tobom želim
ostati zauvijek
i voljeti te do smrti.


- 17:48 - Komentiraj (0) - Printaj - #



subota, 15.12.2007.

Razmišljam o pogreškama koje sam učinila u životu, o pogrešnim odabirima, odlukama, skretanjima i krivim ljudima poklonjenom povjerenju. Ima dosta tih pogrešaka... previše. Ponekad poželim imati gumicu kojom bih mogla izbrisati sve loše iz svoje prošlosti; ili se nekako vratiti u prošlost i ponovo proživjeti sve - ovaj put, dakako, pametnije.
Postoje i dobre odluke koje sam donijela, bez kojih bi učinjene greške bile još veće i još gore.
Ponekad te greške i sve te krive odluke bole; ponekad odista jako bole, kao što znaju boljeti ožiljci na tijelu i puno godina nakon što su rane zacjelile... Čak i više, možda puno, puno više, znaju boljeti ovi duševni ožiljci koji su poprimili oblik sjećanja i žaljenja.
Ali povratka nema.
Postoji samo sadašnjost. Samo danas.
Budućnost ne postoji jednako kao što ne postoji prošlost; postoji samo ovdje i sada.
Kad me preplave razmišljanja o životu, tuga zbog izgubljenog vremena, bol zbog krivih odluka, ne mogu a da si ne postavim pitanje da li bih bila ista i da li bih se našla na istom ovom mjestu da sam donijela ispravne odluke... Naravno, ne znam odgovor na to pitanje... nitko ne zna. Možda bih svejedno upoznala Njega... ali ako ne bih, onda... onda mi nije žao svih tih krivih odluka i pogrešnih skretanja na raskršćima života. He's worth it all!

- 01:30 - Komentiraj (1) - Printaj - #



utorak, 20.11.2007.

Sutra nam je šest mjeseci.
Wow, vrijeme leti.
Pola godine je prošlo od početka najljepše priče koju pišemo On i ja...
Volim ga... cijelim svojim srcem.
On je jedna od najdivnijih i najboljih osoba koje znam... i zaista se smatram neopisivno sretnom što je od svih koje je mogao odabrati - odabrao mene.
I što me voli... koliko god me to ponekad čudilo jer ne shvaćam što to o/u meni pronalazi vrijednim svoje ljubavi...

cerek

- 17:32 - Komentiraj (1) - Printaj - #



srijeda, 14.11.2007.

I'm still alive

Nije mi se dalo pisati na blogu... A i nisam imala puno dobrih vijesti. Ili, ako i jesam, zasjenila ih je tužna, najtužnija vijest: umrla mi je baka... Ima tome već mjesec i pol, ali ja se još uvijek nisam sasvim uhvatila u koštac sa svime što se dogodilo. Najteže mi je palo to što sam, prema seoskim običajima, bila prisiljena gledati mrtvo bakino tijelo izloženo pred svima. I tako sam se s mrtvacem prvi put susrela gledajući njeno beživotno tijelo. S obzirom na to da sam imala neki iracionalan strah od susreta s mrtvacem, to je pozitivno djelovalo na mene jer sam konačno uvidjela da vidjeti mrtvog čovjeka nije tako strašno; ali s obzirom na to da je to bilo mrtvo tijelo moje bake...
To je sada prva slika koja mi se pojavi u glavi kad pomislim na nju. I to mrzim. Mrzim.

I guess it takes time... S vremenom će sve postati lakše...

Moje dvije ljubavi su i dalje moje dvije ljubavi: moja ogromna velika ljubav, moj dečko, i moja mala dlakava ljubav, Rafi. A tu su i moje ljubavi manifestirane kao grupe koje studiram, alive and kicking... malo i previše jer navališe kolokviji, ali preživjet ću. Moram, hehe.

Ostalo je sve po starom. Osim posla - posao je novost. Da, radim. Preko vikenda, plus eventualno još neki dan tijekom tjedna. Jako sam sretna zbog toga!

A sada idem radit za faks pa ću staviti točku. Točka.

- 21:22 - Komentiraj (0) - Printaj - #



subota, 08.09.2007.

danas se Rafi uzivao sunčati pred balkonom... izvijao se na leđa i uživao u maženju i igranju. danas smo se opet kupali, da budemo sigurni da nemamo buha više i da očistimo šapice do kraja. ali nismo uspjeli baš skroz, ne znam kako da ih operem temeljito. pitat ću sutra veta, sutra nam je kontrola i nova pikica.
okice su mu puno bolje, više i ne kiše baš, veseo je, papa dobro... Slađušno stvorenjce, preswatko mawo mače. :)

sanjala sam neki grozan san... nešto o tome kako me dečko ostavio. uglavnom, užas. fali mi jako. nismo se puno viđali zadnjih dana zbog mog učenja, a sutra on ide na par dana na put... radujem se zbog njega jer će mu bit super s dečkima, al će mi jako faliti... jako jako jako...

učenje. ah. ne želim razmišljati o tome, samo postanem anksiozna i brinem i bojim se. samo da prođe sve. idem sad napisati seminare do kraja pa učiti...

- 15:56 - Komentiraj (1) - Printaj - #



Rafi

ovaj mali sjatki mišić na slici je Rafi (puno ime Rafael Bubi). cerek pronađen je vani na ulici u srijedu sav prljav, s ogrebotinom na nožici, prehlađen i u šoku. odmah je naučio gdje treba ići na wc i pustio me da ga okupam i, srećica mala, samo je sjedio u kadi i pustio me da ga ispirem tušem nakon šamponiranja. u međuvremenu je bio kod veterinara, dobio injekciju (antibiotik), tabletu za ćišćenje od glista, kapljice i mast za okice... i sada je puno bolje. papa dobro, jučer smo se i prvi put igrali, ali više se voli maziti. nenormalno se voli maziti. cerek presladak je i jako miran i dobar. najviše voli doći u krilo, tu se sćućuriti i šmajhlati. danas čak nije ni negodovao kad sam mu kapala kapi i mazala okice. hrabro je sve podnio i nije ni trznuo. cool
ja slađe mače nikad nisam srela. smijeh
jako bih voljela da ga zadržimo... ovisi naravno o majci, a ona ne želi... ali Rafi je i nju osvojio i...eto, nadam se da će ju zavesti do kraja. zubo
ako ne, morat ću mu pronaći topao dom gdje će dobiti puuuuno ljubavi i pažnje.
muca mala je tako mazasta da se da svakom da ga dira, presladak je. po kući stalno ide za nama kao psić i neopisivo je umiljato stvorenje.
mala ljubav. cerek

- 00:45 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 02.09.2007.

seminarenje

pišem seminarski.

Kognitivna znanost najjednostavnije se definira kao znanstveno proučavanje uma i inteligencije. To je interdiciplinarna znanost koja obuhvaća filozofiju, psihologiju, lingvistiku, antropologiju, umjetnu inteligenciju i neuroznanost.
Pokušaji da se odgovori na drevna pitanja o umu i znanju sežu daleko u prošlost sve do grčkih filozofa Platona i Aristotela koji su pokušali objasniti prirodu ljudskog znanja, a rasprave o znanju nastavile su se u Srednjem vijeku najviše u okviru teologije. Tijekom renesanse i prosvjetiteljstva, proučavanje uma nastavilo se u filozofiji kroz bavljenje teorijskoim i empirjskom problematikom znanja (Descartes, Locke i Kant) sve do razvoja novih empirijskih znanosti poput eksperimentalne psihoglogije (Wundt). Unutar nekoliko desetljeća od etabliranja psihologije kao zasebne znanosti koja istražuje čovjekove unutarnje doživljaje putem introspekcije kao reakcija na takvo gledište, javio se biheviorizam sa stavom da je predmet psihologije ponašanje, a njena metoda opažanje i eksperiment, a ne subjektivna introspekcija. Znanstvenici poput J.B. Watsona tvrdili su da se psihologija mora ograničiti na opažanje veze između stimulusa i reakcije očitovane kroz ponašanje na taj način praktički negirajući postojanje uma. Ova je dominacija biheviorizma trajala do 50-ih godina 20. stoljeća, kada je došlo do dramatičnih promjena te razvoja kognitivne psihologije. U to vrijeme, iako tek počinje razvoj računala, John McCarthy, Marvin Minsky, Allen Newell i Herbert Simon definiraju područje umjetne inteligencije, a Noam Chomsky objašnjava razumijevanje jezika u okviru mentalnih gramatika koje se sastoje od određenih sintaktičkih pravila, odnosno tvrdi da se sintaksa nekog jezika može proučavati neovisno o drugim jezičnim aspektima.
Poput grčkih filozofa u davnoj prošlosti, i današnji kognitivni znanstvenici bave se pitanjima o tome što je kognicija, što radi i kako djeluje; raspravljaju o tome što je znanje i koji su njegovi mehanizmi: kako nastaje, kako biva pohranjeno i kako se upotrebljava, kako ga se može izgubiti? Zanima ih što je forma, slika, koncept i riječ te kako se razlikuju jedno od drugog, i u kakvoj su vezi mišljenje i jezik.
Rasprava o umu započinje onim što filozofi nazivaju ontološkim problemom, pitanjem o tome koja je prava priroda mentalnih stanja i procesa te u kakvom se mediju oni odvijaju i kakav je njihov odnos naspram fizičkog svijeta? Taj je problem poznat kao problem duha i tijela. Filozofije uma dijele se na materijalističke i dualističke teorije. Materijalističke teorije uma one su teorije koje tvrde da su mentalna stanja i procesi jednostavno sofisticirana stanja i procesi kompleksnog fizičkog sustava – mozga. S druge strane, dualističke teorije tvrde da mentalna stanja i procesi nisu tek stanja i procesi jednog posve fizičkog sustava, već su sastavnice posebnog fenomena koji je po svojoj prirodi nefizikalan.
Unutar problema duha i tijela postoji niz različitih problema koji se obrađuju u filozofiji uma. Jedan je od njih i semantički problem. Otkud svakodnevne riječi za mentalna stanja dobivaju svoja značenja?


I onda stanem i brljam mrljam... nemam inspiracije. čak mi se čini da sam dobro počela (plan mi je sve kasnije stavit na hr.wikipediju jer nema baš ništa o kognitivnoj znanosti - prve dvije rečenice sam danas pejstala tamo. smijeh i sad, da, čak mi se čini da nije loše. ali sjedim pred monitorom okružena papirima i fotokopijama i imam otvorene linkove u firefoxu o kognitivnoj znanosti i svejedno ne mogu suvislo organizirati svoj rad. možda zato što nigdje nije sustavno i lijepo izloženo ono što mi treba da ekšli pronađem relevantne podatke o onome što je konkretna tema mog seminarskog. a možda je to zato što ni sama ne znam što bi točno taj seminar trebao biti. odlučila sam ga ipak napisati do preksutra (tj sutra), i predati ga u utorak pa kud puklo da puklo. pa da mogu na raniji termin na ispit sad kad su mi se poremetili planovi...

ništa, idem pisati dalje. ako mi ne dođe inspiracija, doći ću ja njoj. silovat ću je, bladi inspirejšn.burninmad i'm getting my paper makar eksplodirala od muke. ha.

- 22:50 - Komentiraj (1) - Printaj - #



petak, 31.08.2007.

Iznervirah se. Promijeniše mi neke termine ispita... i objavili su obavijest da jesenski rok traje do 24.09., a dali su nam termine nakon tog datuma. Onak. rolleyes Filozofski. cerekrolleyes

Tak da sam sad malo iznervirana jer su mi se poremetili planovi odnosno u neizvjesnosti sam jerbo ne znam kad imam neke ispitne termine. Ili da li su ovi koje imam točni. Lol.

Inače... spremala sam sobu, tražila skripte i tako. Počinje ozbiljno učenje. njamizubo

Idem sad off jer sam upravo shvatila da nemam neku inspiraciju za ovo. zubo

Ah. zubo

Bit će gadno ovih mjesec dana... ali imam svoju ljubavicu da me tješi. coolkisscerek Baš ga volim. cerek Sinoć je bio kod mene i pričali smo o D&D-u i smišljali mom liku prestiž klasu... baš mi je sladak kako se uživi i kako sve pamti i sve kuži i sve zna. Malo me sve to, istina, brine jer se bojim da nikad neću naučiti sva ta pravila, ali skroz mi je to sve fensi. Sve dok sam mu ja ipak važnija od D&D-a i igara zubo i maženje i razgovor sa mnom na ljestvici iznad. Lol. zubo

Anyway, on je moja svijetla točka, moja radost. Volim te, N. cerekkiss

- 21:50 - Komentiraj (0) - Printaj - #



ponedjeljak, 27.08.2007.

Zbog jedne krive riječi II

Sad mi se više ne da ići u HgSpot... a trebala bih učiti, što isto ne mogu u ovakvom stanju. Ovaj dan je katastrofa.

Mrzim sve danas. :(

Mrzim ovaj dan.

I sebe.

Ne mogu učiti, a moram; ne mogu se smiriti, užasno sam nemirna i tužna i izvan sebe i ne znam kako da si pomognem.

Voljela bih da postoji neki switch i da mogu isključiti emocije tako da se mogu koncentrirati na učenje.

Ovako ne mogu ništa, samo gledati u prazno.

Možda bi plakanje pomoglo?

Ali, naravno, suze neće doći onda kad ih trebaš...

:/

Ako se vrata ove muke mogu otvoriti samo izvana, postoji samo jedna osoba koja ima ključ... ali nje nema...

- 17:33 - Komentiraj (0) - Printaj - #



Zbog jedne krive riječi

Danas mi je opet loš dan. Jako loš dan. Ekstremno loš dan. Možda sam sva edgy i nervozna i preosjetljiva zato što pijem pilule... mislim da je to stvarno razlog. Dovoljna je slučajna kriva riječ koja upali neki krivi gumbić u meni i - bum. Eksplozija. Elementarna nepogoda. Smak svijeta. Svijet se ruši.

Iako sam svjesna gore opisanog procesa, ne mogu izracionalizirati to što se u meni događa i slegnuti ramenima i normalno živjeti dalje... ne mogu. I ne mogu prijeći preko te neke slučajne krive riječi ili namjerne ili bilo čega što je u meni započelo na početku spomenuti bum.

Nisam prije bila takva... a sada si ne mogu pomoći. Zaboli me svaka sitnica... I tako, danas imam loš dan. Iako je tek prošlo četiri popodne, najradije bih se uvukla ispod pokrivača i spavala... dugo... Čak ni ne znam što bi moglo biti riješenje ili lijek za ovo... postoji li uopće...

Da stvar bude gora, kompjuter me ponovo muči i nakon ovog idem sve ispočetka instalirati, a onda ću do HgSpota kupiti neke sitnice koje možda pomognu boljem radu kompa. Ako ne... morat ću kupiti novu matičnu ploču i proc.

Onaj dan kad mi se desila havarija s kompjuterom u jednom sam trenu zgrabila škare i ošišala šiške od muke. I needed a change. Sad sam si užasna i ružna i mrzim svoju kosu i najradije bih se ošišala...

Jučer se on osjećao izdanim, a ja ne shvaćam zašto; ja sam se osjećala napadnutom bez razloga i oboje smo se naljutili... Još se ljutim... ljutila sam se malo manje, a onda se dogodila kriva riječ i bum, eksplozija, smak svijeta....

Tužna sam... Osjećam se kao da sam izgubljena unutar nekakvih debelih zidina i ne mogu izaći... Možda postoje vrata, ali ja ih ne vidim; a možda postoje vrata koja se mogu otvoriti samo izvana i ja sam zarobljena i nema izlaza...

A možda samo moram odrasti.

Ali ne mogu racionalno promotriti situaciju, ne mogu odmahnuti rukom, nasmiješiti se i poći dalje. Ne mogu jer se osjećam kao da se srušio sav svijet... zbog jedne krive riječi.

- 16:30 - Komentiraj (0) - Printaj - #



petak, 24.08.2007.

Still alive

Still alive and kicking.
And so is he.
And so are we. smijeh

Nemam u zadnje vrijeme previše inspiracije za pisanje... Sada sam usred reinstalacije svega na komp koji je sinoć odlučio da mu je dosta starih Windowsa i da hoće nove i svježe. Njegovo zadovoljstvo mene je koštalo velikog broja živaca... toliko da sam se - a to mi je skoro već defaultno stanje kada mi se dogodi havarija na kompjuteru - našla na rubu mini živčanog sloma. Ili možda ne tako mini.

Danas mi je baš koma dan zbog toga svega. Cijelu noć nisam spavala, a onda sam posve bez snage legla oko osam i spavala do malo iza podneva. A onda ponovo bacanje na posao osposobljavanja računala. Trenutačno komp zadovoljno radi i sve izgleda idilično, ali koliko će to potrajati... bojim se i pomisliti. Počne li mi ponovo ispijati živce, definitivno kupujem novu matičnu ploču i novi procesor. I napajanje. Valjda se može za oko 1000 kn dobiti nešto pristojno?

