Udruga Aktivni Student (AKSTU) Zadar

Mole se svi članovi AKSTU-a koji su na posljednjim studentskim izborima izabrani u Studentski Zbor da dođu danas u 20 sati u Studentski klub na sastanak udruge radi dogovora oko nekih tehničkih stvari. Molimo sve kolege da se tamo večertas pojave. Hvala

Jučer su hrvatski srednjoškolski učenici organizirali velike demonstracije u desetak hrvatskih gradova zbog problema oko uvođenja državne mature. Organizacija prosvjeda, koja je išla preko interneta, zavrjeđuje veliko divljenje svake slobodoumne osobe, posebno studenata koji bi se na mlađe kolege trebali ugledati. Svi jučerašnji učenički zahtjevi mogu se sažeti u dvije riječi – Tražimo transparentnost! Tu sam riječ prošlu godinu i pola dana počesto koristio u svoj studentskoj borbi i to ne bez razloga. Ista stvar koja se događa studentima oko bolonje, događa se i učenicima zbog državne mature – jednostavno nema transparentnosti. Ne zna se tko pije tko plaća, i sve karte nisu na stolu. No za razliku od učenika koji su, vođeni idejom da su u pravu, digli bune i uspjeli, studenti kao i već dugi niz godina dosad – šute! Iako će hrvatski studenti u rujnu i listopadu imati mnoge poteškoće, vjerojatno veće no što imaju učenici sa maturom, bolonjski studenti treće godine, ali i mlađi, ne osjećaju potrebu da izađu na ulice i kažu što misle o netransparentnosti i donošenju odluka u zadnji čas. Preteški uvjeti koji su određeni studentima treće godine vjerojatno od većine ljudi neće biti ispunjeni, ali čak ako to oni i uspiju, na mnogim fakultetima i odjelima se u potpunosti ne zna što će biti poslije toga.
E sad, studenti imaju dva izbora. Prvi je da što prije izađu na ulice i preko svojih studentskih predstavnika iskažu nezadovoljstvo provođenjem bolonje, a drugi je da ne rade ništa do rujna, i nakon što ih sustav pritegne, oni se poput utopljenika pokušaju iskobeljati iz nevolje. Uprave fakulteta te „pet do dvanaest“ buntovnike uvijek ušutkaju optužbom da su neradnici, kao što su radili i lani minimaliziranjem problema druge godine bolonje. No čak da oni to i ne učine, u rujnu neće biti dovoljno vremena za bilo kakva znatnije promjene.
AKSTU će naravno pomoći koliko god bude mogao našim studentima, kako je i dosad činio, a kako su mnogi naši članovi ušli i u Zbor mogu vam obećati i puno veću aktivnost te legalne studentske institucije nego što je to dosad bio slučaj. Ali svaka inicijativa mora krenuti od studenata.
STUDENTI – sada je red na vama!!!

Sastanak AKSTU-a danas je danas u 16 sati u klubu.

Na studentskim izborima za sveučilišnu listu održanima 23. travnja 2008. bilo je kandidirano ukupno 7 listi članova AKSTU-a. Ispod dajem njihove rezultate:
DVADESET I ŠESTA IZBORNA JEDINICA

2.
ŠIME VUČETIĆ
MARIN PERINIĆ (67 glasova)

5.
ŽELJKO PRIMORAC
BOŽO MAJIĆ (128 glasova)

6.
BRANKO RADONIĆ
MARKO VIDUČIĆ (60 glasova)

7.
INES PERUČIĆ
NIKOLA PERUČIĆ (52 glasa)

8.
IVO KRAVIĆ
BARBARA GABRIĆ (61 glas)

9.
MIRKO ANDRIĆ
MIA KIRIDŽIJA (83 glasa)

10.
PETRA KUPSJAK
ZRINKA LEŠIĆ (90 glasova)

Hvala svima koji su za nas glasovali.

