Divna je to ideja. Samo, koji dio od 18h pa do 1 je noć? Pa nije to sve. di je ostatak noći? Ali stvarno, divna ideja. Svi muzeji u gradu besplatno otvoreni... rekoh, to moram vidjeti. Prošle godine sam to propustila jer je bio u pitanju neki rođendan koliko se sjećam, i napokon super prilika da vidim neke stvari koje inače ne bih, jer sam jednostavno lijena. i jer ... dobro, nemam opravdanja. Ali ja ipak više volim neke aktivnije kulturne evente iliti događanja. ma trash umjetnost, šta da vam kažem. pravilne crte me uznemiruju. ok, malo samo se izgubila. no, uglavnom, Cvijećarnica se obnovila! jeste to znali? još prije par mjeseci. više se ne zove Cvjećarnica, ali štih je potpuno isti. I lokacija na gornjem gradu je ista, što nekad zna bit nezgodno. Ugl, spremam se ja poharat sve muzeje, možda čak i tehnički jer sam čula da ima kul sprave, kad pošalju poruku maje (dvije maje od koje se jedna voli zvat forrestdumb) koje su u društvu pak samozvanog willija, kojemu je urolog ipak rekao da je sve ok pa da ne brine, da svakako svratim u ex cvjećarnicu jer ćemo se zasigurno zapit. umjetnost je onda bolja! sve u svemu dobra ideja. trebala je bit. no, neki su se zbilja i zapili. doduše forrestdumb je otišla, vjerujem da je ostala, zapijanje bi možda i poprimilo neki čar. sreća u nesreći je da su i em i marija došle, moji moralni i duhovni uzori, pa smo se negdje oko 11 možda pol 12 nas tri zbilja i uputile ka muzejima. Prvi cilj: Klovićevi dvori. neostvaren. Pošto su valjda svi htjeli vidjet Chagalla, red je počeo valjda od Matoša pa do Klovićevih. Kad sam to vidjela rekoh, sve i da dobijem prokletu sliku ne da mi se toliko čekati! Budem neki dan platila 10 kuna, pa ću ga pogledat u miru. Nakon toga, i ogromnog trokut sendvića, uputišmo se prema Mimari i muzeju primjenjenih umjetnosti il tako nešto, nazivi mi nikad nisu išli. šta da kažem, svidjele su mi se slike u podrumu u Mimari, jer mi se drugo ništa nije dalo gledat. a za muzej primjenjenih umjetnosti mogu reć da je bilo dosta stvari koje su me oduševile... pogotovo oni ljudi u krinolinama. ah, eto. toliko o mom kulturnom uzdizanju. a muzeji su izgledali kao neki disko klubovi, poprilično pretrpani... još samo fali glazba. Baš je bilo zabavno, šteta što tako nije češće ili što bar ta noć otvorenih muzeja koji btw ima oko 20ak u Zagrebu zbilja ne traje cijelu noć. Nakon svega, rekoh curama: bože... koje smo mi seljačine. pis. |
Netko mudar je jednom rekao ili napisao ili i rekao pa napisao : '' Riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti one koje smo nekoć voljeli glasno.'' sad, iako često sjedim ispod tog natpisa, lako moguće je da fali koja riječ ili je jednostavno neka druga zamjenila riječ koju fali. Možda uopće ne fali, možda sam i pogodila sve, nije to sad bitno. Svi koji posjećuju kafić koji se zove Portal, a smješten je u samom srcu Tkalče, znaju za taj natpis jer lako moguće da su sjedili ispod njega, ili u nekom trenutku kad bi zaboravili na sugovornika zabuljili se u taj isti natpis koji je napisan preko cijelog jednog žutog zida. Volim tamo piti kavu. Ponekad nije ni loše izaći tamo u večernji izlazak, samo ako idete petkom, subotom il čak četvrtkom užasna je gužva. Al, ako je dobra ekipa, gužva ne smeta. Jer, ugodan je to kafić. Skroz frendli, a ima i štangu. Da, da. Ima i štangu. No vratimo se natpisu. Ja često sjedim ispod tog natpisa, i često ga pokušavam proučiti i shvatit na razne načine. i zaista, uvijek je tu neka druga kombinacija. i to je samo zapravo jedan glupi natpis, ne znači ništa zar ne? a s druge strane, ja kad se uhvatim nečega, ne prestajem. eto recimo, prijatelji mi kažu da ne mogu opstat od mog pustog analiziranja pjesama s albuma Hladnog piva, pa sam isfrustrirana nerazumjevanjem okoline zbilja i prestala. ali, samo za okolinu. s druge strane, taj natpis koji te izaziva je skroz nemoguć. Kaže: riskirajmo... volimo tiho one koje smo nekad voljeli glasno. Fenomenalno. dosta toga objašnjava. dosta toga što i ne želimo da bude objašnjeno. odmah bih vas upozorila. ako slučajno idete na prvi spoj s nekom novom osobom, a imate neke sumnje i skloni ste k tome analiziranju svega i svačega... ne idite u Portal na prvi spoj. I nemojte sjesti ispod tog natpisa na žutom zidu. Lako moguće da nećete htjeti otići na drugi spoj, jer vas je taj natpis sa žutog zida hipnotizirao i uvjerio da to neće bit to. Prokleti natpis. Ali, svejedno. Volim piti kavu tamo ispod tog natpisa. nadam se da ga neće nikad maknut. Volim pit kavu i hipnotizirano po tko zna koji put odgonetnuti što to zapravo meni znači. Jedno je sigurno, nikad više tamo ne idem na neki prvi spoj. Natpis je uklet. Tjera vas na sumnju, zar ne? |
eto ti mala satisfakcija ludo jedna, i budi mi dobro, bore ti ne pristaju. možda samo one od smijeha. ipak, mislim da nitko nije kriv. ne shvaćaj to osobno. p.s. bore pristaju samo Seanu Conneryju. i johnnyju, samo zato jer njemu sve pristaje. |
< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv