Image Hosted by ImageShack.us

23.03.2008., nedjelja

Jel se ovdje netko zove Joža?

Smiješno je to zapravo. Smiješno je to slušati... ali, nije to uvijek smiješno doživljavati. Lažem, poslije uvijek bude smiješno i meni samoj.
Dakle, ja. Da, da, opet o meni. Ali baš me briga, ovo je moj blog.
Shvatih da sam poprilično smotana osoba. Uvijek mi se događaju one pizdarijice kojima se smijemo na sitcomima i mislimo da se to ne događa. Meni se događa, samo ja nemam baš one šarmantno sretne krajeve. Ja samo imam priglupe smiješne situacije. Nekad baš ispadam idiot.
Eto, neki dan... Kako se nađete u prostoriji, sastanku koji ste upravo prekinuli, gdje vas 7-8 montažera blijedo gleda a vi stojite nasred sobe i pitate zbunjeno: jel' se ovdje netko zove Joža?

U pravilu, to se ne događa. Samo meni.

Doduše, jedan od njih se zbilja zvao Joža...i pomogao mi da riješim neki problem koji smo imali, tehničke prirode. I stvarno, nikad ne bi upadala na neki sastanak i tražila Jožu da komp nije zablokirao, i da na zidu velikim slovima nije pisalo: 'u slučaju tehničkih problema zovite Jožu'.

Ali opet, normalna osoba bi nazvala taj broj mobitela, a ne ometala sastanak, i zbunjeno stajala tražeći Jožu... No, činilo mi se da je problem bio hitan. I Joža se na kraju ispostavio kao skroz ok i zafrkantski tip. Doduše, nije znao riješiti problem ali je pozvao nekoga tko zna.

Kako se nađete u liftu, ćaskajući sa novinarom, dopisnikom iz Metkovića, uvjereni da je Metković u BiH, samo zato jer zvuči ko' Hercegovac? Ja sam iz BiH, ja znam da je Metković u RH, ali ipak... kako se to ipak dogodi?

Pa, i to mi se događa.
Kako ja od sitnice mogu raditi neke zbunjozne situacije i zbrke općenito? Ne znam. Valjda sam talentirana.

Ili, recimo, stanka na poslu. Idem po kavu do automata... to zvuči obično zar ne? Zar je teško bez buke otići po kavu do automata? U pravilu nije. Ali, evo kako izgleda moja verzija:

Ne ponesem propusnicu koja će me pustit kroz vrata, doduše, tek sam je nedavno dobila, ali ipak. Zaboravim si ostavit otvorena vrata... ubacujem lovu u automat i tražim dvije kave. Uzimam prvu, i ne sjetim se spustit je sa strane... zato ne mogu uzeti drugu. tj, pokušavam, ali prokleti poklopac zahtjeva dvije ruke...Lik koji je iza mene i čeka red, (kako to uvijek bude, u takvim situacijama nikad ne bude iza vas neki šmokljan zbog kog vas baš briga, nego netko zbog kog vam bude još više neugodno, čisto jer je zgodan) se trga od smijeha promatrajući moju predstavu, na kraju mi sam pomaže vaditi kave.
i tako, dvije kave u ruci, vrata zaključana, propusnice nema. Stojim i bezvezno gledam smišljajući što sljedeće učiniti, valjda će netko naići. u tom slučaju Zgodni skuži da i tu trebam pomoć, pa i tu uskoči gledajući me ko dijete zaostalo u razvoju.
Još ulazeći u svoju radnu zonu malo i zateturam jer mi smeta tepih na podu, i skužim tri lika iza vrata (montažeri opet) kako rikavaju od smijeha. A smijem se i ja, jer, smiješno je kako ponekad od sasvim jednostavne stvari radim zbrku, i debila od sebe.

i stalno mi se događaju takve neke pizdarije. Ne snalazim se najbolje s prostorom, mogu se izgubit za 5 minuta, pogotovo ako idem negdje gdje nikad nisam bila, pa čak i negdje gdje sam bila jedamput, postoji velika mogućnost da se neću znati vratiti... ponekd se pitam, wtf?

Jel neki urok bačen na mene? Ne znam, nisam rođena nikakvog 13. ni 25., a nije bio ni petak mislim.... ako netko zna u čem bi mogao bit problem, neka mi se javi.


p.s.

mislim stvarno... Jel se ovdje netko zove Joža? - Iskreno, probajte to izgovorit naglas... i probajte zamislit ljude koji vas gledaju ko da ste s neba pali...wtf? jel moguće da sam izgovorila to naglas?