Na sljedećim izborima za studentski zbor koji će se održati 23. travnja 2008. godine kandidiralo se nekoliko članova udruge AKSTU. Dio našeg članstva se kandidirao na pojedinim odjelnim listama, a ostali su na sveučilišnim. Mislim da većinu ovih ljudi poznajete iz njihova dosadašnjega rada AKSTU-a, stoga se na sljedećim izborima nadamo da ćete zaokružiti jedno od ovih imena. Ako izaberete ove ljude, nećemo vam obećati čuda, ali od nas možete očekivati beskompromisnu borbu za studentska prava kao i dosad.
Ispod slijedi popis kandidata na sveučilišnoj listi ili 26. izbornoj jedinici:

DVADESET I ŠESTA IZBORNA JEDINICA

2.
ŠIME VUČETIĆ
MARIN PERINIĆ

5.
ŽELJKO PRIMORAC
BOŽO MAJIĆ

6.
BRANKO RADONIĆ
MARKO VIDUČIĆ

7.
INES PERUČIĆ
NIKOLA PERUČIĆ

8.
IVO KRAVIĆ
BARBARA GABRIĆ

9.
MIRKO ANDRIĆ
MIA KIRIDŽIJA

10.
PETRA KUPSJAK
ZRINKA LEŠIĆ

Mene smeta što nam svi govore kako nakon tri godine nemamo puno mogućnosti, ali ne govore koje su to mogućnosti. Isto tako je za četvrtu godinu potreban prosjek 3,5 koji nije baš lako skupiti jer ako odbiješ ocjenu onda ponovno moraš odgovarati na idućem roku do kojeg ti se često skupe drugi ispiti i onda često nemaš izbora nego prihvatiti ocjenu koja ti se nudi jer ne želiš da ti se dalje gomila. A na taj način se prosjek ne skuplja nego pada. I zašto četvrta godina mora biti 15-20 000? Bilo bi bolje kad bi se provodio nekakav prijemni pa onaj tko prijeđe prag da tu godinu upiše. A ne bi ni prosjek bio takav bauk da se ne mora slušati 6 predmeta istovremeno nego jedan koji položiš pa nakon toga slušaš drugi pa položiš pa treći i sve tako. Na jednom sveučilištu prije ovog bila sam prva generacija bolonjaca imala sam sličan sistem i bilo je neusporedivo lakše nego ovdje i ocjene su i bile bolje. Zašto i u Zadru ne bi bilo tako? Tako bi bilo lakše skupiti prosjek od 3,5.
Ponekad kad gledam sveučilište u Zagrebu gdje se za upis u četvrtu godinu istog studija ne traži prosjek,tada se pitam čemu uopće taj prosjek.
M.N.

Prvi studentski prosvjed održan u organizaciji AKSTU-a 20. travnja 2007. godine na Narodnom trgu