Fensi je ovaj novi blog editor. Sviđa mi se pisati u njemu. Tužna sam. Zbog kompa, zbog toga što se nismo vidjeli dva dana, zbog toga što sam neispavana. I nisam samo tužna. Bilo mi je mučno jako (od nespavanja i ove cjelonoćne i cjelodnevne muke sa sređivanjem kompa) pa sam morala prekinuti inače sasvim disciplinirano držanje dijete i pojesti nešto prave hrane. Sad mi je bolje. Ali da, na dijeti sam... ni sama ne znam zašto, ionako ne fukncionira jer valjda jedem previše. Lol. Mislim da ću je prekinuti i jednostavno jesti manje, ali jesti sve. I ne jesti iza šest. Nisam ja za dijete... osim možda Zone. Ona mi se svidjela jer je način prehrane, a ne dijeta.

A moja ljubav prema kuhanju me nije napustila... i dalje učim i napredujem. Jučer sam radila puding od kupina te kasnije još za probu od brusnica i od marelica. Skroz je kul, recept je jednostavan, radi se s jogurtom. Zdrav puding, a ne onaj kupovni s tko zna čime sve u sebi.

A sada idem off, malo pogledati što ima na televiziji... možda zadrijemati. Dosta mi je sjedenja pred ekranom i kompjutera i ovog dana.

Fali mi on.
Voljela bih da smo se vidjeli danas...
Osjećam se samo u ovoj svojoj muci bivanja na rubu živčanog sloma... no



- 19:37 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 22.07.2007.

Povratak

Vratih se s mora. Bilo je super... Ja bih još. smijeh
Bilo je fora vidjeti Fažanu, Barbarigu, Pulu, Motovun... Izgorila sam malo... nisam pocrnila, naravno, ali možda sam za pola nijanse tamnija. smijeh Bilo je super plivati i voziti se u čamcu, plutati na luftiću, biti u prikolici u kampu, šetati se uz obalu s dragim... Nasmijavao me je, polijevao vodom na prepad jer je meni uvijek bilo hladno za ući u more, tjerao da se sunčam (a mrzim se sunčati, dosadno mi je to smijeh ), navukao me na seriju 'Rome', vodio me po okolici... Bilo je super biti zajedno 24/7... Imali smo svoje prve trzavice i mirenja... Zadnju večer (koja nam je ujedno i bila dvomjesečnica) smo proveli na plaži pijući bambus, gledajući zvijezde, smijući se, pričajući na engleskom smijeh, uživajući zajedno... cerek
A sada smo opet u Zagrebu.
Oh well... i ovdje je lijepo.
Dok je god on tu, ja sam ok. yes

- 21:50 - Komentiraj (0) - Printaj - #



utorak, 10.07.2007.

<3

Ovaj vikend - za nekoliko dana - šetat ću pokraj mora... Mmmm, more! Morski zrak, valovi...

On... cerek

Jedva čekam. Tjedan dana divote. smijeh zujo

Bili smo skupa nekoliko dana... i super je bilo. Bojala sam se da ću mu početi ići na živce ili nešto, ali sve je ispalo sasvim fino. coolsmijeh Slažemo se, pričamo, nikad nam nije dosadno. Volim kad razgovaramo, volim ga slušati, volim kad on sluša mene, volim gledati filmove u njegovom naručju, volim kad se smijemo, volim ga gledati u predivne oči, volim se probuditi i znati da je pored mene, volim...

Volim.

cerek

- 23:27 - Komentiraj (0) - Printaj - #



srijeda, 04.07.2007.





- 02:20 - Komentiraj (1) - Printaj - #



četvrtak, 28.06.2007.

I tak...

Danas kao radim seminar... Radim ga, zbilja, al mi ne ide... no Nemam inspiracije.

Vozila sam se biciklom danas konačno malo duže... u jednom trenutku mi je došlo slabo, baš mi je zlo bilo... Toliko o mojoj kondiciji. rofl A krenula sam na faks smijeh te sam onda promijenila plan i odlazak na faks odgodila do sutra. smijeh Heh. Al sam se vozila do pošte i fotkopirati skriptu i tako... Sljedeći put nosim vodu sa sobom... smijeh Došla sam kući iscrpljena smijeh ali bilo mi je kul voziti se. Bit će sve lakše i bolje nadalje cool

Sad se mučim sa seminarom... Trebala bih do faksa sutra zbog neke literature, ali upravo sam nabasala na štošta na Netu tako da ću možda uspjeti i bez toga, we'll see... Moram ga napisati do subote. Motiviram se trenutačno činjenicom da u subotu idem kod svoje ljubavice cerek na pizzu i možebitno film al svakako puse i zagrljaje, puno njih, puuuuno, i da u nedjelju konačno D&D-am. cool smijeh A onda opet učenje u nedjelju, ponedjeljak, utorak, srijedu... aaaaaaaaa.

Imam ispite u utorak i srijedu. Samo da preživim to sve. A onda imam još dva tjedan nakon, al za njih mi se ekšli i uči pa mi nije bed.

Fali mi jako... Treba mi doza njega. Hitno! smijeh

Nadam se da ću ga vidjeti sutra... makar na kratko. I need it. nocerek

- 20:04 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 24.06.2007.

Sometimes I feel like I'm trapped in a spider's web
And each thread is in itself a problem
So I try to break free, untangled
But I'm back to where I started from

učim sintaksu.

mislim da to govori dovoljno samo za sebe. smijeh

i tak... nekak nisam nešto baš najbolje...

i fali mi...

i tak...

mah... idem učit.

:zen:

- 20:30 - Komentiraj (0) - Printaj - #



četvrtak, 21.06.2007.

jučer sam bila na Radar festivalu. bilo je kul, najbolji su mi - to my own surprise - bili Kaiser Chiefs. bili su baš zabavni, lijepo su se povezali s publikom, pjevač se penjao stalno i nešto izvodio :D, ali nastupili su kad su se ljudi još tek skupljali i bilo je vruće tako da publika i nije bila nešto... naravno, i ostali izvođači su bili kul... sve u svemu, bilo je fino, a to što sam tamo bila u dobrom društvu (njegovom naravno) stvar je učinilo još boljom. :) vidjela sam i poznate mi ljude... to make a long story short, bilo je baš dobro. :)

jučer sam mu kuhala... napravila sam za ručak tortilje i neku verziju stir-fryja, stir-fry with a twist :P kojom smo punili tortilje. nije se žalio, a i meni samoj je bilo fino, tako da mislim da je ručak uspio. :)

danas je otišao na put, ali se vraća sutra navečer... ipak, daleko je... i vidjet ćemo se tek u subotu. fali mi već sada, a tek je otišao. svaki dan ga volim sve više... cerekcerekcerekcerek

danas nam je mjesec dana. cerek

- 18:16 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 17.06.2007.

Typing out loud

Na početku naše veze poklonio mi je irski simbol Claddagh, simbol ljubavi i prijateljstva, i rekao mi da mu ga vratim kada ću ja njemu moći obećati isto (love, friendship, loyalty). Neki dan sam mu dala pendant s tim simbolom (dala bih mu ga prije, ali sam ga kupila preko Neta i čekala da dođe :D).
"With these hands I give you my heart
and I crown it with my love."

Prije pisanja ovog posta napisala sam dugačak post o svačemu, i onda mi se ugasio komp prije nego što sam ga postala. Sada više ne znam ponoviti sve što sam napisala... a nije ni važno. Ako blog služi kao ventil, a meni trenutno služi samo za to actually, poslužio je svrsi tada kada sam napisala sve što sam napisala... To što je publika ostala zakinuta... ah Bože moj... :D

Nabasala sam na post koji je inspiriran mojom malenkošću... i iako je autorica donijela neke krive zaključke o meni ne znajući zašto sam napisala post na koji se osvrnula, ipak me je navela na razmišljanje...

U posljednje vrijeme ljudima često govorim da moramo živjeti u sadašnjosti jer samo sadašnjost zaista imamo. Prošlost je iza nas, prošlost je prošla, nema je više; budućnost se još nije dogodila i nemamo nikakvu garanciju da hoće... imamo samo sadašnji trenutak. Ne znamo što donosi Sutra, ne znamo ni hoće li doći Sutra, a Jučer je prošlost koju ne možemo vratiti; preostaje nam samo Danas. I shvaćam to više nego ikad prije... Prošlost je bila pa prošla, nema smisla razmišljati o njoj (osim da zatvorimo određeno poglavlje svog života i krenemo dalje), nema smisla živjeti u njoj. Život nikada nije jučer, nikada neće biti sutra - on je uvijek sada, u ovom trenutku...

