alkemicarka u usponu http://blog.dnevnik.hr/alkemicarka-u-usponu

četvrtak, 29.04.2010.

Bageraj

Tko kaže da kod nas u Makarskoj nema sadržaja u vrijeme predsezone. Evo, samo u mom vrijednom komšiluku, u promjeru par desetaka metara, ima nekoliko gradilišta, što je sezonska pojava poput cvjetanja. Obično se javlja oko Prvog maja, a pamte se godine da se manifestirala i pred početak lipnja. Ove je godine vidljivo manje zastava na 5-katnicama, a više je naglasak stavljen na renoviranje ili tzv. krpačinu. Ali što ima veze, važno je da se (g)radi. Što se tiče karakteristika ove sezonske pojave, mislim da smo već imali priliku steći imunitet, pa alergija među domorocima nije zabilježena. Turiste bi pak trebalo cijepiti. I vidit možemo li tu izvuć neku lovu.
Evo ja ću objasnit kako. Svi govore kako gostima treba pokazati Hrvatsku kakva zaista jest. Čitam jučer da ministarstvo dovitljivog Bajsa nudi 2,5 milijuna eura bespovratnih sredstava (novca,kvragu i ta sredstva!) za projekte vezane uz ruralni turizam. Hrvatska kakvu dosad niste doživjeli, slogan je kojega ću se drznuti parafrazirati. Evo, u nastavku teksta ja nudim Makarsku kakvu niste doživjeli. Zvuči privlačno i ima nešto egzotike, što je jako važno. Kad dođu i vide, neće moći reći da to nigdje nisu doživjeli.
Dakle, smještaj je osiguran u hotelima koji su otvorili vrata prije punih 20 dana. Naime, kao što sam pisala u pretprošlom postu, većina privatnih iznajmljivača je stavila tablu 'zatvoreno do 1.6.'. Gosti koji dolaze vidjeti Hrvatsku kakvu nisu doživjeli vjerojatno imaju nešto avanturističkog duha, hoću reći, ne vjerujem da ih zadovoljava puka pomisao na sunčanje. To je dobro jer nam to daje odriješene ruke za raznorazne izlete u tzv.bager turizmu. Istina je da kratko traje, ali je zato jakog intenziteta. Pretvorimo Makarsku u Bageraj.
Nakon smještaja u hotelima s pogledom na bager i zvukom kobre ili bušilice (mogu birat) ide se na tematske rute. To bi recimo bio obilazak gradilišta uz stručnog voditelja. Na mjestima gdje se zaista (g)radi, prije pauze koja traje od 10 do 14 sati, goste se može dočekati tzv.pivama bauštelkama za osvježenje. Kako je u svijetu sada u modi aktivni turizam tj. uključivanje gostiju u postupak proizvodnje, berbu ili složenije poljoprivredne zadatke (npr.skidanje krumpirove zlatice), može im se ponuditi da se i sami angažiraju. Zamislite ushita Norvežanina na Jabukinom bageru sa slušalicama s kojih se čuju vodičeve upute. Može im se nuditi i cjelodnevna ruta s popisom 10 najvećih gradilišta. U toj kategoriji mogu biti friška, najduže sanjana, najduže građena, najviše puta kopana, ona koja ima čak i dozvolu...Mislim da nam ne fali takvih sightseeinga. Imamo, primjerice, rupu kraj srednje škole koja je kopana nekoliko puta, nekoliko se puta na njoj okrenula lova i da priča bude zanimljivija, još se ne zna što će se u njoj raditi. Imamo bagere na plažama, izgledaju tako ljupko da bi čovjek rekao da su iz mora izronili. Bageri mogu napravit i vodoskok. Eto, nekidan je bagerist na Macelu, angažiran na zgradi za koju se, kao i sve prethodne, pitam kako su je tu ugurali i dokle je misle dizati, presjekao poširoku cijev i štrcalo je na sve strane. Kažu da je bilo baš veselo. A gosti se vole proveselit.
Da ne kažem da se mogu proizvodit suveniri s bagerima. Mali bager-park za djecu i vrtuljci. Žute kacige mogli bi profurati kao super zaštitu od sunca i na njih napisat 'Bageraj'. Normalno, treba odmah mislit na Kineze pa ako posao krene naručit od njih izradu, a domaće ljude odmah zaustavit da se ne prave pametni i ne upropaste sve. A da ne spominjem ugostiteljstvo, tripice bi išle kao lude. Normalno, nabili bi im cijenu i ne bismo im nikad rekli od čega se prave. I što je najljepše, kad bi sve to tako profunkcioniralo, dobili bismo još jedan spomenik! Bager!
Ma, neću dalje da mi netko ne ukrade ideju. Sretan vam Prvi maj!

