ponedjeljak, 29.08.2011.

12. Pozitivna nula

Kada bi upoznali ministra Crewhanda, vjerojatno bi uložili mnogo galeona u to da ga nitko nikada nije vidio izvan njegovog uobičajenog takta. Sve što radi i govori su posljedice dubokih i dugih promišljanja, a čak se ni za vrijeme tih promišljanja ne čini napetim, znajući da će, uz svoju malenkost i veličanstvo svih stručnjaka kojima se okružio, vrlo spretno pristupiti svim zadaćama i nedaćama koje su snašle Ministarstvo magije.

I stvarno, bili bi jako blizu lake zarade, no, sav uloženi novac bi pao u vodu jer ga je tog dana, po prvi puta tokom njihove višegodišnje suradnje, njegov prijatelj i savjetnik Oliver Gold vidio blizu živčanog sloma. Oliver Gold je upravo žurio s četvrte razine, na kojoj je bio i Odjel za kontrolu i regulaciju magičnih stvorenja, gdje je smirivao zahuktalu situaciju. Goblini koji su ostali u Ministarstvu, a nisu otišli ratovati, su htjeli osnivanje vijeća magičnih stvorenja kojim bi oni upravljali. To bi im olakšalo vlast nad vilenjacima, kentaurima, vodenljudima, divovima i ostalim magičnim stvorenjima.

Gold je upao u ministrov ured bez kucanja, sav zapuhan, dok mu se poderana pelerina motala oko nogu, i zatekao ministra kako se nalakćen na svoj stol od mahagonija čvrsto drži za ono malo sijede kose što je imao i bulji razrogačenih očiju u mjesto gdje su trenutak prije bila samo zatvorena vrata.

Gotovo da nije ni primijetio svog prijatelja dok ovaj nije, vidno prestrašen i uzrujan, progovorio.

- Ministre, moramo...moramo nešto poduzeti.- rekao je Oliver Gold i u dva koraka prešao udaljenost od vrata do ministrova stola.

Ministar je sumanuto pogledao u njega, crven u licu.

- Goblini.- rekao je Gold riječ na koju se ministar nekako čudno trznuo. Ponovno razlog njegove višetjedne insomnije. - Žele Vijeće magičnih stvorenja u sklopu Ministarstva magije. Ministre, oni žele predsjedati tim vijećem.

Ministar je otpuhnuo zrak i skinuo okrugle naočale te ih položio na stol prepun razbacanih papira. Zatim je protrljao dlanovima ionako crveno lice i ostao tako pokriven neko vrijeme. Gold je mislio da će ministar zaplakati, pa je šutio.

- Preko 10000 mrtvih vilenjaka.- šapnuo je ministar.- Desetak mrtvih goblina.

- Da...znam, min...

- Jesi li pročitao današnji Dnevni Prorok, Olivere?- prekinuo ga je ministar.- Kažu da potičem istrebljenje vilenjaka...

- Ali, ministre, ljudi znaju da situacija nije tako jednostavna...

I uto ministar opazi masnicu na, inače lijepom, mladolikom, Oliverovom licu. Oliver je shvatio u što se ministar zapiljio, pa mu je brzo odgovorio na neizgovoreno pitanje.

- Napali su nas na četvrtoj razini. Samo sam im rekao da ne možemo osnovati Vijeće magičnih stvorenja bez razgovora s vama, a i da ćemo nakon konzultacija s vama teško moći ispuniti taj njihov zahtjev... Opaka su stvorenja ti goblini, tri naša aurora su na putu za Sveti Mungo. Ponašaju se čak i sumanutije nego inače, pobjede nad vilenjacima su im stvarno dale krila... Kao da je cijeli svijet njihov.

Ministar je još nekoliko trenutaka piljio u modricu na Oliverovu licu, a zatim ustao, odgurnuvši pritom, uz glasnu škripu, stolicu unatrag. Vratio je naočale na nos i visoko ga podigao. Prijelomni trenutak njegove karijere.

- Sazovi mi tiskovnu konferenciju. Odmah.

I Gold ju je sazvao. Iz svog majušnog ureda je prvo nazvao Dnevni Prorok. Najpoznatije čarobnjačke novine su potvrdile dolazak njihove novinarke za pola sata. Uz mnogo manji grč u želucu, sada kada je njihov dolazak siguran, nastavio je zvati manje časopise i radio postaje. Svi su pristali na dolazak, iako zapravo nisu znali što to ministar tako važno ima za objaviti.

Potom je Gold prekinuo plavokosu voditeljicu svih ministrovih tiskovnih konferencija, Jessicu Swan, u, vjerujemo, napornom cjelodnevnom ispijanju kave s ostalim, jednako vrijednim, službenicama Ministarstva i postavio je pred veliko, kičasto uređeno, ogledalo kako bi popravila svoju natapiranu frizuru i namjestila dekolte tako da izgleda ženstveno, a opet konzervativno kako bi trebala izgledati zaposlenica jedne političke vlasti.

Nakon toga je, po uputama ministra Crewhanda, otišao u jednu od sudnica i podhitno prekinuo suđenje jednom čarobnjaku za korištenje magije pred bezjacima i izvukao suca Howarda Hooksa iz njegove stolice, na čemu mu je Hooks, vjerujemo bio iznimno zadovoljan, jer je u toj stolici sjedio još od ranog jutra i prvog suđenja, onog namijenjenog Severusu Snapeu za ubojstvo mlađahne učenice Hogwartsa Chanell Grey.

Kad je došlo vrijeme konferencije, zavukao se u dno prostorije i nestrpljivo čekao početak, kako bi čuo što to sudac Hooks i ministar Crewhand imaju za objaviti pred cijelim čarobnjačkim svijetom.