U organizaciji Prirodoslovno-grafičke škole i urbano-studentskog web-portala Sajt u petak, 18. travnja, održati će se tradicionalna biciklijada »Đir oko grada«.
CILJEVI BICIKLIJADE
Biciklijadom se želi postići nekoliko ciljeva.
Prvo, njome se nastoji promicati korištenje bicikla kao prometnog sredstva umjesto automobila. Na taj bi se način rasteretile gradske prometnice koje su svakim danom sve zakrčenije automobilima, a grad postao ljepše, zdravije i sigurnije mjesto za život. Osim toga vožnja biciklom smanjuje zagađenje atmosfere nepotrebnim ispušnim plinovima iz automobila.
Biciklijadom se, također, potiču ljudi na fizičku aktivnost. Naime, današnji sjedilački način života (na poslu, u automobilu, pred televizijom ili monitorom računala) čini da se ljudi sve manje kreću te borave u zatvorenim prostorima sa najčešće nezdravim zrakom. Upravo bi se upotrebom bicikla ljudi poticali na fizičku rekreaciju, a uz to bi bili na svježem zraku.
Da bi se omogućilo lakše korištenje bicikla u prometu, biciklijadom se gradskim i županijskim vlastima šalje poruka o potrebi izgradnje biciklističkih staza na području cijeloga grada, kao i osiguranje dovoljno parkirališnih mjesta za bicikle u svim dijelovima grada.
KARAKTERISTIKE BICIKLIJADE
Biciklijada nema natjecateljski karakter, već predstavlja rekreativnu vožnju s određenim ciljevima. Stoga se sudionici trebaju kretati u grupi (nema odvajanja, pretjecanja...) jer jedino kad je formirana grupa, biciklijadom se šalje poruka onima koje je trebaju čuti.
U biciklijadi mogu sudjelovati, osim naših učenika, profesora i ostalog osoblja škola, i učenici drugih škola (osnovnih i srednjih), studenti te svi ostali građani dobre volje kojima je na srcu bolji i ljepši grad. Budući da je trasa biciklijade gotovo sva ravna, bez problema je svatko može provozati. Zato u biciklijadi mogu sudjelovati svi, od najmlađih do najstarijih naših sugrađana.
TRASA BICIKLIJADE
Start je na Boriku (dvorište ispred Ekonomske škole), a cilj u dvorištu Prirodoslovno-grafičke škole (Perivoj V. Nazora). Vozi se uz more, od Borika do Jazina (preko Branimirove obale), zatim oko Poluotoka do Foše, nastavlja se uz Elektru do bolnice, uz bolnicu prema Kolovarama, zatim se vraća na Relju, pa se uz košarkašku dvoranu skreće prema Ravnicama i vozi do dvorišta Prirodoslovno-grafičke škole.
ZABAVNO-GLAZBENI PROGRAM
Nakon biciklijade u dvorištu pred školom slijedi zabavno-glazbeni program. Uz osiguranu okrepu program započinje natjecanjem u najsporijoj vožnji biciklom, a pobjednika očekuje vrijedna nagrada. Cijeli program obogatit će i revija zadarskih bikera koji će izvoditi trikove. Za sve sudionike se organizira lutrija s vrijednim nagradama. Cijeli program će pratiti glazba DJ-a, a sve se završava koncertom.
POZIV NA BICIKLIJADU
Pozivamo sve ljude dobre volje na 45 minuta lagane i rekreativne vožnje biciklom uz more. Umjesto da besposleni sjedite (ili spavate) doma, gledate televiziju ili buljite u monitor računala, pridružite nam se u biciklijadi. Pozivamo i obitelji s malom djecom na svježi zrak i par sati odlične zabave.
Ako nemaš bicikla, posudi ga od prijatelja, susjeda, poznanika, rođaka... Voze li tvoji prijatelji, susjedi, poznanici bicikl, pozovi ih na biciklijadu, na druženje i opuštenu zabavu.
Stoga imajte na umu da samo zajedno možemo učiniti svoj grad ljepšim i zdravijim mjestom za življenje. Ako to nećemo učiniti sami, tko će to umjesto nas! Nitko! I zato
Svi na biciklijadu!

