četvrtak, 29.03.2012.

30. Svršetak

Nakon obreda vjenčanja je uslijedila kratka večera kojoj su, začudo, prisustvovali i moji prijatelji. Onako gladni i iscrpljeni su morali obećati Darkovima da će biti mirni, ako im dopuste da jedu s nama.

- Kad se vraćamo kući?- upitao je Bernard prekinuvši smrtnu tišinu.

Gerhard je podigao pogled sa svog tanjura i nasmiješeno mu odgovorio:- Kad god poželite. Sad kad je Starz postao dio naše obitelji, moći ćete ga posjećivati kad god zaželite.

Nitko to nije prokomentirao. Nisu ni morali. Bilo mi je jasno da se nitko od njih više nikada neće htjeti vratiti u ovaj dvorac. Tko bi i htio? Ja prvi ne.

- Možete li nas sada poslati kući?- upitala je Penny.

Gerhard je kimnuo glavom. Njegova žena je ponovila tu kretnju.

- Reći ću našoj sluškinji da vas vrati kući čim pojedemo do kraja. Želite li još vina, možda?- upitala ja je Petrina majka.

- Ne, hvala.- odgovorio je Bernard, a drugi su samo odmahnuli glavom, začuđeni silnom ljubažnošću.

- Onda u redu.

Još smo neko vrijeme jeli. Moji prijatelji su svaki zalogaj oprezno žvakali iako je neprekršiva zakletva značila Petrinu smrt, ukoliko moji prijatelji ne napuste živi dvorac.
Na kraju su se ustali. Sluškinja Darkovih se pojavila u crnoj odori i sa štapićem u ruci.

- Shillow, odvedi ih kući.- rekao je Gerhard sluškinji, a zatim se okrenuo mojim prijateljima.- I molim vas da mi ne pokušate oteti sluškinju jer neću ispuniti nikakve vaše zahtjeve. Vrijeme je da počnemo graditi obiteljske odnose, slažete se?

- Mogu li se pozdraviti s njima?- upitao sam.

Petra se nasmiješila.- Dragi, zašto shvaćaš sve tako...robovlasnički? Naravno da smiješ pozdraviti prijatelje!

Kimnuo sam glavom i nasmiješio joj se. Jednom sam rukom zagrlio Penny, a drugom Bernarda. Penny je ponovno počela plakati. Bernard je, začudo, djelovao jako mirno.

- Ne plači.- šapnuo sam.

Zatim sam zagrlio Damiana i potapšao ga po leđima. Pomislio sam na Chada kojeg vjerojatno nikad više neću vidjeti.

- Pozdravi Chada. Reci mu da sam mu dužan do groba za one ljekovite trave koje su me spasile.

I u tom sam trenutku shvatio koliko ću tog propustiti. Nikad mu nisam sam zahvalio. Uvijek je bilo nešto važnije, a sad...sad mi je tako žao što nisam. I tko zna što će se još sve dogoditi, a da ja neću moći sudjelovati u tome. Ne, neću. Ja ću biti u ovom dvorcu, okružen ljudima kojima vlada zlo i moć, a s vremenom ću vjerojatno i sam postati takav.

- Ne plači, stari.- tješio me Max dok sam ga zagrlio.- Ne sumnjam da ćeš se već nekako izvući odavde.

Dok sam ga grlio, imao sam osjećaj kao da usput grlim i Lizzie. Njih dvoje su mi bili kao prst i nokat, neraskidivi u bilo kakvom pogledu. Jedan nije dolazio bez drugoga, a nit sam ja mogao bez ijednog od njih. A sad sam morao bez oboje.

- Poslušaj me sad.- šapnuo sam mu.- Iskoristi život najbolje što možeš. Nađi neku djevojku koju voliš, oženi je i imaj djecu s njom. Budi najbolji tata na svijetu i nauči ih sve i svašta. Uči ih sve što smo mi nekada učili u Hogwartsu.

- Hoću.- rekao je.

Odmaknuo sam se od njega i obrisao suze. Kimnuo sam glavom. Primijetio sam da Bernard objašnjava sluškinji gdje se nalazi njegov dom kako bi znala gdje se treba aparatirati. Ubrzo su se svi primili za nju i...nestali.

Odmah mi je prošla neka jeza niz leđa. Prsti su mi postali ledeni, a velika blagovaonica u dvorcu mi se učinila još većom nego dotad. Shvatio sam da se bojim svega što slijedi.

- Dođi.- rekla je Petra.- Idemo u našu sobu. Posebno sam ju uredila za nas oboje. Otići ćemo ti sutra kupiti puno odjeće, znam da nemaš ovdje ništa osim ovog što trenutno nosiš...