Jessica Swan je ustala i, vjerojatno nesvjesno, popravila rozu košulju, a zatim pogledom obuhvatila sve novinare u prostoriji i glasno, uz poprilično pretjeran cerek na licu s obzirom na nastalu situaciju, rekla: - Ministar i sudac ne žele biti ispitivani tokom današnje konferencije. Dat će vam izjavu, pokušat će vam sve najbolje objasniti, no ne žele odgovarati na pitanja jer su sve što smatraju dovoljno važnim obuhvatili u svom kratkom govoru.

Začulo se mrmljanje u skupini novinara, no nitko nije glasno protestirao jer su svi znali da to znači da će uskoro čuti nešto jako važno.

- Ministre, možete ustati i stupiti za katedru.- rekla je voditeljica konferencije.

Ministar je ustao i odmakao se od stola za kojim je sjedio s gospođicom Swan i sucem Hooksom i stao ispred katedre na čijoj je sredini bio mikrofon. Štapićem si je približio mikrofon ustima, a zatim se na trenutak smirio.

- Dobar dan, dame i gospodo. Ne mogu reći da mi je drago što se danas susrećemo jer su dva razloga ove tiskovne konferencije i više nego žalosna i deprimirajuća. Svako biće na ovom svijetu se danas može s pravom zapitati: u kakvom mi to svijetu živimo? – zastao je, a zatim prešao na stvar.- Prije sat vremena su goblini iz Odjela za kontrolu i regulaciju magičnih stvorenja izrazili želju da im Ministarstvo magije dopusti osnivanje Vijeća magičnih stvorenja u sklopu Ministarstva magije kojim bi oni, kao najvrijednija rasa, kako se smatraju, predsjedavali. Naravno, tom tijelu vlasti nismo mogli dopustiti nastanak, pogotovo ne u ovakva vremena jer bi se moć predsjedavanja mogla zloupotrebljavati. Za kaznu što smo im se suprotstavili su nas goblini napali. Tri naša aurora su u Svetom Mungu, i dobro se, na sreću, oporavljaju. Zbog takvog ispada, i sve većeg pritiska na Ministarstvo da podupre gobline u goblinsko-vilenjačkom ratu, moramo konstatirati da goblini i čarobnjaci više ne dijele iste interese i ovim putem objavljujem odstranjivanje goblina iz Odjela za kontrolu i regulaciju magičnih stvorenja. To, i dalje, ne znači da ćemo poduprijeti vilenjake u ratu.

Za cijelo vrijeme zadnjeg dijela ministrova govora fotoaparati su blicali iz svih kuteva prostorija. Svi su znali što to znači. Možda Ministarstvo još nije pokazalo potporu vilenjacima, no pokazali su netoleranciju na goblinsko nasilje. Nitko od dvije strane nije u plusu kad su čarobnjaci u pitanju, no goblini su u minusu, dok su vilenjaci bar na nuli.

- Hvala vam, poštovani. To bi bilo sve od mene.- završio je ministar.

Vratio se na svoje mjesto za stolom i pokušavao se doimati smirenim, dok su ga gušili blicevi fotoaparata, iako je u njemu gorila vatra uzbuđenja. Jessica Swan je pozvala suca za katedru.

Sudac Hooks je bio sudac sa najboljom reputacijom u Ministarstvu. Zbog njegovih presuda se Ministarstvo nikada nije ocrnjivalo po medijima i pratio ga je glas nepogrešivog. Upravo je iz tog razloga dobio na suđenje ovako važan slučaj kao što je ubojstvo Chanell Grey.

- Dobar dan. Ja ću pokušati biti kratak.- započeo je sudac.- Jutros je Severus Snape osuđen na doživotnu robiju u Azkabanu zbog ubojstva učenice iz Hogwartsa. Obrana profesora Snapea nije uspjela dokazati da su fotografije iz njegova ureda koje su pronašli naši detektivi, a na kojima je ubijena učenica, podmetnute i duboko vjerujem, zato sam tako i presudio, da je Severus Snape počinio zločin iz strasti jer je, naime, ubijena pronađena uz krevet svog dečka u Bolničkom krilu.


14:55 | Komentari (31) | Print | ^ |

petak, 19.08.2011.

11. Goblin

U sljedećih tjedan dana se policija u potpunosti povukla iz dvorca. To nije prouzročilo nikakve veće promjene u ponašanju učenika, a, zapravo, jedina promjena koju smo svi mogli primijetiti je bila ta da detektivi više nisu jeli za profesorskim stolom.

I ta da Severus Snape više ne kraljuje hogwartsovim tamnicama.

Znao sam da Snape nije kriv. Nije imao razloga ubiti Chanell.

No, kad bolje razmislim... on je bio ispitivan od strane detektiva. Sjećam se da kad sam došao na svoje ispitivanje, upravo je Severus Snape izlazio iz ureda detektiva. I, Severus Snape je bio na tiskovnoj konferenciji s onim sumnjičavim pogledom. Sad mi je bilo žao što nisam ostao na cijeloj konferenciji jer je u novinama pažnja bila posvećena na ministrove i detektivove izjave. Dumbledorea su spomenuli samo u jednom slučaju kada je rekao da su poduzeli sve što su mogli kako bi spriječili ponavljanje ubojstva. Snape je bio zanemaren u tom izdanju Proroka.

Ispitivanje svog bivšeg predstojnika sam u svojoj glavi pridodao tome što je i Chanell bila u Slytherinu, pa sam mislio da su detektivi smatrali da bi Snape bio najupućeniji od profesora u njene odnose s učenicima, a što se tiče tiskovne konferencije, također sam smatrao da je tamo iz istog tog razloga, a njegovo sumnjičavo ponašanje sam prepoznao kao to da je otkrio Starza Skrablea u tijelu stare, debele žene. No, kako bi me mogao otkriti, osim ako on nije upravo taj koji je onesvijestio tu novinarku i ubacio njene vlasi u višesokovni napitak koji sam pronašao u sobi?

