nedjelja, 25.09.2011.

15. Božićne ruševine

Otvorih oči i po mraku, i miru- tako neobičnom za Hogwarts, shvatih da je još uvijek noć, pa se ušuškam još dublje u tople pokrivače, uživajući u svakom trenutku.

Odjednom mi sine da je Božić i, iako ne s entuzijazmom šestogodišnjaka, poprilično brzo navučem robu od jučer, jer mi je bila odmah pokraj kreveta, na sebe i, pokušavajući biti što tiši, izađem iz spavaonice kako bih među prvima, ako ne i prvi, pronašao svoje poklone pod borom u društvenoj prostoriji Slytherina.

Netko je već bio ovdje, shvatio sam to prvo po svjetlu koje je izbijalo iz nečijeg štapića, a potom i po uzbuđenom žamoru i trganjem papira za omatanje s kutija. Okrenuh se prema satu da vidim koje je točno doba noći i odmah požalih. Svjetlost koja je dolazila iz štapića osobe koja je čeprkala po poklonima se točno odbijala od stakla na satu u moje oči. Zažmirio sam i nakratko izgubio ravnotežu na stubištu pa sam se kroz posljednjih nekoliko stepenica otkotrljao dok nisam udario u fotelju. Djeca pokraj bora su zahihotala, a zbog buke koju sam prouzročio padom su se vrata nekih spavaonica počela otvarati. Zamahnuo sam štapićem i upalio svijeće u svijećnjacima na vlažnim, natrulim zidovima društvene prostorije. Trebalo mi je malo vremena da mi se oči priviknu na ovu svjetlost, a zatim sam zadovoljno potrčao prema poklonima, tražeći poštu od majke i oca.

Zbog nametnutog režima Albusa Dumbledorea koji je uključivao ostanak u Hogwartsu za vrijeme božićnih praznika, pošta je, prisilno, postala jedini način da zaželimo najdražima sretan Božić, no nismo im mogli ništa kupiti zato što nam nisu dopustili ni odlazak u Hogsmeade, no, s druge strane, naši su nama mogli poslati poklone. Barem nešto dobro u cijeloj priči.

Iznad Hogwartsa glasno zagrmi, taman kad sam pronašao ono što sam tražio.

- Čudno, već dugo nije kišilo u prosincu.- kaže Damianov brat, Chad, prošavši pokraj mene u potrazi za svojim poklonima.

Ogledah se prema stubištu koje je omogućavalo ljudima da s kata gdje su se nalazile spavaonice i kupaonice siđu u jedinu prostoriju gdje su se svi međusobno mogli družiti i ugledah Maxa, a par koraka iza njega i Lizzie.

Ponovno nešto snažno udari i negdje se na višim razinama dvorca, budući da smo se nalazili u tamnicama, prolomi vrisak.

Bili smo pripremani na ovo posljednjih mjesec dana. Ponovni udar. Nije bila grmljavina u pitanju, to je sigurno.

Damian, koji se u trenu stvorio pokraj svog brata, zamahne štapićem i u trenu nam se svima uši ispune prouzročenom galamom. Dobra taktika da probudi sve u domu, definitivno.

Zbog vrištanja koje je izlazilo iz Damianovog štapića nisam mogao normalno ni razmišljati, no jedno sam znao- moram pronaći dijete s prve, druge ili treće godine i dezaparatirati se s njim što dalje od Hogwartsa! Toliko o tome da ne smijemo provesti Božić kod kuće zbog nesigurnosti.

Lizzie je za ruku na stubištu držala neku djevojčicu, a zatim se dezaparatirala. Maxa su za obje noge držala dva dječaka, no nekako se uspio okrenuti na mjestu i dezaparatirati se sa stubišta tko zna gdje. Pogledah desno od sebe. Damian je imao problema oko dezaparacije sa svojim bratom. Komad stropa padne pokraj mene. Hogwarts se urušava. Čak se i tamnice raspadaju, što znači da je cijeli gornji dio već u ruševinama. Odmah sam zgrabio Damiana i njegovog brata i dezaparatirao se s njima na prvo mjesto koje mi je palo na pamet- šuma Walhore.

Pri padu sam snažno zadnjicom udario u panj. Pomaknuo sam se s njega i odmah osjetio snažnu pulsirajuću bol u lijevoj nozi. Otvorio sam oči i ugledao pred sobom Damiana i Chada kako zagrljeni, dršćući, bulje u moju nogu kao da će svaki trenutak povraćati. Damian je Chadu okrenuo glavu u suprotnom smjeru kako ne bi gledao, a zatim hitro ustao. Pogledao sam u što su tako buljili i tek sam onda osjetio navalu užasne boli, koja je očito od šoka dosad bila mnogo blaža. Snijeg oko mene bio je crven od krvi koja je nezaustavljivo curila iz moje noge, ili onog što je nekad bila moja noga jer, naime, potkoljenica i stopalo su mi bile 3 metra dalje na grmu borovnice.

Damian je skinuo gornji dio svoje pidžame i ostao golih prsa i trbuha na minus dvadeset. Razderao mi je traperice natopljene krvlju po šavu i ranu pritisnuo majicom. Tako sam mu lako očitao strah s lica.

- Gdje smo?- upitao me, a ja sam osjećao kako svake sekunde bivam sve slabiji.

- Šuma Walhore.- rekoh mu i strovalim se na leđa.

Šuma mi u trenu postane mješavina boja i točkica.

- Chade, idi prikupi nešto drva za vatru, čini se da ćemo se zadržati ovdje neko vrijeme.- bilo je zadnje što sam čuo prije nego što sam izgubio svijest.


22:50 | Komentari (30) | Print | ^ |

subota, 17.09.2011.

14. Badnjak

Badnjak mi je oduvijek bio najdraži dan u godini. Ni moj rođendan, ni Nova Godina, ni Božić nisu bili ni blizu onom slatkom uzbuđenju u dnu želuca koji je govorio samo jedno: sve će biti u redu.

Badnjak mi je uvijek bio utješan blagdan upravo zbog te poruke koju je nosio svuda po svijetu. Nekako, dok djeca ukrašavaju s tatom kuću i božićna drvca, a majka sprema slasna jela za sutrašnji dan, čovjek ne može vidjeti nikakve loše stvari na ovom svijetu koje, dakako, i na Badnjak postoje, sakrivene u špiljama i rupama bez dna, naravno, ako su dovoljno pristojne pričekati bar da blagdani prođu.

Rekao bih da ljudi ne mogu izdržati dva dana bez svađa, ljutnje i tuge, barem ne oni ljudi koji su mene cijeli život okruživali, pa sva dobra raspoloženja od Badnjaka, u najbolju ruku, splasnu na Božić. Nekad Božić napravi popriličan kaos. Naravno, otvorimo poklone rano ujutro i nemamo više što iščekivati, dok je za Badnjak još uvijek prisutna ta nestrpljivost oko darova.

Zbog svih tih razloga sam uživao u današnjem danu! Nisam skidao osmijeh s lica dok sam prolazio ukrašenim hodnicima u Hogwartsu i dok sam jeo ukusnu blagdansku, no opet, ne toliko raskošnu kao što će sutra biti, hranu za doručak. Tucet ukrašenih borova je bio raspoređen u jednakim razmacima po zidovima Velike dvorane, a sa stropa su visile imele, ružmarini s crvenim mašnama i male božićne čarapice. Na svakom od domskih stolova je bio adventski vijenac sa zapaljenih 4 adventskih svijećica.

- Goblini su osnovali vlastito Ministarstvo. Neovisno o ikome.- Max je naglas prokomentirao članak iz Dnevnog proroka.

Došlo mi je da mu uzmem te novine i da ga udarim s njima po glavi.

- Frende, Badnjak je! Pusti gobline i vilenjake barem danas na miru.- rekao sam mu, a Lizzie se složila kimanjem glavom.- Uživaj u tome što ni danas, a ni sutra nemamo poduke iz aparacije!

I stvarno, bilo je to vrijedno svakog uživanja. Ne zbog toga što nas je aparacija strašno umarala, koliko god zahtjevna bila, jer nije. Stvar je bila u gledanju klinaca koji se cijepaju na sve moguće načine. Nitko nije teško stradao, no nijedna poduka u zadnjih dvadesetak dana nije prošla bez barem dvadesetak cijepanja. Taj broj se smanjuje. U početku se, na svakoj poduci, cijepalo oko 80, od ukupnih tristotinjak, učenika. Ostalo je još desetak dana do polaganja aparacijskog ispita. Jedva čekam da položim taj ispit i da me prestanu tjerati da gledam suicidalni masakr.

