....i za ljubav treba imat dušu....

OPIS BLOGA

--> tko sam ja??????


mlada
nježna
neizbježna



Probaj ovo...fora
TVOJA BOLJA POLOVICA JE...

tu u meni još ima snage
za sve dobre i loše dane
jer dok ima još imalo nade
ja ću vjerovati da sreća postoji

*tonka*

*ded čiken*

*moticanka*

*lajfica*

*jukebox*

*marta*

*kristina*

*piper*

*jurica i kolega mu*

*rebeka i ekipa:)*

*jiggo*

DEVOJKA SA ČARDAŠ NOGAMA

Nosila je jelek svileni, kao u pesmi narodnoj
I krstic, znak na lancicu, da nekog ceka navodno
O, to su bili svatovi, sve kiceni i zlaceni
A mi smo bolje svirali neg sto smo bili placeni
Al dobro sad

Nosio sam sal od kasmira i prsluk protkan tajnama
bas od takvih su je cuvale tetka sa 'ladnim trajnama
k'o srna me je gledala, zalosnom pesmom sludjena
cije si pile pirgavo, sto nisi meni sudjena, e da

Hej, pusti kose pune polena
Ajde, bas u inat babarogama
Opla, digni suknju iznad kolena
Znam da krijes cardas u tim lepim nogama

Rekoh joj bezi, mani se i trazi bolje partije
premala je moja tambura da te od kise sakrije
rekoh joj, ja sam samo tu da vreme brze proleti
ja nosim cizme skitaljke, mene je tesko voleti, pa da

Hej, pusti kose pune polena
hajde, bas u inat babarogama
opa, digni suknju iznad kolena
znam da krijes cardas u tim lepim nogama

Hej, doleti mala senice
tu na moje zlatne civije
vatra para tvoje zenice
razbi nesto i zaigraj ludo divije



DOĐI

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestena
Puno plodova koje nitko ne treba

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Dođi i ostani, nudim ti suze k'o bisere
Moje namjere još su uvijek iskrene







POSTAVLJEno:25.2. U 13:00H

KAKO JE DOBRO VIDJETI TE OPET...STAVITI RUKE NA TVOJA RAMENA...

Odlučila sam napisati jedan post..onako iskreno, iz duše… jer ovih dana pucam po šavovima i već su svi primjetili da sam neprestano živčana i nervozna…
Sitno se broji….ne znam jel da budem sretna što je napokon kraj svom tom mučenju ili da plačem jer se rastajem od razreda…
Kroz ove četiri godine nismo se baš pokazali kao pretjerano složni, ali moram priznati da sam se ponekad iznendila kako mi to dobro možemo napraviti… promatram ih sve već neko vrijeme i svi su mi neprestano isti, a kad pogledam slike iz prvog razreda i slike iz četvrtog razreda shvatim da nema osobe koja se nije promijenila…iz one nevine, jadne, uplašene dječice postali smo mladi, zgodni, ambiciozni ljudi…puni želje za novim znanjem….hm…ma koga ja lažem….neki su postali zgodni, neki imaju ambicije…neki žele studirati…a ostali…ostali i dalje kako balašević kaže kradu Bogu dane…U govoru na maturalnoj zabavi…na kojoj je btw. bilo preeeedobro bila je rečenica s kojom smo se svi složili…nije bilo dana kada netko od nas nije bio ljut na nekoga i kada se nisu vidjele stisnute šake…sve smo mi bili jedni drugima… neki su nebrojeno puta bili rame za plakanje… neki su bili i doktori i majke i očevi…. Koliko se samo puta plakalo i bilo nervozno u razredu zbog kašnjenja ženama bitne stvari…koliko se samo plakalo zbog propalih veza…ja s ponosom mogu istaknuti da sam ojačala…sjetim se često jukeboxicinih riječi…jednom prilikom mi je rekla…nemoj plakati…bit će još takvih trenutaka u kojima ćeš misliti da se srušio svijet… a niti jedna osoba ne zaslužuje da plačeš….kroz svoju srednju školu mogu reći i da sam imala zanimljiv ljubavni život…započela sam tri veze od kojih su dvije slavno završile a treća traje… to znači da usprkos svom mom učenju imala sam vremena i za izlazit i pit i zabavljat se… mnoge stvari kad gledam unazad bih promijenila…ali valjda je to sve moralo tako završit… kad se samo sjetim …onih pijanki iz drugog razreda…pa vucaranja po parku… pa nagovaranja staraca da me puste barem do jedan …zanimljivo je kad se klinci vole…zanimljivo je i kako smo samo glupi i naivni u prvom razredu….gledam ja sad sve te guštere i poželim biti oni…poželim onako bezglavo tumarat školom i bojat se nekih profesora…i ić na prvo zvono pod velikim u razred…poželim ponekad ponovno biti treći razred i imati sve što je onda bilo…onako smotano i stvarno bezobrazno a opet tako meni lijepo… poželim se ponekad vratiti u one dane kad su četiri osobe zajedno bile… kad su zajedno izlazili i pili…kad su se „voljeli“…. S ponosom mogu istaknuti da je srednja škola bila veliko iskustvo… prepuna padova i dizanja… ekspanzija i recesija….
Sve prijatelje koje sam stekla i osobe koje su meni uljepšale život u ove četiri godine nosim i dalje sa sobom…duboko u sebi…oni su dio mene…oni su svi napravili od mene ovo što sam sada….

Okrećem se iza sebe i ne žalim…niti za jednim trenutkom… sa smješkom gledam na sve…
Razrednica nam je rekla da se ljudi rastaju da bi se ponovno sastali jer svaki rastanak obećava ponovni sastanak… koliko ima istine u tome vidjet ćemo… a sad se okrećem onom novom u svom životu okrećem se budućnosti… nastavljam dalje bez svih tih meni dragih ljudi…
Imam osobe sad koje život znače i koje ne bih mijenjala… domagoj,antonija,maja i ona koju ću navesti posljednju ali ona zna da je u mom životu na samom vrhu jelena… bez njih bi život bio pretežak…bez njih već odavno ne bih postojala…

Ostala si uvijek ista…i ove suze na licu tvom..ostala si uvijek ista…

Koliko ista koliko različita na vama je…

Htjela sam obrisat blog ali mi je žao izgubiti dio sebe… jer kroz ove godine stvarno je postao dio mene…

NEKI NOVI KLINCI SU DOŠLI… MI SE POVLAČIMO MOŽDA PONOVNO JEDNOM ZAIGRAM NA OVOJ POZORNICI…A DOTLE OSTAJTE LIJEPI, PAMETNI I VOLITE SE…