alitaa

09.07.2006., nedjelja

...još malo GIBONNI


Kad te spomenem

I to što si rekla
ne boli k'o ono
što si mi prešutjela
i mjesta mi nema
na usnama tvojim
ni za jedno slovo moga imena

Reci mi sad
što ću sa sobom
sve mi ide nizbrdo
kad te spomenem
i svaka kap moga sjećanja
boli me do ludila
kad te spomenem

Gradim još uvijek
mostove svoje
koji neće doć' do tvojih obala
poslije stotinu suza
i pogrešnih riječi
već sam pomalo
i umoran od poraza

Znam…



Vrime da se pomirim sa svitom

Među ljudima za koje ne pitam
odavno netko postoji
kome ne praštam
a trebao bih

Otkad stavljam križ
kraj njenog imena
vodi me bis kroz godine
a jedva se sićan zbog čega je

Već je vrime da se pomirim sa svitom
tiho k'o da zaronim na dah
u svemu sad mogu naći nešto lipo
i reći živote dobar ti dan

Na te grane ja više ne smi'm past'
na njenu dušu prišiti
sve što nismo dospili
koliko krivih riči pobigne kroz zube
a k'o će ih stić'
ka i perje bačeno u vitar
ne mo'š pokupit'

Al' učim se kupit'

Među ljudima o tome ne pričam
al' znaju mi s lica čitati
kome ne praštam
a trebao bih



Suviše sam njen

S bezbroj nepoznatih boja
vrijeme crta bore na licu mom
ko brod zaboravljen od mora
Bože lud sam za njom

I sve je tako kako treba
sve na svome mjestu
isto je ko prije
samo fali ljubav njena
da me vrati bar na tren

Bože suviše sam njen
o, Bože, suviše sam njen
dođoh da te zamolim
daj mi da je ne volim
bar na tren

Bol je stvorena od nota
i zato noćas neću pjevati o njoj
nisam grana s bezbroj kora
Bože lud sam za njom

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se