četvrtak, 29.03.2012.

30. Svršetak

Nakon obreda vjenčanja je uslijedila kratka večera kojoj su, začudo, prisustvovali i moji prijatelji. Onako gladni i iscrpljeni su morali obećati Darkovima da će biti mirni, ako im dopuste da jedu s nama.

- Kad se vraćamo kući?- upitao je Bernard prekinuvši smrtnu tišinu.

Gerhard je podigao pogled sa svog tanjura i nasmiješeno mu odgovorio:- Kad god poželite. Sad kad je Starz postao dio naše obitelji, moći ćete ga posjećivati kad god zaželite.

Nitko to nije prokomentirao. Nisu ni morali. Bilo mi je jasno da se nitko od njih više nikada neće htjeti vratiti u ovaj dvorac. Tko bi i htio? Ja prvi ne.

- Možete li nas sada poslati kući?- upitala je Penny.

Gerhard je kimnuo glavom. Njegova žena je ponovila tu kretnju.

- Reći ću našoj sluškinji da vas vrati kući čim pojedemo do kraja. Želite li još vina, možda?- upitala ja je Petrina majka.

- Ne, hvala.- odgovorio je Bernard, a drugi su samo odmahnuli glavom, začuđeni silnom ljubažnošću.

- Onda u redu.

Još smo neko vrijeme jeli. Moji prijatelji su svaki zalogaj oprezno žvakali iako je neprekršiva zakletva značila Petrinu smrt, ukoliko moji prijatelji ne napuste živi dvorac.
Na kraju su se ustali. Sluškinja Darkovih se pojavila u crnoj odori i sa štapićem u ruci.

- Shillow, odvedi ih kući.- rekao je Gerhard sluškinji, a zatim se okrenuo mojim prijateljima.- I molim vas da mi ne pokušate oteti sluškinju jer neću ispuniti nikakve vaše zahtjeve. Vrijeme je da počnemo graditi obiteljske odnose, slažete se?

- Mogu li se pozdraviti s njima?- upitao sam.

Petra se nasmiješila.- Dragi, zašto shvaćaš sve tako...robovlasnički? Naravno da smiješ pozdraviti prijatelje!

Kimnuo sam glavom i nasmiješio joj se. Jednom sam rukom zagrlio Penny, a drugom Bernarda. Penny je ponovno počela plakati. Bernard je, začudo, djelovao jako mirno.

- Ne plači.- šapnuo sam.

Zatim sam zagrlio Damiana i potapšao ga po leđima. Pomislio sam na Chada kojeg vjerojatno nikad više neću vidjeti.

- Pozdravi Chada. Reci mu da sam mu dužan do groba za one ljekovite trave koje su me spasile.

I u tom sam trenutku shvatio koliko ću tog propustiti. Nikad mu nisam sam zahvalio. Uvijek je bilo nešto važnije, a sad...sad mi je tako žao što nisam. I tko zna što će se još sve dogoditi, a da ja neću moći sudjelovati u tome. Ne, neću. Ja ću biti u ovom dvorcu, okružen ljudima kojima vlada zlo i moć, a s vremenom ću vjerojatno i sam postati takav.

- Ne plači, stari.- tješio me Max dok sam ga zagrlio.- Ne sumnjam da ćeš se već nekako izvući odavde.

Dok sam ga grlio, imao sam osjećaj kao da usput grlim i Lizzie. Njih dvoje su mi bili kao prst i nokat, neraskidivi u bilo kakvom pogledu. Jedan nije dolazio bez drugoga, a nit sam ja mogao bez ijednog od njih. A sad sam morao bez oboje.

- Poslušaj me sad.- šapnuo sam mu.- Iskoristi život najbolje što možeš. Nađi neku djevojku koju voliš, oženi je i imaj djecu s njom. Budi najbolji tata na svijetu i nauči ih sve i svašta. Uči ih sve što smo mi nekada učili u Hogwartsu.

- Hoću.- rekao je.

Odmaknuo sam se od njega i obrisao suze. Kimnuo sam glavom. Primijetio sam da Bernard objašnjava sluškinji gdje se nalazi njegov dom kako bi znala gdje se treba aparatirati. Ubrzo su se svi primili za nju i...nestali.

Odmah mi je prošla neka jeza niz leđa. Prsti su mi postali ledeni, a velika blagovaonica u dvorcu mi se učinila još većom nego dotad. Shvatio sam da se bojim svega što slijedi.

- Dođi.- rekla je Petra.- Idemo u našu sobu. Posebno sam ju uredila za nas oboje. Otići ćemo ti sutra kupiti puno odjeće, znam da nemaš ovdje ništa osim ovog što trenutno nosiš...

I još je nešto pričala, ali nisam bio svjestan ničeg osim da moram podignuti nogu dovoljno da zakoračim na sljedeću stepenicu. Jedina osoba koju imalo poznajem u ovom zdanju je upravo Petra- osoba koja je ubila moje roditelje, ljubav mog života, najbolju prijateljicu i... tko zna kog još.
I upravo joj iz tih razloga nikad neće pomoći to što se sada ponaša dobro prema meni. Nikada je neću zavoljeti.