29.04.2010. u 19:31 • 8 KomentaraPrint#^

utorak, 27.04.2010.

Pila naopako ili tečaj kod 15-mjesečnog klinca: Što možemo naučiti od djece

S prijateljicom na kavi. Njen mali znatiželjni klinac od 15-ak mjeseci mrtav-hladan, kao i sva djeca (cijeli svijet je njegov i ima pravo, al' o tom potom), ulazi u obližnji kiosk i prvo što radi (prije nego je odlučio razbacati ljubavne romane, što nekad i meni dođe kad vidim one istovremeno bljutave i kričave naslovnice kao s bombonjera, al' o tom potom) je komunikacija s ljudima. Dira ih, smješka im se, povlači za košulju, pipka za guzicu...Mama se smije i, iako već zna odgovor jer je pametna žena koja svjesno odgaja svoje dijete, više retorički pita: Kako da ga odučim od toga? Ne vole svi da ih se dira, nisu svi raspoloženi za djecu. Ili bar ne uvijek.
U dobro mi je poznatom 'oni-ja' sukobu. Trebala bi, kao, skočiti za malim i zabraniti mu da dira ženske guze, a s druge strane nema malom što pametno reći. To da nije baš pametno pipkati žene bez njihove prethodne dozvole naučit će ionako i sam.
Dakle, danas mi je lako ustvrdit da nije djetetov problem ako je odrasla osoba upravo došla s posla gdje se šef na nju iživljavao, a ona, predano čupkajući mucice na svom sakou, odslušala tiradu. Kome može smetati dječji osmijeh? Meni je jedan plavooki klinac u banci nekidan uljepšao čekanje u redu uzevši me za ruku i pokazavši mi fotelju u kojoj se mogu odmoriti.
Ali da se vratim na mog malog 15-mjesečnog prijatelja. Sve što rade, djeca, barem u početku, rade prirodno i spontano. A mi ih učimo da ne rade tako, da ne budu spontani, da govore kad im se ne govori i šute kad žele pričati, da se ne penju po zidu kad im se penje i da idu na atletiku i penju se baš kad im se ne ide i ne penje...Nekidan sam svjedočila upilavanju djevojčice od strane mame koja ju, u dobroj namjeri, kao što sam masu puta i sama činila, tjera da se zahvali teti na kasi. Malena je rekla 'hvala', teta ju nije čula, i onda je uslijedila predstava za prisutne: Ajde, reci teti hvala, nije te čula. I curica se glasnije zahvalila. Onda je mama rekla 'pošalji teti pusu', mala je poslala, teta u svekolikoj gužvi opet nije vidjela, i na kraju je dijete bilo na rubu živčanog sloma. Ja sam teti na kasi rekla da sam vidjela poljubac i da je bio krasan i mala je snervana napustila dućan, misleći vjerojatno u sebi da ono kinder jaje i nije vrijedno toga.
