Pesto genovese je trebalo bit

I otmem ženi neke pare i u Interšpar. Pa kupim maslinovo ulje, pa nađem pravi parmezan, onaj tvrdi, Formaggio grattugiato, kaj ga moraš ribati, kaj je sfermentiral do daske, kaj košta cca 200 kuna, pa traži, još "Pecorino" (romano, toscano, sardo o siciliano), i kaj bi oni to imali. Odem tam na povrće, reko, da zemem Pinjola, ne, ni to nemaju. Ma ote vrit, ostavim im sve i prejdem k Crnom Todoru. Pesto je tak dobar umak za tijesteninu, da više nije Italijanski, neg svijetski poznati umak. Svršavam dok ga jedem, jebeš sex. Skupa spiza, no, čovjek treba s vremena na vrijeme iznenaditi svoju guzicu. Inače ide: -bosiljak -parmezan -češnjak -"Pecorino" romano....ovčji sir -maslinovo ulje -pinoli, pinjoli,.........sjemenke bora,...valjda mediteranskog Sirevi se naribaju na sitno, a ovo se podrobi u avanu, mužaru, kamenom. No, odlučih se ja za nekaj slično, a isto mrak. To sam sam izmislil, sve sastojke stavljam količinski po svom ukusu, a zapravo je recept pobran, po sistemu "varijacije na temu". Tijestenina, ja odabrah ovu, je da je po kile 17 KN, no dobra je. Jednom bum je sam delal, s pojačanim procentom vrganja. Kupil sam maslinovog ulja, ali izgleda da sam popušil, ni mi baš nekaj, a na moj test, nažalost doma, ispada da je miješano z običnim. Kako to ustanoviti? Naglo okreneš bocu s čepom prema dole. Ako onaj zračni balon bude u komadu i od "bulba" gore, bez sitnih mijehurića, ondak je čisto maslinovo, no, ako ima pun kurac sitnih mjehurića, znači da je mixano. Ja vjerujem da je s Brača i da je sve O.K., do tvornice, tj., Trenton punione, no tu nastupaju lopovi, tak da sve to kaj piše, na boci, da je i dijelom istina, maspater. No, jebi ga sad, govno je progutano. I još, a telac sam, cijena od 63 KN za litru, eto ti još jednog indikatora, eeeExtradjevičansko, ma da, mošmislit. Sir, zemem neki tvrdi jeftinjak i tu sam popušil karu. Ono, "Đurđevečki", nit okusa nit mirisa, sam malo žute tempere u njem, maspater, zakaj sam vratil onaj parmezan, zakaj. Sad mi dođe da se šakom u glavu pogodim. Oznojil sam se do jaja, dok tu gumu nisam naribal. Ma nikad više. Od sad samo trijezan idem u dućan. Pa još plastični paradajz. Kak se paradajz, a sad bi moja unučica rekla, "rajčica, tomato, deda", najlakše guli. Za vriti ti se voda, pa buć ga nutri na minutu, pa ladi, pa oguli, tako lako, neš bolivit. E ondak bosiljak i češnjak. Mužar sam si sam napravil, zel komad granitne kocke, malu brusilicu, šajbu za kamen i deri, kriš-kraš, pa poštemaj, pa tak. Bum ja hitil 300 čuna za Oliverov mužar, malo klinac. Onak prašnjav, poslje sam se osjećal tak Meštrovičanski, pred svojim remek djelom, da mi je došlo da ga pošaljem u NY, da ga tam pod konja deneju, da ovaj ima iz čega vodu piti. Pa ondak, ukrčkati paradajz, šugo, skuhat tijesto. To sve zmješat I navaliiiiiiiiiiiiiiiiiiii

21.06.2010., ponedjeljak

Vatromet ili vatromet, that is the question?

Vatromet ili vatromet, that is the question?

ponedjeljak , 21.06.2010.

Sad, ono, puše vani, to grane trga. Onak, memljiv, gologuz, gledam kroz prozor, srčem kahvu, češem se po kiti i pitam dragu: -"Stara biraj, sex, ili vatromet večeras na Bandeku?" -Ahhhh, meni draži tvoj vatromet. -ok, ali, mislim, daklem postojim, ha, mislil sam da mi to bude tema za post. -ma stavi od prošle godine, kaj misliš da bu ko skužil? odi, dođi, zemi me bestijalno!!!!! I bi vatromet! A ondak bila pauza. Pa sam ja sa dva upaljača, kaj imaju onu lampicu za falsifikate, napravil ženi svoj vatromet želja. Staviš vrijeme otvora blende na nekih 20 sec., šaraš z njimi pred objektivom i zbrišeš sa strane. Fotić završi, zabilježi sam lampinice, a tebe nema. Normalno, dole se potpišeš, tak da zna tko ima želju i za čim. Poruka mora biti smislena, sa porukom. Pa mala šetnja po vašaru. ono, šarani na rašljama, skomercijalizirano do jaja Pa sprave, "Human Shaker", maspater, poslje neznaš di ti dupe, a di glava. Kupila ženka ćevape, a ja ih počel gurati u rit: -ne, ne tu -jebem te smotanu, pa daj me hrani,............. Pa, neš vjerovat, "donji" vatromet. Uopće ne leta, pliva, ko grčka vatra, a Sava, nosi li nosi, a ono pliva, o ti jebem, ti, tehniko. Svi pilje gore, sad će, sad će, kadli, ono, klinac, doli i pliva, cccccccccccccccccccccccccccccc I nakon sve te paljbe, tak sam se osjećal, eventualno, ko da sam ponovo oslobodil nepokoreni grad. After fire!!!

- 16:48 - gukni (10) - štampaj - #

20.06.2010., nedjelja

Kako je život lijep

Kako je život lijep

nedjelja , 20.06.2010.

Koja kriza? Nemate para? Minusi na karticama? Nemate posla? Ne, ja ne razumijem o čemu pričate. Sad, sad treba da se špara, sad, kad se ima. Nedam, ma nedam nikome svoje kune. Sad se špara i sad se bahati. Izlazim iz Konzuma, a ovi iz VIP-a: -gospon, gospon.............. -ma sikter bre, maspater, neću da vas vidim -pa mi...pa.... -vi ste mi bili noćna mora, crknite, šuu,šuuu Platil sam im sve, ukinul pretplatu i sad na bonove, mjesečno?.........20 do 25 kn računa. Ma ne zovem više nikoga, samo nužno, najnužnije to samo one koji su u mojoj mreži: -alo, tu i tu u toliko i toliko i klik, nema više, a ne ko prije: alo draga, kaj buš danas kuhala, buš mi kupila pivicu, joj kak ja tebe volim, tak bum te zjebal da nebuš mogla hodati 3 dana i druga pusta obećanja, a na kraju mjeseca, tup 300 ćuna appx.. Pa tak žena, pa jedan, pa drugi, pa fixni, oooomaspater. Kartice? Ne hvala, samo keš end kery i ne seri. Pak sam se zanesel, pa ovo, pa ono u kolica, a draga sam gleda. Ondak, razmislim: -ma evo vam kurac, pa još jen krug po dućanu i pol toga vratim, ali onak zločesto, zlobno, banane među paštete, a paštete, među banane. Dost ste vi mene zajebavali, sad dasa malo jebe. Pa na plac, prvi pult: -pokaj peršin? -40 ćuna -tu je 35 -e tu je 30 Idem i dalje, po logici, tam bu 25, no klinac, vratim se na 30. Zemem tak, 4-5 komada, ono 20 dkg, znači 6 kuna, gura kumica prstom kiblu sa peršinom i već ga grabi van. Zderem se: -ostavi to na miru Zgrabim još 2 komada (mladi sitni) hitim na vagu: -Da nisi pipnula I ono peršin lagano, polako pretegne: -e to je poštena vaga, to je 20 dkg, to je 6 kuna. Vrag vas jebi seljački, lopovski, nas siromahe z burze bu te plačkali, gori ste od Vlade. I to onak glasno ja, da me svi okolo čuju. Ljudi se okreću okolo, gledaju u svim pravcima, misle "skrivena kamera", ili neki performans na otvorenom, žena mi zbrisala tri štanda dalje, fućka i gleda grincajge, a ja dalje: -Svinje doma moraš svako jutro i veče hraniti i pojiti, pa čistiti, pa je 25 kn kila, a to sjemenje hitiš i prejdeš spat, a šalata ti sama raste, maspater. Veli stara: -da, da, mi nikaj ne delamo, sam spimo i decu delamo- -ajd stara vragu i brzo zbrišem i utopim se u masu. Opala mi neka para z neba, neko nasljedstvo, niš bog zna kaj, relativno i puno i malo, nekih 3 soma ojera. Imali smo to 1 dan, a ondak smo platili dost dugova. Sad se lakše osjećam, osjećam da imam, dole, među nogama nekaj, da to i ni sam za pišanje. Ozbiljno mislim. Onak, bez posla, dugovi, ovrhe, ukinuti minusi, rate kredita, sjebe ti psihu, da si tak sjeban, da zadnje na kaj pomisliš ti je da bi nekog jebal, pa i najbližnjeg. Ja i žena smo si tak dobri ko brat i sestra i di si vidil da neko normalni ide ševiti sestru. A i ona sad ima više volje, sad i vrti: -mješaj mala, mješaj Nisam stigel nikaj napisati za "Erotsku priču", pa nek ovo bude, inkorporirano u ovom postu. Tak sam ju zdrapal u rano jutro, da je poslje sam fućkala i nekaj po kredencu tražila, a ni sama nije znala kaj. I to 4X, nema kod mene mile lale Nutra, van, nutra, van i eto, četri put je četri put. Sretnem frenda na placu: -bok,..........bok -pa di si Alex? -na burzi -i kak je -ni Blogzna kak, ali radno vreme mi odgovara. Joooj, a doma sam po pršutu mažem. Naletili na neki od 59 KN i ima finu aromu, ono četvrtine, bez kosti. Jeba te, usrani jeger toliko košta, a namelju svakakih plastika i žlundri nutri, pa zabibere, onak, da ne bi osjetil kakvo smeće jedeš. Ovdije bar strukturu mesa vidiš, maspater i ni znitrirana, kemijom kuvana, ko one jebene vratine i špekovi. Po okusu bi rekel da je Todorićev šverc iz Italije. Imaju Italijani dobrih pršuta i bolji su mi neg naši, nekak su ljepše sfermentirani. I tak to, za pivicu i cigare imam, smilje na balkonu mi mirišiiiiiii ko na moru, kupil sam si veliki lavor, soli imam, sunce i onak preveć ne volim, lakše dišem i bumo vidili. Lijep pozdrav.

