alkemicarka u usponu https://blog.dnevnik.hr/alkemicarka-u-usponu
četvrtak, 07.04.2011.
Kako nas šparoge mogu podučiti vjerskoj toleranciji
Prije posta napisat ću kratki uvod: blog je napisan prije dobra 3 tjedna, međutim nije mi se sve snimilo jer sam u svom gorljivom zanosu zaboravila pritiskati 'sačuvaj' pa mi je batrljak od teksta ostao u skicama poput napuštenog djeteta. Bloga mi moga (drsko posuđujem naziv nekadašnjeg bloga moje drage prijateljice), ostatak je bio prava književna poslastica; ovaj sačuvani dio je ništa naspram tog izgubljenog štiva koje bi vjerojatno, da je tako sudbina htjela, ušlo u hrvatsku antologiju. Ovako ništa :(
Uglavnom, htjedoh sad napisat novi post i rekoh, ma idem objavit ono svoje trabunjanje kako god. Zaključak ću već dožvrljat. Kako to u životu biva, a osobito kod pisanja, stvari koje napišemo u posebnom žaru kasnije nam se znaju činiti pretjeranima. Kad sam krenula čitati, učinilo mi se da je previše cinizma (a nešto mi - baš mi je drago zbog toga - slabo ide cinizam u zadnje vrijeme), ali na kraju sam shvatila da je tema i dalje aktualna pa taman povod bio passe. Bar meni. Ali o tom potom, udavit ću vas i s epilogom.
Daklem, priča ide ovako...
Prije nekoliko se dana kod svekrve, na tradicionalnoj sezonskoj šparoga večeri, povela priča o popisu stanovništva. Pa se malo pomalo došlo i do pitanja vjeroispovijesti. Iskreno, ne znam koji mi je je klinac bio da sam se upustila u jalovu raspravu, ali pred nekoliko sam 60 i kusur-godišnjaka katoličke vjeroispovijesti svečano izjavila kako se baš neću deklarirati kao katolkinja. - Ja mislim da je to stvar tradicije. Ako sam se rodio ovdje, logično je da ću se izjasniti kao katolik - pomirljivo je rekao jedan od sudionika okruglog stola na kojem su se nalazili ostaci šparoga spremljenih na nekoliko načina. Da se šparoge išta pitalo, mislim da bi samo slegnule obarenim vršcima i zaključile kako ništa lošije šparoge nisu bile one spremljene s manistrom od onih koje su se udružile s tvrdo kuhanim jajima i da popis ne bi ništa promijenio. Dapače, i mi smo se, punih usta, složili oko toga da su sve jednako dobre. Nema diskriminacije među šparogama, zaključili smo nategnutih trbuha u kojima se, u tako dobrom i tolerantnom ozračju, na kraju našlo mjesta i za pitu od sira i voćne kocke.
Kako u takvom, moglo bi se reći drugom stanju, nisam baš bila sposobna za diskusiju niti povijesne dokaze ili elaboraciju nekakve teorije zavjere, ispričala sam nekoliko priča koje su me posljednjih godina posebno razljutile i zbog kojih grmim: Crkva, to nisam ja! U kratkotrajnom sam zanosu čak na večeri rekla kako je jedan fratar projebao ljude (zapravo sam htjela reći da je prodao nešto što nije smio i poslije lagao o tome, a u glavi mi se kao najlogičniji glagol nametnuo glagol zajebati - svrš. prez. zajebem (se), pril. pr. -avši (se), prid. trp. zajeban). Tako je, kao posljedica lapsusa linguae, nastala riječ projebati, koju su u prvi mah moji sugovornici prihvatili ozbiljnih izraza lica misleći valjda da je to neka nova riječ.
Ipak, kad bolje razmislim, ta je riječ sasvim dobra i mislim da ju jezikoslovci ne bi smjeli tek tako odbaciti.