moguće je.
- 23:09 - make my day (7) - čemu? - #

02.03.2008., nedjelja

Statisti u našim životima

Znate li kako se zove vaš poštar? Ja ne znam. Znate li kako se zove teta na porti vašeg faksa, radnog mjesta ili čega već... kako se zove teta u pekari u kojoj svakodnevno kupujete? Ne znate? Ne znam ni ja.
Prije kojih sat vremena bila sam na nekom koncertu, uopće nije bilo loše. Nakon 5 stock cola ni ne može bit loše... i zagledam se u masu oko sebe, dođe mi da se zaderem i pozdravim ih. Često viđam tu masu, nekako me prati. Hrpa nepoznatih lica kojom sam okružena svako malo... zovem ih STATISTI. To su statisti u mom životu. Ljudi koji se pojavljuju s vremena na vrijeme, i čovjek ih zavoli s vremena na vrijeme. Super su oni, kad plešeš, ne plešeš sam... statisti su tu da pokriju sve ono što ne želiš da se vidi.
Ponekad mi se čini da su ljudi jedni drugima samo statisti. Pitam se, čiji sam statist ja? Curi koja je maloprije u wcu trebala maramicu jer je po svemu sudeći pretjerala s alkoholom ili nečim drugim? Ne znam. Ali, ako ona jest moj staist, onda sam svakako i ja njezin... Neke statiste srećemo češće, u tom slučaju oni prestaju bit statisti, postaju neki dio naših života... da li je to zbog interesa koje dijelimo ili mjesta koja nas spajaju to sad nije bitno, ono što jest je da čine naš život.

pišem sranja... ne znam. prije kojih sat vremena promatrala sam rulju s kojom sam bila u kontaktu kao statiste... statiste koje me prate. Nema poznatih lica, a opet uvijek su ista... čudno zar ne? Možda i nije.

Nedavno sam dala neki ispit koji me mučio neko vrijeme... mučio kažem, ali ne dovoljno da napokon izadjem na njega. I, tako. Nedavno, odlučim ja izaći na taj ispit, prvi put u svom životu nakon tri godine što su prošle nakon što sam ga odslušala. Hm, odslušala? ajmo bit iskreni, nisam baš išla na sva predavanja... nije bitno, i tako. Izađem je na taj ispit prvi put i prođem ga. Sve bude gotovo nakon kojih 7 do osam minuta, možda deset. Dama koja slovi kao zmaj, skroz se ispostavi ako ok žena. Ne samo ok, nego kao i draga. Izađem nakon tog ispita van, i pomislim si: jel to to? Zar to nisam mogla obavit prije? pa imala sam i težih stvari u životu... ali, zapravo, pravi odgovor je ne. Nisam mogla izaći na taj ispit, jer sam prelijena. Jer sam to ja. I kad mi se nešto ne da, onda mi se ne da. I odgađam to dokad god mogu, a onda mi samo bljesne da to više ne ide... više - manje, shvatih da to radim sa svim. Odgađam, i odgađam. A onda mi bljesne da to moram učinit... to sam ja. I, bolje mi je da se već naviknem na sebe. Samo, treba mi još koji dan...

eh, sad, vraćam se na statiste. čini mi se da su oni tu samo zato da mi upoznamo bolje sami sebe... znam da zvuči sebično, ali tako to je.
Statisti nas stavljaju u situacije u kojima nikad nismo mislili da ćemo biti, i tjeraju nas da se prilagodimo... makar nam se uvijeti ne sviđaju.

gubim se malo. statisti će mi pomoći da se vratim...

U zadnje vrijeme, kod mene postoji jedan statist kojemu ne znam točno dati okruženje, ulogu, ni točnu scenu gdje će statirati... ali, svejedno tu je, i dok ne odstatira svoje, imam feeling da mi neće dati mira. Da ga pustim?

Možda će ipak još morati proći kroz neki casting...
- 01:18 - make my day (6) - čemu? - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

o čemu?

o čemu? o gadostima života. Ali one najteže ljigarije. Da se očekivati i touch of pink kad me uhvati pms... onda i vrijeđam.



za išta vrijedno čitanja adresa je: art_poetique@yahoo.com


njih čitam, a neke gledam

Sally's Song

I sense there's something in the wind
That feels like tragedy's at hand
And though I'd like to stand by him
Can't shake this feeling that I have
The worst is just around the bend
And does he notice my feelings for him?
And will he see how much he means to me?
I think it's not to be
What will become of my dear friend?
Where will his actions lead us then?
Although I'd like to join the crowd
In their enthusiastic cloud
Try as I may, it doesn't last
And will we end up together?
No, I think not, it's never to become
For I am not the one



>Kako je sve prestalo? Valjda na isti način kako je i počelo. Malo ubrzano, bez ikakvog početka i bez ikakvog kraja. Ne znam…
Tu i tamo me nečiji parfem podsjeti na njega. Tu i tamo svi počinju nositi taj parfem. Odjednom svi počinju imati njegov miris. Onda gledam oko sebe jer mislim da je tu negdje, ali nikad ga nema. Često mislim da uopće tu nije riječ o njemu, mogao je biti to netko drugi, vjerojatno bi bilo svejedno. Samo ovako pred očima imam njegov lik i predodžbu o njemu koju vjerojatno on ne ispunjava. Mislim da se zaljubljujem u svoju kreaciju…s posuđenim likom nekoga, naravno. Nije bitno. Moda se mijenja.