S druge strane, zašto bi mi Snape rekao da Chanelline fotografije, zbog kojih je, vrlo vjerojatno, i uhićen, odnesem u njegov ured?

Već sam bio vrlo blizu zaključka da je očito u pitanju dvoje ubojica, od kojih je samo jedan prokužen od strane detektiva, kad me u napornom promišljanju prekinula Lizzie, koja je, usput rečeno, stvarno povratila svoje staro ponašanje.

- Znate, čula sam da su pronašli nešto u Snapeovu kabinetu i da je zbog toga uhićen.- rekla je, sva uzbuđena što nam može priopćiti najnoviji trač s hogwartsovih hodnika.

Samo što nije bio u pitanju trač.
Želudac mi se stisnuo i spustio sam pecivo na tanjur, odlučivši preskočiti današnji doručak.

Petra je podigla pogled s Dnevnog proroka i promotrila moju zgrčenost ispod oka.
Blago sam joj se nasmiješio.

- Da, i ja sam to čula, no čovjek stvarno ne mora vjerovati svemu što dječurlija priča. Naime, čula sam i da neki goblin, stari Dumbledoreov prijatelj, dolazi u Hogwarts predavati Čarobne napitke!- rekla je Petra i nasmijala se sebi u bradu.- Smiješno! Kao da bi se neki prljavi goblin uopće pokušao zavarati da bi mogao nastaviti gdje je Snape stao dok mu ostatak rase kolje vilenjake po livadama.- rekla je i bacila pred nas novine koje je dotad čitala.

- „Broj poginulih vilenjaka u ratu je narasao na 9887 u samo 3 tjedna ratovanja, goblini žrtve mogu prebrojati na prste jedne ruke!“- vrištao je natpis s naslovnice.

Max se bacio na čitanje članka u sebi. Ja novine nisam htio ni pomirisati, samo bih se još više naživcirao.

Lizzie se nagnula ulijevo prema Maxu kako bi i ona vidjela nešto iz novina, a Petra se bacila na doručak. Ja sam se osvrnuo po Dvorani i, taman kad sam se htio ustati da krenem u društvenu prostoriju odspavati još malo preko vremena u kojem bih inače trebao imati blok sat Čarobnih napitaka, ugledam kako malena prilika izlazi kroz vrata iza profesorskog stola. Dumbledore se u isti mah ustao i pružio ruku goblinu, lagano se naklonivši. Profesori su također djelovali pomalo iznenađeno, no i oni su ustali da bi pružili ruku novom kolegi.

- Učenici!- zvonak Dumbledoreov glas se proširio po Dvorani kao pojačan magijom.- Ovo je profesor Mattano i predavati će vam Čarobne napitke. Poduka tog predmeta, nakon tjedne pauze, kreće ponovno od danas. Također će biti i predstojnik slytherinskog doma.

Mnogi su bili razočarani što se Čarobni napitci ponovno vraćaju u tjedni raspored, no rekao bih da nitko nije bio toliko šokiran kao Petra Dark. Razjapljenih usta je gledala u malenog goblina čija je sijeda kosa, ili ono što je od nje ostalo, stršala na sve strane. Naočale s malenim okruglim stakalcima su bile zataknute za šiljaste uši, a na sebi je imao odijelo.

Ne znam zašto, no učinilo mi se da sam ugledao zloban odsjaj iza goblinovih naočala kad je sjeo za stol profesora.

***

Učionica čarobnih napitaka je djelovala tako pusto bez profesora Snapea. Tko bi rekao da će to biti tako, s obzirom da nije ni dosad baš bila ukrašena šarenim goblenima ili fotografijama pejsaža, a ni samog Snapea se nije baš dalo primijetiti tokom sata osim kad bi nam zadao i provjerio napitak kojeg smo morali raditi taj sat.

Goblin Mattano je sjedio na Snapeovoj stolici za Snapeovim stolom i upravo se obraćao učenicima Snapeovog doma koji su slušali Čarobne napitke za O. Č. I.

- Budući da je bivši profesor tako neslavno završio svoju karijeru, nema razloga da poštujemo njegov dosadašnji program. Svu zadaću koju vam je zadao prošli put kad ste ga imali možete baciti u koš za smeće, jer vam je ja ne mislim pregledati.- rekao je i nasmiješio se, ako se to što je pokušao napraviti svojom ružnom facom uopće moglo nazvati osmijehom.

Mnogi su se razvedrili. Neki zato što, ili nisu napisali zadaću kao Max, ili su znali da im ne gine Trol kao Lizzie. Primijetio sam osmijehe na njihovim licima. May i Chanellina bivša prijateljica Lotta su se nervozno pogledale jer su bile uvjerene da su napravile dobar posao za zadaću, a Damian je, kladim se, bio blizu tome da upravo ovdje nasred učionice digne goblinu spomenik. Raspoloženje ostatka razreda, koji nisam nešto pretjerano poznavao, je bilo blisko Damianovom. Petra je, s druge strane, streljala goblina pogledom. Eh, kad bi pogled mogao ubijati...

Ja sam osjetio navalu nostalgije. Zapitao sam se kako bi nas Snape danas mučio nekim teškim napitkom da je sada ovdje i prisjetio se kako bi on, kada bih ja dao apsolutno sve od sebe, ipak kimnuo glavom u znak pohvale. A sada je ovaj goblin pljuvao po njegovom radu.

Nazvao bih ostatak razreda izdajicama, no oni su sada u Snapeu vidjeli zločinca, dok sam ja znao pravu istinu. Ili sam barem znao što sigurno nije istina, a to je da je Snape ubojica. Mora postojati neko logično objašnjenje za njegovo ispitivanje i za njegovo prisustvo na tiskovnoj konferenciji.

- Od sljedećeg sata ćemo krenuti s novim gradivom. Koristit ćemo vaše dosadašnje udžbenike i ići ćemo vrlo brzim tempom jer smo sada već u dobrom zaostatku.- rekao je goblin sve nas odmjereći kroz malena stakalca naočala. – Sad ste slobodni, rekao bih... Hm...da. Ne trebam vas danas više ni za što.

Svi smo se pogledali međusobno. Mnogi su bili još sretniji nego prije.
Meni je bilo jasno što goblin radi. Zna da njegova rasa trenutno nije najomiljenija na svijetu i upravo zbog toga, a i zbog toga što je nov, se želi umiliti učenicima. Ne mogu ga kriviti za to, i ja bih volio da me moji učenici vole da se nađem u situaciji u kojoj je Mattano.

***

Za to vrijeme se ministar u svojem uredu zabrinuto prešetavao po novom tepihu od medvjeđe kože pitajući se čiju će još kožu morati gaziti kako bi ostao na svojoj poziciji.

***

Jeste primijetili da se blog.hr-ova početna stranica napokon promijenila? :D

I da, ljudi, ja stvarno imam dosta čitatelja i nemam vremena vas sve obilaziti svakodnevno da vidim jel ima kod koga nešto novo, pa bih vas molio da mi javite za novi post. Vama to oduzme malo vremena, a meni puno pomogne. Hvala unaprijed! :)


16:13 | Komentari (33) | Print | ^ |

petak, 12.08.2011.

10. Slučaj riješen.

Zima je ponovno pokazala svoje čari i pokrila cijelu Škotsku snijegom, pa tako i Hogwarts. Novi snijeg je prekrio sve otiske cipela koji su narušili savršeno ravne bijele plohe u Hogwartsovom perivoju, stvorio nove naslage koje će uskoro popadati sa zimzelenog drveća, prekrio zaleđeno jezero na kojem su dan prije mnogi učenici klizali i potjerao sve sove u topla gnijezda u sovinjaku.

Starz je to sve promatrao iz tople knjižnice, ljuljajući se na starom, pohabanom stolcu kojeg su pošteno zagrijali mnogi učenici još davnih generacija.

- Stari, čuj, znam da ti se teško koncentrirat uz sve to na pameti, ali stvarno jedva da smo išta učili ovo polugodište za testove. Došli smo ovdje kako bi nadoknadili sve za testove kojih će sad biti stvarno previše, a ti jedva da si knjigu otvorio.- prodrmao me po ramenu Max.

I, stvarno, kad razmislim o prošla tri mjeseca, stvarno ne mogu iskopati nikakvo sjećanje o učenju. Uvijek je tu bilo nekih drugih stvari poput prekida sa ljubavi života, ili smrti te iste, pa te još neki psihotični manijak ucjenjuje da mu obavljaš prljave posliće u zamjenu da ne preda policiji namještene dokaze o tome kako si si ubio bivšu...

Petra, koja je sjedila kraj Maxa podigne pogled s knjige i skrene ga prema nama. Lizzie je ostala zadubljena u knjigu jer se, očito, prožeta krivnjom zbog nedavnog incidenta s Petrom, smatrala nepravovaljanom osobom za dijeljenje ikakvih savjeta.

Kimnuo sam glavom i po prvi puta te školske godine zanemario prošlost i sadašnjost i posvetio se svojoj budućnosti.

***

- Umijeće baratanjem štapića u dvoboju- glasan početak profesora Howarda nas je natjerao da prekinemo sve što smo dotad radili ili planirali raditi te da svu pažnju usmjerimo na njega.- ...će vam u budućnosti biti od velike koristi. Vidite u kakvim vremenima živimo...

Svi Slytherini koji su slušali predavanje Obrane od mračnih sila za O. Č. I., a bilo nas je desetak, postali su mnogo zainteresiraniji nego dotad. Obrana od mračnih sila s profesorom Howardom nikad nije bila dosadna, no navikli smo na učenje izvođenja neke čini na svakom satu. Dosad još nijednom nismo učili o pravim dvobojima, iako su, naravno, blaži oblici istih ponekad bili neizostavni u nastavi.

- Ako čarobnjaci odluče zauzeti neku od strana u vilenjačko- goblinskom ratu, možete zaboraviti sigurnost majčinog krila. Možda ćeš baš ti biti pozvan u obranu svoje vrste.- upro je prstom u mene, a zatim istim tim prstom podigao velike naočale na nosu.

Ovogodišnji profesor Obrane od mračnih sila je bio zanimljiv u svakom pogledu. Bio je načitan, imao je iskustva u gradivu kojeg smo sada radili jer je neko vrijeme bio auror, a ujedno je bio dovoljno mlad da bi nam nastavu predočio na najzanimljiviji mogući način.

Tako bi nam, na primjer, kad bi shvatio da smo se uspavali tokom blok sata, ispričao neku svoju anegdotu s aurorskog posla.

- Ustanite.- rekao je. Svi smo se odmah ustali, strepeći od uzbuđenja. Hoće li nam stvarno dopustiti da se borimo?

Zamahnuo je čarobnim štapićem i sve klupe su nestale u dno prostorije.

- Dam se kladiti da me ne možete poraziti.- rekao je i u prvi mah nam nije bilo jasno što pokušava reći.- Čak ni dok se svi zajedno borite protiv mene.

Petri je osmijeh zasjao na licu. Obožavala je adrenalin i izazove. Max je razgibao prste, a ostatak razreda je bio pomalo u šoku. Lizzie je, rekao bih, bila u najvećem. Ne bih rekao da je bila spremna na novi dvoboj.

- U mojem bivšem poslu, a i u budućem ratu, ako do njega, naravno, dođe, najbitnija je taktika. Ponekad možeš s desetoricom pobijediti cijelu vojsku, ukoliko znaš slabosti i prednosti svoje skupine. Dajem vam minutu da se dogovorite.- rekao je profesor Howard, a zatim prošao rukom kroz kovrčavu kosu.

Zašto on djeluje tako sigurno u sebe? Ne bi li mu bilo barem malo neugodno kad bi ga ipak uspjeli poraziti?

Skupili smo se u veći krug, stisnuvši svi glave u sredinu. Odmah je bilo jasno tko već ima spremljenu taktiku.

- Starz, napadni ga Impedimentom, dok će se braniti od tvog uroka, pokušat ću ga omamiti.- rekla je Petra.- Ako to ne upali, ti, pjegavi, zatrči se prema njemu i deri se jako, jako glasno. Mi djevojke ćemo ga tad pokušati omamiti, a ukoliko nam ni to ne upali neće se imati dovoljno vremena obraniti i od vašeg uroka, dečki.

Onaj pjegavi dečko je Petru gledao u mješavini uzbuđenja i čuđenja, no nije se žalio na svoju ulogu. Zbog svoje pretilosti je vjerojatno navikao na ignoriranje, tako da mu je obraćanje jedne od popularnijih cura u školi vjerojatno došlo kao svitanje, makar mu ona govorila da trči prema profesoru i dere se iz petnih žila.

- Spremni smo.- rekla je Petra. Svi smo zauzeli borbeni stav, profesor Howard također.

- Kreni!- povikao je profesor.

- Impedimenta!- povikao sam, ali nisam dobro naciljao i urok je pogodio zid pokraj profesora, tako da se uopće nije morao braniti od mog uroka pa je imao i više vremena za koncentriranje na sljedeći napad i lako je odbio Petrin urok omamljivanja.

Slijedio je slavni trenutak pjegavog dečka, no dok se on zaletio prema profesoru, već su tri dečka, Lizzie i Lieselotta bili omamljeni. Dernjava je zaglušila učionicu i ovo je profesora stvarno iznenadilo, no u zadnji trenutak prije nego što ga je učenik zgrabio ispalio je Petrificus totalus i dečko se složio na pod.

- Omami!- ispalile su čaroliju Petra i May.

- Protego!- povikao je profesor i stvorio se štit pred njim koji je upio dva uroka, a u jednoj milisekundi u kojoj smo Max, Damian i ja pričekali na napad, uspio je omamiti i May.

- Omami!- povikali smo nas troje u isti glas i uroci su nam se spojili.

- Protego!- na isti se način pokušao spasiti od grupnog napada kao i maloprije, no nije mu uspjelo. Štit je bio preslab da bi zaustavio smjesu uroka koja je udarila u njega, no bar je ublažio udarac. Profesor je udario u prozor iza sebe i, budući da je očekivao da ćemo ga razoružati, odmah naglo skliznuo dolje. I bio je u pravu, Petrin Expelliarmus ga nije pogodio, a on je s poda omamio još i Maxa.

Preostali smo još samo Damian, Petra i ja.

- Što sad?- izderao sam se, a uto me skoro pogodi urok omamljivanja u prsa. Damian je ispalio štit točno ispred mene kako bi me zaštitio. Pogledao sam ga, no već je bio usred borbe s profesorom.

Nadao sam se da Petra ima neku ideju.

Na tren je zastala da razmisli, no i dalje je bila u borbenom stavu, spremna ako profesor svoje napade s Damiana odluči preusmjeriti na Petru.

- I ti ga napadni!- povikala mi je i potrčala prema neprijatelju.

- Bombarda!- razbila je prozor na zidu kraj kojeg je još uvijek čučao profesor. Staklo se rasipalo po njegovim leđima, no ponašao se kao da to nije primijetio.- Bombarda! Bombarda!

Iako se vidjelo da Petra cilja blizu profesora, a ne u njega samog, što je i više nego normalno, bilo je nekog straha u njegovim očima.

- Confrigno!- povikao sam i ispalio urok eksplozije iz štapića. Profesorove naočale su popucale i morao je zažmiriti kako bi zaštitio oči.

- Expelliarmus!!!- povikao je Damian i profesorov štapić mu je doletio u ruku.

Profesor se brzo pridigao s poda i otresao krhotine stakla od naočala i prozora i zapljeskao.

- Dobri ste, dobri!- povikao je.- Mladiću, moj štapić.

Damian mu je vratio štapić, no s lica mu se i dalje nije skidao izraz ponosa. I ja sam bio sav sretan i uzbuđen jer sam izdržao do kraja. Osvrnuo sam se po prostoriji gdje je profesor micao uroke omamljivanja s učenika. Svi su se polako dizali s poda. Nitko nije imao nikakve ozljede, osim eventualno neke ogrebotine prilikom pada na hrapavi parket, no ništa što nakon par trenutaka s madame Pomfrey neće proći.

- Odlično obavljen posao!- zaklicao je ponovno profesor.- Hollyweatheru, tko te nagovorio na ono trčanje prema meni?- obratio se pjegavom dečku.

- Ja sam, profesore.- uskočila mu je u riječ Petra, sva ponosna.

- Znaš, Petra, bio je doista hrabar potez. Naravno, bolje bi razmislila oko istog ukoliko bi se našla u pravom dvoboju. Gospodin Hollyweather je mogao poginuti...zapravo, rekao bih da si i računala na to da ću se ja pozabaviti njime jer sam bio stjeran u škripac da bi me vi ostali mogli dokrajčiti. Uvijek ostaje dilema da li treba nekoga samo tako baciti lavovima, u zamjenu za to da postoji mogućnost da svima drugima ostanu glave na ramenima.- rekao je profesor i svi smo već pomislili da će nam ispričati neku zanimljivu pustolovinu iz njegovih aurorskih dana, no nije. Samo se nostalgično zamislio i tužno nasmiješio.