Na zadnjoj sjednici Senata Sveučilišta u Zadru donesena je odluka da se školarine na Sveučilištu u sljedećoj godini neće povećavati, kao ni izdaci koje brucoši pri upisu izdvajaju za indekse i iksice. Isto tako je odlučeno da se neće povećavati ni upisne kvote u sljedećoj akademskoj godini. Udruga Aktivni Student svakako podržava sve odluke Senata koje idu izravno na ruku studenata, a odluka o ne povećavaju školarine ide svakako u tome smjeru. Iako su neki hrvatski fakulteti počeli davati naznake da će u ovoj godini povećavati školarine, pozdravljamo odluku Senata našeg Sveučilišta, da u razdoblju općeg srozavanja standarda naših građana, pa tako i studenata, ne povećava školarine. Svaka drugačija odluka bila bi neodgovorna i nezrela. Što se tiče odluke o ne povećavanju upisnih kvota u slijedećoj godini, pozdravljamo i to, jer iako je AKSTU od početka svoga rada pozdravljao sve veći rast Sveučilišta, spomenuti rast nikako ne smije ići na štetu studentskog standarda i kvalitete studija, a kako problemi menzi i nedostatka domova još uvijek nisu adekvatno riješeni, povećavanje upisnih kvota bi išlo izravno na štetu studenata.
Što se tiče dosadašnjih iznosa školarina, ona za odjel za geografiju još uvijek bode u oči. Iako školarina iznosi 9240 kn, a za većinu ostalih odjela iznosi 5500 kuna, nama je potpuno nepoznat razlog zbog čega, usprkos tako visokoj školarini, studenti geografije svake godine moraju djelomično plaćati svoju terensku nastavu. S razlogom se pitamo što to toliko vrijedno odjel za geografiju daje studentima da to moramo plaćati preko 9 tisuća kuna. Odgovor na to pitanje još nismo dobili. Isto tako nije riješeno ni pitanje terenske nastave Odjela za arheologiju. Naime, usprkos činjenici što studenti arheologije obavljaju dosta fizički tešku terensku nastavu, oni za istu nisu plaćeni. To nije prihvatljivo i nadamo se da će odgovorni na Sveučilištu poduzeti nešto da se terenska nastava arheolozima plati. Za slične poslove koje studenti arheologije povremeno obavljaju po drugim nalazištima, oni su plaćeni po zakonu, i nema razloga da se na isti način ne postupi i na terenskoj nastavi. Ovdje najviše apeliramo na vodstvo Odjela za arheologiju, ali i na Senat Sveučilišta. Ovo su samo neki problemi Sveučilišta za koje se nadamo da će biti riješeni u što skorije vrijeme.

