<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

DESIGN BY: ZOKA

|Opis bloga|

Doživljaji, misli i svakodnevica svježeg akademskog građanina i borba za ostvarenjem u onome što oduvijek htjedoh.

|Kolege!!|

mlada tičerica
g. Profesor (s velikim P, da!)
kolega u raljama srednje škole
bernard je malo duže u svemu

|Fotke!!|

Zar nije zanimljiva?

Vrlo staro

Parkić

Ovo želim

Malo šprica!

Belgijo, daleko si

utorak|02.09.2008.

|Inferno, 55. krug
|

Svekoliki puče, ovo ne smijem ne napisati. Ovo što sam danas vidio, doživio i osjetio na svojoj koži ne bih poželio ni najgorem neprijatelju.

Smatrao sam kako za psihički bolesne osobe postoje ustanovi i stručnjaci koji se bave njime. Ah, koliko sam samo bio u krivu! Imaju danas zadnja dva sata (prokleti bili tko god da ih je smislio) poremećeni pojedinac me je prvo opsovao na hodniku i prije nego sam ušao čisto da mi poželi dobrodošlicu. Ostale uvrede nema potrebe ni spominjati; podrazumjevaju se. Raspašoj. 55. krug pakla. Nebo i zemlja uspoređujući s prijašnjima.

Inače se trudim kontrolirati i suzdržavati se od verbalne kontrole, ne psovati i ne iživljavati se na djeci jer to ni sam ne bih htio da meni netko radi. Poremećeni pojedinac se u sred sata ustao i krenuo prema meni unoseći mi se u lice. "Tko ste vi tu meni?? Vi nemate pojma s kime imate posla." Svaki iole razuman pokušaj da poremećenog pojedinca bar imalo smirim i posjednem je rezultirao kaosom. Nije jednu neprimjerenu prijetnju mu nisam rekao (tada bi bio još gori) iako sam ga htio zadaviti. Ustao se i iz čista mira počeo polijevati vodu po učionici. A nikoga od vodsta škole nema zadnja dva sata popodne... Drugi pojedinac u sekundi odleti na drugi kraj učionice. Ostalih 15 normalnih i pametnih željni normalnog rada vidno umire. Ni ime neće reći, a drugi se ne usude otkriti jer ih očito čekaju batine ili što već.

Gospodo prosvjetna vlasti, izvolite ukolniti psihički poremećene osobe iz škola. Nitko me ne može uvjeriti da je uspjeh i budućnost većine u razredu vrijedna ovakve osobe. Oni zaslužuju priliku koja im je oduzeta upravo zbog osobe kojoj tamo nije mjesto. Psihički bolesnim pojedincima se trebaju baviti psihijatri i ustanove za to opremljene. Njima treba liječenje. Ja zaista nemam u kabinetu luđačku košulju i sedative, a još manje sam kvalificiran za to. Za ovo ni psiholozi nisu kvalificirani. Zar meni trebaju zaštitari na satu? Zar trebam ići blindiranim autom na posao? Gospodo, od sada pa na dalje ne odgovaram za svoje postupke jer ovo graniči za zdravim razumom! Ni 10 000 kuna plaće nije dovoljno za ovakav teror. Nema tih novaca koji mogu nadomjestiti ono što je ovaj uspio iz mene izbiti u krvavih sat i pol. Vrlo rado ću ovo ustupiti svakome tko smatra da je ovaj posao lagodan. Ovo je dno dna.

Kao što rekoh, najviše mi je žao ostalih jer ne dobivaju koliko trebaju i zbog njih sam im dao dodatan sat izvan nastave jer mi duša plače kada ih vidim. Mnogi se samo povuku za pojedincima i nemaju osnovne uvjete za rad, a to smo dužni organizirati. Prema tome, izvolite uklanjati bolesnike i osigurajte drugima iole bolje napredovanje.

Puno je sada emocija u meni, ali ovo su stvari koje čovjeka dotuku do zadnjeg atoma u organizmu koliko god volje i ljubavi ima. Inferno u najboljem izdanju.