Udruga Aktivni Student (AKSTU) Zadar

1. STUDENTSKI SMJEŠTAJ
Sveučilište u Zadru svojim sadašnjim kapacitetima ne može zadovoljiti sve potrebe smještaja svih upisanih studenata. Na temelju pristiglih zahtjeva u Studentski centar procjenjuje se da bi sadašnje kapacitete sa 196 mjesta trebalo proširiti na 1200-1500 ležaja. Kapacitet od 120 mjesta u Đačkom domu, nad kojim Sveučilište nema kontrole, jer se popunjavaju mimo službene liste, iako na službenim stranicama Sveučilišta stoji kako ono raspolaže tim mjestima, niti približno ne može zadovoljiti sve potrebe. Sveučilište se obvezalo kako će se sadašnji Studentski dom proširiti za jedan kat, postavlja pitanje se zašto to nije učinjeno odmah budući da je dom novogradnja. Ministarstvo obrane već godinama odugovlači sa rokom prepuštanja hotela IŽ Sveučilištu. Ako MORH prepušta vojarne, ustupa imovinu od krucijalne važnosti pojedinim gradovima u svrhu razvojnih projekata, kao što su ustupanje vojarne Borongaj u Zagrebu ili vojarne Trsat u Rijeci, postavlja se pitanje kakvi to zakoni vrijede za Zadar i njegove studente. Još u siječnju 2003.g. tadašnji ministar Gvozden Flego obećao je prepuštanje ovog objekta Sveučilištu, pa zar u skladu s tim izjava jednog ministra ne obvezuje cijelu vladu, pa iako se promijenila politička garnitura postoji moralna obveza da prethodna vlada stoji iza započetih projekata ili barem primjenjuje jednake kriterije na prostoru cijele države. Na upravi je Sveučilišta da jasno i dosljedno stane uz studentske zahtjeve i odredi svoje prioritete. Ono što upada u oči jest kako uprava vodi dosljednu politiku kod proširenja nastavnih sadržaja i kapaciteta dok nema jasne i načelne politike prema vannastavnim i studentskim potrebama.

2. STUDENTSKA PREHRANA
Studentima u Zadru na raspolaganju su dva restorana sa zajedničkim kapacitetom od nepunih 200 zatvorenih mjesta. Ne treba dodatno napominjati kako je u udarnim terminima ručka i večere potreba deseterostruko veća. Prvi restoran DHM-a u vlasništvu je Grada Zadra dok je restoran u hotelu IŽ u vlasništvu MORH-a. Već duže vrijeme traju pregovori, koji su po zadnjim informacijama prekinuti, između Grada i Sveučilišta, a čiji je rezultat je trebao biti osnivanje agencije pod okriljem Sveučilišta u koju bi se uklopio DHM. Međutim, ovakva situacija povlaštene agencije na tržištu nije odgovarala upravi hotela IŽ pa je projekt neslavno propao. Prema ugovoru koji je svaki restoran trebao potpisati, a na temelju javnog poziva tj. natječaja koji je objavljen u Vjesniku 01.ožujka 2006. oba restorana obvezala su se poveati kako broj obroka tako i raznovrsnost, primjerice vegetarijanske obroke. Nadalje obvezali su se uvesti sustav iksica, kojim bi se mogla pratiti kvaliteta obroka na razini cijele države. Ono što je neupitno jest kako kvaliteta obroka ne prati cijenu jednog bona koji iznosi 16.70 kn, te da Grad ima debele koristi od restorana DHM. Nije rijedak slučaj pronaći robu kojoj je istekao rok trajanja ili koji je pri kraju u fast-foodu Citadeli. Javna je tajna kako je menza u Zadru najgora menza u državi, ovdje ponovno veliku krivnju snosi uprava sveučilišta jer dopušta da se krši ugovor o prehrani kao i enormno bogaćenje pojedinaca na kvaliteti studentskog obroka. Treba napomenuti kako studenti ovog sveučilišta jedini u državi plaćaju PDV na svoj obrok, naravno ne plaćaju ga direktno iz džepa, ali ga itekako osjete na kvaliteti obroka, a ovakva situacija vlada iz razloga što menze nisu ukomponirane u Studentski Centar pa djeluju kao objekti privatne prakse. U nekim dugoročnim projektima uprava obeava gradnju menze u sklopu novog kampusa, no kada?