A.M.

JUST COFFEE

HE WANTED BIGGER LOVE,
HAD TO HAVE IT LIKE HE
HAD TO DREAM HIMSELF
TO SLEEP. RECROSSED
HIS LEGS AND WAITED
FOR HER TEARS. WHEN
THEY CAME, HE HELD
HER HAND, PRETENDED
TO BE INTERESTED IN
SOMEONE WALKING BY
THEIR TABLE.


by V. Mortensen









What if...

If God had a name,
what would it be?
And would you call it to his face
if you were faced with him
in all his glory?
What would you ask if you had just one question?
And yeah,
yeah,
God is great.
Yeah,
yeah,
God is good.
And yeah,
yeah,
yeah, yeah, yeah...
What if God was one of us?
Just a slob like one of us?
Just a stranger on the bus,
just tryin' to make his way home?
Back up to Heaven, all alone?
If God had a face,
what would it look like?
And would you want to see
if seeing meant that you would have to believe
in things like Heaven
and in Jesus and the saints
and all the prophets?
And yeah,
yeah,
God is great.
Yeah,
yeah,
God is good.
And yeah,
yeah,
yeah, yeah, yeah...
What if God was one of us?
Just a slob like one of us?
Just a stranger on the bus,
just tryin' to make his way home?
Back up to Heaven, all alone?
Just tryin' to make his way home,
like a holy rollin' stone?
Nobody callin' on the phone,
'xcept for the Pope, maybe, in Rome...


Alanis Morisette




Free Counter
Free Counter


R.E.M.

"Leaving New York"

It's quiet now
And what it brings
Is everything

Comes calling back
A brilliant night
I'm still awake

I looked ahead
I'm sure I saw you there

You don't need me
To tell you now
That nothing can compare

You might have laughed if I told you
You might have hidden A frown
You might have succeeded in changing me
I might have been turned around

It's easier to leave than to be left behind
Leaving was never my proud
Leaving New York, never easy
I saw the light fading out

Now life is sweet
And what it brings
I tried to take
But loneliness
It wears me out
It lies in way

And all not lost
Still in my eyes
The shadow of necklace
Across your thigh
I might've lived my life in a dream, but I swear
This is real
Memory fuses and shatters like glass
Mercurial future, forget the past
It's you, it's what I feel.

You might have laughed if I told you (it's pulling me apart)
You might have hidden a frown (change)
You might have succeeded in changing me (it's pulling me apart)
I might have been turned around (change)

It's easier to leave than to be left behind (it's pulling me apart)
Leaving was never my proud (change)
Leaving New York, never easy (it's pulling me apart)
I saw the light fading out
You find it in your heart, it's pulling me apart
You find it in your heart, change...

I told you, forever
I love you, forever
I told you, I love you
I love you, forever
I told you, forever
You never, you never
You told me forever

You might have laughed if I told you
You might have hidden the frown
You might have succeeded in changing me
I might have been turned around

It's easier to leave than to be left behind (it's pulling me apart)
Leaving was never my proud (change)
Leaving New York never easy (it's pulling me apart)
I saw the life fading out (change)
Leaving New York, never easy (it's pulling me apart)
I saw the light fading out (change)
Leaving New York never easy (it's pulling me apart)
I saw the life fading out (change)



James Blunt - You're Beautiful

My life is brilliant.

My life is brilliant.
My love is pure.
I saw an angel.
Of that I'm sure.
She smiled at me on the subway.
She was with another man.
But I won't lose no sleep on that,
'Cause I've got a plan.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw your face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

Yeah, she caught my eye,
As we walked on by.
She could see from my face that I was,
Fucking high,
And I don't think that I'll see her again,
But we shared a moment that will last till the end.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw your face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.

But it's time to face the truth,
I will never be with you.


a. morissette

An old man, turned 98
He won the lottery, and died the next day
It's a black fly in your chardonnay
It's a death row pardon, two minutes too late
And isn't it ironic?
Don't you think?

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought? It figures

Mr. Play-It-Safe, was afraid to fly
He packed his suitcase, and kissed his kids goodbye
He waited his whole damn life, to take that flight
And as the plane crashed down he thought, "Well isn't this nice"?
And isn't it ironic?
Don't you think?

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought? It figures

Well life has a funny way of sneaking up on you
When you think everything's okay and everything's going right
And life has a funny way of helping you out
When you think everything's gone wrong and everything blows up in your face

A traffic jam, when you're already late
A no smoking sign, on your cigarette break
It's like ten thousand spoons, when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams, and then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic?
Don't you think?
A little too ironic?
Yeah I really do think

It's like rain, on your wedding day
It's a free ride, when you've already paid
It's the good advice, that you just didn't take
And who would've thought?
It figures

Life has a funny way of sneaking up on you
And life has a funny, funny way, of helping you out
Helping you out

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se