31

subota

ožujak

2012

dobro jutro

Dobro jutro ljubavi,
dobro jutro more,
dobro jutro svima
koji danas vole.
Sada znam,
trebalo je samo ispruziti ruku,
usred nicega
dotaknuti san,
pronaci snage za nova jutra,
za jos jedan suncem
obasjan dan...
Dobri ti jutro,ljubavi...

28

srijeda

ožujak

2012

jutro

Mirisi proljeća bude me,
pod mojim prozorom
rascvala trešnja.
U daljini
more bez kraja
sa zlatnim se jutrom
nevidljivo spaja.

27

utorak

ožujak

2012

Javi se

Kad misliš da nikog nema
i da je kraj,
potraži srcem modrinu mora
i znaj
da s istim pogledom
bola i tuge
tebe čekam
negdje ispod duge
i da moja duša
bez tebe nema mira
i nema sna
jer od svih ljudi na ovom svijetu
samo tebe voljeti zna...

26

ponedjeljak

ožujak

2012

TIHO

Prvim mirisima proljetne kiše
probudi moje nemire,
osmjehom zagrli ustreptalu žudnju,
ona radi tebe stihovima diše.

Šapni mi tiho
da nisam sama
u ovoj noći hladnoj,
bez sna.

Kolo života zavrti još jednom
i dok se daljinama
magle vuku,
kroz tišine bola
pruži mi ruku,
da znam...

24

subota

ožujak

2012

.......

Sve što sam imala i sve što je vrijedilo odnijeli su meni neki nepoznati vjetrovi. Ostala sam tamo gdje sam uvijek i bila, usamljena stijena koju više ne oplakuju tople vode mora koje toliko volim, stih koji zaborav ljen skuplja prašinu vremena u nekom zakutku tjeskobe, struna čije je note nadglasala vreva nečijih tuđih želja. Tko sam ja? Što je moj život? Samo rijeka koja je ostala bez vrela, samo kamen izglađen bujicama i zaboravljen, pa i ona zraka sunca što se probije kroz grubo granje nerazumijevanja ne može vratiti sjaj ugaslim nadama. Što mi preostaje? Samo smrt, vječita u svojoj neumitnsti. Mogu samo zauvijek sklopiti oči i odijeliti se od svijeta koji je izgubio smisao i prepustiti drugima da kroče putevima životnim, za mene zabranjenim, ispijaju rose u ova proljeća što bujaju životom i sjećaju se...sjećaju da je jednom, u nekom nebrojivo kratkom trenutku, postojao jedan kamen....

16

petak

ožujak

2012

Dozivam te...

Dozivam te
u ovim noćima bez sna
dok se srebro razlijeva nad morem,
dozivam te
kad se Bogu molim
jer samo on zna koliko te volim
dok rijeka života
pored mene teče
a ja
u svakoj kapi
pronalazim tvoj lik.
Dozivam te
dubinom svog bola
utkanom u svaku poru moje kože
koja zbog tebe diše
i dok mi lice
u sivilu zore ispiru kiše,
ja tražim tebe
u slanim suzama mora
jer kroz njegove oseke i plime
prikrala se ljubav
i šumeći tišinom
šapće tvoje ime.

13

utorak

ožujak

2012

Sve dok ima nas...

U svakom buđenju vjetra
osjećam dodir tvoj,
iz daljina
miluje moje usnule suze
dok kaplju tiho na dlan.
U svakom jecaju tišine
tvoj čujem glas,
notama
glasnijim od života
do zadnjeg daha
produžuju moj san
i znam
negdje iza granica bola
i tvog mora što se u meni pjeni,
postoji nada
sve dok ima nas...

11

nedjelja

ožujak

2012

Samo ti...

Ti,
u mojoj tuzi
jedina svjetlost
što se probija kroz noć,
Ti,
čije korake osluškujem
kroz vrijeme
a znam da nećeš doć,
Ti,
moj san
koji ne prolazi
kao što ne prolazi
ni ova bol,
Ti,
mojoj živoj rani
melem
i gorkoslana sol...
Samo ti...

08

četvrtak

ožujak

2012

VOLIM....

Volim snena jutra
Dok me bude tišinama,
Dok dan se još krije iza istoka,
A noćne ptice
Krikom odlaze u san.
Izgubljena između sna i jave
Još uvijek čujem tvoja šaputanja
I pružam ruke
Dok vrelina polako nestaje
U hladnoći rose
Koja pada na dlan.

U tišini jutra...


U tišini jutra,
kroz mirise mora
tebe dozivam
i onaj osmjeh na licu
koji znam.
Neka me tvoje miluju ruke,
kroz moje kose
provuci svoj dah,
umiri šapatom moje žudnje
i pogled srne,
ustrepatao, plah.
U tišini jutra budi moj...
san..

jači od svih....

Primi me za ruku
i poljupcem tisine
probudi moj dan.
Neka zraka tvoje
svjetlosti pomiluje moj san
prepun tebe i tvojih dodira.
Zaroni u mene,
do mojih izvora
i budi jaci
od svih mojih sjecanja.
Prepusti se plimi mojih pjesama,
neka te mazi svaki moj stih
jer, ti i ja,
mi smo jaci od svih.

....

....

U kutku
moga oka
jedna suza
još uvijek čeka
na nas....

Samo za nas...



Kad posljednji puta
Ruke se spoje
U drhtavom zagrljaju nebeskog mira,
A titraji duše
Postanu jedna
Nikad do kraja ispričana priča,
Ti bit ćeš dio jednog istog sna.
I kad sve u životu
Ostane tišina,
Neka se i njena zadnja kap
Prelije preko tvog lica
Sakrivenog u mom sjećanju,
Jer živjet će kroz vječnost
Svaka minuta našeg života,
I svaki tračak svjetlosti
Odaslan s neba samo za nas...

Wollf.



Teškom se mukom probijao kroz snježne nanose prema vrhu brežuljka. Vijavica koja nije prestajala danima, zatvarala mu je kapke ledenim iglicama dok je propadao duboko u snijeg u potrazi za čvrstim, ledenim tlom. Boljelo ga je. Sve ga je boljelo, ali je nastavljao dalje, vođen instinktom i nemirom koji se usadio duboko u njemu, nemirom kakav još nije osjetio. Uspeo se zadnjim snagama do vrha i zastao. Nagli zapuh vjetra gotovo ga je vratio nazad no, uspio se održati snagom svojih napetih mišića. Toplina daha topila je snijeg pred njim, pretvarajući ga u maglu koja se odmah zatim ledila na krznu, sivom i gustom. Zimskom. Nije razgrtao snijeg oko sebe, samo je sjeo i podigao glavu, okrečući je i šireći nosnice. Osjetio je, na trenutak samo, miris nepoznat, tajanstven, miris koji je u trenu odaslao toplinu koja je jurnula njegovim venama, slatku bol koja je u njemu počela rasti poput plime, svi su osjećaji zatreperili duboko u njemu i on se, zaboravljajući i na hladnoću i vijavicu koja ga je nemilice šibala, prepustio onom iskonskom u sebi. Još je malo podigao glavu puštajući da iz njegova grla prostruji zvuk koji nije mogao ni želio zaustaviti. Nad snijegom i ledom okovanim krajolikom probila se njegova snažna pjesma, puna potrebe, puna žudnje. Zastao je. Negdje u daljini, iz srebrom obasjane ravnice, začuo je tihi odgovor. Još jednom podigne glavu. Do njegovih je nosnica sve jače dopirao miris...miris vučice...

Nedostaješ mi...


Kad zlatna jutra
dotaknu moje snove
i sjajni se plašt
razlije po moru.
Nedostaješ mi
dok snena još
otvaram oči novome danu,
nasmiješena
pod svilom tvojih šaputanja,
izgubljena
u tišinama svojih nemira.
Nedostaješ mi...

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se