- 05:54 - gukni (17) - štampaj - #

Copy paste

Copy paste

Jednostavno sam moral prepisati ovo genijalno priopćenje, ove genijalne mladosti. Mladi antifašisti osuđuju Josipovićev posjet Bleiburgu Udruga mladih antifašista Zagreba uputila je priopćenje u kojem osuđuje najavljeni posjet predsjednika Josipovića Bleiburgu. Predsjednikov odlazak u Bleiburg u prigodi obilježavanja Dana antifašističke borbe pokazuje da je zapravo deklarativni, „adidas" antifašist, poručuju. Priopćenje prenosimo u cijelosti: "Ponovno prikazivanje serije Nepokoreni grad, o zagrebačkim ilegalcima u NOB-u, izgleda da smeta mnogima, ne samo zato jer prikazuje istinu o građanima Zagreba koji su se herojski oduprli fašizmu, već i ponajprije zato što riječi izgovorene iz usta glumaca koji tumače uloge ustaša i nacista, zvuče ne samo kao jeka svega onoga što su žrtve fašizma slušale za vrijeme ustaške strahovlade, već i kao jeka onoga što preživjeli borci Narodnooslobodilačke vojske ponovno slušaju od osamostaljenja Hrvatske. Tako smo nedavno u jednoj od epizoda, mogli čuti jednog ustašu koji je, kada mu uhićenik kaže da je nevin uhićen, odgovorio kako je svatko kriv dok mu se ne dokaže nevinost. Upravo ta rečenica najvjernije pokazuje odnos vlasti i jednog dijela društva prema partizanima, borcima Narodnooslobodilačke vojske, posljednjih dvadeset godina. Službena politika trudila se ranih devedesetih rehabilitirati ustaše i ustašku ideologiju, a kada je to shvatila da neće uspjeti, uložila je sve svoje snage da marginalizira i gotovo sotonizira partizane, a da Narodnooslobodilačku borbu diskreditira. Tako devedesetih godina počinje proces povijesnog revizionizma kojem zeleno svijetlo daje i tadašnja režimska politika. Sam Franjo Tuđman u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti 1989. godine lažima pokušava umanjiti ulogu partizana u Drugom svjetskom ratu. U taj proces uključila se i Skupština grada Zagreba koja je promijenila imena mnogih ulica i trgova među kojima je najznačajniji Trg žrtava fašizma čije ime je vraćeno tek prije nekoliko godina. Hrvatska vojska je godinama tolerirala jedinice HOS-a čiji su pripadnici imali uniforme koje su neodoljivo podsjećale na Crnu legiju, a čiji su nazivi nosili imena ustaških zločinaca Bobana i Francetića. Hrvatska vojska sudjelovala je u rušenju spomenika narodnooslobodilačkoj borbi u Makarskom primorju. Da to nije jedini primjer rušenja spomenika pokazuje i ostalih gotovo 3000 spomenika koji doduše nisu srušeni uz izravno pokroviteljstvo države, već prešutno. S druge strane dizali su se spomenici ustaškim zločincima i nepostojećim žrtvama. Davanjem političkih i društvenih uloga bivšim ustaškim dužnosnicima poput Vinka Nikolića, Danijela Crljena ili pak Ive Rojnice i istovremenim ignoriranjem zahtjeva za suđenjem ustaškog koljača Milivoja Ašnera pokazuje se tadašnji, ali i današnji stav vladajućih prema bivšim ustašama. Istovremeno stav prema borcima NOR-a je suprotan i njih se iz političkog i društvenog života isključuje, mirovine su im prepolovljene, a stečena prava nepravedno ukinuta. Bez dokaza ili suđenja, a najčešće prema svjedočenju čak i samo jednog neprovjerenog svjedoka, partizane se proglašava zločincima, a pronađena grobišta iz Drugog svjetskog rata, poput Jazovke, bez ikakve provjere se automatski pretvaraju u mjesta na kojima su ubijeni nevini ustaše od strane "krvoloka partizana". Da se povijesnim revizionizmom nisu bavili samo okorjeli desničari i pripadnici emigracije pokazuju i zanimljive izjave današnjeg predsjednika sabora Luke Bebića koji je rekao kako su "na strani antifašizma bili i hrvatski partizani, ali i većina endehazijskih jedinica", kao i bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića koji je rekao kako su "Hrvati dva puta pobijedili i da se mi nemamo razloga nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje... Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom". Povijesnim revizionizmom se bavila i politika ali i crkva. Za vrijeme služenja misa zadužnica se veličaju ustaški zločinci i NDH, a iznad oltara nekih crkvi osvanule su slike tih istih zločinaca. Republika Hrvatska dopustila je registriranje Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji je osnovao Pavelić u emigraciji, a dopustila i izlaženje lista koji se zove "Nezavisna država Hrvatska". Spomenici podignuti ustaškim zločincima i dužnosnicima uklonjeni su tek nakon niza godina. Već smo i zaboravili banalne stvari poput novčane jedinice Kune i Hrvatskog državnog sabora koji su ta imena nosili i za vrijeme NDH. Ne treba padati u zamku kako su ta vremena iza nas jer sad vlast tobože podržava antifašizam i antifašiste. Kada su vladajući shvatili da nasljeđe iz narodnooslobodilačke borbe, kojom je Hrvatska svrstana na stranu pobjednika, trebaju za ulizivanje Europskoj uniji, a godinama pljuju po njoj, morali su promijeniti termine. Tako je "antifašizam" postepeno zamijenio Narodnooslobodilačku borbu, a "antifašisti" partizane. Antifašizmu, koji je tek segment Narodnooslobodilačke borbe, oduzet je revolucionarni karakter i pridodan nacionalistički predznak. Tako on postaje pogodan za dnevno političke svrhe, oslobođen tereta "zločina", koji su pripisani komunistima. Vladajući su htjeli u potpunosti izolirati "komunističke zločine" u svom procesu destilacije antifašizma, no dvadeset godina djelovanja putem državnih ideoloških aparata postigli da to svatko kao papagaj ponavlja izraz "komunistički zločini", pretvarajući svakog borca narodnooslobodilačke vojske u zločinca bez obzira u kojoj jedinici se borio i u kojim borbama sudjelovao. Kako bi imali "čisti antifašizam", lišen svake borbenosti i pogodan za ulizivanje Europi, moraju ispraviti grešku. Tako jedni, više naklonjeni prema "antifašističkim borcima", poput bivšeg predsjednika Stipe Mesića umanjuju značaj komunista koji su narod poveli u borbu i bez kojih pobjeda ne bi bila moguća, ističući kako je komunista bilo tek deset posto, dok onih koji nisu bili u partiji, golemih devedeset posto. Počasni predsjednik SABA RH, svjesno prešućuje ulogu komunista bez kojih vojna, ali i politička pobjeda ne bi bila moguća, a sve kako bi toj manjini pripisao ono loše iz NOB-a. Drugi, manje naklonjeni "antifašističkim borcima" smatraju da treba izjednačiti fašističke zločine sa "komunističkim zločinima" priznajući svoj, "destilirani" antifašizam i upravo takvi prvo idu u Jasenovac, a kasnije na Bleiburg. O završnim operacijama protiv zločinačke ustaške vojske koja je pri bijegu za sobom povukla dio civila, zbog njihovog protunarodnog rada ili zavedenih ustaškom propagandom, dosta je rečeno. No važno je ponoviti kako su upravo oni ustaše koji su kukavički uspjeli pobjeći, stvarali Blaiburški mit, prema kojem je na Bleiburgu i ostalim mjestima tzv. Križnog puta poubijano "na stotine tisuća Hrvata", samo zato "jer su bili Hrvati", kako bi im to služilo u zataškavanju njihovog kukavičkog bježanja. Istina je za njih poražavajuća jer je nebrojeno puta dokazano da na Bleiburškom polju nitko nije ubijen, već je par ustaških funkcionera izvršilo samoubojstvo, a pri povratku u zemlju oko 50.000 zločinaca je strijeljano na prijekim sudovima, a ostali su pušteni kućama. Postoji mogućnost da se i među njima našao netko nevin. Mislite li da se sada ne bi hvalili ekshumiranim kosturima žena i djece koji bi "dokazali zločine partizana"? No službenu vlast ne zanimaju dokazi pa tako godinama podržava sljedbenike ustaških koljača kojima je dala novac da kupe zemljište na kojima se održavaju njihove "zakoljijade" i podgrijava mržnja i mit o Bleiburgu, iz proračuna se izdvaja ogroman novac i šalju se govornici ih vrha vlasti. Tako su tamo bili Andrija Hebrang, Radovan Fuchs, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko, Ivan Jarnjak, Ivica Račan, Zoran Milanović i mnogi drugi visoki dužnosnici. Svaki političar zna kako će odlaskom na Bleiburg dobiti političke bodove i zato im nije u cilju da te svečanosti preživjelih koljača i njihovih sljedbenika rasturaju. Zato će se ovom društvu deklarativnih antifašista ove nedjelje priključiti i predsjednik Ivo Josipović. To ne bi bilo ništa čudno jer smo mi antifašisti već naviknuli na političare koji jedan dan govore u Jasenovcu, a drugi u Bleiburgu, jedan dan odlikuju borce NOVJ, a drugi ustaše, jedan dan su sponzori antifašističkih svečanosti, a drugi ustaških, jedan dan u Saboru i na Pantovčaku primaju borce NOVJ, a drugi dan ustaše, jedan dan donose Deklaraciju o antifašizmu, a drugi dan Zakon o obilježavanju "žrtava komunističkih zločina", itd. Upravo njegov odlazak u Bleiburg u prigodi obilježavanja Dana antifašističke borbe pokazuje da je zapravo deklarativni, odnosno „adidas" antifašist. Da mu je imalo stalo do antifašizma, pa makar i deklarativnog, pobrinuo bi se da se provodi Deklaracija o antifašizmu i obnove spomenici. Da mu je stalo do boraca Narodnooslobodilačkog rata, pobrinuo bi se da im se vrate oduzeta prava. Pošto mu je stalo samo do osobnih interesa, mi ovaj potez osuđujemo. Nije antifašist onaj tko jedan dan hodočasti u Jasenovac, a drugi u Bleiburg, kao ni ljudi koji koriste antifašizam u dnevno političke svrhe. Ono što nas čudi je zašto predsjednik ide tamo predstavljajući se kao antifašist. Zbog čega njegov ured daje izjave kako se Bleiburg "profilirao u simbol stradanja žrtava križnoga puta" kad je to laž i mit? Bleiburško polje je prije šezdeset i pet godina bilo mjesto predaje ustaške vojske, a posljednjih dvadeset godina mjesto najgorih fašističkih proslava i pijanki? Zašto predsjednik daje legitimitet jednom takvom mjestu? Tko su žrtve Bleiburga, tko je ubijen na Teznom i drugim mjestima i tko je tamo ubijao? Neki će reći kako antifašistički borci i antifašisti danas, šezdeset i pet godina poslije rata ne priznaju zločine. Naravno da priznajemo da je zločina bilo. I zločince treba kazniti. Jedan primjer iz rata najbolje pokazuje kako su se partizani odnosili prema ratnim zločincima. Nakon što je Petar Krnjajić, komandant jedne partizanske čete na Baniji naredio da se jedno selo spali, a svi muškarci stariji od 16 godina poubijaju, osuđen je na smrt i strijeljan. Zločinci trebaju biti kažnjeni, ali mi još uvijek smatramo, možda smo lakovjerni, da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja i smatramo da uvijek treba poći sa tom pretpostavkom. Smatramo da ako je zločina bilo, da se zločincima treba suditi i da ih treba osuditi. Mi od toga ne bježimo. Pitamo se zašto nitko do sada nije osuđen za "Bleiburški pokolj"? Zašto se ne kaže ime i prezime onoga tko je zločine naredio? Zašto nema popisa ubijenih na Teznom i drugim lokacijama? Odgovor je poprilično jednostavan, zato jer bi se na taj način otkrilo da su ubijeni bili koljači, fašisti, zločinci. Upravo zato nikome nije u interesu raditi popise ili ih naći u arhivima. Jugoslavenska armija je popis napravila, možda nepotpun, ali je postajao. Pitanje je gdje je on sad ili da li još on postoji. No uvijek postoji druga mogućnost. Ići od mjesta do mjesta i raditi popise. Zašto s to ne radi, odgovor smo već rekli, saznala bi se istina! Tek kad se napravi popis svih ubijenih, i utvrde nevine žrtve, tek tada treba iskazati počast tim nevinim žrtvama ustaškog terora koje su stradale nevine samo zato jer su ih ustaše povukle sa sobom da im budu živi štit, koje su stradale od zalutale bombe ili metka, koje su bile silom preobučene u ustaške uniforme i koje su stradale nesretnim slučajem. Upravo zato Udruga mladih antifašista grada Zagreba ne podržava stav da se treba klanjati koljačima i ubojicama, već da treba odati počast borcima Narodnooslobodilačke vojske kojima dugujemo našu zahvalnost što su se časno borili protiv fašizma i ginuli za našu slobodu."˙