To ne znači da nas prošlost neće ponekad proganjati... zapravo uvijek hoće ako ostavimo stvari nerazriješenima. Uvijek će se vratiti da nas progoni koliko god bježali. Zato ja nastojim biti iskrena sama prema sebi i ne tvrditi da sam zatvorila neko poglavlje života dok je ono još uvijek otvoreno i utječe na moj život. Preboljeti osobu i preboljeti događaje nije isto. Ja sam preboljela osobu, ali nisam do kraja preboljela ono što se dogodilo, vlastitu naivnost, vlastite odabire i stvari koje su mi se dogodile. Što više vremena prolazi, to sam bliže cilju; ali prošlost je tu i htjela ja to ili ne, ona obilježava moju sadašnjost jer projiciram proživljene boli na sadašnjost i to utječe na moju percepciju svega što me okružuje. Poanta je u tome da trebamo naučiti to prepoznati i ne dopustiti da primjerice projiciramo prošlu vezu na novu vezu, da strahovi iz prošle veze utječu na novu vezu... To će se događati svakako, ali cilj je to prepoznati i osvijestiti i ne dopustiti da učini previše štete... To, dakako, ima i svoju dobru stranu - lekcije koje smo naučili, greške koje zbog svega toga nećemo ponoviti. Na kraju krajeva, to sam što sam upravo zbog svoje prošlosti... Ima tamo stvari koje bih najradije zaboravila, koje bih izbrisala da mogu, odabira kojih se sramim, grešaka koje sam uporno ponavljala, lekcija bolnih i manje bolnih koje sam naučila više ili manje uspješno... ali to sam sve ja. Ne valja živjeti u prošlosti, ali jednako tako nema smisla ni bježati od nje.

U mom slučaju prošlost je - što se, primjerice, tiče romantičnih stvari - pogubno djelovala na moju sadašnjost... ne samo u zadnje vrijeme, nego i prije. Nikad nisam doživjela sreću u ljubavnom aspektu života i bila sam uvjerena da se tako nešto meni ne može dogoditi i da nikada neće. Navikla sam na ljubavne neuspjehe, neuzvraćene ljubavi, patnju i bol, pisanje tužnih pjesama, suze u očima... ali isto tako, uz sve to, ja sam bila ok... jer sam navikla. Bol je bila bolna, ali na neki način toliko poznata i bliska, da više nije čak ni boljela... S bivšim sam na trenutak pomislila da su se stvari promijenile... približila sam se ljubavi, to je bilo najbliže što sam joj ikad bila, mislila sam. To je bila tek sjena, tek opskurna slika u mojoj glavi, ali na trenutke sam mislila da sam sretna. Na trenutke sam možda čak i bila sretna. (Sasvim jedna druga priča je priča o tome kako nisam stvarno bila sretna u toj vezi jer sam cijelo vrijeme osjećala da nešto nije u redu, da se on nije jednako emocionalno otvorio i da ne osjeća što ja osjećam...) I onda sam bila vraćena natrag u poznat mi okoliš, u moj svijet gdje "starim ja, a u ljubav vjere nemam"... i bila sam kao riba u vodi. I'm only happy when it rains. Navikla na imanje slomljenog srca, povratak u prošlo stanje bio je skoro pa utješan.

A onda je došao On. Moj je svijet preokrenuo naglavačke... više nego što je ikada prije moj svijet bio okrenut naglavačke, a dobrano se izokretao u zadnjih par godina, a što se tiče matters of the heart, zadnjih mjeseci... I što vrijeme više prolazi, to više se zaljubljujem u njega jer otkrivam nove dubine koje prije nisam vidjela... Nije savršen kao što nitko nije, ali je savršen za mene. :) Prvi put me netko zaista voli i, iako mi je teško to napisati ovdje ili reći naglas - lecnem se svaki put - vjerujem mu kada mi to kaže. Njegova ljubav me iscjeljuje, zavija moje rane, briše moje suze... zaboravljam tko sam bila, postajem netko novi, bolji...

Ta djevojka koja me spomenula na svom blogu misli da nisam pustila prošlost, ali ona zaboravlja da pustiti prošlost nije isto što i obračunati se s kosturima u ormaru, s emocionalnom prtljagom koju svi vučemo. Ja sam preboljela bivšeg (osobu), ali ostale su rane na mom srcu, neke nove, neke produbljene prastare rane od tko zna kada; ostali su ožiljci i neverbalizirane tuge; ostalo je žaljenje i teškoće u mirenju sa samom sobom i opraštanju sebi... A to ne odlazi preko noći. To nikada ne odlazi preko noći.

Ona ne zna zašto sam ja napisala to što sam napisala ni što je to značilo. Ona ne zna što je prouzrokovalo taj post. Ona ne zna da je taj post namjerno napisan bivšem da ga on pročita kao odgovor na nešto što je on pisao. Ne zna, ali misli da zna, pa piše... Neka piše. Meni je u životu samo važno da budem iskrena prema samoj sebi i prema ljudima u mom životu. Ne želim si zabrijavati stvari, uvjeravati se da su stvari plave, a zapravo su smeđe, ne želim samoj sebi mazati oči. Zato na ovom blogu pišem što mi dođe, pišem ga kao dnevnik. Bez previše cenzure. Ponekad posve bez cenzure.

Javio se. Bivši, jel. Nakon mog zadnjeg posta. Razgovarali smo dosta dugo i nije mi imao za reći ništa što već nije kada smo prekinuli i netom nakon prekida, i na kraju me pitao da li mi je bar malo lakše. Rekla sam mu da baš i nije, ali da cijenim namjeru. It's the thought that counts. Njemu je bilo lakše. Ionako je on to učinio zbog sebe, budimo realni. Neka mu je lakše onda. Iako mi nije baš rekao tu riječ -Oprosti - a voljela bih da je, oprostila sam mu... još sam mu davno prije oprostila. Rekao je da ne želi da mislim da me iskoristio i da nije ništa osjećao prema meni, jer da nije tako, ali riječi ne mogu promijeniti događaje, to što mi je rekao ne može promijeniti činjenicu da sam se ja tako osjećala zbog toga kako se ponašao nakon prekida. Ne generalno nakon prekida, nego kada je još sve bilo friško i kada je znao da ponovo i ponovo lomi moje srce, ali ga nije bilo briga. To kako sam se ja osjećala i kako se osjećam zbog svega ne može se promijeniti njegovom tvrdnjom da je sve ono što mi je govorio kada smo bili skupa bilo istina. Jer svojim ponašanjem poslije svega, kada je pokazao totalno nepoštovanje prema meni i mojim osjećajima, obrisao je sve...

Ali smo lijepo popričali... nadam se da će biti dobro, da će se srediti, da će odrasti u onim područjima u kojima mora odrasti... Moja ljubav je jučer rekla da će mu zahvaliti što me je ostavio ako ga ikad upozna. :D Možda bih mu i ja mogla zahvaliti za isto... Jer sam tako upoznala Njega i sada otkrivam što znači voljeti i biti voljen... Jučer smo bili cijeli dan skupa i svejedno se nismo mogli rastati do sitnih jutarnjih sati... Puno smo pričali jučer i drago mi je zbog toga. Volim kako možemo pričati o svemu... što mu zbilja mogu reći sve i što on meni može reći sve... U zadnje sam vrijeme imala nekoliko emo epizoda koje su bile toliko bizarne da ne mogu a da ne posumnjam da su za njih bile krive pilule. Ali prošle su brzo i pokazale su mi koliko je On zbilja here to stay. Da neće otići tako lako. Da me zbilja voli i prihvaća.

Koliko god se ja borila sa sumnjama u vezi toga svega. Koliko god se ja čudila.

Tu je.

Moja ljubavica. cerek

- 14:30 - Komentiraj (4) - Printaj - #



ponedjeljak, 11.06.2007.

pročitala sam negdje da u životu postoje neki ljudi koji nam slome srce, no da također postoje oni koji to slomljeno srce uzmu u svoje ruke, omotaju ga u šal i griju ga kao svoje...
cerek

i postoji On... cerek i postoji sinoć... cerek i sjedenje u autu do zore... šutnja... razgovori... pjevanje smijeh... maženje... blizina... gledanje u oči, dugo, dugo, dugo... ja sam sretna. cerek

jučer smo išli gledati shreka 3... bilo je super. nisam sigurna da li zbog samog filma ili zbog toga što sam film gledala naslonjena mu na rame. al nije ni bitno. bilo je lijepo i smiješno i super. i vrijeme prije i vrijeme nakon. ljubavica moja. cerek

danas nam je tri tjedna... kako je to čudno, totalno imam osjećaj da je prošlo više vremena. puno više. recimo, godine... recimo, vječnost - kako je on rekao. cerek

ah, kako je bilo lijepo gledati ga u oči... gledati, gledati, gledati................................ izgubiti se u njima............................... i opet pronaći........................................

