Ima dana kad smo šutljiviji, jer nam se čini da i nemamo bogznašto reći. Što se uopće ima reći, a da se već nije reklo? Mogla bi to biti šutnja mudrosti, ali ne vjerujem u konačnost, pa tako ni u konačno znanje. Zato, ne znam tko bi si imao pravo umišljati da šuti jer sve zna. Loše je to što u takvom stanju nema ni inspiracije. Kad govorim o inspiraciji, ne mislim samo na inspiraciju za pisanje. Mislim na sve one svakodnevne stvari koje možemo mahinalno obavljati, možemo ih ne vidjeti, mogu nas nervirati...a mogu nas i inspirirati.
Zašto ovo pišem? Smiješno, ali na pisanje me je inspiriralo nešto što sam u trenutku kad se dogodilo nazvala sranjem. Pravila sam tortu za jedne drage ljude i zaista mi je bilo stalo da ispadne ne samo ukusna, čime sam se donedavno skromno zadovoljavala, nego i lijepa. I ispala je odlična, o itekako je ispala. Ispala je iz kalupa na putu do frižidera. Krema koja se još nije imala vremena stisnuti, ali je bila obećavajuća, bezobrazno se razletjela po kuhinji, a nada da će se torta moći spasiti nije umrla, nego poginula na kuhinjskim pločicama, obojavši ih u krvavo crvenu boju jagoda i ljubičastu boju borovnica. Are you sure, pitala me torta dok sam ju podizala sa stola, jer smrdjelo mi je nešto oko tog kalupa. Labilan je bio, kao oni povodljivci koje ne treba dvaput pitat hoće li napravit kakvo sranje ili popit čašicu više, tobože zbog društva. Ali ja sam, poučena iskustvom s izgubljenim tekstovima, brže bolje kliknula 'yes'.
Nakon što sam pokupila, a negdje, gdje se moglo, i pojela tragove, sjetih se, nakon neizostavnog očajničkog poziva prijateljici, jedne glupe uzrečice: Ajmo Jovo nanovo. Usput, nisam sigurna da postoji gluplja i nedovršenija uzrečica koja se, samo zbog te glupe rime, toliko koristi. U svakom slučaju, Jovo mi je pomogao, iako ne znam što je to morao raditi ispočetka i zahvaljujući čemu je ušao u narodnu frazeologiju. Ali sigurno je to bilo nešto jako važno u usporedbi s čime je moja torta - piece of cake.
Da skratim priču, kuhinju sam uneredila i drugi put, s tim da je torta ovog puta završila u frižideru. Eno je tamo, svako je malo pogledavam kao majka tek rođeno dijete. Moram reći da me je druga torta smirila. Slažući borovnice, kupine i jagode, pomislih: e, to je meditacija!
Pitam se na kraju čemu uopće ova priča. Eh, da. Znam. Zanimljivo je da nas najviše inspiriraju i nasmiju pogreške. Što se prepričava? Kad negdje zalutamo. Eto, na mom nedavnom putovanju najviše smo se nasmijali kad smo skrenuli s puta, pogriješili ili zbog brljanja bili prisiljeni na improvizaciju i promjenu plana. Najbolje su priče iz sporednih, neuglednih ulica, a najmanje se sjećamo šetnje kroz muzeje, osim da smo se umorili eksponatima do srednjeg vijeka, pa do Picassa već izgubili svako strpljenje, nazvavši ga na kraju dosadnim.
Prepričavamo kad uprskamo neki posao koji nam, zanimljivo je to, u tom trenutku izgleda kao drama, a s vremenskim odmakom obično uđe u legendu. Kao kad sam, recimo, svojedobno živog čovjeka u novinama nazvala pokojnim (uh, kad se sjetim razgovora s urednikom, kojega je 'pokojnik' bio nazvao i pitao kako može mrtav izgledati čovjek koji uredno džogira, i bila je drama!).
Pitam se koliko je pametno ovako se pravit pametnom, a tortu još nisam probala. Možda je želatina na mjestima pretvorena u ugrušak, a onaj šećer...da nije to bila - SOL?!
< | kolovoz, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kako da, kvragu, znam, kad sam jednog dana samo sjela i registrirala se. Razdragana uđoh u blogosferu gdje mi nitko neće reći: skrati taj tekst ili pak vaš status je predugačak za 567 znakova. Nemojte reć da vas nisam upozorila.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr