Image Hosted by ImageShack.us

08.11.2008., subota

(ne)ugodni susreti

U jednoj epizodi Seinfelda, poznati komičar je usporedio prvi spoj s nekim kao razgovor za posao. Ukočen, pomalo nelagodan i zahtjeva stalni oprez. S tim da nakon spoja nelagoda ne prestaje, zatim slijedi i rastanak. Na razgovoru za posao slijedi rukovanje, na spoju vrlo često ne znaš kako završiti taj susret.
U oba slučaja očekuješ poziv. Negativan ili pozitivan.

Jučer sam bila na nekom razgovoru za posao, i sad čekam da mi se jave, pa sam se sjetila ovoga. Ponukana time pišem o susretima koje u životu moramo obavljati a nisu najugodniji. Nije sad da su baš skroz nelagodni, ali obavljamo ih jer moramo i jer je red.

Doskočica: nije svatko stvoren da bude glumac – mislim da nije istinita. Svi smo mi glumci. Glumci koji igraju različite uloge, samo što toga nismo svjesni. Zato, možda bi bilo pravilno reći da nisu svi stvoreni da s namjerom igraju neku ulogu.
Jedna smo osoba na radnom mjestu, jedna među svojim najbliskijim prijateljima, jedna osoba pred roditeljima, jedna osoba kao roditelj, jedan osoba kao muž, žena, ljubavnik, dečko, brat, sestra… nemamo isto ponašanje i isti stav uvijek. Jednostavno se različito postavljamo u različitim situacijama. I, hvala bogu na tome. Moji susreti s roditeljima su sasvim drugačiji od susreta sa mojom ekipom. Štoviše, te dvije osobe su iz paralelnih svjetova ;)

Svi mi pomalo glumimo. Ali, sve stvari u životu se poslože tako da ni jednoj ulozi ne zaboravimo tekst. A sada o tim susretima, koje smo baš prisiljeni obavljat. Nije sad da su najgora stvar na svijetu ali ajmo reć da ih obavljamo reda radi.

1. Kroz život nam prođe hrpa ljudi koje na jedan ili drugi način nazivamo prijateljima. Neki ostanu, neki odu. I tako to bude. Sila prilika nas često smjesti u društvo osoba s kojima nemamo pretjerano zajedničkih stvari, ali se eto družimo. Kroz vrijeme se stvari promjenu i neki ljudi otpadnu, ali svaki put kad se sretnete pada ona fraza: 'joj, nismo se tako dugo vidjeli, trebamo se dogovorit za kavu da se sjetimo dobrih starih vremena'. Do, kave srećom rijetko dođe, ali svejedno. Čemu se zapravo sjećati starih vremena? To dokazuje da su ljudi ipak na neki način nostalgični… i koliko god ti se neki ljudi ne sviđali i karakterom ne odgovarali, ako si s njima proveo dovoljno dugo vremena, na neki način će ti falit. Primjerice, srednja škola. Vjerujem da je J.D. Sallinger to dobro u svom Lovcu napisao. Negdje na kraju knjige. Kad Holden odlazi…

2. Susret s bivšim. Malo je sličan prvoj situaciji. S tim da ti se ova osoba intenzivno sviđala. Možda i previše. Ali, eto, opet ta sila prilika. Sad je gotovo, i ponovno pri susretu ako ste se rastali u iole dobrim odnosima, netko će uvijek predložit neku kavu. U principu, ništa strašno, osim ako je to prva zajednička kava poslije prekida. Nije ugodna, ali ako stvari dobro prođu možda postoji način ostati u kontaktu kao prijatelji. To je rijetkost, ali se ipak događa.

3. Susreti s rodbinom. Najčešće svadbe i pogrebi. Dakle, ti ljudi su u vezi s tobom samo zato jer imate zajedničke pretke. I ništa drugo. Apsolutno ništa drugo na ovome svijetu. Zakon te obvezuje da ih voliš. Ili bar toleriraš. I, onda svake godine bar jednom moraš slušat dosadna pitanja tetki koje te često zamjenu s tvojim sestrama jer ni one ne znaju baš kome se obraćaju. Glavno da se obraćaju i pitaju kako je malena? Onda moram ja objašnjavat da nisam ja ostala trudna sa 16, da mi je to druga sestrična. Šalim se. Imala je 17. ok. Opet se šalim. Nijedna sestrična mi još nije trudna.