Nakon što su se dojmovi malo slegli od subote, našao sam malo vremena da vam opišem što se sve događalo prije, za i poslije velikog sindikalnog prosvjeda (najvećeg u zadnjih desetak godina u RH) koji je održan na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu prošlu subotu iza podne. Sudjelovanje u organizaciji ovako velikog događaja bio je za AKSTU veliki pothvat (dosad najveći) i u njega su naši članovi zaista uložili puno truda i mnogo svoga slobodnoga vremena i nakon svega – vjerujem da se isplatilo. No, kako je sve prošlo?
U subotu rano ujutro na zadarskom autobusnom kolodvoru počeli su se skupljati radnici i studenti. Po planu, iz Zadra je za Zagreb trebalo krenuti ukupno jedanaest autobusa; od toga sedam ih je bilo rezervirano za oko 350 radnika, a četiri za oko 200 studenata. Nakon što smo došli na kolodvor ubrzo smo uvidjeli da su studenti manje-više održali svoju riječ, ali su radnici dosta podbacili. Prema našim brojkama, u Zagreb je krenulo oko 150 studenata ili 75% planiranih, čime smo bili više nego zadovoljni, ali radnika nije bilo ni sto. Koji je bio razlog tome – u to neću ulaziti, ali u subotu ujutro nam se pojavio problem nakon što smo zaključili da će neki autobusi sa radnicima gotovo prazni krenuti u Zagreb. Zbog toga smo jedan manji dio studenata prebacili u radničke autobuse i oko 6.30 sati krenuli za Zagreb.
Četiri autobusa u kojima su bili studenti dobila su voditelje puta, njih ukupno osam i to članove AKSTU-a (Primorac, Peručić, Vučetić, Kravić, J. Kupsjak, P. Kupsjak, Šimić i Maganić). Oni su nam tijekom putovanja objasnili planove i podijelili sindikalne kape i plastične pregače, te pedeset kuna namijenjenih za kupnju hrane. Neki naši kolege u Zagreb nisu krenuli zbog prosvjeda, već zbog vlastitih potreba – to nisu krili – i mi im zbog toga ništa nismo govorili, jer mi tu nismo da tjeramo ikoga na bilo što, ali većina je ipak odlučila ostati na prosvjedu. Oko 11 sati stigli smo u Zagreb, na Trg Francuske Republike, koji je odabran kao zborno mjesto svih autobusa koji su iz cijele Hrvatske krenuli u Zagreb. Samim dolaskom vidjeli smo veliki broj sindikalista, studenata i ostalih građana koje su njihovi redari malo pomalo redali za put prema Jelačićevu trgu. Sam prosvjed na Trgu organiziralo je pet sindikalnih središnjica, a svaka od njih dala je svojim članovima kape i kabanice različite boje (crvena, plava, žuta…). Zadarski studenti su nosili crvenu boju (boja SSSH). Osim hrvatskih prosvjednika tu se moglo vidjeti nekoliko grupa mađarskih, slovenskih, bosanskohercegovačkih, crnogorskih, austrijskih i talijanskih sindikalista, a meni su osobno bili najzanimljiviji pripadnici poljskog sindikata Solidarnost koji su bili vrlo šareni i dosta bučni (bili su zaista solidarni). Svi su oni došli kao potpora hrvatskim sindikatima. Oko 11.30 sati velika je povorka krenula od Trga Francuske Republike prema Trgu bana Jelačića. Cijelim putem nas je pratila kiša, ali to nikome nije smetalo. Velika masa ljudi naoružana šarenim sindikalnim uniformama, zviždaljkama, bubnjevima, zastavama i transparentima kretala se prema Jelačićevu trgu budno praćena od policije. Oko podne povorka je stigla na trg, no tamo smo zatekli već polu-pun trg sindikalista i ostalih građana Zagreba. Malo poslije započeli su govori sindikalnih vođa koji su upozoravali za srozavanje standarda hrvatskog čovjeka, radnika, umirovljenika i studenta. Za takvo stanje su optužili vladajuće, ali i oporbu. Zadarski studenti se nisu raštrkali i manje-više smo bili homogena grupa, skupa sa članovima Sindikata Učenika i Studenata iz Zagreba, pomoću kojega smo i organizirali put u Zagreb. Sa nama su bili i članovi udruge mladih Z,V.U.K. Osjećaj da sudjelujete u nečemu ovako važnom i da se na trgu za vrijeme prosvjeda nalazilo oko 50 tisuća ljudi nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. Bilo je fenomenalno i nije mi uopće žao što sam gore išao i što smo ovo sve organizirali. Nakon prosvjeda imali smo slobodno do 15.30 sati, za kada je zakazan polazak za Velesajma, gdje su nas čekali naši autobusi. Naravno neki su kasnili, pa smo krenuli tek u 16.00 sati. U Zadar smo stigli oko 20.30. sati. Uh, što je bilo dobro – zapravo ovo je bio jedan od onih povijesnih trenutaka za koje vam je žao ako ih propustite.
I još bih dodao samo jednu sitnicu koja mi se čini važnom. Prošlu subotu, zadarski studenti su učinili veliku stvar za ovaj grad. Usprkos nedostatku većeg broja radnika, proveli smo uspješno ovu akciju i osvjetlali lice gradu Zadru (koja bi to bila katastrofa da nije bilo studenata!). To samo po sebi negira sve one skeptike koji su nas prošlih godinu dana zbog naših prosvjeda na Sveučilištu optuživali kako rušimo ugled ovoga grada. Tada su nam govorili kako bi bilo bolje da studiramo umjesto da prosvjedujemo. Nekako mi se čini da će se taj primitivni i nedemokratski stav sad ipak promijeniti.

OBAVJEŠTAVAMO SVE STUDENTE, DA JE USLIJED OTKAZIVANJA NEKOLICINE KOLEGA, OSTALO JOŠ PETNAESTAK SLOBODNIH MJESTA ZA PUT NA PROSVJEDE U ZAGREBU. AKO TKO ŽELI IĆI, NEKA SE ŠTO PRIJE JAVI NA PRIJE ISTAKNUTE BROJEVE MOBITELA ILI NA MAIL.