Mogla bih o ovome nadugačko i naširoko, ali neću. Samo, mislim se, promatrajući svoju djecu i promatrajući sebe, ne bismo li mogli napraviti neki deal? Ajmo mi probat nešto naučiti od djece. Da pojasnim. Sigurno postoje neke stvari koje bismo napravili u javnosti, ali nam je nekad neugodno. Da krenemo od mog spiska: katkad (često ustvari, nadam se da to nije opsesivno-kompulzivni poremećaj) imam poriv dotaknuti palminu ili borovu granu iz zaleta ili onako usput, samo je pozdravit, ovisno o tome na kojoj je visini. Zašto to ne bih učinila? Čujte, kad sam s djecom, nekako to ide u paketu, ali kad sam sama, i nije baš prirodan mot. Nitko, međutim, i ne primjećuje kada glavinjam okolo s mobitelom na uhu i rasipam papire dok mi potpetice upadaju u rupe naše rive, spominjući usput mater i ostalu rodbinu.
Drugo: pjevušenje okolo dok sam sama. To i nije u kategoriji gušta, to je naprosto prirodno. Ali nekad se zaustavimo i napravimo štetu kao kad ne kihnemo. Hoću reći, nije dobro ne svršit. Eto, nekidan plaćam na benzinskoj gorivo, i počne neka stvar od Annie Lennox. Ne sjećam se koja, ali se sjećam da smo i ja i dečko na blagajni počeli pjevušiti. Onda, uoči drugog stiha, ne znam je li zbog neugode ili zato jer je ipak bio malo zahtjevniji, pa se nismo željeli obrukati, stadosmo oboje. - Izvolite, potpišite ovdje - službeno će momak, praveći se da nije pjevao. E kad nisi ti, nisam ni ja, uzeh kemijsku i kićenim potezom ostavih potpis.
I ispričat ću vam još samo priču o jogi u prirodi. Ubijte me, ali ne mogu se isključiti kad znam za prolaznike. Jednom sam sa sinom išla u vožnju biciklom i na jednoj sam se točki spustila na plažu kako bih odradila nekoliko vježbi. On je ostao 'dežurati' gore, iako sam mu rekla da se provoza. Imam osjećaj da je rijetkim prolaznicima govorio 'Ona s nogom iza vrata, to nije moja mama'. Da se razumijemo, ni ja se, u nekoliko svojih izleta, nisam potpuno opustila, iako šum mora i sva ostala energija u prirodi daje sve od sebe kako bih to i učinila.
Mogla bih nastaviti spisak. Ali neću jer sam već dosadna, a mogli biste doznati i nešto što ne biste smjeli. Ili nešto što ni ja nisam znala.
U svakom slučaju, hoću reći da bismo mogli naći još puno situacija u kojima bismo mogli učiti od djece. Zamislite da maštovitost koju koriste u igri iskoristimo u poslu. Kad bih se toliko uživjela u ulogu nekoga tko predlaže neku ideju u poslu kao što se moj mlađi sin uživi u ulogu ratnika, gdje bi mi bio kraj? Ili spontanost u komunikaciji. Zamislite mog junaka iz banke, plavookog dječaka u starijoj (ne previše!) verziji, da vas uzme za ruku i kaže: sjednite ovdje, odmorite se. Koja ne bi pala!
Naravno, ono s pipkanjem guze nije preporučljivo, barem ne u priči o spontanosti.
A mi ćemo njih zauzvrat naučiti da boli kada udariš ili uvrijediš, i kako se ispričati nakon toga, naučit ćemo ih da je opasno dirati utičnice i kako se prelazi cesta, naučit ćemo ih da 'dobro jutro' nije samo nešto što se mora reći, nego lijepa želja na početku novog dana...
Toliko za ovaj put. Živili vi meni.

27.04.2010. u 13:44 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 25.04.2010.

