alejandroland
05.09.2006., utorak
Risnjak
|
Ovaj vikend sam propustio klupsko takmičenje, ali sam zato bio u NP Risnjak. MOžda je i bolje da sam propustio takmičenje, ovi moji su se bogami nalovili ribe, jedino mi žao što nisam vidio Kovačevićeve zubace. Ja, cura, Miro I njegova cura Nataša, otisnuli smo se u Ravnu Goru, gdje Nataša ima kuću. Na ulazu u NP Risnjak nismo platili upad, jebiga da sam išao samo na izlet platio bi, ali ovako sam se već istrošio. Platit ću drugi put :-)) Put traje nekih 2 i po sata, nije nešto pretjerano težak, ali se čovjek ipak napedalira do gore. Po putu se isplati tražiti maline, čisto da se zasladi malo. Pri vrhu je prebobar dom. Izgleda kao da je iz filma ispao. Mala livadica u sredini dom, iza njega vrh planine i naokolo hrpa planina, ma znate već kako je to u filmu. Do gore smo ostali bez vode, pa se Miro nakon jela odlučio zaletit po pive. Kad se vratio izgovorio je "tako nam i treba kad smo lijeni uzet pive od dole" nakon par sekundi smijulji se on i onda "4 pive 80 kuna!", e jesam se nasmijao. Jebiga neko ih dotegli do gore nek si i naplati! Ispenjali smo se do vrha opičili par fotki i onda krenuli dole. Nedavno kupljene patike su se pokazale kao loš izbor za planinu. Kako sam se spuštao dole tako sam se doslovno nabijao na kamenčiće a moj pretnki đon nije uopće štitio nogu. Kad smo došli u kuću imao sam šta gledati. Tabani mi pobijelili i napuhali se ko baloni, bilo je i par masnica (nisu baš masnice al je nastalo zbog udara). Kako bi se počastili za naporno hodanje otišli smo u Bijelu Ružu. Uuuuu, kako je prijao medvjeđi gulaš s njokima! Nakon pola pijata morao sam se mijenjati s curom pa sam dobio gulaš od divljači. Kupili smo nešto pive i mislili pijuckat do sitnih sati. Međutim, kao što inaće biva jedino sam ja ostao pijuckat a svi ostali spavat. Drugo jutro smo odlučili da ćemo lakše provest taj dan. Išli smo do nekog jezera (e jesam ja neki turist kad neznam di sam bio) tamo smo doznali da je preko zime zaleđeno pa je pala ideja da se dođemo klizat ili lomit kosti, svako po svom ukusu. Kasnije smo se okrenuli prema Zelenom Viru, bio sam kampirao u riječicu al nikad nisam bio kraj Munjare. Uglavnom, kako se ide prema izvoru tako se dođe do restorana i ulaza u neko područje na koje nisam bio. E baš to područje smo si pustili za drugi put a kod restorana smo sjeli otvorili pive i naručili fažol s kobasicom. Ja i Miro smo izvojevali pobjedu da se ne ide dalje, jednostavno nam se nije dalo :-) U tom "području" se nalazi izvor i Vražji Prolaz, malo mi je bilo žao što nisam išao ali tabani su mi na kraju bili zahvalni. Ko god se kreće tim krajevima, preporučio bi mu da ide kampirat uz riječiću (prije restorana). Riječica je filmski savršena. Hladna je tako da se pive brzo rashlade. Svako malo ima stol i klupica a odmah do je mjesto na koje se može postavit šator. Idući put idem u krivolov! Bacit ću koji put udicu samo da vidim kako to ide :-) pa nek me uhvate! |
- 07:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ne budi kretenoid, poštuj lovostaj
Drozd - trajno Šarag - 15.3.-30.4. Zubatac - 15.4.-15.6. Kavala - 15.5.-15.7. Kirnja - 1.7.-31.8. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||