Ušli smo u sobu prepunu svijeća. Nasred sobe je bio veliki krevet s crvenim baldahinom, a put do njega je bio posut tisućama savršenih, mirisnih crvenih ružinih latica. Petra me pustila malo da promotrim prizor dok je ona zaključavala sobu.

- Dugo sam iščekivala ovu noć.- rekla je skidajući svečanu crvenu pelerinu koju je nosila dotad. Čarobni štapić je bacila pokraj kreveta.

Promatrao sam je. Imala je prekrasno tijelo. Pod svjetlom svijeće je čak izgledala preplanulo, iako je zapravo bila blijeda kao duh. Ostala je samo u rozoj prozirnoj haljinici koja je otkrivala sve. Prišla mi je i ispreplela ruke oko mog vrata, a zatim me poljubila.

- Možeš ti to i bolje, dragi. Pa prva bračna noć nam je.- rekla je vrckavo. Zatim me opet poljubila. Ovog puta sam uzvratio. Kad je to shvatila, počela me ljubiti s još većim žarom. Skinula mi je majicu. Porezotine na trbuhu su bile još jako svježe, no nisu mi smetale. Petra je znala zaokupiti dečka, a ja sam nakon svega što se dogodilo zaslužio malo zabave, pa makar to bilo i s njom. Čučnula je ispred mene i otkopčala mi hlače. Polako ih je spuštala, postižući željeni efekt u mojim boksericama. Bacila me na krevet i legla na mene, a zatim me počela ljubiti dok je istovremeno činila zanimljive radnje pritišćući svoje međunožje o moje. Njene usne su klizile niz moj vrat do ključne kosti, a zatim sam nas okrenuo, tako da je ona sada bila ispod. Skinuo sam tu meku tkaninu koja joj je prekrivala tijelo ostavivši je potpuno golom. Ljubio sam je dodirujući njene pune grudi dok je ona istovremeno masirala moje ukrućeno međunožje. Spustila mi je bokserice i ubrzo više nisam mogao izdržati s predigrom pa sam ušao u nju. Osjećao sam se dobro, zadovoljno. Uživao sam u svakom dodiru koji se dogodio između naših tijela i zaboravio sam na sve. No...gotovo na sve.

Spustio sam ruku pokraj kreveta i podigao štapić. U silnom uzbuđenju, koje je osjećala, je zatvorila oči. Ta sekunda je bila dovoljna da zamahnem štapićem i...ubijem je. Zelena svjetlost je zasvijetlila i pogodila je. Nije stigla ni vrisnuti.

Brzo sam se krenuo obući. Nisam znao kako da se osjećam. U jedan mah sam bio zadovoljan jer sam joj se napokon osvetio zbog svega što mi je učinila, a u drugi mah sam bio šokiran. Ruke kojima sam obuvao tenisice kao da nisu bile moje. Kao da je u meni bilo neko strano tijelo. Znao sam što moram dalje učiniti. No, moram to učiniti brzo. Tko zna koliko još vremena imam.

Obećavaš li ti, Starz, da ćeš biti uz Petru sve dok bude živa i da ćeš je poštovati u sve dane vaše zajedničke ljubavi i vladavine novonastalim poretkom u svijetu? Obećavaš li da ćeš je pokušavati zavoljeti unatoč svemu lošem što je učinila tvojim bližnjima?

Spada li ubojstvo u kršenje jednog od ova dva obećanja? Ako da... umrijet ću. No... kako to da već onda nisam mrtav?

Potiho sam otključao vrata i izašao iz sobe. Pretpostavljao sam da su Darkovi već otišli na spavanje pa sam odlučio potražiti njihove sobe. Bilo mi je najlogičnije da su Petrini roditelji na istom katu. Potrčao sam od silnog uzbuđenja i ne shvaćajući da to radim. U jednoj sobi se začulo komešanje.

- Daj bože da su tu Gerhard i njegova žena!- pomislio sam. Nisam htio ni razmišljati o tome što bi bilo da odmah naletim na Spikea pa mu onda još u pripomoć stignu roditelji.

Uletio sam u sobu koja nije bila zaključana i gotovo i ne gledajući ispalio dvije smrtonosne kletve. Obje su pale na pravo mjesto. Petrini roditelji su pali usmrćeni Avadom Kedavrom.

Počeo sam se tresti. Što to radim?! Ubijam ljude baš kao Petra Dark! Ubijam ljude! Ubojica sam! Primio sam se za glavu i taman sam se htio nasloniti na dovratak kad sam primijetio Spikeov šokirani pogled.

- Ubit ću te!!!! Raskomadat ću te!- urlao je, a njegov glas je odzvanjao kamenim hodnicima.

Povikao sam od šoka i brzo odskočio od njega.

- Avada Kedavra!- povikao je. U zadnji čas sam se pomaknuo tako da je njegova majka opet pretrpjela istu kletvu.

Šokirano je raširio oči i počeo se derati nešto što, vjerujem, ni on nije razumio. Iskoristio sam to. Kako odvratno od mene.- Avada Kedavra!

I on je pao kao pokošen na pod, a negdje malo dalje, na proplanku obasjanom suncem je prestalo krvoproliće.


20:22 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se