O prvim gostima padobrancima i čudnovatim zakonima iznajmljivanja

Jučer su mi došli prvi ovogodišnji gosti. Nakon što sam rekla da imam slobodan 2-krevetni apartman (a ne, nemam u travnju mjesecu!), cura je uzviknula: Hvala Bogu! S moje je strane nastupio muk. Molim, rekla sam kad sam se sabrala. - Pa okrenula sam 20 brojeva i svi mi kažu kako im apartmani nisu još spremni. Ne rade prije 1.lipnja - objasnila mi je cura.
Ja sam se oboružala domestosom i ostalim otrovima i bacila se na posao, razmišljajujući o poslovnosti naših ljudi.
Pretpostavila sam da cura nije zvala mrke hipnotizere. To je kategorija koja ispitivački gleda u goste dok ovi ne odustanu od noćenja u apartmanu i odluče se na spavanje u vrećama. Ustraju samo naizdržljiviji, koji nemaju nekih većih grijeha u svojoj prošlosti pa im se, s obzirom da nisu kazneno gonjeni u Slovačkoj, može vjerovati da neće paliti svjetlo po danu. I da će gasiti klimu kad odu na plažu, dakako ako je ima u sobi.
Pretpostavila sam isto tako da cura nije zvala emigrante. To je kategorija iznajmljivača u kojoj sam se i sama iskušala, a nije isključeno da neću i opet. Ukratko, iznajmljuje se apartman u kojem se tijekom zimskog sna živi jer se na njemu može bolje zaraditi, i prelazi u njegovu minijaturnu verziju, koja se kasnije, istina, ne može prepoznati od raznih artikala, vješalica, kutija, konja za peglanje...
Ima i kategorija onih koji od interneta bježe kao vrag od tamjana, a koju, logično je, nije mogla zvati. Skupina je to iznajmljivača koja vjeruje samo na viđeno i u keš, i najradije iznajmljuju tako da svoje apartmane prepuste uličnom cimerfraj majstoru, uznojenom tipu u potkošulji. Koji goste odere, ili finije rečeno, prihvati i naplati im noćenje.
Skupina novopečenih iznajmljivača, ekipe koja digne trokatnicu između moja dva PMS-a, učinila mi se jako sumnjivom i na njoj sam se zadržala. Ali sjetila sam se onda da većina njih uopće ne živi ovdje, nego ovdje zarađuju, pa sam prešla na sljedeću kategoriju - klasičare, iznajmljivače koji će vam deset puta u razgovoru napomenuti kako se oduvijek bave turizmom i kako nekad nije bilo tako. To su ljudi koji drže standard, primaju rezervacije samo u predsezoni i podsezoni. Ili se barem prave. Obično imaju kuće na najboljim lokacijama, ali nerijetko nisu uložili ništa u njih od Titove smrti.
Na kraju slijede moderni iznajmljivači, koji svoje apartmančiće lijepo oglase i ne čekaju sezonu kako bi kukali. Od njih me čudi da su odbili lovu.
Je li štos u ljetnoj histeriji, kada ludilo i psihoza ponese i najmlađe i kada je najčešća mantra 'zaradi'? Odnosno, u zimskom snu, koji zaista predugo traje i koji utječe na refleks koji se ljeti, na spomen love, a katkad samo slova L, neupitno javi i kod pripadnika treće dobi.
Nadam se i vjerujem da će doći vremena kad ćemo živjeti od svih selektivnih oblika turizma i kada će upit za smještaj biti normalno primiti i izvan ljetnog ludila. Ali, za sada se, dok se debata o promidžbenom spotu otvara u travnju i to samo zahvaljujući premijerkinom interesu za običnu žensku guzu, moramo zadovoljit s ovakvim turizmom i reliktima prošlosti. Ovo mi sliči na priču o Uspavanoj ljepotici. Ljepotica je destinacija, prinčevi smo mi, a vještica je ovaj nesposobni aparat. Odoh daleko. Ili preblizu. U svakom slučaju, dosta za prvi put.

25.04.2010. u 21:39 • 4 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Kako da, kvragu, znam, kad sam jednog dana samo sjela i registrirala se. Razdragana uđoh u blogosferu gdje mi nitko neće reći: skrati taj tekst ili pak vaš status je predugačak za 567 znakova. Nemojte reć da vas nisam upozorila.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Web counter

Free Hit Counters
Free Hit Counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se