4. Taj razgovor za posao. Katastrofa jedna. Mislim da treba biti iskren, sve ovisi o prvom dojmu. I kako se svidite kojoj osobi. Kako ostaviti dobar prvi dojam? Kako se svidjeti recimo i gospođi od pedesetak godina i recimo 27? Što obući na taj jebeni razgovor za posao? Negdje sam pročitala da se preporučava imati na sebi nešto tamnoplavo. Otkud i zašto sad pobogu tamnoplavo? Tko je došao do te tamno plave boje? Zašto ne zagasito zelena? Za sada mogu reći da sam bila na tri susreta koja bi se mogla nazvati razgovorom za posao. Prva dva su prošla uspješno. Ovaj treći je bio jučer, pa ćemo vidjet…i koliko se sjećam na sva tri sam imala neki drugačiji pristup, makar su poslovi slični. Stvarno ne znam kako se postaviti, još uvijek. Tek sam na početku valjda. Ali, znam da mi je uvijek drago kad sam gotova s tim. To mogu jedino još s ispitom usporedit. Eto.

5. Prvi spoj s nekim, kao što sam već navela. Nikad ne znaš točno što te čeka. Pod ovim pretpostavljam da ste upoznali nekog vani, recimo, razmijenili brojeve i sad se pred bogom i danjim svjetlom vidite vanka. Trijezni. Osjećaš to neko pozitivno uzbuđenje, a ujedno, bar ja, i pitanje: tko će to ponovno prolazit? Treba li mi to sada? Odgovor već unaprijed znam. Treba. Moram priznat da je ovaj susret najmanje neugodan od prethodno navedenih slučajeva. ;)

Evo jedno pozitivno iskustvo. Izašla sam vanka jednu večer na koncert s frendicama, super smo se zabavljale i dakako, malo i popile. Upoznah tog dečka, bio je zabavan, zanimljiv…i tako. Razmijenili mi brojeve. Par sati nakon rastanka on se već javio za kavu. I dogovorimo se mi, sljedeći dan naći kod sata. Eh, sad. Jel vam se dogodi da sljedeći dan zaboravite kako izgleda osoba od dan prije? Meni onako. Pa da. I sad si mislim, a valjda ću se sjetit kad ga vidim. Ujedno me malo i strah kako izgleda jer sam ga vidjela poprilično vesela. I sad, dođem do sata, tamo stoji neki lik. Ali, predobro mi izgleda. Mislim si, noup. To nije on. Nije to lik od sinoć. Ovaj stvarno predobro izgleda. Ne sjećam se da je sinoć tako izgledao. I tako…stanem ja i čekam. Prođe deset minuta i već pizdim, kako nepristojno tako kasni? Mobitel zvoni, javim se a on me pita di sam, da on čeka već 15 minuta, tad se okrenem i skužim da to jest ON. Eh, sad. To je bilo lijepo iznenađenje. I najbolji spoj koji sam imala.

Eto, zbog takvih stvari se to ipak isplati. Nekada te nešto ipak može jako pozitivno iznenaditi ondje gdje se najmanje nadaš. Makar, spojevi su puno ugodniji od razgovora za posao. Što god Seinfeld o tome rekao ;)


Ne znam…još sam nešto mislila napisati. Ali ovo je ionako već dovoljno dugo.


p.s. ovo je 100. post na ovom blogu ;) jubilarno nekako, zar ne?
- 23:45 - make my day (3) - čemu? - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

o čemu?

o čemu? o gadostima života. Ali one najteže ljigarije. Da se očekivati i touch of pink kad me uhvati pms... onda i vrijeđam.



za išta vrijedno čitanja adresa je: art_poetique@yahoo.com


njih čitam, a neke gledam

Sally's Song

I sense there's something in the wind
That feels like tragedy's at hand
And though I'd like to stand by him
Can't shake this feeling that I have
The worst is just around the bend
And does he notice my feelings for him?
And will he see how much he means to me?
I think it's not to be
What will become of my dear friend?
Where will his actions lead us then?
Although I'd like to join the crowd
In their enthusiastic cloud
Try as I may, it doesn't last
And will we end up together?
No, I think not, it's never to become
For I am not the one



>Kako je sve prestalo? Valjda na isti način kako je i počelo. Malo ubrzano, bez ikakvog početka i bez ikakvog kraja. Ne znam…
Tu i tamo me nečiji parfem podsjeti na njega. Tu i tamo svi počinju nositi taj parfem. Odjednom svi počinju imati njegov miris. Onda gledam oko sebe jer mislim da je tu negdje, ali nikad ga nema. Često mislim da uopće tu nije riječ o njemu, mogao je biti to netko drugi, vjerojatno bi bilo svejedno. Samo ovako pred očima imam njegov lik i predodžbu o njemu koju vjerojatno on ne ispunjava. Mislim da se zaljubljujem u svoju kreaciju…s posuđenim likom nekoga, naravno. Nije bitno. Moda se mijenja.


A.M.