...

jučer mi je bio dignut živac. netko ne shvaća da mi je na ignoreu. i kad sam skužila to pročitala sam što je pisao i onda mi je fakat digao živac! kao što sam već puno puta pisala na svom blogu, ponovit ću još jednom, ZADNJI put, if I can help it - da, sama sam si zbog svega kriva, jer sam bila naivna; ali TI si zadnja osoba koja mi to ima pravo reći. ti si znao tko sam ja i kakva sam, bio si upozoren, i svejedno si ušao u vezu sa mnom i nisi zaustavio sve što se događalo dok se još moglo, nego si me iskoristio da bi se bolje osjećao u svom očajnom životu. ti mene žališ? lol. oprosti, ali moj život je milijun puta bolji od tvog u ovom trenutku. ja sam sretna. voljena. i preboljela sam te. a ti? heh... ti žališ mene? hvala, lol. a žališ me jer se ne odričem svojih stavova koji su me sjebali? lol. ti si me sjebao, ne moji stavovi. al ako tako lakše proživiš dan...

moj dragi mi je par puta rekao da pričam s tobom jer je bolje takve stvari riješiti. ali vidim da nikad s tobom ne bih mogla doći na zelenu granu... jer tebi ne samo da nije žao zbog svega, nego se još pokušavaš opravdati okrivljavajući mene. lol. kao što rekoh, sama sam si kriva što sam nasjela na tvoje lijepe riječi, krivo je moje neiskustvo i čežnja da budem voljena... kriva je normalna čovjekova želja da mu osjećaji budu uzvraćeni kada se prema nekome rode u njegovom srcu i onda sljepilo uzrokovano tim osjećajima... da, sama sam si kriva što sam ti naivno vjerovala, što sam vjerovala kada si mi govorio tko si i kakav si... ali TI si zadnja osoba koja mi to ima pravo reći. to mi ima pravo reći moja mama, Mia, drugi prijatelji, ali ne i ti. ti mi nemaš pravo to reći. ikada. jer nemaš pravo negirati vlastitu odgovornost u cijeloj priči. nemaš pravo prati ruke od svega. nemaš pravo osjećati se bolje jer sam si, kao, ja sama kriva, a ti nemaš ništa s tim. ti imaš sve s tim.

ja ne govorim o prekidu. ljudi prekidaju. da je ostalo na prekidu još bih ti govorila bok kad te sretnem, čak i popričala s tobom... ja govorim o onome poslije. govorim o tvom potpunom nepoštivanju mojih osjećaja. govorim o tvom potpunom negiranju svega što si mi ikada rekao o sebi. sama sam si kriva zbog svega što se dogodilo kad sam se susrela sa stvarnošću? lol? sama sam si kriva što sam vjerovala kretenu i lažovu, o da. susret sa stvarnošću te činjenice o tebi bio je bolan, imaš pravo. da, naivna sam bila. da, sama sam si kriva. ali ti si kriv još više. misliš da nisi? kao, takav si pa, eto, povrijedio si me jer si takav? lol? onak, odrasti. rolleyes

bilo bi istinito to što si napisao da sam ja, primjerice, skrivala pred tobom kakva sam zaista. onda bih zbilja samo ja bila kriva što sam bila naivna i blesava i još k tome, neiskrena. ali ti o sebi imaš mišljenje da si dobra osoba. e pa onda ne možeš pobjeći od svoje krivnje... možeš pokušavati, kao što to i činiš... ali ne možeš pobjeći. ti mene žališ! lol.

misliš da mnogi dijele tvoje mišljenje o meni? lol. mnogi isto tako dijele moje o tebi. a ima i onih koji kažu tebi da dijele tvoje o meni i meni da dijele moje o tebi. ili o našim postupcima u situaciji. ili votevr. who cares?

ja s tobom ne želim komunicirati i ovo je zadnja moja komunikacija s tobom. ako mi imaš nešto reći, reci mi u lice jer ja zbilja nemam tebi reći ništa više od onoga što sam ti već rekla. ne želim s tobom komunicirati, ne želim te poznavati, ne želim ni na bok biti s tobom - zato što tražiš opravdanja za sebe tako što okrivljuješ mene što sam bila povrijeđena, zato što se nikad nisi ispričao, zato što nisi sa mnom iskreno popričao i objasnio sve što je bilo, zato što ne znam više tko si...

ali, srećom, neobičnom i divnom,
postoje neki ljudi koji nam slome srce, no da također postoje oni koji to slomljeno srce uzmu u svoje ruke, omotaju ga u šal i griju ga kao svoje...
ja sam sada dobro. ponekad se sjetim boli i razočarenja, ali to je bila lekcija koju sam morala naučiti. nadam se da ćeš ti odrasti, upoznati ljubav, biti dobro... želim ti sve najbolje... a najviše od svega, da emocionalno ozdraviš i stabiliziraš se.

a moji klišeji, ideali i ja ćemo biti dobro... don't worry. mah

ako ikad poželiš pričati sa mnom, slobodno se javi, ja te ne mrzim i neću ti odgristi glavu. ja bih se javila da vjerujem makar malo da bi se time nešto postiglo... because it's a grown-up thing to do... because it's always better to get rid of emotional baggage...

but it takes two to tango...

- 12:00 - Komentiraj (0) - Printaj - #



subota, 09.06.2007.

Bzvz



opet.

došla su sjećanja... nepozvana. neželjena. i kao nepozvani i neželjeni gost ne žele otići.

bole izgubljeni dani, bačeni u vjetar; emocije potrošene na nekog tko nije toga bio vrijedan; dodiri i poljupci poklonjeni na prevaru, ukradeni... boli pola godine života, pola godine koju želim izbrisati, najsramotniji mjeseci mog života, mjeseci laži i obmane... boli naivnost... možda najviše boli naivnost...

boli blokada i strah i nepovjerenje koji su se stvorili zbog svega što se dogodilo... mrzim te mjesece, mrzim to izgubljeno vrijeme mog života, mrzim što smo se ikada sreli...

mrzim gorak okus u ustima, jedino što je ostalo nakon svega...

nikada neću prežaliti što sam ikada svojim usnama dotakla njegove... odvratne, lažljive usne...

možda najviše od svega boli moja naivnost...

sve što sam ikada htjela je da budem voljena... zašto me nije pustio da idem svojim putem onda kada je još bilo moguće da sve ne završi tako kako je završilo? postoji dan koji je bio prekretnica. točno znam koji je to dan. to je dan kada sam trebala otići... neprimjetno... doduše, nisam nikada trebala ni ući u išta, ali tada je još cijela priča mogla završiti skoro bezbolno. mislim da čak znam i datum. 13.01.2007. da, to je bila prekretnica.

ali on nije bio iskren... nikada mu ništa nisam značila i samo me je iskoristio da mu bude malo lakše u njegovoj usamljenosti, ali je to conveniently zaboravio spomenuti meni.

možda će jednom shvatiti koliko me je povrijedio i oštetio. možda.

ali ako je to cijena za pravu ljubav... neću žaliti...

možda se ovakve stvari moraju dogoditi kako bismo kasnije znali cijeniti ono što imamo...

da mi se nikada nije dogodio on ne bih imala s čim usporediti ovo sada i mislila bih da je normalno i samorazumljivo da je tako. kao što sam onda mislila da je ono normalno i da tako treba biti jer nisam imala iskustvo zdrave i normalne veze s kojom sam to mogla usporediti. da jesam, pobjegla bih jako brzo.

ovo što imam sada je zdrava i normalna veza - istina, malo intenzivna i nabijena emocijama smijeh zujo - ali jako definirana i postavljena na dobrim temeljima... možda ne bih znala cijeniti što imam da nisam prošla to što sam prošla?

ali kako da prebolim što sam ikada otvorila svoje srce nekome poput njega? no
kako da prebolim što sam bila tako naivna? headbang

mrzim što se sada, zbog toga svega, bojim skroz prepustiti...
i guess it takes time...

gnj... sad mi fali...

idem ga nazvat smijeh


- 20:50 - Komentiraj (1) - Printaj - #



cooking up a scheme

u četvrtak je kuhao večeru za nas dvoje. cerek i baš je bilo fino... jeli smo rižu i umak od currya... i ulovila sam se jučer kako me hvata silna želja za kuhanjem njami nakon ne znam koliko vremena. mislim da je on kriv, što je super, dakako... inspirira me da kuham smijeh. kopala sam sinoć po receptima koje sam skinula s interneta ili drugdje na njih naišla tijekom moje zadnje kulinarske faze, i odlučila sam napraviti neka jela, kolače i kekse koje sam već radila ili planirala napraviti a nikada ih ekšli napravila.

i već sam počela. cool danas sam radila tortilje i moram priznati, bez lažne skromnosti, da su dobro ispale. zadovoljna sam. cool definitivno sam dobila želju više vremena provoditi u kuhinji. smijeh moram osmisliti fini ručak pa pozvati dragog... wink ljubav ide kroz želudac...wink

što se drugih stvari tiče... rokovi počinju u ponedjeljak. mislim da je dovoljno samo toliko reći. smijeh zato idem sad off i bacam se na učenje i rad. jedan sam ispit riješila (jezične cool), u utorak pišem kolokvij pa će i to - nadam se - umanjiti broj ispita za jedan. imam ih onda još pet, šest, sedam, ne znam ni sama smijeh... i onda još par na jesen. jupi jej. smijeh

al nekako me nije strah... sve će biti okej.

- 17:42 - Komentiraj (0) - Printaj - #



utorak, 05.06.2007.

Unloveable

nešto se dogodilo u meni u jednom trenutku... i počela sam se osjećati loše, kao da nisam vrijedna toga da me netko voli, kao da sam unloveable, kao da me ne može nitko stvarno voljeti...
počela sam se osjećati kao da ga nisam vrijedna ni dostojna i da me on ne može zaista voljeti... bojim se da će jedan dan shvatiti da nisam ona tko je mislio da jesam, da će se predomisliti i otići... jer je sve prelijepo da bi bilo istinito, jer sve lijepo kratko traje, jer ja nisam dostojna njegove ljubavi... i sigurno postoji netko mnogo bolji i divniji od mene...
u meni je toliko osjećaja, toliko puno da ih ne mogu razabrati ni shvatiti...

i boli me jajnik. i opet sam emo. možda je to zbog pilula... nadam se da je iznimka, a ne pravilo... namcor

slušaju mi se tužne pjesme... recimo unloveable od smithsa... ili the ultimate rezožil - last night i dreamt that somebody loved me...

no idem spavati...
sutra će biti bolje!

- 01:45 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 03.06.2007.

:emo:

danas sam bila emo... u jednom trenutku sam se, razgovarajući s mamom, uhvatila kako mi niz lice klize suze. mama me pogledala i pitala zašto plačem, a ja sam odgovorila da ne plačem, a lice mi je bilo mokro od suza... pa sam se nasmijala zbog cijele situacije - ja koja očiju punih suza govorim mami da ne plačem i u isto vrijeme ih brišem dlanovima. no, da; plakala sam... jer sam pričajući s mamom o Njemu, o ljubavi općenito, o bivšem i ostalim temama, o greškama koje sam učinila... u jednom trenutku rekla da sam ja samo htjela biti voljena...

ne znam zašto me to danas uhvatilo... ali od tog sam trenutka sva emo... oraspoložila me ljubaf moja s kojom sam chatala / pričala tako što on pričao preko mikrofona i ja sam ga čula, a ja sam njemu tipkala odogovore... i bilo mi je tako super čuti mu glas, slušati ga kako se smije, kako pjevuši, kako mi priča... ali i dalje sam malo emo... nekako sva ranjiva i osjetljiva... voljela bih da sam ga danas mogla ponovo vidjeti, i voljela bih da sam mu se mogla uvući u zagrljaj i ne dati mu da me pusti......................

volim njegove čvrste zagrljaje... neki dan su mi na rukama ostali tragovi od njegovih prstiju dok me držao u naručju... volim njegovu blizinu, njegove dodire, pogled u njegovim očima... volim naše rastanke koji traju strašno dugo jer se ne možemo rastati... volim pričati s njim i smijati se; volim neke samo naše teme; volim činjenicu da možemo zbilja bilo što raditi zajedno i nije dosadno... volim šetati s njim, jesti s njim, slušati glazbu s njim, gledati filmove s njim, ležati mu u zagrljaju, sjediti mu u krilu i gledati šta ima na netu...

danas sam emo... i ne mogu se otrgnuti iz tog stanja... možda ni ne želim večeras. jer zbog toga osjećam tako puno toga, intenzivno i snažno... i da, mogla bih plakati zbog svih prošlih boli, zbog povrijeđenosti, zbog strahova, zbog svega što mi se događalo zadnjih šest mjeseci, a osobito zadnja dva mjeseca... mogla bih plakati i plakati... i vjerojatno hoću, barem malo... jer moram... i jer znam da će me sutra zagrliti njegove ruke i stisnuti... i jer znam da postoji netko tko je iscijelio već dobar dio mojih rana, i tko iscijeluje sve boli koje su se nakupile tijekom godina... i jer znam da postoji netko kome je stalo, netko pred kim ne moram glumiti... netko pred kim mogu biti ovakva emo kakva jesam...

netko tko je moj princ na bij... cr... errrm... moj princ...

...my prince charming...



- 22:47 - Komentiraj (0) - Printaj - #



četvrtak, 31.05.2007.

ljubavica :D

nismo baš izdržali dva dana... smijeh morali smo se vidjeti danas...

ja sam zbilja sretna! ne znam čime sam zaslužila tako divnog dečka. što sam to dobro napravila? ne želim ga nikad uzimati zdravo za gotovo; mislim da je to nemoguće čak, jer ću uvijek biti svjesna koliko je on više od svega što sam mogla čak i zamisliti ili dobiti prema custom-made narudžbi.smijeh zahvalna sam, neopisivo sam zahvalna što je on u mom životu i što je, kako mi je danas rekao, here to stay.cerek

jedva čekam sutra... da ga vidim, da ga ljubim i grlim i spavam mu u naručju...

ljubavica moja. dugo sam imala tu riječ pripremljenu za nekog posebnog, i čekala sam dan kada ću moći nekome reći "ljubavica" smijeh a da to nije u tajnosti zapisano u dnevniku ili nešto tako... sada je došlo to vrijeme... vrijeme da nekom divnom kažem ljubavica, ljubavi, dušo, srčeko, sve sve sve riječi koje nikad nisam nikome rekla...

cereksmijehrofl

- 18:47 - Komentiraj (0) - Printaj - #



srijeda, 30.05.2007.

Princ na bij... ovaj... crvenom biciklu

Kako ću ja izdržati dva dana bez da ga vidim? (Moram radit za faks.) no
Sretna sam... nikad nisam bila ovako sretna! Osjećam se kao kap vode na njegovom dlanu... Postoji li divnija osoba od njega?...

Pišem seminar i tražila sam nešto po starom hard disku i naletila na ovo:
Ne možeš uistinu imati ono ili onoga koga nisi spremna ne imati. Odnosno, osjećaš li da nisi potpuna bez nekoga, nećeš biti potpuna niti s njim.
Razmišljala sam o tome... više od svega želim da je on sretan... i jedina situacija kada bih ga pustila (i umrla pritom od tuge) je kada bih znala da će bez mene biti sretniji... Rekla sam mu to jučer, a on je rekao da je to isto on neki dan već rekao meni, ali drugim riječima... smijeh

Jesam li ga spremna ne imati, pitam se... Da, jesam - jer želim da bude sretan... želim ga činiti sretnim, želim mu najbolje. Nadam se da sam ja ona koja ga može učiniti sretnim, da ću to i ostati i da ću ga moći činiti sretnim dugo dugo dugo... sretnijim nego što je ikada bio. Voljenim više nego što je ikada sanjao da može biti...

On je moj princ na bij... na crvenom biciklu. cerek

- 14:40 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 27.05.2007.

Nismo još ni tjedan dana službeno u vezi (ok, sutra ćemo biti smijeh), a meni se čini da smo zajedno već dugo dugo... Jednom je negdje bilo pitanje kakav bi vam bio savršeni dejt i ja sam odgovorila da bi to bio dejt na kojem bi mi ta osoba bila sasvim nova jer ju tek upoznajem, a da mi se ipak u isto vrijeme čini kao da se poznajemo sto godina... Tako je zapravo i počelo s nama, odmah smo kliknuli... Ali ni u najluđim snovima nisam ga zamišljala ovakvim kakav je cerek

Jučer mi je skuhao ručak i bilo je prefino; njam njam... Ovaj cijeli tjedan je nestvaran zapravo. U utorak sam dobila buket ruža kući, u srijedu me je odveo u meksički restoran na večeru, u četvrtak sam ga pozvala na faks na hispanistički party (na kojem sam čak bila i izvučena u tomboli, wow smijeh), u petak sam ga pozvala na kružok o Irskoj...

On je dečko koji me prati kući do ulaza; koji na sve načine pokazuje da mu je stalo; koji mi govori najljepše stvari, ljepše nego ikad itko; koji se mazi najbolje na svijetu (a ja sam maza pa valjda znam smijeh; nikad me nitko nije tako lijepo mazio cerek); s kojim mogu pričati i o najdubljim stvarima i o bedastoćama smijeh, kojem mogu ispričati sve...

Totalno mi je pala sjekira u med. roflcool



Želim da zauvijek bude tu.

- 12:55 - Komentiraj (1) - Printaj - #



utorak, 22.05.2007.

The newest development :p

Khm....

