<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

DESIGN BY: ZOKA

|Opis bloga|

Doživljaji, misli i svakodnevica svježeg akademskog građanina i borba za ostvarenjem u onome što oduvijek htjedoh.

|Kolege!!|

mlada tičerica
g. Profesor (s velikim P, da!)
kolega u raljama srednje škole
bernard je malo duže u svemu

|Fotke!!|

Zar nije zanimljiva?

Vrlo staro

Parkić

Ovo želim

Malo šprica!

Belgijo, daleko si

srijeda|24.09.2008.

|Daleko od očiju
|

Jučer stigoh s posla u 21 sat, sjeo na terasu iako je hladno k'o u sibirskoj preriji u podne i zaključio da sam na poslu proveo 14 sati. Zgodno. Dobro sam još i zdrav, pomislih. Slijedeće što me čeka je čir na svemu.

Pogledam na mobitel. Tri propuštena poziva. Nedavno zaključih da (od kada se odselih od kuće) puno više komuniciram s obitelji nego kada sam bio doma. Nekada se znalo dogoditi da se ne vidimo par dana jer smo radili u suprotnim smjenama i ništa zato. Sada me svakodnevno zovu, šalju poruke i što sve ne. Bude mi drago što je nekome stalo, no ponakada mi stvarno to bude blesavo. Zar je potrebno odseliti se kako bi se odnosi među ljudima popravili? Tu očito vrijedi - daleko od očiju, bliže srcu. Nisam ja naviknut na toliko dragosti.

Danas bijah više puta na razgovoru i suočavanju s učenicima. Rekoše mi da trebam zračiti pozitivnim osjećajima i ljubavlju, pozitivnom energijom jer će i oni tada pratiti mene. Bolje da je uzela letvu i udarila me po leđima. Vrlo je teško nekome pristupati lijepo kada te osoba u lice vrijeđa i smije ti se, a na hodniku dobacuje. Previše je to za mene. Da ih ja tetošim dok me oni ubijaju jer eto, svatko od njih ima svoju priču i moram imati razumijevanja za njihov problem. Meni to sve zvuči suludo. Mogu ja njima govoriti što god želim, pokušavati doprijeti do imalo ljudskosti u njima i pokazati da mi je stalo... Oni to već četiri tjedna gaze i nemaju nikakvu namjeru promijeniti svoje ponašanje. I onda se opet od mene očekuje da se ja njima prilagodim! Hm, da. Pitam se ja tko je tu lud... Očito ja jer to trpim.

Zato ja mogu dati otkaz. Ukoliko to ne učinim, razbolit ću se vrlo brzo. Radije ću prati podove.