- 05:10 - gukni (1) - štampaj - #

19.06.2010., subota

Post za zlatnu medalju

Post za zlatnu medalju

subota , 19.06.2010.

I sad bu meni neko daval medalju, ma kaj klinac, ja si je sam dam i to kad ja oću. Sređival sam malo medalje od sinova. To dobi medalju, pa u teglu z njom. E tajo bu to na zid, da se vidi. Ak vama ni do kurčenja, e ja se volim kurčiti i ne sam to, to perje je i dio mene, a ja se volim kititi, pa makar i tuđe bilo. Bili prošle nedjelje, mlađi na Krku, a stariji na Bledu. Došli doma: -di su?...................ahhhh pušiona i to dubl I sad slažem to, promatram i uočavam. Jedna srebrna, ajde, vidljivo, ali zakaj zlato nutra? Kaj nemre čitava biti od srebra? Pa staro srebro, onak spatinirano. Valjda još iz vremena galija. Pa jedna bronca, mariborska i crna traka???, Blože me sačuvaj slovencov, kuge, gladi i rata i Vlade. E sad te trake, na kojima vise medalje. Neke su tak dugačke, da kad si obesiš medalju, ona, umjesto da ti visi oko srca, dođe dole, da prostiš, "tri pedlja od brade, di ti je mali Rade", a neke trake su tak kratke, da nemreš ni mišu staviti oko vrata, u ruke ti je daju. Čak nisu ni sašivene, neg preklopljene. A neke dobiš, ovak, bez trake i sad ga ti znaj, niklovana, znači srebro, a one su zaprav zlatne, jer kret, ovaj organizatori, su imali tak, pa si moraš zapisati da su zlatne. Rekel sam sinu: -pa kaj im nisi rekel da si ih mami doma odnesu i ubace onak ko kovanicu u kasicuprasicu, maspater, ccccccccc Kaj je problem napraviti npr, ovakvu medalju, lijepu i urednu trakicu, da medalja stoji kak spada i da bude bar 5 cm promijera, a ne ko 5 Kuna, ili ovaka neka, ko dlan da ima jasnu i prednju i zadnju stranu, "dva lica" I sredih ja njih Jedna fali, poklonil ju je frendu za rođendan, zlatna, "Croatia Open Regatta". On je dobil od njega zlatnu medalju i pehar, za osvojeni teniski turnir.

- 07:24 - gukni (12) - štampaj - #

18.06.2010., petak

Kad budala nekaj sjebe

Kad budala nekaj sjebe

petak , 18.06.2010.

