izvorni život




alen1zoric@gmail.com


Izdvojeno:

Susreti s Učiteljom - serijal započinje ovdje


Voljeti više osoba - serijal započinje ovdje




Relax, Take It Easy











All the merry little elves can go hang themselves
My faith is as cold as can be
(cijeli tekst pjesme je ovdje)













online













































Forum Level2






















20.09.2017., srijeda

Sanjao sam Huljiće


I tako, najednom mi se u snu pojavi sljedeća scena:

Sjedimo u nekom studiju, nisam siguran jel radijski ili tv, Huljić, ja, voditeljica i još neki, njih nisam memorirao, valjda jer nisu ni bitni za priču. Ne znam točno ni koja je tema, a još manje što sam ja tamo radio, ali u snovima je sve moguće. Mislim da je pokretač za takav sadržaj sna bila jedna emisija koju sam gledao na tv-u prije više godina. U toj emisiji gost je bio Huljić kao bitan predstavnik estrade, te jedna kantautorica iz nešto mlađe generacije, 'alternativna scena', zaboravio sam koja, ali nije ni bitno. Uglavnom, cura stvara nešto sasvim drukčije od Huljića. I dobro se sjećam, a to je ono što mi je tada diglo tlak, a možda i razlog ovog mog sna, tema je bila kvaliteta u glazbi. Cura je rekla neko svoje mišljenje, a onda se Huljić okrenuo prema njoj i održao joj kratki govor - bukvicu o tome što je zapravo estrada, sa zaključkom kako je cura očito neiskusna, pa će tek s vremenom shvatiti neke stvari koje je on, Huljić, shvatio odavno. Ona mu se nije išla suprotstavljati. Možda iz razloga što se postavio kako 'tata' kojem se ne bi smjelo suprostavljati, a možda jer joj je bilo bespredmetno ulaziti s njim u bilo kakve polemike. Uglavnom, znam da je meni tada bilo skroz žao što se nekako i sam nisam našao u tom studiu, jer bih Huljiću rado bio rekao nekoliko stvari. E zato postoje snovi, u njima se može razgovarati sa svakim i reći svakome što ga ide. Ali, i taj dio sna je trajao kratko, tek nekoliko rečenica, izgleda da i snovi imaju ograničenje.

Prvo je Huljić imao riječ i nešto samouvjereno, s visine trkeljao, onako kako on to već zna, opet u maniri 'tate'. Onda je voditeljica pitala nešto mene (kao da sam ja bitan, a ja nitko i ništa po tom pitanju, potpuno nepoznat lik, ali eto, snovi...). I ja kažem:

- Za početak, s obzirom da je g.Huljić među prisutnima, bilo bi mi šteta ne iskoristiti priliku i ne reći što mislim o tome što on i njegova supruga stvaraju.
- Recite. - kaže voditeljica.
- To što oni stvaraju je najobičnije smeće, ni trunku više od toga. To treba jasno i glasno reći. To ne vrijedi ništa, ni koliko je crno od noktom.

Uopće ne gledam Tončija, ali točno mogu osjetiti kako mu se diže kosa na glavi, a para koja mu je krenula iz ušiju poškakljala me po licu.

- Ma molim vas. - obrati se on voditeljici, ni on mene ne gleda. - Gospodin raspravlja o ukusima, ne trebamo gubiti vrijeme na to, ukusi su različiti, njemu se ne sviđa moja glazba, neću plakat zbog toga, drugima se sviđa i sve ok.
- Ja ne raspravljam o ukusima. - opet ja. - Nema to veze s ukusom. Ono što stvarate vi, tekstovi koje piše vaša supruga, kao i većina vaših kolega uostalom, to je najobičnije smeće i nema to veze s ukusom. To je jednostavno činjenica. Vaše gluposti štete ljudima i održavaju ih glupima kakvi i jesu.
- Ma dajte molim vas. - kaže Tonči. - Pa gdje ste uopće našli ovoga, šta će mi on pričati o tome što valja, što ne. Publika je najbolji pokazatelj i kritičar. Molim vas, tko je taj lik.
- Publika nije nikakav kritičar, a ni pokazatelj. Ja vam tvrdim da su vaše pjesme najobičnije smeće. Dajte mi bilo koju i dokazat ću vam da su to potpune besmislice.

I tako, nekim čudom se u trenu na stolu pred nama nađe nekoliko Vjekoslavinih pjesama. Uzmem jednu po jednu i lagano krenemo u analizu. Svaki sljedeći redak sve gluplji, pjesme ono totalno, ali totalno besmislene.

To je ono čega se sjećam iz sna. Ne znam što je bilo poslje, nije ni bitno, ali bio sam zadovoljan što sam barem na taj način imao priliku 'osvetiti' onu mladu kantautoricu, čijeg se, eto, imena, pa čak ni lika, ne mogu uopće sjetiti. A Huljića itekako znam, i likom i nedjelom. Zar nisu mediji kurve? Uspjeli su nam napuniti glave najnepotrebnijim glupostima i najbeznačajnijim likovima.





And if a double-decker bus
Crashes into us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten-ton truck
Kills the both of us (so what?)
To die by your side
Well, the pleasure - the privilege is mine


- 11:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se