Što se tiče goblina i vilenjaka, sve izgleda kao da će Rat uskoro prestati. Osim što uopće nije vidljiv razlog početka rata, sada nije vidljiv ni razlog završetka, ako do njega uopće dođe. Broj bitaka pada, unatoč tome što si goblini nisu dopustili nijedan poraz poslije onog na jugu Francuske. Vilenjaci, naravno, bitke na započinju, no ostaje pitanje zašto su se goblini tako pritajili i uopće ne započinju nove bitke koje bi, dakako, nadmoćno dobili.

Ugledah Petru kako ulazi u Veliku dvoranu sva mokra, blatnjava i, sudeći po tome što se tresla, sva promrzla. Spustila je leteću metlu ispod klupe na kojoj sam sjedio i sjela pokraj mene. Zagrlio sam je oko struka da bih je malo ugrijao i poljubio u mokar obraz.

Pogledao sam u strop, koji je uvijek odražavao kakvo je vrijeme vani, kao da je proziran, i ugledao ogromne krpe snijega kako lelujaju zrakom.

- Zašto se nisi otišla presvući?- upitah je.

Protrljala je dlanove, i napokon se počela vraćati boja u njih.

- Zato što se moram vratiti na trening čim pojedem nešto.- rekla je i kihnula.

- Nazdravlje!- povikao je Max.

Petra poželi kroasan od čokolade pa joj se on odmah stvori na tanjuru pred njom. Gladno je zagrizla u pecivo.

- Ma ovo stvarno nema smisla!- rekao sam, iznerviran time što je kapetan slytherinskog metlobojskog tima zahtjevao od Petre, a i od ostalih, da treniraju cijelo jutro po ovakvom vremenu, na Badnjak i na dan utakmice. Iscrpit će ih do smrti.

- Znaš li ti s kime mi igramo, Starz?- prkosno me upitala Petra.- S Gryffindorom. Ako ću pobijediti te gmazove, a zauzvrat pobrati prehladu, dajte mi doživotnu zalihu rupčića!

Strpala je posljednji komad kroasana u usta, pokupila metlu s poda i ovlaš me poljubila.

- Očekujem Vas na tribinama u 14: 00.- povikala je.

***

- Iiiii Petra Dark povećava vodstvo Slytherina na 70 prema 30! Gryffindori djeluju izgubljeno nakon dobrog početka. Ne pronalaze način da zaustave ovu slytherinsku metlobojsku heroinu! Za to vrijeme je, čini se, Lieselotta Potter, Petrina kolegica, ugledala zvrčku!- vrištala je komentatorica na mikrofon.

Stadion je bio u transu, baš kao i ja. Petra je odlično igrala i, ako je to potvrda dobrih treninga, onda se njenom kapetanu stvarno ništa ne smije zamjeriti. Već dugo nismo dobili Gryffindor u metloboju, a sada, čini se, napokon hoćemo!

Ustao sam i počeo vitlati svojim zelenim šalom dok se Lieselotta Potter obrušavala prema zvrčki. Pogledala je lijevo i desno, nitko joj nije bio blizu. Ništa je ne bi trebalo spriječiti u ovom slavnom trenutku.

Odjednom se niotkuda pojavio maljac i pogodio je ravno u leđa. Metla joj se izravnala u zraku i Lieselotta se refleksno uhvatila jednom rukom za nju, no, slabašna kakva je uvijek i bila, nije dugo izdržala. Pala je na tlo. Barem joj je snijeg ublažio pad.

Tragač Gryffindora je ugledao zvrčku blizu Potterice i jurnuo je prema njoj. U jednom trenutku mu se zvrčka izmaknula s putanjem, no uspio ju je dohvatiti bacivši se s metle u snijeg.

Gryffindor opet pobjeđuje.

***

Ovaj post predstavlja moju borbu protiv obaveza. Ne dopustite da Vas pokolebaju u pisanju.


14:28 | Komentari (20) | Print | ^ |

srijeda, 07.09.2011.

13. Dilema

Bio je to jedan miran dan u Hogwartsu. Učenici i profesori su se vratili u rutinu koju su njegovali stoljećima i čovjek ne bi rekao da se izvan zidina ovog velebnog zdanja zbivaju različite pokvarene stvari.