Kad budala nekaj sjebe, ovaj put sam to ja, ondak treba pet pametnih da to poprave, to su ovi Poštovani, ne bih o svojoj sramoti, ali moram. Šta je problem. Popil sam si i da prostite drkal nekaj po svom Blogu, te ga zbrisal. Da, da, znam da sam kreten, to mi i žena veli, valjda zbilja jesam, budimo realni, jer ak Vam više od tri osobe to veli, onda jesi. Ja Vas molim, ak se ikaj može, da mi pomognete i vratite moj blogić, jer ovisan sam o njermu. Plizzzzzzzzzzzzzzzzzzzz Ma pusa i sve, ak to uspijete Voli Vas sve Alexxl Blog.hr za mene Pokušat ćemo, javim vam se čim nešto saznam Pozdrav Blog.hr za mene izvolite, vraćen vam je blog. pozdrav Ma pusa, ma cmok cmok, ma vi ste naj. Kaj nam je ja neznam, ali znam da je i "Borut" sjebo svoj blog, a i "sajam taštine", no ne brinite, tu je SuperBlog, sad džingl, tatatatatida, zaštitnik smotanih i opaljenih. Jipeeeeee, no dost, sad idem u osamu zveknuti kaku pivu, i smislit neko sranje, ili psinu. Srbi tukli zle Nemce!!! I u prvom i u drugom, a Bloga mi i danas. Ne znam kaj je s Dinametom, jel su prošli, ili ispali, jer ak su opali, pak bumo morali slušati onog debosa.

- 16:28 - gukni (15) - štampaj - #

06.06.2010., nedjelja

PMS

PMS

nedjelja , 06.06.2010.

E pa pere me, al do jaja. Sjebal sam si kemiju. Kaj mi je, ni sam neznam, ali loše mi je. Veli draga da mi nikaj nije, "čim ti moreš lokati". Crno, crno i crno. I onda došel sinek, pa je bilo malo bolje. a dlaka po stanu, poludil bum,............ Indy se linja. Ma bil jučer sa frendovima, onima kaj smo svi skup dobili pedalu vrit. Niko ništ, tu i tam kakav fuš, za cigarete. Kad bu više kaj puklo? Užas i jeza. A zakaj ja ovo uopće i pišem, a ukurac. Neki dnevnik, nekaj,.......................

- 21:55 - gukni (16) - štampaj - #

04.06.2010., petak

Krivo, krivo, vroooong

Krivo, krivo, vroooong

petak , 04.06.2010.

Svi nekaj o nakuhavanju, ma neeeee, trba kuhati, ali, kad ste doma, onda, red klope, red sexa, životni sendvić. Spiza svakodnevana. Bem ti pohance, skočil mi šećer na 13 tih stupnjeva, ili WE, a tlak ko u male bebe 115/75. Pobral sam prvu turu bosiljka, pa sasjeckal, pa u teglu, za crne dane, a ovaj nek raste. Bitno je da mu se ne dozvoli cvatnja, jer je onda za kurac, to ja ovak experimentalno. Rudarka pisala o kruvu z lukom, mmmmmmmmmmmmmmm peko ja kruva, ali ništa spejšl, neg pričal ženi, kad ona, zuk, zuk, valjuški - krompir + brašno pa luka i eto prženih valjuški, onak za uz pivo. A okus luka, mmmmmmmmmmmmmm pa sex, pa ručak, pa sex, pa tak u nedogled,................. pohane tikvice, no, još ne, ali buju I tak to

- 17:28 - gukni (15) - štampaj - #

03.06.2010., četvrtak

vrijeme za klinac

vrijeme za klinac

četvrtak , 03.06.2010.

I kao momentalno atmosfersko I ono, kao milenijsko, ono, kraj civilizacije A i ovo naše svakodnevno, društvenopolitičko. JA šutim TI šutiš ON šuti MI šutimo VI šutite ONI nas jebu GENIJALAN JE.. Jedan dan na vrata ugledne gospođe neko zazvoni i ona otvori vrata. Ispred vrata je stajao uglađeni gospodin, koji reče: - Dobro jutro. - Dobro jutro - odgovori gospođa. - Imate li vi pičku? Gospođa mu uvrijeđeno zalupi vrata pred nosom. Sutra, u isto vrijeme, potpuno ista slika. Kad se gospođin muž vratio s posla tog dana, ona mu ispriča što joj se događalo prethodna 2 dana. - Ne uznemiravaj se, sutra neću ići na posao, sakrit ću se iza vrata, pa ako ponovno dođe da pita imaš li pičku, ti kaži da imaš, a ako nešto pokuša ja ću se pojaviti. I tako bi. Ponovno u isto vrijeme neko zazvoni na vrata. Gospođa otvori, a onaj isti gospodin ponovno mirno upita: - Imate li vi pičku? - Imam - reče gospođa. - E, onda je dajte onom svom majmunu , da ne jebe više moju ženu na poslu! I jedan savijet

- 17:44 - gukni (8) - štampaj - #

02.06.2010., srijeda

Garavi sokak i blitva

Garavi sokak i blitva

srijeda , 02.06.2010.

Ma nebo i zemlja, veze nemaju jedan s drugom. I kontaktiramo se ja i Garavi i jel bi ja njemu objavil njegov post, na njegovom blogu, jer on nemre, nekaj šteka itd.. Pa mogu. I da mi pasvord i lozinku i Gmailira mi oko 600 sličica. Pretera ga brate mili. I upadnem ja na njegov blig i copypasteriram i šlus. Konektiram se ja nanovo, kad ono sšlusani post u skicama, ali samo sa desetak slika. Ajd, bolje ikaj neg nikaj. Hvala mi! Nema načem. I tek sad idem ja pisati svoj post, fuuuuu, prsti me već bolidu. Pak blitva. A kaj češ, pretera ga suseda, a moraš šutiti. Ono, teško stanje, nema se, pa na vam 10 KG BLITVE Ma ima da se useremo od toliko. Eeee, ak je iko blitvar u ovoj našoj Banani, mi smo. Ono od jučer, kaj je žena spremala Lelo, to ti je, de facto i de jure, zljevanka, maspater -oko 250, 300 gr. sfurene blitve -šalica kuruznog i šalica integralnog brašna (cca2 dcl) -250 gr svježeg kravljeg sira -2 jaja + vrhnje, umutiti, a dio ostaviti za preljev po površini -prašak za pecivo, co Sve zmiksaš uliješ u masni protvan, preliješ gore malo, ostatak, vrhnja i jaja i zapečeš u rerni. E sad, pošto je mojoj ženi tata Škot, a mama Židovka, pa ispala Međimurka, ja bi tu dupliral jaja i vrhnje. Meni su mjere inače glupost. Ja sve doziram napamet s filingom. Mislim, ak imam kilu šnicli, pa ne treba mi 4 kg brašna i 20 jaja, te 6 kila mrvica da bi to pohal, maspaterstrinu. A ovo danas, isto zuper i isto žena. Ajd pogodi kaj, pa blitva, pa jel nekaj drugo postoji, sem blitve???? Počneš dinjstati c. luk na masti, pa dodaš malo mesnatog špekića, pa češnjaka i odmak sfurenu nasjeckanu blitvu, malo dinjstanja i gotovo. Skuhaš tijesto, dodaš blitvu, malo maslinova ulja za aromu, naribaš sira gore i andjamoooooo, njammmmmmmooooooooooooooooooooooooooooooooo Inače mi je djevojačko prezime Karapandža, ahhhh, šta mogu.

- 17:42 - gukni (13) - štampaj - #

01.06.2010., utorak

Švabe i jagode

Švabe i jagode

utorak , 01.06.2010.

I ondak bu meni neko o jagodama, a ja ih proizvodim doma na balkonu. Grrrrrrrrrrr "Poglečte kakšni je" Se sječate one reklame iz SFRY. pa stric Bednjac iz Kolinske, drži onaj krompir, a za to je dobil kitu nofci. Prevaren do jaja. Tadašnji Skojevci su se već spremali za prelazak u KraDeZe. Gle ga, kapitalac. Ma na vam ga seljaci, ovak se producira na Cro balkonima o njivama nebih. Ma serem, ko obično, iz Portugala je, a možda iz Patagonije, jer, ak su banane po sedam, a iz Bonite su, a ove dalje, hmhmhm, hmmmmmmmmmmmmm. I dojdem danas doma sa par pivi v riti i bok, bok, pusa, pusa, da gle stari kaj sam ti kupila, iznenanađenjeeeeeee: -di? -na balkonu -kaj je to? -ukrasni duvan -hmmmmm, pa pička mu materina, a onog ukrasnog, one indijske konoplje, nje ni bilo? -ne - a ovo drugo? -e to su ti Petunije,,,,,,,,,,,,,,ove naše pelargonije, e tu si se zajebal, njih si kupil a štel si ove. -dadada, to je taj zajeb, maspater pijanu duvan ukrasni E to su moje petunije, one kaj vise v slapovima z balkona, te volim i više nejdem pijan na plac, jebem ti burek, ćevape i pivo. Ha, a došla i ona, i di je, kod ujkoja v sobi. -Ja bi pišala -na ti tuta -maneeee, pišala bi Sva sreća kaj sam poliglota, pa znam razliku između pisanja i pišanja, makar je masu puta pisanje sranje, a kamo li pišanje, pogotovo, ak je uz vjetar. A i još jedno znanađenje to je blitva, pa sviježi kravlji sir pa kuruzno brašno, pa masni protvan, pa sve to zmiksano i uliveno u protvan, pa preliveno umućenim jajcima i vrhnjem i zapečeno, onak uru, na cca 180 NivesCelzijusa. Za uz pivo, majku dalo.

- 18:42 - gukni (9) - štampaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.