24.09.2008., srijeda
povratak mrava
  Gdje smo stali? Tu negdje. Mislim da je ovo valjda najveća stanka koju sam uzela na ovom crnom blogu. Sad bi kao trebala dati neki razlog? Mislim da neću. Pokušala sam sebi objasnit zašto ni jedna riječ nije izašla protekla, pa sad već 4 mjeseca, ali ne ide… nema veze. Ljeto je dakle iza nas, ali neću laprdati o njemu. Bilo je to dobro ljeto, svašta se događalo… nažalost, ovaj blog ga nije proživio sa mnom. Možda i bolje, bio bi skroz na skroz zbunjen. Tako da, ne sumnjam da će neke ljetne priče ipak osvanuti na ovome prostoru. Ali ne sad. I ne večeras. Razmišljala sam da nastavim bez mrava, ali, čudno bi mi bilo samo izbrisati blog makar sam mislila da sam ga davno prerasla. Vratila sam se postovima na početke bloga od prije koje 3-4 godine kad je nastao i čini mi se da ga je otvorila neka druga ja. Drugačija ja. Zato sam odlučila ipak švrljat neke stvarčice, tako da sve Ja ostanu u kontaktu. Da se prisjetim malo. Eto. Nadam se da ću nakon ove stanke ipak pisat dalje. Jer… ipak facebook ne može zamijenit mrave ;) Ajmo počet s jeseni. Dakle, sad sam apsolventica, imam dati još malo ispita, neću reć koliko, pa bi trebala bit gotova. Nekako mi se ne žuri, kao ni jednom hrvatskom studentu. Čemu gubit studentska prava? Planiram dat ispite, ali s diplomom ne žurim, tako jako. Makar, čudno je bit apsolvent. Pa jučer sam upisala faks. Ups, ipak ne jučer nego prije 4 godine. Prošao me onaj flash back neki dan… prvo predavanje, ema, marija, jelena, sava, jana, fantom u operi, balešević… prva godina. Ostale neću nabrajat, jer, nije fer mrave opteretit toliko nakon 4 mjeseca šutnje. U 4 godine dosta stane… Evo, jedna zanimljiva zgoda od neki dan. Daklem, krenula ja nadobudno na ispit, pokušavajući prvi put u svom životu prekršiti pravilo i izaći na jedan jesenski rok. U cijeloj povijesti svog studiranja nisam nikad izašla na jesenski rok. Sve ispite koje sam davala, dala bi ih do 7 mjeseca, šta nisam stigla do tad, rješavalo bi se kroz godinu, ali nikad na jesen. I rekoh, ajmo probat. Imam još jedno pravilo. Na sve ispite na koje idem, pokušavam doći i ući prva. Jednostavno ne mogu trpit pritisak čekanja. Uđem prva i gotovo. Ako padnem imam ostatak dana da se naspavam, ako prođem, imam ostatak dana da se naspavam. Ovaj ispit na koji sam išla, trebao je početi u 10. Lidia i ja se dogovorile da se nađemo u 8 na faksu, jer na taj ispit je trebalo valjda doći 150 ljudi… a usmeni je. I, bile smo prve. Mi i još jedan tip s nama. Prvu grupu već imamo. Trema me uopće nije prala, jer, učila sam iz skripti, i nikad nisam izašla na taj ispit, bilo mi je svejedno šta će bit. Već oko 9 skupila se hrpa ljudi, oko 10 i pol došao je profesor. I odjednom 200 ljudi pred vratima, ali, srećom tu je spisak. Profesor, inače jako blag, došao je u žurbi, rekao da će pitat samo prvu grupu a drugi neka mu dođu sljedećih dana jer on danas žuri i mora na pogreb hitno. Lidia, tip i ja se pogledamo – kao sve ok, mi se ne moramo brinuti idemo prvi, kad čuda li ne viđenog stvori se neka ženskica tik do vrata i reče – ja idem sad. Naime, JA SAM TRUDNA. Moram priznat da me to šokiralo više nego to što sam 3 minute kasnije pala ispit (koji btw slovi kao lak). Daklem, što mi to imamo tu? Svetu trudnu studenticu. Da se mi razumijemo, da, trudnice stvarno trebaju imati prednost. Ali dotična trudnica, nije imala trbuh, ravna skroz – dakle negdje prvo tromjesečje. Drugo, zaboga taj stav! Ni zamolba, ni ništa. Samo taj razlog da je ona trudna. Zaboga. Što smo ti mi skrivili? Jel netko od nas sudjelovao? Nitko od nas troje nije je pustio. Ja sam je pitala jesam joj ja kriva jel je trudna? Da i mi ne-trudne studentice imamo pravo polagat ispite prije drugih ako smo stigle prije drugih. Lidia je rekla mislim, da i ona sumnja da je trudna pa da je ne može pustit, a tip je isto, mislim, rekao da je trudan. Zatim je odustala od pokušaja danas. Trudnoća je divna stvar. Ako je planirana još divnija. No, tako je bezobrazno koristit na faksu? Zato jer ti se ne da čekat red… ne bi išlo. Makar priznam, da je bila u višem stadiju bila bih je pustila. Na trećoj godini sa mnom na kolegiju Televizija je bila cura koja je fantastično balansirala faks i trudnoću, a poslije faks i dijete. Bila je uspješnija od polovine studenata. Do ljetnog roka dala je sve ispite. Rodila 05.07 i na faks se taman vratila u 10 mjesecu… dakle, to se može. A fakultet političkih znanosti pun je trudnica čini mi se. Nekad mi se čini da bi i sama imala puno više uspjeha da me netko napumpa. Pregrist ću jezik ipak. Ponekad razumijem muškarce koji znaju bit frustrirani svim tim ženskim manipulacijama. Ona je TRUDNA. Neka se zaustavi svijet, jer je njoj netko napravio dijete i ona će bit majka. Milijarde žena to prolaze, i prolazit će. Možda ću jednog dana i ja zahtijevat da me puste ispred sebe, možda ću se sjetit ove zgode i reć – pravo ti budi Ivana, nisi pustila trudnu kolegicu na ispit! No, znate što? Ja mislim da ću ja jednostavno nabavit stolicu. I čekati sjedeći. Eto, tako je prošao moj jesenski izlazak na ispit. Šteta bi bilo rušiti tradiciju, kad je opće poznato da jesenski rokovi ne prolaze kod mene, i da ja ne prolazim lako te lake ispite… Više sreće u jedanaestom mjesecu… a dotad, planiram malo ludovat po Europi. Jel netko zna kakvo će vrijeme bit sljedećih tjedana u Portugalu? I šta je pametno spakirati??? p.s. mravi će ipak natrag u svoju kolonu ;) |
22.09.2008., ponedjeljak
...
|
...još malo. |