Jutros se među čarobnjačkom zajednicom proširila vijest o prvoj bitci vilenjačko- goblinskog rata koju su dobili vilenjaci. Bitka se odvila sinoć na pustopoljini u južnoj Francuskoj. Dosadašnji tijek rata je nizao krvave brojke poginulih vilenjaka i zapravo nitko nije mogao slaviti zbog ove bitke, jer ih je mnogo i u ovoj bitci poginulo, no izgleda da su vilenjaci organizirali svoje trupe i postoji mogućnost da će ovaj rat u svojem nastavku nositi veću napetost i izjednačenost između dva soja nego dosad.

Jasno da su učenici sve pročitali još za doručkom iz, omiljenog im, Dnevnog proroka. Tko god bi sreo profesora Mattana na hodniku ili za vrijeme nastave, taj bi pazio na njegove reakcije tražeći u bilo čemu bijes zbog pristigle vijesti, no- ništa.

Starz, Petra, Lizzie i Max su tog jutra imali blok sat Čarobnih napitaka s ostatkom Slytherina sa šeste godine koji su slušali taj predmet za O. Č. I. i, komentirajući Mattanovu nonšalantnost, naišli na grupu učenika koji su se gurali oko oglasne ploče.

- Tko zna, možda taj stari goblin ne čita novine pa još nije čuo za vijest.- rekao je Max.

Lizzie je okrenula očima i podsmjehnula se.

- Imaš predrasude. Zar je tako teško povjerovati da postoji goblin koji se protivi klanju nedužnih bića? Dumbledoreov je prijatelj, to ti je dovoljno.

Priključili su se grupi oko oglasne ploče i sami pokušavajući razabrati koje slovo iz daljine.

Lizzie se nekako provukla kroz gužvu i stala pred samu ploču čitajući u sebi najnoviju vijest. Na jednom dijelu je raširila usta do poda i uputila prijateljima zabrinut pogled, a zatim nastavila čitati. Završivši, okrenula se na peti i prišla zbunjenoj trojci.

- Što piše?- upita je Starz, dok su kretali prema tamnicama.

- Ministarstvo je osmislilo cijeli nekakav plan zaštite Hogwartsovih učenika pa nas Dumbledore obavještava o tome.- rekla je i podigla obrve, rekao bih da se u njoj vodi neki sukob.- Zbog sigurnosti nam je zabranjen odlazak iz Hogwartsa za božićne praznika, znate...dok se ne smiri sve ovo s goblinima i vilenjacima, a Dumbledore kaže da će Mattano, navodno, pojačati obrambeno polje oko Hogwartsa s nekom goblinskom zaštitom. Najčudnije je to što nam već od danas kreću poduke iz aparacije koje će biti svake večeri. Čak i vikendima.

- Ne bih rekla da je to baš tako čudno jer smo ionako morali proći obuku iz aparacije na šestoj godini.- dodala je Petra.

- Obučavat će se sva djeca od četvrte godine nadalje.- kazala je Lizzie.

- Oh.- šokirano je rekla Petra.

- Što misle postići time?- oglasio se Max.- Bolničko krilo prepuno djece koja su se raspolila?

Svi su zašutjeli na trenutak, vjerojatno svjesni da, iako je poprilično fora kada se znaš aparatirati sa četrnaest godina, moraju biti sretni što trenutno nemaju četrnaest jer ta djeca nemaju nikakvo znanje potrebno za aparaciju.

***

- Sanjala sam nas noćas.- rekla je Petra Starzu dok su te večeri odlazili na svoju prvu poduku aparacije.

Starz se okrenuo prema njoj i primio je za ruku.

- I Chanell je bila tamo.- sledio se na spomen njenog imena i gotovo stao nasred hodnika.

Osjetio je da mu se ruke počinju znojiti pa je ispustio Petrin dlan iz svojeg. Petra je teško progutala, a zatim je, na Starzovo zaprepaštenje, ona stala.

- Ispričaj mi.- rekao je Starz, i sam se zaustavivši. Približio joj se tako da nije bilo nikakvog prostora između njih i položio dlan na njeno lice. Na tren je zatvorila oči i izgubila se u toplini njegova dodira.

Suza je kanula iz Petrinog tamnog oka na Starzov dlan. Približio je usne njenima i nježno utisnuo utješni poljubac. Zatim se odmaknuo i pogledao je u oči nasmiješivši se. Nije mu uzvratila osmijeh pa ju je poljubio još jednom u čelo.

- Bilo je strašno. Nas dvoje i...ona smo bili na nekom otoku gdje nije bilo ničeg. Čak ni drveća. Gola kamena stijena nasred oceana. Ti si jedini imao čarobni štapić i iz njega si prizvao čamac za dvije osobe.- zastala je i pustila još jednu suzu.- Poveo si nju. Otišli ste. Vikala sam za tobom, dozivala te, no nisi se ni osvrnuo. Samo ste nastavili dalje.

Starzu se srce steglo od napetosti situacije. Uvidio je zašto je Petra ovako tužna zbog toga.

- Starz, da postoji mogućnost da se Chanell vrati i da te moli na koljenima za oprost, bi li me ostavio?- upitala ga je Petra.

Starzovo srce je počelo brzo kucati, osjetio je kako mu znoj izbija na čelu, a ruku je maknuo s njenog lica i pustio je da beživotno visi zajedno s drugom.

- Hej, vas dvoje! Zakasnit ćete već na prvu poduku.- odjednom se pojavio Max.

Starz se lecnuo i pokušao namjestiti osmijeh na lice, a Petra se okrenula od Maxa i obrisala mokro lice.

- Hajde, idemo.- rekao je Max, ne shvativši ništa. Petra i Starz su pošli za njim, te večeri ne progovorivši više ni riječi.

***

Velika dvorana je bila prepuna djece. Bilo je tu barem četiri stotine učenika koji su bili spremni za učenje aparacije. Domski stolovi su bili uklonjeni iz prostorije, a na mjestu gdje je inače bio stol profesora je, s Dumbledoreom, stajao profesor aparacije poslan iz Ministarstva magije.

- Uvijek se lijepo vratiti u Hogwarts! Ja sam John Fuller i zadužen sam, već 15 uspješnih godina, za podučavanje Hogwartsovih učenika aparaciji. Mnoge generacije su uspješno savladale moju poduku, vjerojatno sam podučavao i vašu stariju braću i sestre, ukoliko ih, naravno, imate. Ove godine imamo taj problem da imamo mnogo više učenika nego dosadašnjih zbog odluke Ministarstva da su i učenici četvrtih i petih godina spremni na učenje aparacije. Kažem da je to problem zato što je puno ljepše i ugodnije raditi kada imamo više prostora oko sebe, a i lakše mi je nadgledati manje učenika nego sve vas, no ne sumnjam da ćemo se već nekako snaći i da ćete svi pohvatati moje upute!

Neki učenici su zaklicali i zapljeskali, dok su ostali smireno gledali pred sebe ili u pod pokušavajući držati koncentraciju na visini.

John Fuller je mahnuo čarobnim štapićem i na podu se, pokraj svakog učenika, pojavio kolut promjera sedamdesetak centimetara.

- Pokraj sebe možete vidjeti kolut u kojeg ćemo se pokušati premjestiti. S Velike Dvorane je vaš dragi ravnatelj skinuo nemogućnost aparacije da možemo vježbati i tako će biti prilikom svake naše poduke. Ova nastava će se održavati svaku večer u sljedećih mjesec dana, a aparacijski ispit polažete sedmog siječnja.- rekao je John.

- Volio bih napomenuti- progovorio je po prvi puta Albus Dumbledore.- da je jako bitna brzina u snalaženju. Naravno da vam aparacija neće biti potrebna za vrijeme nastave u Hogwartsu, no, preporučio bih mlađim učenicima da ne koriste aparaciju do njihove sedamnaeste godine, osim u slučaju nužde. Nužda bi značila da su probijena zaštitna polja Hogwartsa koja smo danas pojačali i goblinskom magijom vašeg profesora iz Čarobnih napitaka. To se, gotovo sigurno, neće dogoditi, no, ukoliko shvatite da se nešto slično dogodilo, zgrabite prvog učenika s prve tri godine na kojeg naletite i aparatirajte se s njim što dalje od Hogwartsa.

Većini je odmah postalo jasno zašto su učenici četvrte i pete godine uključeni u program učenja aparacije- zato što će, uz učenike sa šeste i sedme godine, moći spasiti i sebe, a i jednog od mlađih učenika u slučaju opasnosti u ova teška vremena. Šestaši i sedmaši ne bi mogli spasiti sve učenike, no sada je to možda čak i izvedivo, ukoliko svi usvoje aparaciju dovoljno dobro.

***

Molim Vas da prokomentirate razliku između pisanja u prvom licu i pisanja u trećem licu. Za razliku od prošlog posta koji je bio u trećem licu, sada se i izravno spominju Starz i ostali likovi pa me zanima vaše mišljenje. Što preporučate?


15:33 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se