I još je nešto pričala, ali nisam bio svjestan ničeg osim da moram podignuti nogu dovoljno da zakoračim na sljedeću stepenicu. Jedina osoba koju imalo poznajem u ovom zdanju je upravo Petra- osoba koja je ubila moje roditelje, ljubav mog života, najbolju prijateljicu i... tko zna kog još.
I upravo joj iz tih razloga nikad neće pomoći to što se sada ponaša dobro prema meni. Nikada je neću zavoljeti.

Ušli smo u sobu prepunu svijeća. Nasred sobe je bio veliki krevet s crvenim baldahinom, a put do njega je bio posut tisućama savršenih, mirisnih crvenih ružinih latica. Petra me pustila malo da promotrim prizor dok je ona zaključavala sobu.

- Dugo sam iščekivala ovu noć.- rekla je skidajući svečanu crvenu pelerinu koju je nosila dotad. Čarobni štapić je bacila pokraj kreveta.

Promatrao sam je. Imala je prekrasno tijelo. Pod svjetlom svijeće je čak izgledala preplanulo, iako je zapravo bila blijeda kao duh. Ostala je samo u rozoj prozirnoj haljinici koja je otkrivala sve. Prišla mi je i ispreplela ruke oko mog vrata, a zatim me poljubila.

- Možeš ti to i bolje, dragi. Pa prva bračna noć nam je.- rekla je vrckavo. Zatim me opet poljubila. Ovog puta sam uzvratio. Kad je to shvatila, počela me ljubiti s još većim žarom. Skinula mi je majicu. Porezotine na trbuhu su bile još jako svježe, no nisu mi smetale. Petra je znala zaokupiti dečka, a ja sam nakon svega što se dogodilo zaslužio malo zabave, pa makar to bilo i s njom. Čučnula je ispred mene i otkopčala mi hlače. Polako ih je spuštala, postižući željeni efekt u mojim boksericama. Bacila me na krevet i legla na mene, a zatim me počela ljubiti dok je istovremeno činila zanimljive radnje pritišćući svoje međunožje o moje. Njene usne su klizile niz moj vrat do ključne kosti, a zatim sam nas okrenuo, tako da je ona sada bila ispod. Skinuo sam tu meku tkaninu koja joj je prekrivala tijelo ostavivši je potpuno golom. Ljubio sam je dodirujući njene pune grudi dok je ona istovremeno masirala moje ukrućeno međunožje. Spustila mi je bokserice i ubrzo više nisam mogao izdržati s predigrom pa sam ušao u nju. Osjećao sam se dobro, zadovoljno. Uživao sam u svakom dodiru koji se dogodio između naših tijela i zaboravio sam na sve. No...gotovo na sve.

Spustio sam ruku pokraj kreveta i podigao štapić. U silnom uzbuđenju, koje je osjećala, je zatvorila oči. Ta sekunda je bila dovoljna da zamahnem štapićem i...ubijem je. Zelena svjetlost je zasvijetlila i pogodila je. Nije stigla ni vrisnuti.

Brzo sam se krenuo obući. Nisam znao kako da se osjećam. U jedan mah sam bio zadovoljan jer sam joj se napokon osvetio zbog svega što mi je učinila, a u drugi mah sam bio šokiran. Ruke kojima sam obuvao tenisice kao da nisu bile moje. Kao da je u meni bilo neko strano tijelo. Znao sam što moram dalje učiniti. No, moram to učiniti brzo. Tko zna koliko još vremena imam.

Obećavaš li ti, Starz, da ćeš biti uz Petru sve dok bude živa i da ćeš je poštovati u sve dane vaše zajedničke ljubavi i vladavine novonastalim poretkom u svijetu? Obećavaš li da ćeš je pokušavati zavoljeti unatoč svemu lošem što je učinila tvojim bližnjima?

Spada li ubojstvo u kršenje jednog od ova dva obećanja? Ako da... umrijet ću. No... kako to da već onda nisam mrtav?

Potiho sam otključao vrata i izašao iz sobe. Pretpostavljao sam da su Darkovi već otišli na spavanje pa sam odlučio potražiti njihove sobe. Bilo mi je najlogičnije da su Petrini roditelji na istom katu. Potrčao sam od silnog uzbuđenja i ne shvaćajući da to radim. U jednoj sobi se začulo komešanje.

- Daj bože da su tu Gerhard i njegova žena!- pomislio sam. Nisam htio ni razmišljati o tome što bi bilo da odmah naletim na Spikea pa mu onda još u pripomoć stignu roditelji.