Ja imam dečka.
I to nevjerojatnog dečka. Kao iz kakve priče ili filma. Nestvaran je, a opet stvaran i divan i... tu... Imam dečka koji u meni vidi princezu, koji je prema meni tako dobar da ne mogu vjerovati da je sve to istina...

Upravo sam došla s najčudesnijeg dejta... najromantičnijeg... i ne mogu još pojmiti sve što je bilo...

Are you real? Are you here to stay?

Hvala ti na divnoj večeri... i što si tu...

Can I touch you?
I can't believe that you are real
How did I ever find you?


- 02:30 - Komentiraj (5) - Printaj - #



ponedjeljak, 21.05.2007.

I Could Fall In Love

Toliko toga bih mogla napisati i reći... kada bih samo imala riječi. Ti si, napisala sam prije, too much too soon. Nikada se nitko nije tako lijepo ponašao prema meni. Nikada mi nitko nije rekao toliko lijepe stvari kao ti. Da, bojim se... bojim se više nego ikad, možda upravo zato što bih mogla izgubiti više nego ikad.
Ne želim te izgubiti jer ne postoji nitko poput tebe, a da i postoji, nije ti... Da, najradije bih pobjegla jer se bojim... ali ako primijetiš da bježim, zovi me da se vratim... ne dopusti da odem. Budi strpljiv sa mnom... znam da je teško, znam da se na tebi sada lome neka moja stara koplja i da nisi to zaslužio. Znam da ti sad trpiš ni kriv ni dužan... Ali ako misliš da sam vrijedna, nemoj me pustiti... Ustraj još malo, pokaži mi da ti mogu vjerovati i otvori mi svoje srce... Kad ja otvorim svoje, vidjet ćeš da više od toga ni ne možeš biti voljen....................

I could lose my heart tonight
If you don´t turn and walk away
´Cause the way I feel I might
Lose control and let you stay
´Cause I could take you in my arms
And never let go

I could fall in love with you
I could fall in love with you

I could only wonder how
Touching you would make me feel
But if I take that chance right now
Tomorrow will you want me still?
So I should keep this to myself
And never let you know

I could fall in love with you
I could fall in love with you

And I know it´s not right
And I guess I should try to do what I should do
But I could fall in love
Fall in love with you
I could fall in love with you

Siempre estoy sońando en ti
Besando mis labios, acariciando mi piel
Abrazandome, con ansias locas
Imaginando que me amas
Cómo yo podia amar a ti


So I should keep this to myself
And never let you know

I could fall in love with you
I could fall in love with you
I could fall in love
I could fall in love
With you...

Selena - I Could Fall In Love


Šifra: uspavani lav se budi


- 13:50 - Komentiraj (1) - Printaj - #



čudan san

ponekad nam na tren zasija svjetlo u mračnom tunelu. samo na tren. i taman pomislimo kako će nam ostatak puta biti osvijetljen, a svjetlo nestane. i ponovo smo uplašeni u mračnom tunelu.
i pitamo se je li sve to bila samo iluzija ili se zaista dogodilo?
jesmo li usnuli neki čudan san?

ponekad ljudi kažu mnoge stvari... i pomislimo na tren da misle što su rekli, a onda otkrijemo da su ljudima riječi jeftine... jesmo li ih krivo shvatili? jesmo li usnuli čudan san?

ponekad provedemo prekrasnu večer u nečijem društvu i dan koji je trebao završiti divno, završi ružno a da ni ne znamo zašto... ostaje samo mučnina u utrobi i glava prepuna upitnika. što se dogodilo? jesmo li sve samo sanjali? jesmo li usnuli čudan neki san?

kišni dan... kišni je ovaj dan...

- 04:10 - Komentiraj (2) - Printaj - #



nedjelja, 20.05.2007.

love actually is all around

Danas sam se sjetila filma Love Actually... baš volim taj film. cerek
"Whenever I get gloomy with the state of the world, I think about the arrivals gate at Heathrow Airport. General opinion's starting to make out that we live in a world of hatred and greed, but I don't see that. It seems to me that love is everywhere. Often it's not particularly dignified or newsworthy, but it's always there - fathers and sons, mothers and daughters, husbands and wives, boyfriends, girlfriends, old friends. When the planes hit the Twin Towers, as far as I know none of the phone calls from the people on board were messages of hate or revenge - they were all messages of love. If you look for it, I've got a sneaky feeling you'll find that love actually is all around."
Prime Minister in 'Love Actually'


- 14:23 - Komentiraj (2) - Printaj - #



subota, 19.05.2007.

danas bi mojim roditeljima bila 28. godišnjica braka... da je tata još na ovom svijetu... ali nije... u trenutku kada mi je pogled pao na sat u tetinom autu i kada sam shvatila koji je datum, rekla sam mami... i oči su mi se ispunile suzama... postoje rane koje nikada ne mogu biti zacijeljene. boli s kojima samo naučimo živjeti, ali nikada ih ne prebolimo. kažu da vrijeme liječi sve rane, ali neke rane ne može izliječiti... samo naučimo s njima živjeti...

a neke druge rane mogu izliječiti ljudi koji nam uđu u život... neke rane može iscijeliti ljubav... neke rane može iscijeliti promjena stava iz sebičnosti i fokusiranosti na sebe u fokusiranost na druge... pomaganje... slušanje... tješenje drugog kada ti zapravo samome treba utjeha... i onda je pronađeš baš u tom...

- 23:58 - Komentiraj (0) - Printaj - #



Prijepodnevna razmišljanja uz šalicu kave

Sjedim u sobi kod bake u Slavoniji, iza mene je peć u kojoj gore drva jer nam je hladno, a ja razmišljam i tipkam... i razmišljajući dokučujem neke dubine same sebe... kojih nisam uvijek svjesna. A neke druge dubine zarobljene ostaju ispod slojeva emocionalne prtljage...

Neke dane čekamo cijeli život i kad dođu ne prepoznajemo ih. Ili ih se bojimo. Ili bježimo.

Danas sam odlučila živjeti. Želim svoj život urediti prema svim onim snovima što su do ovog trenutka ostali snovi... Na primjer, želim stvarno početi volontirati s osobama koje imaju poteškoće u razvoju cerek i prepoznati u njima vrijednost i veličinu. I želim davati svoju ljubav svima kojima je potrebna. Želim živjeti tako da izgorim do pepela, ne želim biti ustaljena, dosadna prašina. Ne želim žaliti za propuštenim prilikama.

Ovo prijepodne sam zapravo... sretna. cool
Here I am - this is me
There's nowhere else on earth I'd rather be


- 11:18 - Komentiraj (1) - Printaj - #



četvrtak, 17.05.2007.

d dejt

aaaaaaa... napisala sam post i restartao mi se komp. jel to znak da je bolje da ne pišem ništa? smijeh
a tako sam lijep post napisala... no ovo nije više to. eh...
dakle, ovako nekako je išao post:


sinoć je dvoje otišlo na dejt...
što sam ono rekla prije? overdose. o, da! overkill čak, ali to mislim u najboljem mogućem smislu. ponekad je sve ovo tako overwhelming da ne pronalazim riječi, samo osjećam, bez riječi, i kao da se odvojim na trenutke i gledam što se događa. a događa se... overdose. smijeh događa se njegova priča napisana meni... nitko mi nikad nije napisao ništa osim pisma... sasvim sam bez riječi. postoji priča koja je napisana i posvećena meni... i postojim ja, koja sve ovo gledam i ne pronalazim riječi jer ih možda ni nema. samo gledam i osjećam.

prijevod ovog gore? smijeh

dakle, dejt je bio super... bilo je zabavno i zanimljivo, smiješno i ozbiljno, iskreno i duboko, i u svakom slučaju jako lijepo. i mogla bih pisati kako je bilo i kakav je on (damn, još mu nisam smislila blogovsko ime smijeh), ali postoje stvari koje su previše vrijedne da bi se o njima pisalo, stvari koje trebaju ostati iza kulisa i ne biti na pozornici, stvari koje pripadaju samo onima kojima se događaju...

postoje ljudi koji nam uđu u život, uđu u naš vlak i sjednu u kupe u kojem se mi nalazimo, i krenu se s nama voziti... ne znamo koliko će to trajati ni na kojoj će stanici sići, ali poželimo da traje dugo... dugo...

- 23:32 - Komentiraj (1) - Printaj - #



srijeda, 16.05.2007.

Ic ofišl

It's official: sutra imam ofišl dejt. Baš definirano kao dejt. Dear God! norolleyessmijeh
And it's official: sviđam mu se...
And it's official: I'm scared to death... smijehno

Intuicija je opet bila točna. Bar nešto. cool

Nemam loš feeling u vezi njega, ali imam tisuću i jedan strah trenutačno u srcu koji skupa vrište i urlaju da pobjegnem, da pobjegnem, da pobjegnem...