Jučer su učenici jedne riječke gimnazije prosvjedovali ispred svoje škole jer im je Uprava škole zabranila izlaske iz zgrade za vrijeme odmora i zaključala vrata. Taj zanimljivi učenički bunt prenijele su sve, ama baš sve televizije i njihovi dnevnici i vijesti. Takvi „egzotični“ učenički buntovi su uvijek popraćeni i njima se uvijek daje mnogo više medijskog prostora nego što ga oni objektivno zaslužuju. Slična je stvar bila i sa bunom vukovarskih učenika koji su zahtijevali pojeftinjenje autobusnih karata. Kada su mediji izvještavali o tome slučaju, nisu zaboravili naglasiti kako su Hrvati i Srbi zajednički krenuli u te bune (valjda kako bi naglasili postojanje čvrstog suživota i pokazali kako smo mi demokratsko i slobodoljubljivo društvo). E sad, kako je u Hrvatskoj kritika neprijateljska djelatnost, što sam već više puta naglasio, postavlja se pitanje kako to da ti učenički buntovi dobivaju toliko medijskog prostora? Ma u svemu tome je očito da se prikazuju one bune koji ama baš nikako ne djeluju protiv naših vlastodržaca i drugih moćnika kojima je interes da narod bude miran, da radnici šute, da se studenti ne bune i da je čitavo društvo letargično i da na koncu oni mogu na svima nama zarađivati. Sporadično spominjanje tzv. učeničkih revolucija čiji maksimalni zahtjevi ne prelaze otključana vrata škole ili nešto novije autobuse koji ih voze u škole, plasiraju se u medije samo zato kako bi se hrvatskoj, ali i međunarodnoj javnosti, pokazalo kako smo mi demokratsko društvo, u kojem je kritika sustava pohvalna i štoviše poželjna. Slično je sa prosvjedima za Tibet, tuljane u Kanadi ili kitove u Japanu, kojima smo često svjedoci. Ti i takvi prosvjedi ne štete položaju moćnika i oni su medijski popraćeni, ali za svaki slučaj, zlu ne trebalo, takve se građanske skupove prikazuje kao egzotične, a time i kao neozbiljne i glupe, nešto čime se bave liberali, komunjare i pederi, a takvom se antikampanjom vrlo vješto osigura nesudjelovanje „pravih Hrvata i katolika“ (tj. tihe konzervativne većine koja se gnuša i na samo spominjanje tih grupa) u takvim i sličnim akcijama.
Sporadične bune protiv NATO-a, a na kraju krajeva i slabo medijski popraćene (od medija na državnoj razini) demonstracije zadarskih studenata – pokrenute zbog ozbiljnih stvari – istinski pokazuju kakvo je naše društvo u stvarnosti.
Da su se spomenuti učenici pobunili protiv sustava obrazovanja, loše opskrbljenih škola, pojedinih loših ravnatelja i profesora, doministara, ministra, općenito korumpirane vlasti… prvo, u medijima bi dobili puno manje vremena nego što su ga dobili sad, a drugo, ako bi i dospjeli u medije, odgovorni bi ih brzo pokopali okarakteriziravši ih kao neradnike ili kao buntovnike (u ovome slučaju u negativnom smislu te riječi). Bilo koji građanin i mladi čovjek poput mene koji i samo pomisli kritizirati sustav, mora znati da je na strani istog tog sustava sva moguća logistika, državni novac i većina medija (posebno oni koji si vole laskati da su neovisni) i da je njegov usamljeni krik utišan i prije nego što je išta zaustio. To je nažalost siva stvarnost našega društva.

OBAVJEŠTAVAJU SE SVI STUDENTI KOJI SU SE PRIJAVILI ZA PUT U ZAGREB NA VELIKE SINDIKALNE PROSVJEDE, DA AUTOBUSI POLAZE U SUBOTU 12. TRAVNJA U 6.30 SATI SA AUTOBUSNOG KOLODVORA U ZADRU. TAKOĐER MOLIMO STUDENTE DA DOĐU BAR POLA SATA RANIJE KAKO BI IH MOGLI SMJESTITI U AUTOBUSE PREMA POPISIMA. TO JE POTREBNO RADI EVIDENCIJE TKO JE DOŠAO I TKO MISLI OSTATI U ZAGREBU I SL. HVALA

Sastanak udruge je danas u 16. sati u klubu.