Jedan od meni dragih pastira je i jedan koji je nedavno u nove klupe uklesao imena donatora. Kaže da se to tako posvuda radi i da je to baš in. Među njegovim su donatorima utjecajni ljudi koji su bacili oko na obronke njegove župe i kojima se on, eto, za par desetaka tisuća kuna, zahvalio na moderan način. Štoviše, u njegovom se tonu osjetilo sažaljenje prema onima koji se strogo drže Novog Zavjeta koji je, da se razumijemo, totalno demode, a koji još uvijek vjeruju u skromnost. Mislim da bi se oko toga usuglasio i Fashion Guru, koji bi vjerojatno primijetio da su Isusovi suvremenici prilično sputani u modnom izričaju i da su im cipele ka-ta-stro-fa! Daklem, kako je naš župnik osviješteni modni znalac, tako je promijenio i svog terenca. S mladenačkog i zeru ipak ekstravagantnog amerikanca Jeepa Cherokeeja prebacio se na evengreen u svijetu makina - VW terenca. Ubijte me, ali zbilja ne znam koja linija, znam samo da je riječ o moderniziranoj verziji klasika. Kad kažem klasik, mislim na nešto tipa male crne haljine. Kad je riječ o autima, must have je veliki crni auto, a ne mali crni 'talijan' ili 'japanac'. Tim je elegantniji ako je netom uglancan, o čemu župnik sigurno skrbi, za razliku od mene plise koja vozim k'o fol crno auto obilato posuto žućkastim prahom.
Ispast ću ljubomorna na božjeg glasnika. Možda i jesam, ali neću sad to ovdje javno priznat. Ono što mi je u svemu ovome palo na pamet zapravo je jedna imaginarna priča Boga u ulozi popisivača i Običnog Smrtnika.
B: Odakle si?
OS: Iz Hrvatske.
B: Neka, neka...fini ste vi ljudi. Čuo sam da se pozdravljate s Bog i Hrvati. Možda malo smrdi na herezu, ali iz nekog mi se neobjašnjivog razloga sviđa. Koje si vjeroispovijesti?
OS: Pa, kršten sam, pričešćen i tako to. Katoličke onda.
B: I to je fino. Nemoj samo da si mi iz neke sekte, njih ne mogu nikako 'provarit'. Uvijek nešto izvode. Jesi li dao doprinos za Crkvu?
OS: Pa da, za blagoslov kuće.
B: Koliko?
OS: A šta ja znam, žena je nosila fratru...oko 200 kuna.
B: Sram te bilo. Jesi vidio auto koje vam vozi župnik? Misliš li da je škoda u redu? Mislim, jesu je Švabe kupili, ali za mene je to i dalje češki proizvod. Da škoda...Jesi li platio za otkup grijeha?
OS: O Bože...
B: Ma nemoj i ti molim te. Čim vam malo zagusti, odmah O Bože. Jesi ili nisi?
OS: Ali mi ne živimo više u Srednjem vijeku...
B: Ma koga si ti našao vrijeđat?!!! Što si umišljaš, jesi i ti jedan od onih modernih, liberalnih tipova?! Onda?
OS: Ali Martin Luther...
B: A da...koji tip! Bolje da me nisi podsjetio...sve je upropastio. A baš je bilo fino krenulo s tim otkupom grijeha...ovi vaši New Age su na putu da sve uprskaju...I ti za sebe kažeš da si katolik? E Bože Bože...
Neću više duljit s dijalogom. Poanta je: ako vjerujete u Boga, je li mu zbilja sve ovo važno? Ima računovodstveni servis i hrpu tajnica i knjigovođe koji vode računa o vašim plaćenim misama, blagoslovima, doprinosima? Odbijaju poreze za doprinose koje niste iskoristili za života, dodaju taksu zdravu jetru unatoč hektolitrima metanola koje ste unosili u organizam, naplaćuju naknade za pogodnu klimu u kojoj ste se imali sreću roditi?...
Šalu na stranu, djetinjasto je to pitanje koje sam - neću biti lažno skromna - davno zatvorila. Ukratko, ja vjerujem u Boga, ali ne u Popisivača.
I da se vratim na šparoge s početka priče koje, usput, i nisam odavno jela. Bile spremljene ovako ili onako, ili su ukusne ili nisu ukusne. Ako prekuham manistru, neće valjat. Ako presolim salatu od šparoga, opet neće biti dobre. A nutricionistički su sve jako zdrave. Priča se da potiču izlučivanje toksina. Kud ćeš bolje?!
Evo i epiloga: dok je trajao popis, nisam bila doma. Što mislite, je li Crkva sretna što ima još jednu ovčicu u svom stadu? Ili se Bog od dragosti smiješi kad me vidi ovako blentavu i pita se: ma vidi je čime se ona bavi, i još tako uživljeno?!
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Kako da, kvragu, znam, kad sam jednog dana samo sjela i registrirala se. Razdragana uđoh u blogosferu gdje mi nitko neće reći: skrati taj tekst ili pak vaš status je predugačak za 567 znakova. Nemojte reć da vas nisam upozorila.
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr