www.akcijamladih.org

srijeda, 09.05.2007.

izumljen novi sport na liburniji

Na području Liburnije je iznumljen novi sport - a zove se "izbjegavanje šahti". Sudjelovati mogu svi koji imaju ljubimca na četiri, pa i na dva kotača. Prije jedno sedam mjeseci kada je raskopana većina cesti na području Liburnije, nitko nije ni sanjao da će se iz toga izroditi omiljena zabava vozača. Naime kud god krenuli na području liburnije vas čekaju raskopane ceste, a tamo gdje ne možete gledati jarak dubok dva metra nalaze se ŠAHTE. Hm, za one koji to ne mogu vizualizirati radi se o prvom sloju asfalta (bez završnog sloja) na kojemu vire šahte i to od 1 pa do 10 centimetara. Još prije dva tri mjeseca svako toliko se čulo na cesti BUM BUM KLING KLANG, no uskoro su vozači počeli učiti kako izbjegavati šahte te se sada našim cestama vozi opasan slalom. Sumnjam ni da bi Janica bolje vozila, pa čak i u onim danima kada je bila u top formi, Naravno nađe se tu i pokoji jadnik koji je slučajno zalutao, no ništa zato, posao centriranja trapa, zamjene guma, promjene amortizre zato cvate. Taj sport je postao toliko omiljen da ga mislimo proširit i izvan Liburnije, pa zato sa takvim cestama čekamo i turiste. Tko zna možda se i njima to svidi, uz svu popularizaciju opasnih reality emisija možda se i pokoji od njih bude osjećao kao u fear factory. A kad već nismo dobili europsko nogometno prvenstvo ne sumnjam da ćemo dobti svjetsko prvenstvo u izbjegavanju šahti. Pa na kraju krajeva, mi smo izmislili taj sport.

subota, 25.11.2006.

čekanja na cesti - ponovno

Ponovo su pčeli zimski redovi na cestama Primorsko-goranske županije. Nažalost, s tim moj svakodnevni put između Lovrana i Rijeke se „produžio“ za cca sat vremena odnosno duplo. Opet su se vratila stara razmišljanja i upiti o tome kako na gradilištima na cesti radi svega nekoliko radnika, kako posije 4 sata gradilišta su pusta, a vikend da i ne spominjem. Pitam se dali se prilikom ugovaranja dinamike izvođenja radova i vremenskog roka uopće uzmu u kalkulaciju izgubljeno vrijeme građana. Samo ja mjesečno izgubim cijeli jedan dan čekajući u koloni na semaforu. A takvih kao je jako, jako puno. Pogotovo me živcira izvođenje radova GP-e Krka na bazenu Kantrida gdje je već duže vrijeme zatvorena jedna traka, a svaki put kad prođem uopće se ne izvode radovi da se ona pusti u promet.
Da bi moja srdžba (he he sjetio sam s mita – srdžbu boginjo pojhi Ahilej, Peleja sin) bila još veća zavraga sam bio tri puta u Trstu u posljednjih par dana. Zašto zavraga ? Pa vidio sam kojim tempom Slovenci rade novi granični prijelaz na Rupi. Iako sam prolazio u 7 h, 9.30, 15.00 i 18.00 sati gradilište „primorja“ je bilo kao mravinjak. Najviše me se dojmilo kada sam prolazio a bio je mrak. Imao sam dojam kao da sam u nekom filmu – na stotinu radnika je pod reflektorima nešto radilo, jedno desetak bagera i drugih strojeva je spuštalo svoje „pipke“ stvarno zapanjujuće. No da zaključim , takav tempo rada na našim cestama nisam nikad ni približno vidio.
Moram priznati da nisam građevinski stručnjak i da nemam neka znanja o građevinskim radovima, no nije mi jasno zašto se kod nas radovi na kratkim dionicama izvode mjesecima, zašto na gradilištima radi svega nekoliko radnika, zašto se ne radi u više smjena, možda je razlog osjetljiva hrvatska zemlja, dok recimo u Europi ona „podnosi“ puno veća opterećenja.

četvrtak, 19.10.2006.

marunada 2006. god

Ovaj vikend je u Lovranu održana marunada. Bilo je super, usljed toplog vremena rijeke automobila su se sljevale u gradić. Jednostavno na sve to mi je i srce zaigralo. Organizacija marunade solidna, a predsjednik odbora za marunadu gospodin Boris Štanc tvrdi, bilo je ok no sljedeću godinu još bolje - Boris samo naprijed !

Navečer je održan koncert Gustafa, a medica (rakija sa medom), pivo i lovranski bambus su tekli u potocima. Nisam mogao vjerovati da toliko ljudi stane na parkiralište. Ono što me je posebno veselilo da se oko pola noći osim ogromnog broja mladih u Lovranu moglo zateći i jako puno penzionera. Živjele pučke veselice.

No ono na čemu bi se trebalo poraditi da marunada ne traje cijeli vikend, već da cijeli tjedan, pa i mjesec u Lovranu bude bar hjiljadu gostiju. Neke ideje već imam, a predložit ću ih i Štancu ovaj tjedan.