- Svejedno, dajem pet bodova Slytherinu za tu ideju, još pet zbog odličnog pronalaženja slabe točke u mojim naočalama. Odlično primijećno, gospodine Skrable.- pohvalio me profesor.- I još pet bodova ide Slytherinu zato što ste jedini dom koji me uspio poraziti. Istina, doista sam se namučio s Gryffindorima, no lakše sam im pružao otpor nego vama.

Svi smo zaklicali od oduševljenja. Upravo smo u jednom satu doživjeli prvi pravi taktički dvoboj i zaradili 15 bodova za Slytherin.

- Nagrada za vaš uspjeh je to što imate ostatak sata slobodno.- rekao je profesor Howard i osvrnuo se po razbijenoj učionici. Prozor je bio razbijen, zidovi otkrhnuti zbog eksplozija, a i parket je imao boljih dana.- Moram se pripremiti za sljedeći sat.

Kad smo dva sata kasnije otišli u tamnice pred učionicu Čarobnih napitaka, svi smo bili još uzbuđeniji nego poslije pobjede nad profesorom Howardom. Naime, cijela škola je pričala o veličanstvenoj pobjedi desetorice Slytherina sa šeste godine nad profesorom Obrane od mračnih sila. Naravno, i profesori pričaju među sobom, pa su i oni znali da smo jedini dom kojem je to uspjelo. Profesorica Sprout i profesor Flitwick su zaustavili Petru, Maxa, Lizzie i mene i čestitali nam na uspjehu. Vjerojatno su znali koliko nama ta pobjeda znači.

Lizzie je bila još povučenija nego ranije, sada vidno razočarana što se nije uspjela sabrati da bar „preživi“ prvi profesorov napad, pa je samo kimala na čestitke kojima su nas svi obasipali.

I tako, kad smo stigli pred učionicu Čarobnih napitaka i čekali Snapea, očekivali smo da iz njegovog, inače hladnog stava, zrači bar malo ponosa na svoj dom. No, Snapea nije bilo. Perfekcionist, kakav je bio i kakvima nas je sve pokušavao napraviti, ne bi trebao kasniti ni sekunde, kamoli već 20 minuta koliko je prošlo od blok sata.

Uto se pojavi glavna prefektica, Damaris Lynn.

Svi smo je pogledali. Bila je vidno uznemirena.

- Danas nećete imati Čarobne napitke.- rekla je. Netko je veselo zaklicao. Mi ostali smo čekali što će još reći, Snape ne bi propustio nastavu bez razloga.

- Severus Snape je uhićen zbog ubojstva Chanell Grey.


22:33 | Komentari (41) | Print | ^ |

utorak, 09.08.2011.

9. Prihvaćanje.

Sigurnost i mekoća postelje me tokom noći tako razmazila da sam se ujutro osjećao poput male bebe. Iako sam inače mrzovoljan rano ujutro, jutros nisam bio. Probuđen sam od toplih zraka sunca, pa tko bi bio mrzovoljan. Pospanim očima sam pogledao kroz prozor ne dižući glavu s mekog, perjem punjenog, jastuka. Da, početkom prosinca stvarno sija sunce. Na njegovim zrakama sam vidio zrnca prašine kako plešu ples sreće, djelujući gotovo živo.

Uto oblak prekrije sunce. Rez!

Chanell te ostavila zbog tvog najboljeg prijatelja!
Chanell je mrtva!
Prebio si Damiana!
Chanellin ubojica te ucjenjuje!

Trenuci uživanja su prošli i navukao sam poplun preko glave.

***

Život u Hogwartsu se polako vraćao u normalu. Barem ostalim ljudima, ako već ne i meni.

Djevojčice su ponovno veselo čavrljale po hodnicima, mjerkajući ispod oka nekog zgodnog, starijeg metlobojaša kojeg bi potom noćima sanjale ako bi ih samo okrznuo u prolazu.
Dječaci su smišljali spačke na račun siromašnih, ružnih ili pametnih- onih koji najgore prolaze u našem društvu, a upravo ti pametni, siromašni i ružni su se pokušavali stopiti s okolinom šuteći i povlačeći se u svoju odjeću što su više mogli kako ne bi nikome dali razlog da im se obrati jer su znali da im se ne bi obratio netko tko im želi biti prijatelj.

Profesori su bili i dalje vidno nervozni što svoj stol u Velikoj dvorani moraju dijeliti s detektivima, no i oni su se polako navikavali na tu činjenicu, znajući da je Hogwarts sigurniji s njima nego bez njih, a u slučaju da se ubojstvo poput Chanellinog ponovi, svi bi mogli ostati bez posla.

Jedina stvar na koju se nitko nije mogao priviknuti bila je hrana. Nije bila poanta u tome da je hrana bila loša ili da je bila dobra, hrana je bila drugačija nego prije. Vilenjaci, iako ne tako spretni u ratu, u kuhinji su daleko nadmašivali čarobnjake i većina hogwartskih učenika bi, u slučaju referenduma, zasigurno glasala za to da se vilenjacima ide pružiti pomoć u neravnopravnom ratu protiv goblina.

Max i Lizzie su hodali ispred mene i Petre na putu u Veliku dvoranu. Petra je brzo pohvatala naše dogovore oko odlaska na objede, predavanja, učenja i u tjedan dana je postala neizostavni dio ekipe. Čak ju je i Lizzie donekle prihvatila, vjerojatno se tješeći time da sam našao nekoga i nakon Chanell, pa makar to bila arogantna Petra Dark.

Mnogi su se i dalje okretali za mnom i Petrom kad bi prošetali po hodniku držeći se za ruke. Kunem vam se da sam jednom čuo komentar nekog balavca „Greyica se sigurno u grobu okreće, ako ovo gleda“ kad smo se jednom Petra i ja poljubili dok smo bili u knjižnici.

Kao da je Chanell cijelo vrijeme od našeg prekida do svoje smrti patila za mnom!

Smjestili smo se za naše uobičajeno mjesto za slytherinskim stolom. Petri je, po novom dogovoru, pripalo mjesto pokraj mene- mjesto na kojem je uvijek sjedila Chanell kad bi otišla od svojih gryffindorskih kolega kako bi se mazila sa mnom.

- Sendvič od puretine i čaj od mente.- rekla je Lizzie. U trenu se na tanjuru ispred nje pojavio krasan sendvič od puretine i limena šalica puna zelenog čaja.

- Uuuh, to izgleda krasno! Nikad to nisam probala.- kaže Petra gledajući u Lizzien sendvič dok ga je Lizzie taman krenula zagristi.

Na trenutak smo svi zašutjeli, a potom se desilo nešto neočekivano.

- Hoćeš probati?- upitala je Lizzie Petru.

Petra je bila pomalo šokirana, a Lizzie su porumenjeli obrazi, no zaista joj je pružala svoj sendvič preko stola. Petra je kimnula i zagrizla u sendvič iz Lizzieine ruke.

Nešto hladnoće se vratilo u Lizzien stav jer je očito očekivala da će ga Petra uzeti u ruku.

- Mmm, stvarno je odlično!- promrmlja Petra punih usta. Lizzie se nasmiješi.

- Izvoli ga, ja ću uzeti drugi.- kaže Lizzie i pruži sendvič Petri zajedno s tanjurom.

Max i ja smo se samo pogledali raširenih očiju preko stola.

- Joj, baš ti hvala!- kaže Petra i posegne za tanjurom.

Lizzie je naručila novi sendvič, a ja sam naručio kao i Max krafnu punjenu pekmezom od šumskog voća. Smazali smo to u tren oka, usputno ćaskajući o tome kako sljedeći sat imamo Preobrazbu.

- Ne želim na jebenu preobrazbu! Ubit ću onu McGonagallicu!- izderala se Lizzie i udarila šakom o stol.

Dobro da smo bili daleko od profesora jer je zbog tog buka u Velikoj dvorani nadglasala Lizzie.

- Što ti je? Nemaš zadaću?- upitao ju je Max.- Hoćeš prepisati od mene?

Lizzie ga je mrko pogledala i samo sam čekao kad će zarežati i skočiti na njega da ga zadavi.

- Da ja prepisujem jebenu zadaću od tebe? Šta si ti zamišljaš tko si ti?

- Joj, toliko drame oko Preobrazbe. Trpila si tu profesoricu zadnjih pet godina, trpit ćeš je još i ove i sljedeće i to je to. Dajte, jednostavno idemo na sat prije nego ljudi počnu upirati prstom u nas zbog ove luđakinje.- rekla je Petra i ustala se. Digao sam se i krenuo za njom, kad me nešto snažno pogodilo u leđa i u tren oka sam se našao na podu.

- Vidiš li sad što sam napravila zbog tebe?! Crkni, gujo prokleta!- Lizzien glas se orio Velikom dvoranom.

Pridigao sam se u sjedeći položaj i ugledao Petru i Lizzie kako se gađaju i izmiću čarolijama.

- Bombarda!- povikala je Lizzie, a ja sam se pokušao ustati, boreći se s vrtoglavicom.

Pa pobit će se!

Lizzien urok je prošao točno tamo gdje je trenutak prije bila Petrina glava. Sva sreća pa se sagnula.

- Omami!- povikala je Petra i odbacila Lizzie na profesorski stol. Stol je pukao, a Lizzie se nije micala.

Svi su pogledali u Lizzie pa u Petru. Neki profesori su bili krenuli prema njima dok su se borile, no nisu stigli na vrijeme. Ostatak njih je šokirano gledao u plavokosu djevojku koja im je razbila stol punom težinom.

- Gospođice Dark... oduzimam 20 bodova Slytherinu zbog borbe na prostoru škole! I to u dvorani punoj ljudi!- rekla je profesorica McGonagall i sagnula se nad Lizzie pokraj koje je već bila madame Pomfrey.

- Bit će ona u redu, snažna je to cura.- rekla je madame Pomfrey.

Petra je zaplakala i potrčala prema izlazu iz Velike dvorane.
Okrenuo sam se i potrčao prema njoj.

- Starz!- povikao je Max, ljutito me gledajući.

- Što je?- upitao sam ga. Nisam htio da mi Petra pobjegne i da je ne mogu naći.

- Lizzie je ovdje sva...potrgana, a ti ideš za njom?!- upitao me.

Zastao sam na trenutak i shvatio da Lizzie nikad ne bi tako postupila na mojem mjestu i da bi uvijek ostala uz mene u ovakvoj situaciji, no međutim ja nikad ne bih ovako napao njenog dečka.

- Čuo si ih, bit će ona dobro! A i sama si je kriva za sve!- rekao sam i potrčao prema izlazu. Nisam više čuo ni glasa od Maxa. Možda je nešto i rekao, no ja sam sva svoja čula usmjerio u pronalaženje Petre.

Nigdje je nije bilo.

***

Kad sam se kasnije tog dana vratio u slytherinsku društvenu prostoriju, Lizzie je već bila savršeno smirena i čitava. Sjedila je u turskom sjedu na fotelji okrenutoj prema kaminu i na svjetlosti vatre čitala neku staru knjigu.

- Lizz..

Lecnula se i okrenula prema meni. Donja usna joj je zadrhtala.

- Oprosti mi, Starz.- rekla je i zabila ruke u kosu.

- Ja...nisam taj kojem se moraš ispričati.- rekao sam.- Ne razumijem što ti je Petra takvog napravila da je toliko mrziš! Znači pretvarala si se zadnjih dana da je prihvaćaš? Kako si se samo promijenila, više ne znam ni tko si!

