alkemicarka u usponu https://blog.dnevnik.hr/alkemicarka-u-usponu

petak, 28.05.2010.

O patetici ili što je zajedničko rodnoj i Avinoj grudi

Patnja, Hrvat, rodna gruda, svoji ljudi, domovina daleka. Uobičajeni su to sastojci za skrpat predstavu kada je dan škole ili kakva školska predstava. Isto kao kad praviš kolač, dobiješ sastojke: 5-6 komada Hrvata, zeru patnje, ne previše da ne bude prejako, a što je preslano ni mački nije drago; tucet domaćih ljudi (tu ne treba štedit i ne smijete time nadoknadit propisanu količinu Hrvata jer NIJE riječ o istim sastojcima), obilno začinit domovinom, tu i tamo, po želji, dodat rodne grude, da malo oplemeni okus, a oni sofisticiranijeg okusa ubacit će vile, hajduke, kolo, morsku pjenu... Kamen, žito, sunce, klasje, brege, planine i ravnice dodaju se po želji. Kako je radnja predstave koja me uopće inspirirala na post u Makarskoj, dade se pretpostaviti kako je dominiralo kamenje, stijene i more. A moram reć da su sada u modi i tzv. zaboravljene riječi koje pošto poto treba oživjeti jer ispada da će sve otići kvragu ako djecu ne naučimo što znači portun. Kao da je inače sve savršeno uređeno u ovoj bajkovitoj zemlji, još kad bi nam 7-godišnjaci počeli koristiti arhaizme i zaboravljene riječi svojega narječja, po mogućnosti u rimi, ma gdje bi nam bio kraj?!
Uostalom, kako će u svijet ako ne budu znali da su naši stari nekad govorili nešto drugačije. Evo, zamišljam mog sina za nekih X godina na intervjuu za posao kako ga pitaju 'kako se u vašem kraju kaže prozor', a moj neuki potomak mucajuć pokušava s windowsima. - Mladiću, javit ćemo vam se - pruža mu na to voditelj intervjua biografiju pogledavajući znakovito ispod oka tajnicu koja, pak, u želji da ju vidi nadređeni, prijekorno koluta očima čuvši da momak ne zna za ponistru. I Šoltu.
Sve je to lijepo, nemojte misliti da sam cinična. Ali, promatram danas tu djecu i pitam se: kad će ih se prestat šopat pizdarijama? Toviti ih patetikom u zamjenu za istinske emocije i neiznuđenu plemenitost, i za to ih nagrađivati peticama. U osnovnim školama vlada epidemija petica, koje se nekim čudnim čudom kasnije preobraze u neke druge, manje poželjne brojke. Za ilustraciju, evo scenarij u školama. Pet rodnih gruda u sastavu. - Bravo dušo, evo petica, oduševljeno će učiteljica. Zlatno klasje u daljini njiše se u tišini, a ja venem jer nisam u blizini? Na, evo dvi petice i samo tako nastavi - sa suzom u oku će nastavnica. Patim se, patim, jer kući ne mogu da se vratim? Učenik već ima zaključenu peticu, a oni što sjede oko njega i po jednu iz zalaganja.
I ja se sjećam takvih epizoda. Uvijek je ta patetika bila na cijeni. Kilo crvenih karanfila? Drugarici bi se oteo smješak na usnama i odmah bi krasopisom upisala odličan (5). Iako, čini mi se da je taj kalup nekad bio jasniji, pa je ta patetika imala barem neki smisao. Ukalupe te fino, pečeš se dok ne stasaš i to je to. Ako ti smjesa ne viri iz kalupa, može se kasnije pokucat na bilo koja vrata. Samo pitaš koji tip kalupa trebaju. Danas bi ih, eto, i kalupili u školi (iako standardnog kalupa više nema, upućeni kažu da se kalup kod nas ufino zove nacionalni kurikul, no nismo ga još nabavili jer se još ne zna kakva nam djeca trebaju ispast). Ali čim izađu iz zgrade, eto ih u drugom svijetu. U kojem se nudi sve i svašta, kao u priči o vještičinoj kući u Ivici i Marici. I nije da kalupa nema; nemilice ispadaju s farmi i red karpeta i talent šouova, no na njih, gle čuda, za razliku od škole, nema nikakvih ograničenja. A nema ni uputa, ne znaju jadna djeca kako doći do razine Ave Karabatić, iako osjećaju da im rodna gruda neće pomoći, a s druge strane im je jasno da stanovite grude ipak mogu biti od velike pomoći.
Ono što im, međutim, još nitko nije rekao jest da obje grude, i Avina i rodna, imaju nešto zajedničko: efikasne su za - ispiranje mozga.
Kako bilo, sretan vam dan škole! Moja se, na primjer, zvala Bratstvo i jedinstvo. Naravno, sve dok ju nisu sravnili sa zemljom.