Uletio sam u sobu koja nije bila zaključana i gotovo i ne gledajući ispalio dvije smrtonosne kletve. Obje su pale na pravo mjesto. Petrini roditelji su pali usmrćeni Avadom Kedavrom.

Počeo sam se tresti. Što to radim?! Ubijam ljude baš kao Petra Dark! Ubijam ljude! Ubojica sam! Primio sam se za glavu i taman sam se htio nasloniti na dovratak kad sam primijetio Spikeov šokirani pogled.

- Ubit ću te!!!! Raskomadat ću te!- urlao je, a njegov glas je odzvanjao kamenim hodnicima.

Povikao sam od šoka i brzo odskočio od njega.

- Avada Kedavra!- povikao je. U zadnji čas sam se pomaknuo tako da je njegova majka opet pretrpjela istu kletvu.

Šokirano je raširio oči i počeo se derati nešto što, vjerujem, ni on nije razumio. Iskoristio sam to. Kako odvratno od mene.- Avada Kedavra!

I on je pao kao pokošen na pod, a negdje malo dalje, na proplanku obasjanom suncem je prestalo krvoproliće.


20:22 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 15.03.2012.

29. ...do kraja života

Otprilike pola sata nakon što su mi Darkovi dali malo privatnosti za razmišljanje sam počeo brojati sekunde, tj. ono što sam smatrao sekundama. Nigdje u prostoriji nije bilo sata pa je to bio jedini način da otprilike znam kada će ponoć. Osjećao sam se kao luđak, no tko to zna, možda to i jesam. Svejedno, drugi dio mog mozga je temeljito obrađivao izloženu ponudu i nikako nisam mogao na zelenu granu. Kako bih ostavio svoje prijatelje na životu, svakako bih morao pristati na Petrinu prosidbu odmah u ponoć, ili...ako sam bio u pravu za nekih 10 minuta. No, tko mi garantira da će ih ostaviti na životu? Petra nije žena od povjerenja, no to mi je jedina nada da svrha svega ovog postoji. Možda se bar njihov život nastavi donekle normalno nakon što oženim Petru.
S druge strane, moj pristanak na bezuvjetnu ženidbu bi bio upravo to- pristanak na bezuvjetnu ženidbu. Petra bi me vezala uz sebe neprekršivom zakletvom i vječno bih bio njen muž, ili kako je ona to nazivala- njen kralj. Nisam siguran želim li živjeti uopće u ovakvom svijetu, kamoli da bih htio vladati njime.

Očito sam se prevario za nekoliko minuta u brojanju jer se nešto počelo komešati oko vrata. Kroz vrata je ušla Petra. Izvio sam gornji dio tijela, koliko mi je to uže dopuštalo, da provirim ide li itko iza nje, no nikog nije bilo. Ostali Darkovi su očito odlučili ostati po strani.

- Jesi li razmislio?- upitala je čim je ušla u prostoriju.

Kimnuo sam glavom.

Sjela je pokraj mene. Imala je neki voćni parfem i djelovala je tako ljudski dok je sjedala na sofu pored mene. Prekrižila je noge. Jedno joj se moralo priznati, a to je da je bila vraški zgodna. Čak mi se počela i sviđati pred kraj polugodišta, bila je posebna. Imala je posebne poglede na svijet, nije se zamarala problemima u budućnosti, nego je živjela u sadašnjosti. Zapitao sam se gdje je to nestalo. Zapravo, ne može nestati nešto čega ničeg nije ni bilo. Sve je to bila farsa, gluma.

- Ne bojiš se da ću ti nauditi?- upitao sam je i promotrio njeno tijelo od glave do pete.

Odmahnula je glavom.- Imam štapić.

Prošla mi je rukom kroz kosu. Tako sam je htio ugristi za zapešće da iskrvari, ali vjerojatno ne bi umrla, nego bi me čim bi se zaliječila proklela Imperiusom. Na tren sam se zapitao je li bolje da provedem ostatak života svjestan ili nesvjestan svih događanja.

Prošli su me trnci niz leđa. Zašto se sve moralo ovako zakomplicirati?

- Jesi li odlučio, kralju moj?- šapnula mi je na uho, a opet mi se neka nelagoda spustila niz leđa.
Streso sam se.

- No, no. Očito ćeš se morati privikavati na mene neko vrijeme, no uskoro će ti moja blizina jako odgovarati...- nasmiješila se.

Duboko sam udahnuo i pokušavao sam se opustiti. Shvaćao sam da si sljedećom rečenicom potpisujem cijeli život, ali ako je to nada da spasim ostale... - Oženit ću te.

Raširila je oči od uzbuđenja i pljesnula dlanom o dlan. Zagrlila me oko vrata i poljubila me. Pokušao sam uzvratiti, no bilo je teško uz svu tu mučninu koju sam osjećao.

- Sve je već spremno. Idemo.- rekla je i zamahnula štapićem da makne konopce s mene.

Automatski sam ustao, zadovoljan što više nema konopa oko mojeg struka iako su rane na trbuhu još uvijek bile svježe. To sam napravio toliko brzo da je Petra poskočila na mjestu i uperila štapić u mene. Kad je shvatila da nisam imao loše namjere, spustila je štapić pokajavši se.

- O-oprosti, ali još me malo boli vrat od onog prije pa... na oprezu sam.- rekla je pokušavši sve okrenuti na neku morbidnu šalu. Teatralno je počela masirati desnu stranu vrata. Krenula je ispred mene iako sam i sam mogao osjetiti koliko joj je zapravo bilo neugodno što mi je morala okrenuti leđa. Zgrčeno je držala štapić u desnoj ruci, spremna na svaki moj krivi pomak.

Počeli smo se spuštati niz zavojito stubište. Na jednom odmorištu je na zidu bila upaljena baklja. Promotrio sam je razmislivši o tome koliko bih je brzo uspio baciti Petri u zatiljak, no dok sam razmišljao o tome smo je već prošli. Kad smo se spustili u prizemlje me već počela hvatati jeza.

- To je to.- pomislio sam.- Oženit ću ubojicu.

Kroz hodnik se prolomio krik. Odmah sam shvatio da je to Penny. Potrčao sam u smjeru odakle je dolazio glas, no bio sam toliko iscrpljen da me zaustavilo to što me Petra zgrabila za zapešće.

- Dobro su.- rekla je suosjećajno.- Rekla sam Spikeu da ih pusti jer ćemo sada vidjeti što si odlučio. Budući da si me odlučio svojevoljno oženiti, pustit ćemo ih da budu na vjenčanju pa ćemo ih poslati u Bernardovu kuću na planinu. Obećavam.

- Ali zašto Penelope vrišti?- upitao sam je ljutitim tonom i dalje se pokušavajući istrgnuti.

- Zato što je sama Spikeova pojava zastrašujuća!- povikala je.- Nastavi hodati, idemo van.

Nevoljko sam je poslušao i nastavio hodati. Ubrzo smo skrenuli ulijevo pa više nismo bili u istom hodniku u kojem sam čuo Pennyne krikove. Kad smo došli do velikih izlaznih vrata, Petra je zastala i počela kopati po ormaru kraj njih. Izvadila je teški, dugi, crni kaput i pružila mi ga.

- Kupila sam ga još za Božić.- rekla je i nasmiješila se.- Smatraj to zakašnjelim darom. I obuci ga, vani je hladno.

Promotrio sam je na sekundu, a zatim sam obukao kaput. U hodniku sam začuo korake. Bili su to moji prijatelji koje je Spike vodio za nama.
Petra je također začula korake pa me požurila van. Kaput je bio toliko težak da su mi noge klecale na smrznutom tlu. Osjećao sam se tako oslabljeno. Zapitao sam se koliko već dugo nisam jeo. Vjetar je nosio hladan snijeg u naša lica, no Petra se ponašala kao da to ne primjećuje. Sretno se smješkala. Naravno, ovo je za nju bilo ostvarenje svih prljavih snova.

Nastavili smo hodati prema sredini dvorišta gdje je bio postavljen zlatni oltar. Ispred oltara je bio krug ograđen visokim bakljama u kojima je gorjela začarana zelena vatra, a iza oltara su sablasno mirno stajali Petrini roditelji. Negdje iza nas su se začuli glasovi. Okrenuo sam se i ugledao svoje prijatelje. Za njihove kapute se nitko nije pobrinuo. Užasno sam se osjećao. Čuo sam Pennyn plač i nešto što je zvučalo kao utješne riječi, a bile su ponijete dubokim, muškim glasom koji sam prepoznao kao Bernardov. Snape je samo šutio bezizražajna lica, a Max i Damian bi se svako malo pogledali. Ni oni nisu vidjeli izlaz iz ovoga, baš kao ni ja. No, razlika je u tome što oni ne znaju da ću ih upravo ja spasiti i poslati kući.

Stigli smo do kruga ograđenog bakljama s otrovno zelenom vatrom. Petra je otišla do oca i majke i poljubila im je ruke preko oltara, zatim se okrenula prema meni.

- Hajde, poljubi im ruke.- zvučala je ozbiljno.- Pa za koji čas ćemo svi biti jedna velika, sretna obitelj.