JUST COFFEE

HE WANTED BIGGER LOVE,
HAD TO HAVE IT LIKE HE
HAD TO DREAM HIMSELF
TO SLEEP. RECROSSED
HIS LEGS AND WAITED
FOR HER TEARS. WHEN
THEY CAME, HE HELD
HER HAND, PRETENDED
TO BE INTERESTED IN
SOMEONE WALKING BY
THEIR TABLE.


by V. Mortensen









What if...

If God had a name,
what would it be?
And would you call it to his face
if you were faced with him
in all his glory?
What would you ask if you had just one question?
And yeah,
yeah,
God is great.
Yeah,
yeah,
God is good.
And yeah,
yeah,
yeah, yeah, yeah...
What if God was one of us?
Just a slob like one of us?
Just a stranger on the bus,
just tryin' to make his way home?
Back up to Heaven, all alone?
If God had a face,
what would it look like?
And would you want to see
if seeing meant that you would have to believe
in things like Heaven
and in Jesus and the saints
and all the prophets?
And yeah,
yeah,
God is great.
Yeah,
yeah,
God is good.
And yeah,
yeah,
yeah, yeah, yeah...
What if God was one of us?
Just a slob like one of us?
Just a stranger on the bus,
just tryin' to make his way home?
Back up to Heaven, all alone?
Just tryin' to make his way home,
like a holy rollin' stone?
Nobody callin' on the phone,
'xcept for the Pope, maybe, in Rome...


Alanis Morisette




Free Counter
Free Counter


R.E.M.

"Leaving New York"

It's quiet now
And what it brings
Is everything

Comes calling back
A brilliant night
I'm still awake

I looked ahead
I'm sure I saw you there

You don't need me
To tell you now
That nothing can compare

You might have laughed if I told you
You might have hidden A frown
You might have succeeded in changing me
I might have been turned around

It's easier to leave than to be left behind
Leaving was never my proud
Leaving New York, never easy
I saw the light fading out

Now life is sweet
And what it brings
I tried to take
But loneliness
It wears me out
It lies in way

And all not lost
Still in my eyes
The shadow of necklace
Across your thigh
I might've lived my life in a dream, but I swear
This is real
Memory fuses and shatters like glass
Mercurial future, forget the past
It's you, it's what I feel.

You might have laughed if I told you (it's pulling me apart)
You might have hidden a frown (change)
You might have succeeded in changing me (it's pulling me apart)
I might have been turned around (change)

It's easier to leave than to be left behind (it's pulling me apart)
Leaving was never my proud (change)
Leaving New York, never easy (it's pulling me apart)
I saw the light fading out
You find it in your heart, it's pulling me apart
You find it in your heart, change...

I told you, forever
I love you, forever
I told you, I love you
I love you, forever
I told you, forever
You never, you never
You told me forever

You might have laughed if I told you
You might have hidden the frown
You might have succeeded in changing me
I might have been turned around

It's easier to leave than to be left behind (it's pulling me apart)
Leaving was never my proud (change)
Leaving New York never easy (it's pulling me apart)
I saw the life fading out (change)
Leaving New York, never easy (it's pulling me apart)
I saw the light fading out (change)
Leaving New York never easy (it's pulling me apart)
I saw the life fading out (change)



James Blunt - You're Beautiful

My life is brilliant.

My life is brilliant.
My love is pure.
I saw an angel.
Of that I'm sure.
She smiled at me on the subway.
She was with another man.
But I won't lose no sleep on that,
'Cause I've got a plan.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw your face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

Yeah, she caught my eye,
As we walked on by.
She could see from my face that I was,
Fucking high,
And I don't think that I'll see her again,
But we shared a moment that will last till the end.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw your face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.

But it's time to face the truth,
I will never be with you.


a. morissette

An old man, turned 98
He won the lottery, and died the next day
It's a black fly in your chardonnay
It's a death row pardon, two minutes too late
And isn't it ironic?
Don't you think?

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought? It figures

Mr. Play-It-Safe, was afraid to fly
He packed his suitcase, and kissed his kids goodbye
He waited his whole damn life, to take that flight
And as the plane crashed down he thought, "Well isn't this nice"?
And isn't it ironic?
Don't you think?

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought? It figures

Well life has a funny way of sneaking up on you
When you think everything's okay and everything's going right
And life has a funny way of helping you out
When you think everything's gone wrong and everything blows up in your face

A traffic jam, when you're already late
A no smoking sign, on your cigarette break
It's like ten thousand spoons, when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams, and then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic?
Don't you think?
A little too ironic?
Yeah I really do think

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought?
It figures

Life has a funny way of sneaking up on you
And life has a funny, funny way, of helping you out
Helping you out

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se