izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















17.06.2017., subota

Suluda blogo-logika i admini


Lijepo je Eric A.Blair (to vam je onaj poznatiji kao G.Orwell) konstatirao kako su sve životinje jednake, ali neke ipak jednakije od drugih.
Pratim, onako usputno, krajičkom oka, zadnjih dana, zapelo mi za oko, kako neki blogeri objave postić u ranu zoru, tamo negdje kad i ja, šta mogu što se volim dizati rano, ali štos je u tome kako postići nekih, jednakijih jasno, blogera ponosno stoje, ko ona stvar, od spomenute rane zore, pa sve do noći, ili eventualno do sljedećeg jutra kada objave novu divotu. Stoji tako, ponosno, i @lastavica i @dijana/dinaja, možda i još neki, toliko detaljno ipak nisam ušao u problematiku. I mislim si, pa koji k...., čemu to, postovi im baš ono postići, niš posebno, slikice ovakve onakve, pa neka bljutkasta nazovi poezija, ma ono, koda Balaša slušam. I mislim si dalje, mora da su admini blesavi ljudi. Mislim još dalje, pa mora da su one same admini. Hahahaha, mora da jesu.
To je kao ono kad su izbori pa prikažu istaknutog političara kako ubacuje listić u kutiju, a ono glasao sam za sebe, za kog drugog, ne valjda za onog drugog, protivničkog seronju, kad je i taj glasao sam za sebe.

Utipkam sinoć u google neku poznanicu iz prošlosti, ne znam kako mi uopće pala na pamet, reko da vidim malo šta ima, sigurno fotke od klinaca po fejsu, bračna idila, sve te gluposti. Otvore se neke stranice, kad ono, nešto u stilu: sa žaljenjem javljamo kako nas je u 36.-oj godini napustila naša draga prijateljica i suradnica Irena...., i to još 2013.-e. Ma čekaj malo, pa koji kurac, jel ovo neka zezancija. Ma tko bi se zezao s takvim stvarima. Ali to sigurno nije ona nego neka druga s istim imenom i prezimenom. Ali problem je što ona ima dva prezimena, a mala je i nikakva vjerojatnost da je još neka s istom takvom kombinacijom. Pa čitam dalje i sve se poklapa. Pa radila na faksu, pa nedavno doktorirala, pa ostalo dvoje male djece iza nje, muž.... O bogte vidio, šta je ovo. Pa nagla bolest, bolovi u trbuhu.... Jednostavno mi to nejde u glavu. Mi smo se nekad davno čak i sviđali jedno drugome. I šta sad, ti mali klinci ostali bez mame.... Ludo. Život je jebeno nepredvidljiv i svako sranje se može desiti baš svakome. Ali baš svakome.
I šta onda, sikirati se oko sitnica, manjih i većih? Malo sutra. Ne više. Ma jebite se svi!



Vrijeme očaja, vrijeme nade
jedni ruše a drugi grade
prolaze ratovi, padaju vlade
Pitove ruke više nisu mlade

U buci, u larmi, u rudniku, na farmi
šezdeset godina za dolar rade

A negdje daleko u Ilinoji
nadgrobna ploča stoji
i prazan kovčeg čeka
da Pit stigne iz daleka

A kada umoran zaspe
i više se ne probudi
jedino za čime žudi
je da umjesto blaženstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja




- 10:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #