monotone revolucije

...stranice se prožimaju, preslaguju, preklapaju,
Sićušna zrnca prašine, jendo po jedno,
Slijeću na hrptove...

Usamljena, sama, priljubljena uz druge
Isijava neprimjetnu svjetlost sánja
Nema enigme za nju, nema toga
Samo trag vatre, petlje snova i znanja

...neprestano pojavljuju se nova,
Čas brže čas sporije,
Sićušna zrnca prašine, tuđe prašine
Simbolizirajuć dopisana slova...

Svakim je danom teža bar jedan gram
No što u njoj piše, nitko neće reći znam

Na koricama će zavijek biti mjesta
Mogućnost nikad neće mrijeti
Vatra lažno ali postojano prijeti
A monotone revolucije traju, traju...

Čekaju slojevi da ih pomute
Stranice da budu primijećene
Čekaju slova
Čeka svijetlost da bude korisna
Čeka ona.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.