Protestno sam pljunuo na jednu baklju. Začarana vatra nije ni zatitrala.
Ostali su stigli do nas. Spike je bacio neku čaroliju i ubrzo su i oni bili u jednom krugu ograđenom bakljama i izgledalo je kao da se ne mogu pomaknuti iz njega. Zatim se Petrin brat okrenuo prema meni i pogurnuo me prema oltaru. Vjerojatno je shvatio što odbijam napraviti.

- Hajde, šogore, to je sastavni dio obreda.- rekao je i nacerio se pokazujući one guste zube zbog kojih je, između ostalog, bio strah i trepet hogwartsovih hodnika.

Shvatio sam kako sam nisko pao. Drugi ionako utječu na moju sudbinu. Osjećao sam se kao da sam pod Imperiusom bez da je na mene bačena kletva. Osjećao sam se odvratno i nemoćno. Osjećao sam se odvratno baš zato što sam bio nemoćan.
Iako mi nisu mogli prići kako bi me spriječili, Damian i Max su se derali da to ne radim. Penny je i dalje plakala, Bernard ju je grlio, a Snape...Snape je stajao bezizražajnog izraza lica kao i ranije. Sagnuo sam se i poljubio ruku Petrine majke, a potom i Petrinog oca. Odmah sam poslije tog obrisao usne i vratio se kraj Petre.

- Tata, sklopili smo dogovor da neću baciti Imperius na njega, a on će me odmah oženiti. Svojevoljno.- rekla je, a ja sam se blago nakašljao na zadnju riječ. Damian i Max se nisu prestajali derati.

Spike je bacio neku čin i svi su odmah ostali bez glasa. Pogledao sam ih. Trudili su se, pokušavali su se derati iz petnih žila, no ni naznaka glasa nije izlazila iz njihovih usta. Ni Pennyn plač se više nije čuo. Spike se nacerio.

Petrin otac je kimnuo glavom.- Priđite mi.

Poslušali smo ga. Sada smo stajali tik pred oltarom. Petrina majka je pogledala u Petru i ponosno se nasmiješila. Gerhard je čitao neku debelu knjigu, koja je ujedno bila jedina stvar na oltaru, ako izuzmemo jedan čarobni štapić

- Primite se za ruke.- ponovno smo ga poslušali i primili smo se za ruke kao da se rukujemo.- Petra, obećavaš li ti da ćeš pustiti Starzove prijatelje nakon obavljene ženidbe? Obećavaš li da ćeš uvijek raditi ono što je najbolje za vaš brak?

Ostao sam začuđen ovakvim obredom, a začudilo me još i više što su u neprekršivu zakletvu uveli i dio o puštanju mojih prijatelja. Odjednom sam bio mnogo više siguran nego ranije da radim pravu stvar, koliko god to nisam htio.

- Obećavam.- rekla je Petra, a Gerhard nam je dotaknuo ruke čarobnim štapićem. Osjećao sam kako mi je nešto prostrujalo kroz dlan.

- Obećavaš li ti, Starz, da ćeš biti uz Petru sve dok bude živa i da ćeš je poštovati u sve dane vaše zajedničke ljubavi i vladavine novonastalim poretkom u svijetu? Obećavaš li da ćeš je pokušavati zavoljeti unatoč svemu lošem što je učinila tvojim bližnjima?- upitao je Gerhard. Odmah mi je kroz glavu prošlo da je morao donekle prilagoditi one zavjete koje je čitao u onoj debeloj knjižurini.

Pročistio sam grlo i shrvano rekao.- Obećavam.

Ruke nam je ponovno dotaknuo Gerhardov čarobni štapić i ponovno se osjetila ona čudna energija kao maloprije.

- Proglašavam vas mužem i ženom.- rekao je Gerhard, još jednom prislonivši štapić na naše ruke.- Možeš poljubiti mladu.

***
Nema me sljedećih 8 dana. Idem se baviti novinarstvom, držanjem govora i svim ostalim što volim u Govorničkoj školi Ive Škarića na Bjelolasici. Očekujte novo kad se vratim. :)




21:40 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 02.03.2012.

28. Istina.

- Uopće ne shvaćam što vidiš u njemu. Izgleda mi kao svaki žgoljavi balavac.- visokim tonom je rekao ženski glas taman kad mi se počela vraćati svijest.

- Oh, trebaš ga vidjeti u njegovom pravom sjaju. Dam se kladit da ga ona prljavica nije dovoljno hranila. Dosta je smršavio. Podsjeti me da bacim nekoliko kletvi na nju kasnije.- rekla je Petra primivši me za čeljust. Lagano je utisnula poljubac na moje usne.- Vidi, vidi, uspavani ljepotan se probudio.

Trepnuo sam nekoliko puta kako bi mi lijeva i desna strana prostorije došla u ravnotežu, a zatim sam se trgnuo. Očekivao sam da će me nešto sputati, no nisam bio vezan.

- Gdje... gdje sam to?- Petrino lice je i dalje bilo ispred mene pa sam se izderao ravno u njega.

- U dvorcu moje obitelji.- Petra je automatski odgovorila uspravljajući se. Obrisala je par kapljica moje sline s obraza, a zatim sjela na stolicu do majke.

Ležao sam na nekoj vrsti antikne sofe s cvjetnim uzorkom, a po mom vidokrugu su bili rašireni Darkovi. Sjedili su u polukrugu oko mene i gledali me. Petrin otac je imao mrk pogled i ponašao se kao da ga sve ovo jako živcira, Spike se cerio uživajući u svakom trenutku nadmoći, Petrina majka je imala neki prkos u očima, a Petra je djelovala zadovoljno. Veselo se smješkala sa svoje stolice.

- Sviđa li ti se? Ovo je tvoj novi dom!- ushićeno je rekla Petra naginjući se prema meni.

Obradio sam sve što mi je rekla.

- Jesi li ti normalna?- izderao sam se i ustao.- Moj novi dom? Ne. Ti si luda. Ti si potpuno luda.

Petrin otac je ustao i stao pred mene. Bio je niži za pola glave od mene, ali one zvjerske oči su utjerivale strah u svačije kosti. Odjednom sam postao svjestan kako je tako brzo dogurao do visoke pozicije u Ministarstvu.

- Što moja Petra želi, to moja Petra dobije!- izderao se i gurnuo me u prsa kako bih pao natrag na sofu.- Imam dovoljno znanja i sposobnosti da te na to natjeram Imperiusom, ali, ne! Ti se još protiviš! Nezahvalniče!

- Gerharde, sjedni! Smiri se, nemoj se uzbuđivati.- pozvala ga je žena.

Spike se zasmijuljio, otkrivajući one guste zube.
Petra je izgledala kao da je na rubu suza.

- Tata, sjedni... Starz je samo malo zbunjen. Puno toga je pretrpio, većinom zbog mene, ali sigurno će s vremenom shvatiti da ga volim više od ikog!

- Više od ikog? Pa malo si ljudi koji bi me mogli voljeti ostavila na životu!

Petra je počela rukama masirati sljepoočnice. Gerhard je sjeo pa sam se malo opustio na sofi, ali i dalje sam bio napet i spreman na sve.

- Ako ciljaš na to što sam ubila tvoje roditelje... moraš shvatiti! Ti nikada ne bi bio ovdje da su oni živi i nikad ne bi postao kralj svijeta!- Petra je počela brzo govoriti, tu i tamo zamuckujući.- Sve će ti se sada otvoriti! Sve o čemu si ikad sanjao! Biti ćeš moj muž, moj kralj. I kralj svega što postoji!

- Ti si ih ubila?- zarežao sam i skočio sa sofe na nju. Srušio sam je sa stolice i počeo je daviti.

Darkovi su se odmah podigli.

- Rekao sam vam da ga trebamo vezati, ali ne! Idemo mi biti dobri domaćini!- vikao je Gerhard.

Neka sila me maknula s Petre i vratila na sofu. Gerhard je još jednom zamahnuo čarobnim štapićem i moj struk su za naslon vezali kožni konopi. Počeo sam se otimati i pokušavao sam strgnuti konope, no bili su prečvrsti. Pokušavao sam rukama dohvatiti Petru koja se dizala s poda no nisam mogao.

- Nisam ih ja ubila!- zarežala je.- Ali objavila sam bezjačkim vlastima što su!

Počeo sam se derati iz petnih žila. Tako sam htio da me netko čuje i spasi me, no nitko mi nije odgovorio. Nitko nije ni mogao razumjeti što govorim jer se nisam ni sam razumio, ali sve je ovo moralo prestati!

- Smiri se!- povikala je Petra, rukom masirajući pocrvenjeli vrat. Oči su joj bile suzne, no iz njenog tona sam mogao iščitati bijes.- Sad me slušaj! Pokušala sam na lijep način, ali očito su ti oni prljavci pomutili razum! Da vidimo hoćeš li pristati na nagodbu!

Zastala je na tren, zadovoljno promatrajući moj slom. Sagnuo sam se u struku, koliko mi je to uže dopuštalo, i zaplakao. Konopci su mi se urezivali u trbuh, ali nisam mario! Tko zna, možda umrem! Možda iskrvarim, a da oni to ne shvate pa se ovo napokon sve završi!

