uzmi moj zivot
ako zadrhtis,
ja cu te ugrijati....
ako si zedan,
mene ces ispijati...
ako si slab,
ja cu te ojacati...
ako zadrhtis,
k sebi cu te vracati...
ako si grub,
ja cu biti mazna...
ako si grijesnik,
tvoja sam kazna...
ako si ranjen,
bol cu osjetiti...
ako si gazen,
ja cu te osvetiti...
ako si prazan,
bit cu tvoj svemir...
ako se plasis,
ja sam tvoj nemir...
ako si tuzan,
poklanjam ti smijeh...
ako zabludis,
ja sam tvoj grijeh...
ako si umoran,
bit cu tvoj plot...
ako me trebas,
uzmi moj zivot...
ako me volis,
zivotna smo tema...
ako odes....
neka mene nema...
hvala svima na komentarima...
Dan je sam po sebi nekako tuzan…
Jebeni blagdani i osjecaji usamljenosti….
Nasli smo se….
Dosla sam….bila sam u kurcu..
Nije mi se dalo pricati…
Pitao me….
Bezbroj puta…
«sta ti je»…
i uvijek bi dobio odgovor
«nista»….
Gadila mi se svaka njegova rijec…
Njegov pokret…
Prokleta mrznja ovaj je put bila jaca od ljubavi…
Tisina je vladala…
Dok je on gledao u mene…
Promatrala sam fontanu i razmisljala…
Neznam ni sama o cemu…
Digla sam se….
Jer vise nisam mogla podnijeti hladnocu kamena na kojem sam sjedila..
Pokusavao me oraspoloziti…
A samo je radio gore…
Jos sam ga vise mrzila….
(cudna sam ja osoba)…
tada se i on digao…
snazno me zagrlio…
stajali smo u tom polozaju nekoliko minuta…
godio mi je njegov miris….
Toplina….
Pitao me:»tko te naljutio»
I ja sam mu na to odgovorila…
«naljutio me covjek kojeg jedino iskreno volim i zelim u fucking zivotu»
tada me jos snaznije stisnuo uz sebe..
nisam se mogla suzdrzati…
pocela sam plakati….
Nisam htjela, nikad nisam htjela da me vidi da placem radi njega..
al dogodilo se….
Sve sam mu rekla…
I ono sto sam smjela…
I ono sto nije bilo bash pozeljno da kazem..ali oke…
Samo je sutio…
Rekla sam mu da nemogu vise,da idem doma…
I placuci sam otisla…
Svako svojim putem…
Nisam znala..sta to znaci…KRAJ?!?!
Doma sam legla u krevet i razmisljala..
Nazvala sam ga i ispricala mu se…(jer sam mu stvarno svasta rekla)..
on je rekao da nema veze…
jos smo malo pricali i prekinuli razgovor…
kasnije me on nazvao i rekao da ja nisam nista kriva…
da je on za sve kriv…..
i sve smo rijesili…
sada sam sretna…..
usrecilo me ovo sto se dogodilo…
jer sam skuzila da mu nije svejedno …
svi su mi milion puta rekli da se BAS VIDI da me voli…
al ja ne vidim..
ili mozda ne zelim vidjeti…
volim ga...a on mene?
Tako sam s deckom vec cetiri mjeseci…. Govori mi da me voli… da nemoze bez mene…. Al ja osjetim da to nije tako…osjetim to u svakom njegovom pogledu,hladnom dodiru, poljubcu….. a opet….. svakim me danom s necim iznenadi…. Vecinom ugodno…. No,nikad dijelima…nego samo rijecima…prestat cu vjerovati svemu sto mi govori..jer vise nema smisla,a i ja se osjecam ko budala….. cekat cu,da dokaze da mu je stalo do mene…nek se potrudi,nek pokusa….boli me k.. sto ce uciniti…. Od danas mi njegove rijeci nista ne znace!!kad bude sposoban radi mene nesto napraviti…npr doci do mene, nazvati me da cuje kako sam… e tada cu shvatiti njegove rijeci VOLIM TE!!dosadilo mi je trcati za njim ko glupaca….. nije vrijedan…. Zelim vidjeti ceznju u njegovim ocima, usne zeljne poljubca, zelim iskren,topli,snazan zagrljaj….zelim se osjecati voljeno…pa i ne trazim previse?!?!
opijena tvojim poljubcima...
malo prije sam se vratila....bila sam se mojom ljubavi vani..... bilo mi je predivno...
Milimetri izmedu usana…
Tada nisam najjaca…
I zelim tijelom…
Ovaj put bez srca…
Nijedno «volim te» ne prolazi kroz misli..
I samo bih ljubila…
Godi mi miris…
Godi mi mrak…
Izmicem se…
Ludim..
I priznajem da idem protiv sebe…
Sta kazes da skratimo sve korake do strasti...
...Da nasa tjela budu jedno..bar ovu noc pozude...
..Da me ne pitas nista...
...Da te ne pitam nista...
..Da budem ono sto zelis i hoces...
...Da mi das ono sto prizeljkujem...
Sta kazes na jednu noc beskrajne strasti,poljubaca,pozude,dodira….
………….
jedna rijec,
u recenici je bila greska,
recenicu sam iuzstila,
i izgubila sve cemu sam se nadala
sve sto sam snivala i cemu sam se radovala...
recenica je sve ubila,
i sne i nadanja,
otjerala ga,
daleko od mene,
bez traga...
suze opet teku,
zaustavit ih ne mogu,
zelim ga,
a on mene ne,
uuuu kako ovo boli ljudi pomozite...
bojala sam se otvoriti dusu,
jer znala sam,
svaku srecu prati nesreca,
ona gadna sjena,
sto se skriva i pojavi se kad je najnepozeljnija...
i mene je sustigla,
ta sjena ocaja, boli i tuge,
sve me boli,
dusa, srce, tijelo,
sve te njegove recenice i obecanja,
te njegove price i davanja,
sad se suznih ociju pitam,
da li je sve to,
moje boli bilo vrijedno...
volim ga priznajem,
spustam glavu ko uvenula ruza,
trazim ga oprost,
za tu gresku,
tu recenicu izgovorenu iz mojih usana...
tisina vlada,
ni glasa mu nema,
muk je s njegove strane,
zar da sad zivim u tuzi i neznanju,
samo od uspomena...
volim ga vise od svega,
zelim da se javi,
da mi se vrati,
nada u meni sada vlada,
ali grozan osjecaj me prati,
da vise nema povratka,
da je ovo kraj bez sretnog zavrsetka...
ovaj tekst nema nikakve veze sa mojom sadasnjom situacijom.. iam decka, vec 4 mjeseci.... ovaj tekst je jos od prije napisan...:)....
pogled govori sve....
Pogled govori sve….
Reci da me prezires….
Reci da me mrzis…..
Prevari me
Ostavi me
Povrijedi
Slomi me…
Ali pogled govori sve…