28.05.2010. u 17:33 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 17.05.2010.

Kako sam se navukla na Facebook

Navukla sam se na Facebook i želim se skinuti s te ovisnosti. Kako? Sada, kad su stvari već otišle predaleko, ne mogu se zavaravati i misliti kako mogu lupiti šakom o stol i tek tako prestati, glumeći da sam faca, što očito nisam. Osim toga, sve i da prestanem na neko vrijeme, svi poznajemo opasnosti recidiva. Recidivisti općenito su pravi nesretnici, već su jednom prekršili svoju riječ, a svi znaju da tko laže, taj i krade. A da krade kao Sanaderova ekipa, ne bi gubio vrijeme na Facebooku, osim ako nije završio iza rešetaka gdje kao uvaženi član zajednice ima laptop, što čisto sumnjam. Ne za laptop nego rešetke. U svakom slučaju, loše je to što bih ionako bila okružena nesretnicima kao što sam i sama, pa bi skidanje daleko teže išlo. A kao što zaključih, vjerojatno biste me zatekli kako kradem po lokalnim dućanima i kioscima. Tako da...thanks, but no thanks.
Onda mi preostaje neka zamjenska terapija. Ako heroinski ovisnici dobiju metadonsku, mogu li ja, što ja znam, polako se prebacit na MySpace? Ili Twitter? Bojim se da obično mejlanje neće pomoći. Preslabo je.
A počelo je tako bezazleno. - Registriraj se. Od jednog puta ti ništa neće biti. A bit će ti lijepo - rekli su mi. Nisam odmah pristala, ipak sam godinama išla na vjeronauk zbog čega se ponekad i danas uhvatim kako guram malog vraga s ramena. Na kraju me, kako to inače biva, povuklo društvo. - Ma idem se registrirat, čisto da ne ispadnem neki papak - popustila sam. I tako je počelo.
U početku misliš kako držiš stvari pod kontrolom. O Facebooku još govoriš kao o nekom strancu, ali ubrzo mu se lagano smješkaš, onako ispod oka, da nitko ne vidi... Ma vidi ti mog Facebooka što mi je narastao, diviš se i isprva ga pažljivo hraniš, probranim jelima, a povremeno se, ovisno o danima, dogodi i bjesomučno šopanje. Poslije bi na dijetu, jer vidiš da ti neki sastojci zaista nisu legli, ali...ni to nije tako lako.
S vremenom, kao što ovisnici počnu govoriti u vlastitim terminima, prijeđeš na neke nove riječi. Čak i najveći jezični puritanci zateknu se kako nonšalantno koriste riječi s 'fejsa'. Lol - uhvatila bih se kako govorim mesaru kad bi mi pokazao komad neke strvine koja je trebala poslužiti za ručak. - Ma nemamo vam vola, ali ima zato lijepe teletine - odvratio bi barba spremno. - Lajkam - uzviknula bih u trgovini namještaja, na što bi mi ušminkana prodavačica, čiji je čip programiran na markice i brendove, rekla: - Nije, nego Meblo.
I nije se teško predozirat. Znate kako to ide. Pomiješaš strani i domaći chat, ekipa nudi komentare, ne možeš odbit da ne ispadneš nepristojan, i još ako vam ponude Skype, gotovi ste. Ska(j)pati ćete. Sreća pa ide ljeto. Skinut ću se, to je sigurno. Mislim, ipak je ljeto. Dok ne zagrije, vidimo se. Na Fejsu, lol;-)

17.05.2010. u 20:52 • 4 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Kako da, kvragu, znam, kad sam jednog dana samo sjela i registrirala se. Razdragana uđoh u blogosferu gdje mi nitko neće reći: skrati taj tekst ili pak vaš status je predugačak za 567 znakova. Nemojte reć da vas nisam upozorila.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Web counter

Free Hit Counters
Free Hit Counters