- Pusti me, Petra! Molim te, pusti me! Ne želim nikakvu nagodbu! Molim te, prestani biti tako luda! Ti si ludaaaa!- derao sam se iz petnih žila.

Prišla mi je i kleknula kraj mene. Počela mi je brisati suze. I sama je zaplakala. Prošla je rukom kroz moju kosu i pokušavala me smirivati.

- Ššš. Smiri se, ljubavi.- jecala je.- Sve će biti u redu.

Podigao sam pogled i pljunuo joj u lice. Ponovno sam joj pokušao dohvatiti vrat, no bacila se na pod kako je ne bih mogao dohvatiti.

- Dosta! Zatvorit ćemo ga s ostalima!- povikala je Petrina majka podižući svoju kćer s poda.

Petra je obrisala lice, a ja sam u tom trenutku shvatio da su ostali živi. Nisu ih ubili u Azkabanu!

- Ne. Sad će sve čuti. Cijelu priču.- povikala je Petra i otresla se od majke.

Gerhard je ustao i hitro prišao kćeri.

- Kako se usuđuješ tako usprotiviti majci?- povikao je na Petru.- A ti, Spike, kako možeš sve tako mirno promatrati s tim odvratnim cerekom na licu?

Spike se tada prvi puta pomaknuo otkad sam se osvijestio.

- Sve je ovo sama tražila. Igrala se babaroge, sve nas izložila opasnosti u Azkabanu, a sada nam je dovela i sve ove krpelje u dvorac! Fuj!- povikao je i brzo napustio prostoriju zalupivši vratima.

Gerhard je u nevjerici zatresao glavom, a zatim sjeo.

- Fidelia, sjedni.- rekao je ženi.- Dopustit ćemo Petri da još jednom pokuša riješiti stvari sa zaručnikom.

Shvatio sam da se s ovim ljudima ne vrijedi raspravljati pa sam samo šutio. Naslonio sam se na naslon i nagnuo glavu unatrag. Osjetio sam kako mi suze teku niz lice i kako mi trbuh pulsira.

- Sve je bilo pomno osmišljeno.- počela je Petra.- Svi događaji. Moja obitelj je najponosnija na goblinski pakt s bezjacima. Naime, slomili smo onog Mattana Imperiusom, a zatim smo mu dali naredbu da sebi podredi sve gobline na koje naiđe i da njima da naredbu da sebi podrede sve gobline na koji oni naiđu. neka vrsta hijerarhije na čijem smo vrhu mi- obitelj Dark. Budući da je Dumbledore bio tako prosto naivan čarobnjak, znali smo da neće prezati da zaposli starog prijatelja u teška vremena u Hogwartsu. Dumbledore je uvijek volio rušiti predrasude pa, vjerujem, da je zapošljavanje goblina za vrijeme goblinsko- vilenjačkog rata bio još jedan način za borbu protiv predrasuda kako bi pokazao da nisu svi goblini loši. I stvarno, u kratkom je vremenu stekao duplo veće povjerenje od Dumbledorea nego što ga je i dotad imao, a već je i prije njegovog zapošljavanja to povjerenje bilo veliko pa je bilo logično da će Dumbledore dopustiti Mattanu da zaštiti Hogwarts goblinskom magijom. Budući da su čarolije postavljali istodobno, Mattanu nije bilo teško kasnije maknuti većinu zaštita koje je Dumbledore postavio, iako je čarobnjačka magija toliko drugačija od goblinske. Zabrinuli smo se da je Dumbledore nešto posumnjao kad je dopustio ono smiješno podučavanje aparacije za sve starije od trećaša, ali sve je prošlo bez imalo problema. Po sličnom je principu išlo i rušenje zaštita u našem Ministarstvu, ali i u drugim školama i Ministarstvima diljem svijeta. Jasno, prije svega tog smo morali sklopiti pakt s bezjacima. Računali smo na to da će Mattano uspjeti objasniti vrhu UN- a kako su čarobnjaci opasni po bezjake, a budući da su im goblini objasnili sve o funkcioniranju čarobnjačke zajednice, njima se učinilo kako su goblini najpozitivniji od svih magičnih bića koje ne razumiju jer su ih upravo oni, na kraju krajeva, sve spasili od opake urote čarobnjaka koju im je Mattano objasnio kako bi plan upalio. Bezjaci su tako naivni... Zatim smo pomogli goblinima da oforme vlastito Ministarstvo ne bi li se snaga hijerarhije pojačala. Plan sveopćeg rata je bio upravo taj da imamo vlast u svijetu. Naime, kad bezjaci i goblini pobijede, lako ćemo srušiti bezjačke vlade i imat ćemo pod svojom kontrolom 7 milijardi bezjaka, sve gobline koji su već pod Imperiusom, sve preživjele i prestravljene čarobnjake, vilenjake, kentaure, vodenljude... Vladat ćemo cijelim svijetom! Mi- Darkovi! Ja ću biti princeza, a ti ćeš biti moj muž! A jednog dana...- zasjale su joj oči.- A jednog dana, ja ću biti kraljica, a ti moj kralj! I sve će biti naše!

