ZA TEBE.....

Kad pomisliš da ne možeš više,

Da tu je kraj,

Pogledaj to more koje voliš

I znaj,

Tamo gdje se svjetlost u vodi slama

More za tebe život piše

I dok ono našim suzama diše

Ti nikada nećeš biti sam.

Za svaku kap modre soli

U borama tvojim što snove sniva,

Svaka je moja suza od boli

U moru života za tebe živa.

...tamo gdje se svjetlost u vodi slama....

...more za tebe život piše...

...za svaku kap modre soli....jedna moja suza od boli....

Čekam te

Na starom mjestu
koje još uvijek tobom diše
i neka padaju
hladne kiše
i neka se osmjeh
na usnama ledi,
tu sam za tebe u svakom trenu,
čekam te
u nitima sudbine izgubljena
u pjesmama
zaboravljena,
jedna kap rose na tvom dlanu
u praskozorja
i u večeri rane,
čekam te.

Kraljica Neda

Kako opisati igru povjetarca na koži mokroj od mora? Blagi dodir osvježenja koji miluje uzavrele pore, uvlači se u njih, vrtloži i napušta vrelo koje treperi u izmaglici aurom, pa se tijelo na trenutak učini nestvarnim. Rekao bi čovjek fata – morgana teškog ljetnog prijepodneva, a ono samo žena koja sklopljenih kapaka i kose mokre od dubina dubokim uzdasima udiše život. I sol. Kapi sjaje poput biserja pod tek probuđenim suncem, ona i more u jednom bljesku ukradenom od vječnosti i položenom na oltar sjećanja.
Šljunak se škriputavo oglasio pod bosim nogama male sluškinje zdravih, rumenih obraza i očiju stidnih od pogleda na nagu ljepotu svoje kraljice. Neda je više osjetila no čula zvuk i pogledala preko ramena pogledom modrim poput vode iz koje je netom izašla. Blagi je osmjeh ozario lice, pa se sluškinjici učinilo da pred sobom vidi nadnaravno biće iz bakinih priča. Vila morska u tijelu žene. Pognula je glavu dok je prilazila i pružala bijeli, svileni ogrtač obrubljen tamnomodrim vezom, prikaz valova uzburkanog mora...