Odmahnula je glavom i nastavila plakati.

- Nije tako, stvarno sam mislila da je prihvaćam.

- Stvarno si mislila da je prihvaćaš?!- ponovio sam.- Čuješ li ti sebe uopće?

Naglo je ustala i odložila knjigu na fotelju. Zaletjela se prema meni i snažno me zagrlila te nastavila plakati na mojem ramenu. Nisam uzvratio zagrljaj. Samo sam stajao dok je ona svom snagom grlila moje tijelo.

- Sve ovo što se dogodilo...meni kao da se nije dogodilo! Ne sjećam se ničega...- jecala je kroz suze.

- Udarila si snažno od onaj stol, naravno da se ne sjećaš...

- Da...to svi kažu...ali glava me uopće nije boljela.- odmaknula se od mene i obrisala suze. Pogledala me ravno u oči.- Čak i sad osjetim kako mi lagano receptori za bol u leđima titraju, iako je madame Pomfrey napravila odličan posao, ali glava me nije uopće boljela. Nisam imala ni ranu ni ništa.

Gledali smo se tako nekoliko trenutaka, kad je tu sablasnu tišinu odjednom prekinuo neki glas iz pozadine.

- Current malum.

Lizzie se lecnula. Pogledali smo prema stepeništu. Tamo je stajala May, naša donedavna prijateljica koja se prilikom raskola društva odlučila za Chanell. Bila je knjiški moljac društva i uvijek je znala sve odgovore na testovima ili u općenitim raspravama.

- Što si rekla?- upitao sam.

- Oprostite ako sam vas prestrašila. Current malum. Tekuće zlo. Napitak tako snažan da te jedna kapljica može upravo sada natjerati da pobiješ cijelu obitelj. Jasno, ne daje ti nikakvu fizičku snagu osim što ti u glavi da potpuno krivu sliku ljudi oko tebe. Svi ti postaju neprijatelji ili je možda bolje reći da ti svima jednostavno želiš biti neprijatelj...hm...- zamislila se na trenutak.- Madame Pomfrey te vjerojatno dobro pregledala i nije našla ništa u tvojoj krvi...upravo zbog tog što ne ostavlja nikakve tragove. Čak ni dok je u tvom organizmu tragovi napitka nisu vidljivi. Čudesno, zar ne?

- Otkud ti to sve znaš?- upitala je Lizzie.

- Ja čitam.- rekla je i skromno se nasmiješila. Bilo je tu vjerojatno čak i naznaka nostalgije na dane kad nam je davala isti taj odgovor kad god bi se mi začudili kako netko može imati toliko znanje.

- Ali madame Pomfrey mora znati za taj napitak, jel da?- upitao sam je.- Mislim...i ona je morala čitati da bi završila tu svoju školu za liječnika.

- Pa, da sam ja madame Pomfrey ne bih previše sumnjala u to. U pitanju je Hogwarts, mjesto gdje ti nijedan profesor ne bi htio tako nauditi, a nijedan učenik ne bi imao znanja pripremiti taj napitak. Ma koliko god učenik bio bistar.- rekla je poprilično sigurna u svoju tvrdnju.- Ali, znate...vjerojatno je u pitanju samo blagi šok koji blokira da se Lizzie prisjeti svega od doručka.

- Ali zašto bih ja napala Petru?- rekla je Lizzie s malo rezerve u glasu. Nekako je očekivala da će May znati odgovor i na to pitanje.

- Svima su nam zadnji tjedni bilo naporni. Chanellina smrt nas je sve pogodila na svoj način i isto tako se svi na svoj način borimo s time. Vjerojatno ti se nakupilo puno stresa i...doživjela si žutu minutu.- kazala je May, a zatim slegnula ramenima.- Idem spavati. Laku noć.

- Je li me ona to nazvala ludom?- upitala me Lizzie kad je May otišla.- Radije bih bila drogirana tim tekućim zlom.

- Mislim da si samo zbog ovog razloga koji ti je May navela ti sada ovdje, a ne isključena iz Hogwartsa.- rekao sam i zamislio se. Chaneliina smrt je na sve ostavila velike posljedice.

- Idem spavati. I tebi bi dobro došlo.- rekao sam.

- Imaš pravo.- rekla je i podigla knjigu s fotelje.

Zajedno smo prošli stepenište koje je vodilo prema hodniku sa spavaonicama. Ja sam otišao desno prema muškim sobama, ona lijevo prema ženskim.

Podigao sam vrata svom snagom i onda ih gurnuo kako ne bi jako zaškripala i probudila mi kolege u spavaonici. Jedva sam čekao zavaliti se u krevet. Skinuo sam pelerinu i odjeću koju sam nosio ispod pelerine i izuo cipele. Štapić sam odložio na noćni ormarić. Krevet je bio hladan, no znao sam da ću ga ubrzo ugrijati.

Odjednom ispod sebe osjetim nešto hladno.

Napipao sam kod boka 3 fotografije i izvukao ih. U prvi tren nisam ni posumnjao na ono što sam trebao.

Uzeo sam štapić i posvijetlio na fotografije ispod popluna.
Na svim fotografijama je bila Chanell. Na jednoj je nasmiješeno mahala, ali ne prema fotoaparatu već prema nekome tko nije bio u kadru. Na drugoj fotografiji je trčala i udaljavala se od fotografa i tako postajala sve manja, a na trećoj fotografiji je ležala u travi i sunčala se. Okrenuo sam sve fotografije na drugu stran. Nije bilo ni na jednoj datuma, kako su to ljudi običavali pisati. Samo je na onoj fotografiji gdje je Chanell trčala tankim, kosim i kičastim rukopisom pisalo:

- Odnesi ovo odmah u Snapeov kabinet.

O, hoće li ova noćna mora više završiti?!


17:14 | Komentari (22) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se