Al, ono, pa to je samo dejt. rofl
Nije ništa tako dramatično.

Sviđam se tipu (nije da je prvi coollol) i idemo na dejt... Na njemu je kako će odigrati karte. smijeh He seems to be too much too soon. Kao neki overdose dubokog i iskrenog razgovora, druženja, upoznavanja i zbližavanja... Ne znam kako to drukčije opisati. Overdose.

Rekla sam mu da do mene postoji jedan put: prijateljstvo (kao temelj za nešto meaningful jerbo nisam cura za avanturu i zezanje) i osvajanje mog povjerenja (good luck with that). Što se osvajanja povjerenja tiče... čak mu i dobro ide što se tiče taktike iskrenost do bola. Možda neke stvari ne želim znati, ali nekako ispadne bolje da ih znam sada na početku, prije nego što išta uopće i postoji. A i moja iskrenost do bola prema njemu...

Mislila sam da će pobjeći kada se sretne s mojom emocionalnom inkontinencijom sleš inkontinencijom iskrenosti, ali nije... naprotiv. Čak ni na moju emo sajd nije pobjegao. Čak ni na moju sajko sajd. Dobro, nije sajko sajd, ali anksiozna sajd. smijeh

Tu je... i posve ozbiljno zainteresiran. eek
Obećala sam mu da ga se neću bojati sutra... smijeh

I nemam se čega bojati... on je samo jedan zanimljiv mladić u čijem je društvu ugodno i s kojim se može lijepo pričati... i, eto, svidjela sam mu se iz nekog razloga. eek Misterij. smijeh

Idem na dejt. Trebala bih biti sretna, a ne se bojati onoga što taj dejt može predstavljati u budućnosti... Trebala bih se normalno i neopterećeno družiti s njim (dejt ili ne), a ne se bojati što ću ako mi se fakat jako jako svidi i padnu mi zidovi i otvorim mu srce... I pomislim na trenutke kako me strah svega jer ne želim da mi on bude rebound guy jer zaslužuje više i bolje od toga. I kopam po srcu i tražim što osjećam prema bivšem... a ne želim više o tome razmišljati... jer nema smisla... jer onaj *moj On* više ne postoji ako ikada i jest...

Trebala bih se radovati... E baš hoću.zujo

Zašto moram biti tako komplicirana, aaaaaaaaa? lud

- 02:55 - Komentiraj (2) - Printaj - #



utorak, 15.05.2007.

Fear

Bojim se... Čega? Svega. Bojim se da ću ponovo biti povrijeđena, bojim se ponovo nekome vjerovati, bojim se cijelog tog procesa upoznavanja i zbližavanja s nekim, bojim se da se neću znati ponašati, bojim se... svega. Bojim se njegovih poruka, toga da me želi upoznati, da se želi družiti sa mnom...

A znam da se nemam čega bojati....

Znam da se njega ne moram bojati...

Samo sebe.

- 20:05 - Komentiraj (3) - Printaj - #



Moj život je drama... rolleyes smijeh

I bojim se...

- 09:00 - Komentiraj (0) - Printaj - #



nedjelja, 13.05.2007.

Dungeons and Dragons

Danas sam imala sasvim kulan dan. cool
Bila sam na D&D sessionu i bilo je zakon. DM je dobar, ekipa je dobra, ja sam blažena među muškadijom, kampanja je dobra, borismo se i baš je bilo predobro. wink
A sad sam užasno umorna... jer se nisam naspavala baš.
Moj lik je moon elf, sorceress, i zove se Trianna. cool
I tako... mogla bih je nacrtati ili pronaći sliku kako ju zamišljam... i trebam joj još smisliti neki background.
Sve u svemu, baš sam happy što igram Dnd konačno, i što je ekipa okej. Jedva čekam idući session.
Nemam inspirejšn za pisanje ovako umorna, tako da prestajem s pisanjem i idem ili skuhat kavu i nešto čitati kad dođem k sebi, ili se bacam u krpe...
Sutra bih trebala ići vaditi krv. Gnj, ne opeeet. bang

- 19:04 - Komentiraj (0) - Printaj - #



Sinkronicitet

Dogodilo mi se nešto prečudno i presuper. Ja ne vjerujem u slučajnosti, i zato ne vjerujem ni da je ovo što se dogodilo slučajnost. Sinkronicitet prije. Sinkronicitet mi je divna stvar i jako zanimljiva i otkako sam čula za njega godinama planiram više o njemu čitati i naučiti. Možda je kucnuo čas za to. Za Junga općenito, za učenje kako tumačiti snove, za mnoge prekul stvari koje sam odgađala i odgađala.

Kada se to dogodilo, to je bio tako neobičan osjećaj smijeha i čuđenja! Ispričala bih ga ovdje, ali ne osjećam da smijem. Neke stvari su samo moje. I onih ljudi s kojima ih želim podijeliti. Ali dogodio mi se sinkronicitet.

Malo sam googlala i pronašla ovo:
Svi ste doživjeli sinkronicitet, kao ne-uzročnu povezanost dvaju događaja. Prvi ga je opisao Jung, koristeći psihološke i psihoterapeutske termine, ali je kasnije sinkronicitet postao načelo, osnovni prirodni zakon koji stoji uz bok uzročnosti. Dva događaja, kao što pokazuje naše vlastito iskustvo, ne moraju biti uzročno povezana da bi imala neki smisao.
Svaki put kad nam se dogodi neki sinkronictet (a i unutar njega postoje razredi pojava, poput podudarnosti i predznaka) u nama se javlja osjećaj začudnosti. Dogodilo se nešto što izlazi iz uobičajenih okvira na koje smo navikli i kojima smo podučeni.
Kao što je Jung ranije naglasio, u samoj je prirodi sinkroniciteta da ima smisao, a osobito da se povezuje s dubokom aktivacijom energije iz dubine psihe. Kao da je sklop obrazaca unutar nesvjesnog uma praćen fizičkim obrascima iz vanjskog svijeta. Posebice, kada su psihički obrasci na rubu prijelaza u svijest tada sinkroniciteti dosežu svoj vrhunac. Osim toga, oni uglavnom nestaju kako osoba postaje svjesna nove povezanosti sila unutar svoje osobnosti.
Zbog toga su sinkroniciteti često povezani s razdobljima preobrazbe; primjerice, rođenja, smrti, zaljubljivanja, psihoterapije, snažnog stvaralačkog rada, te čak i kod promjene zanimanja. Kao da unutarnje preslagivanje uzrokuje vanjske odjeke ili kao da se proboj “mentalne energije” širi prema van u fizički svijet. (…) by F. David Peat.
Zapravo, kad bolje razmislim, ima nešto utješno u sinkronicitetu kao takvom. Zaista ga dugo nisam doživjela, osim ako ne brojim intuiciju i njena upozorenja, ali sada, kada mi se dogodio ovaj sinkronicitet to mi je svojevrstan znak da sam točno na mjestu na kojem i moram biti. A to je intenzivno kul osjećaj. cool
Na jednom blogu (ovdje) pročitala sam:
Sinkronicitet – dva naizgled nepovezana događaja koji se ne mogu objasniti uzročnoposljedičnom vezom, nego ih povezuje samo osobno značenje.
Mi to zovemo slučajnošću, srećom, sudbinom.
James Redfield piše u svojoj knjizi “Celestinsko proročanstvo “ da kad se dogode slučajni događaji u pravom trenutku i povežu prave osobe koje naš život iznenada okreću u novom i važnom smjeru, namjera je da naslutimo više značenje u tim zagonetnim događajima.
Uistinu zanimljiva tema, taj sinkronicitet.
Ako se negdje pojavio neki problem, na nekom drugom mjestu mora postojati rješenje za njega! Sinkronicitet je praktično očitovanje tog načela i to u obliku slučajnosti, znakova, slutnji i drugih pojava...


- 01:02 - Komentiraj (2) - Printaj - #



<< Arhiva >>

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Crashdown v.1.0
DeviantART




Kelly Clarkson - You Found Me

Is this a dream?
If it is
Please don't wake me from this high
I've become comfortably numb
Until you opened up my eyes
To what it's like
When everything's right
I can't believe

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me
You found me

So, here we are
That's pretty far
When you think of where we've been
No going back
I'm fading out
All that has faded me within
You're by my side
Now everything's fine
I can't believe

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me
You found me

And I was hiding
'Til you came along
And showed me where I belong
You found me
When no one else was lookin'
How did you know?
How did you know?

You found me
When no one else was lookin'
How did you know just where I would be?
Yeah, you broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
You found me

(You found me)
(When no one else was lookin')
You found me
(How did you know just where I would be?)
You broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
The good and the bad
And the things in between
You found me
You found me



web site hit counter posjetitelja

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se