Zanimljivo nezamislive stvari
03.09.2007., ponedjeljak
Želim se probuditi! Dani tuge U ovih 7 dana dogodile su se tako užasne stvari, koje želim što prije zaboraviti. Nemogu slušati o svim tim nesrećama, koje mi stvaraju gorčinu u grlu. Nemogu više gledati tužne roditelje u čijoj se koži nikad nebi želio naći. Pitam se može li se u nekoj državi početi živjeti bez amaterskih pogrešaka, tako da vlada napravi nepogrešiv opći sistem sigurnosti ili se to sve baš trebalo dogoditi! Nadam se da sudbina nepostoji, jer to bi bilo tako nepravedno. Ako je ovako u Šibeniku, zamislite samo što se sve dogodi na planetu dok kažete "što"! Život je kao jedan veliki vlak koji se nikad nezaustavlja, a sve što je iza njega to je prošlost. Prije 3 godine poginio mi je prijatelj kojeg nisam baš dobro poznavao, bio sam tako tužan, al najviše zbog njegovih roditelja koji su izgubili sina. Zamislite samo da sam ga vrlo dobro poznavao, nebi mogao više opisati taj osjećaj koji bi bio više nego užasan. Tako je tužno kad izbubite nekoga tko je cijeli život bio tu pored vas i nikako nemožete zamisliti da ga nema. Vraćanje u realnost ponekad može potrajati mjesecima ili čak godinama, samo je pitanje koliko ste jaki da to prebolite. Ljeto je gotovo, a ova jesen će za neke ljude biti Užasna i nezamisliva. Mogu li ti ljudi ikad nastaviti živjeti nekim normalnim životom?! Teško! Na neki način vidim da je svijet ponekad zna biti kao noćna mora iz koje se želiš probuditi, ali nekad se jednostavno više nikad neprobudiš. |