Zurio sam u nju i nisam vjerovao da je cijeli rat plan ovih ljudi ispred mene. Ostao sam bez teksta, usta su mi presušila od toliko deranja i osjećao sam blagu mučninu.

- A sad da ti objasnim onaj dio koji te najviše zanima... Znaš, ti nisi bio jedini kojem sam se javljala kao Anonimac. Chanellin otpor je lako pao. Čim sam spomenula da bih te mogla ubiti, ako odmah ne prekine s tobom i ne prohoda s Damianom, pokleknula je i poslušala me. Zaista, voljela te. Vidi se iz tog postupka. Ali, ja te volim više! Zato sam je i ubila! Jer nisi mogao prepoznati moju ljubav sve dok je ona bila na životu. Toliko ti se uvukla pod kožu, zaludila te, prljavica. Ali sad ćeš biti dobro. A ova! Kao da nisam odmah pročitala tu Lizzie! Cijelo vrijeme se motala oko tebe! Pokušala sam je maknuti na normalan način. Radila sam sve čeg sam se sjetila. Ulila sam joj i onaj Current malum u piće kako bi sav bijes usmjerila na to da me napadne, ali ti si joj i to oprostio! Pokušala sam te natjerati da je spojiš s Maxom kako mi ne bi predstavljala prijetnju dok ne dođeš u naš dvorac, ali ti si to odbio pa sam je morala ubiti. Poslala sam te na onu konferenciju za novinare u Hogwartsu čisto iz zabave, kako bih ti pokazala da mogu doći do svega što želim, pa tako i do višesokovnog napitka iz Snapeova kabineta, a opet sam tebe poslala u isti taj kabinet kako bi ostavio Chanelline fotografije- samo zato jer sam to mogla!- tu se veselo nasmijala kao da se prisjećala dobre zabave.- Da... mislim da sam ti sad odstranila sve nepoznanice. Došlo je vrijeme je da ti objasnim ranije spomenutu nagodbu.

Osjećao sam se umorno. Previše toga! Previše! Ludim! Upravo silazim s uma! Toliko odgovora na sva moja pitanja, a svaki je ubijao jedan dio mene. Lizzie je mrtva zbog njene ljubomore, a Chanell me ostavila jer me zapravo voljela, a ubijena je jer sam ja volio nju! Moji roditelji su mrtvi jer se Petra bojala što bi sve učinili da me zaštite od nje! Svi su mrtvi zbog tog što sam joj dopustio ovakvu opsesivnu zaljubljenost, umjesto da sam to srezao u koljenu! Zbog svojih sebičnih razloga sam je držao uz sebe, pokušavajući se osjećati voljenim i zaljubljenim u isto vrijeme! Htio sam sam sebi pokazati kako mogu imati normalnu vezu poslije Chanell, a to je dovelo do općeg užasa i kaosa...

- Zapravo, više je to kompromis.- rekla je Petra.- Tvoji prijatelji su u drugoj sobi. Zatvoreni su i ne planiram ih pustiti ukoliko me ne oženiš. Štoviše, ubit ću i njih, a tebe ću podvrgnuti Imperiusu sve dok se ne privikneš na život sa mnom. Sve dok se ne zaljubiš u mene kao što si bio zaljubljen u... Chanell. Oženi me, Starz! Oženi me i tvoji prijatelji će preživjeti, a ti ćeš imati cijeli svijet na dlanu, a isto tako i svu moju ljubav.

Počeo sam odmahivati glavom. Buncao sam, govorio besmislice. Ni ne znam što sam joj pokušavao reći. Ponovno sam se pokušao iskoprcati iz užeta, no nije nimalo popuštalo. Primio sam se za vrat. Prvo sam se pokušao udaviti, a zatim sam opipavao bilo kako bih pronašao žilu. Taman kad sam noktima htio probiti kožu, ne bih li se domogao žile, Petra je dočarala novo uže i svezala mi ruke i stavila povez preko usta.

- Razmisli. Dajem ti vremena do ponoći. Sad je pola 10.


19:25 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se