3. STUDENTSKI KLUB
Generacije i generacije studenata naslušale su se obećanja kako će uprava Sveučilišta učiniti sve kako bi studenti dobili svoj klub, naraštaje i naraštaje poslanstava od strane studenata primali su gradonačelnici da bi ih otpremili sa praznim obećanjima. Predlagane su razne lokacije od Pitomačkog restorana u vojarni Franka Lisice do kluba DHM-a i tako je još jedno studentsko poslanstvo uspjelo 12. travnja 2006. posjesti za isti stol Gradonačelnika i Rektora, naravno pod prijetnjom demostracija. Svečano je parafirana tzv. PROMEMORIJA kojom je obećano kako će do 31.kolovoza 2006. klub DHM biti pretvoren u studentski klub, nakon raskola u Studentskom zboru, sadašnje vodstvo nije bilo u stanju privesti pregovore kraju. Ovdje po tko zna koji put dolazi do izražaja ne zainteresiranost uprave za vannastavne aktivnosti studenata. Međutim postavlja se pitanje odgovara li Gradu takav klub, jer bi promet ugostiteljskih objekata mogao drastično opasti. Ono što se traži od grada je bilo koji prostor sa par kvadratnih metara u zamjenu za stotinjak mil. kuna koje studenti ostave u ovom gradu.

4. PROBLEM SPORTSKE DVORANE
Sasvim sigurno Zadar je jedino Sveučilište u RH koje nema tjelesnu kulturu u sastavu općeg programa. Problem zatvorenog sportskog objekta u zimskim mjesecima postaje problem općenito bavljenja sportom tj. nemogućnosti bavljenja sportom. Ukoliko ministarstvo financira kako oni kažu neophodan projekt novog kampusa u Zagrebu sa 350 mil. kuna sa svim popratnim sadržajem onda je svakako i ovo objekt od neophodne važnosti za ovo Sveučilište te je na upravi sveučilišta da se izbori za ovaj projekt.

5. PROBLEM VISINE ŠKOLARINE
Budući da smo bili od strane uprave Sveučilišta upućeni na nadležno ministarstvo kako je u njegovoj ingerenciji određivanje visine školarine, evo što kaže na to pomoćnica ministra dr.sc. Zrinka Kovačević kao odgovor na molbu za sniženje školarine od 25.travnja 2005.;"Podržavajući Vašu incjativu dostavljamo Vam detaljnu informaciju u svezi vođenja financijske politike sveučilišta koja uključuje i donošenje odluke o visini školarine za akademsku godinu. Člankom 4.stavkom 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju-Narodne novine, br.123/03 , 105/04, 174/04- propisano je da akademska samouprava na visokim sveučilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća:
-utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata
-izbor čelnika i nastavnika
-upravljanje resursima sa kojima raspolaže sveučilište
-U stavku 5. istog članka govori se da autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaa:
-Uređivanje unutarneg ustroja,
-Utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,
-Financijsku autonomiju u skladu sa ovim Zakonom
-Odlučivanje o prihvaanju projekata i međunarodnoj suradnji
-Ostale oblike autonomije, sukladno ovom zakonu
Želimo Vas upozoriti i na nadležnost tijela sveučilišta, prije svega senata i Rektorskog zbora koji donose odluke o vođenju financijske politike sveučilišta. Članak 59. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisuje da senat sveučilišta ima u svojoj nadležnosti među ostalima i utvrđivanje studijskih kapaciteta, upisne politike, upisnih kvota te utvrđivanje standarda studiranja kao i nadzor nad njihovim provođenjem, odlučivanje o uvjetima studiranja i studenskom standardu, vođenje financijske politike i donošenje proračuna sveučilišta."
Iz svega gore navedenog dolazimo do zaključka kako se loptica oko visine školarine spretno prebacuje na ministarstvo iako se iz gore navedenog teksta lako može zaključiti u čijoj je ona nadležnosti. Upozoravamo na drastične razlike u visini školarine na pojedinim odjelima na istom sveučilištu, ovakva politika pravda se razlikom između društvenih i prirodnih studijskih grupa što je potpuno neprihvatljivo jer izvedbeni nastavni plan nema apsolutno nikakvih razlika koje bi opravdale razliku u visini školarine i do 5 tis. Kn. na pojedinim odjelima.
Nadalje, pozivamo na ujednačavanje visine školarine na svim odjelima te da poskupljenje školarine -eventualno- prati stopu gospodarskog rasta tj. prosječne plae kako se ne bi doveli u situaciju da obrazovanje postane privilegija bogatih.

6. PROBLEM UPISNIH KVOTA
Svjedoci smo stalnog povećanja broja studenata na sveučilištu iz godine u godinu. Postavlja se pitanje prati li kvantiteta kvalitetu?
Nadalje, svjesni smo kako je tržište rada ograničeno i kako generacije koje su završile i prije 5-6 godina još imaju problema sa zapošljavanjem.
Onda kome je u cilju proizvoditi kandidate za Zavod za zapošljavanje? Upisne kvote koje godišnje po pojedinim odjelima iznose i do 70-80 kandidata nerazumne su i vođene financijskom pohlepom, a ne stanjem tržišta rada i aktualnim potrebama. Stoga, AKSTU traži da se kvote upisa usklade sa stvarnim potrebama tržišta rada.

U Zadru, 29. studenog 2006
PREDSJEDNIK AKSTU-a :
Željko Primorac