Zaključak:
Ovogodišnja marunada čista petica, a svi vi koji niste došli - budi vam žao.

srijeda, 31.05.2006.

mala ili velika administrativna jedinica

Kao prvo moram naglasiti da je ovo jedno čisto teorijsko razmišljanje koje se javilo dok sa čitao programe lista za izbor vijećnika grada Bakra. Jedna od lista je u programu imala otcjepljenje Kukuljanova i stvaranje zasebne općine. Tako sam se dao na razmišljanje da li je to dobro i naprimjer koliko smo dobili "cijepanjem" bivše općine Opatija na Grad Opatiju i općine Matulji, Lovran i Mošćenička Draga. Moram priznati da sam stvarno dosta neupućen u tu problematiku i da ću uskoro pitati nekog od starijih ljudi koji se sjećaju kako su stvari funkcionirali doj je na ovim prostorima bila samo jedna općina i što smo dobili a što izgubili djeljenjem. Na prošloj tematskoj sjednici Općinskog vijeća Općine Lovran bilo je govora da treba oformiti jedno tijelo koje bi kordiniralo turizmom ove regije što pokazuje da za neke aspekte su ipak naše administrativne jedinice premale. Isto tako mislim da bi trebalo napraviti suradnju i na nekim drugim područjima recimo u sportu da se napravi liburnijska liga u malom nogometu košarci, kao i da se koordiniraju kulturna i društvena zbivanja, a ne da imamo kao do sada ribarsku u Lovrani i npr. Dragi. Istina je i da samo funkcioniranje uprava Općina dosta dođe, koliko se samo potroši na funkcioniranje četiriju vijeća umjesto na jedno, pa broj kadrova uprava itd. Isto tako smatram da bi bilo bolje imati jednu pravnu službu za područje ove 4 administrativne jedinice sa specijaliziranim pravnicima za pojedina pravna područja no da svaka jedinica ima par pravnika koja znaju sve po malo (što je i normalno jer pokrivaju veliki dio posla) a ne mogu se specijalizirati samo u jeddnom polju pa svaka od 4 jedinice troši ogromne novce na usluge odvjetnika (mislim da se samo za paušal koje naše općine i grad plaćaju moglo uposliti 3 kvalitetnih pravnika). Ista stvar je sa računovodstvom, upravom, građevinskim inženjerima itd. S druge strane ipak svako pojedino vijeće ima dosta problema sa svog lokalnog područja a ponekad se čini da su i današnje administrativne jedinice prevelike. Pitanje je sad dali bi trebalo ojačati funkciju mjesnih odbora (kojih nažalost Lovran ima samo 2) i dali mjeseni odbori imaju dosta ovlasti i komunikacije sa središnjicom, pa i koliko sama vijeća vode politiku a koliko poglavarstva. Nadam se da Vas nisam zamorio sa svojim nekim teorijskim nedoumicama i da mi možda možete nekim savjetom ili činjenicom pomoći što je bolje okrupljavanje općina ili spajanje i do koje mjere. (koliko se sjećam čak je bila i inicijativa da volosko postane općina)

nedjelja, 28.05.2006.

liburnijska kanalizacija dio drugi

ovih dana su se ponovo akutualizirala čekanja u koloni između Opatije i Lovrana zbog zamjena šahhti na cestu. U trenucima dok čekam na semafor, pogotovo nakon napornog radnog dana, vrlo često razmišljam kolika je šteta građanima napravljena sa tako loše ugovorenim i izvedenim poslom. Negdje sam pročitao da u engleskoj u toku jednog dana naprave i par kilometara radova u onom opsegu što su izvođeni naizgradnji liburnijske kanalizacije. Dobro, dobro znam da nismo engleska ali onako kako se radi kod nas više je nego sramota, radnici na gradilištu više su pili pivu nego radili, posle tri sata i vikendom strojevi su bili propisno ugašeni. Ma dali je u cijeloj toj priči uopće tko mislio na nas građaneč. Koliko smo samo radnih sati proveli u koloni, koliko su nam samo automobili (amortizeri, gume, itd) oštećeni, koliko je to novaca. Ja znam da sam svaki dan radova min 30 min bio u gužvi u semaforu. No da skratim da živimo u njemačkoj a ne na brdovitom balkanu gp krk bi mogao staviti ključ u bravu a podosta djelatnika komunalca bi tražilo novi posao. No mi ipak živimo gdje živimo i ponovo radimo iste greške, evo koliko su samo trajali radovi ispred bile na tridesetak metara ceste.

petak, 26.05.2006.

napokpon nazad

svim čitateljima ljepi pozdrav napokon sam došao nazad. gdje sam bio ? Ne nisam bio na dalekom putu, kontinentu, ili nedaj bože u bolnici. Učio sam za pravosudni ispit i tri mjeseca svog života sam samo tome pšodredio. no, pravosudni ispit je položen i ja sam spreman za nove izazove.

nedjelja, 12.02.2006.

maškare našega kraja

Vrijeme je karnevala i čini mi se prigodnimi da ja napišem koju rije o tome.

Ovaj put ne ću pisati o maškarama kao stilu života odnosno kao djelu kulture našeg podneblje već o iskoristivosti maškara u turističke svrhe, te kao relaciji Rijeka - Zagreb - Varaždin.

Možda na cijelu stvar gledam malo to much subjektivno ali ne mogu a da se ne odam dojmu da je Riječki karneval kao Opatijski, Lovranski dovoljno neiskorišten a pogotovo zapostavljen od strane ministarstva turizma i nacionalne televizije.

Boli me kad na nacionalnoj televiziji trube pocijeli dan i noćo par maski koje imaju predstavu na varaždinskom trgu dok se zapostavlja "ludilo" unašemkraju koje živi nekoliko tjedana i u koje je uključeno više desetaka tisuća ljudi.

Umjesto da maškare u primorju pretvorimo u brend proizvod koji će biti poznat diljem europe, našom inercijom i nesnalažljivošću ne dopuštamo da maškare prerastu lokalne okvire.

Naravno veliku krivicu u tome ima ministarstvo turizma kao i vlada, ali ako nismo uspijeli izlobirat kadaje potpredsjednik vlade bio Linić sumjnjam da sada imamo veće šanse upromociji maškara.

Naravni ima i pozitivnih pomaka, recimo kada samprije dva tjedna bio u Karlovcu vidio sam jambo plakat zariječki karneval, ili maškarani vlak koji je bioorganiziran prije par godina između rijeke i zagreba (koji i nije baš uspio zbog nedovoljne zainteresiranosti zagrpčana za manifestacijušto isto možemo pripisati nedovoljnommarketingu).

No za veliki dio problema smo i sami krivi, pogotovo turističke zajednice. Evo po meni u Lovranu smo trebali sazvati sve iznajmljivače i ugostitelje te napraviti promotvine cijene i probatikrenuti na jedno tržišterecimo slovensko (ljubljana), pozvati njiove tv ekipe kao i turističke agencije, ili austrijske, vjerujem da bi nam se druge godine vratilo barem duplo turista, No kak0 ipak kao vijećnikopćine Lovran ipak imam nekog utjecaja pokušat ću na neki način utjecat na ponudu. Ako imate neku ideju pišitena gfrkovic@yahoo.com

petak, 03.02.2006.

nova web stranica Akcije mladih liburnije

umjesto na ovom blogu zapisnike sa sjednica lovranskog vijeća (a novina je i poglavarstva) sada će te moći pročitati na web stranici AM za područje Liburnije na web adresi:

http://www.liburnija.akcijamladih.org/

naša je želja da spomenuta stranica postane portal političkih i društvenih zbivanja naše regije, zbog toga pozivam sve koje imaju volje da se odazovu apelu i pošalju koju vijest ili neku drugu ideju kako poboljšati stranicu.

četvrtak, 02.02.2006.

komunalije u Zagrebu +40%

Hm, nema veze sa Lovranom (jedino ako Zagreb nastavi s ovim trendom poskupljena cijena možda nas u dalekoj budućnosti prestigne u cijeni kubika vode i oduzme nam primat u toj stvari u Hvatskoj, no sumnjam) no bilo je jače od mene :).

Nego komunalije u Zagrebu +40 posto, ljepi skok nema što. Ako izračunamo koliko grad Zagreb ima kućanstva biti će to ljepi priliv u gradsku blagajnu i nešto manje novca u košaricama građana, pogotovo onih siromašnijih. No, nakon uloženih 200 milijuna eura u sljeme (di ipak siromašni građani svoju negativnu energiju mogu izbacit u skijanju), te organiziranje utke svjetskog kupa s najizdašnijim nagradnim fondom izgleda da se vizionar Bandić dosjetio nečeg novog. Tko zna u čemu je stvar ? Možda je naumio izgraditi pistu i dovesti formulu jedan u Zagreb, ili je čuo da se bira novih sedam svjetskih čuda pa da i Zagreb dobije jedno, ili brazilskoj koloniji u Zagrebu namjerava izgraditi ljepši i veći stadion (tko zna možda je dečkima prehladno u Zg pa im Bandić omogući grijani stadion). Ma nije važno, biti će para, a Bandić će nas sigurno i ovaj put iznenaditi.

subota, 28.01.2006.

Američki san na hrvatski način

Eto dok potpuno ne osposobim kompjuter (programe za skeniranje) i ne nastavim sa izvještajima sa sjednica lovranskog vijeća napisat ću nešto što me svakodnevno muči.

Ako se upustite u šetnju jednim prosječnim hrvatskim gradom (za ovu priču uzmimo rijeku) i malo pažljivije pogledate vozni park zamijetit ćete jedan solidan broj vrlo skupocjenih automobila kojima se cijena kreće i preko 100 000 EUR-a. (razna suv vozila porsche, WW, skupocjeni BMW, mercedesi itd). U mnogim od njih mogu zamijetiti dečke mojih godina, a i mlađe.

Sebe i ne smatram baš zavisnom osobom, ali takav automobil meni predstavlja samo san, štoviše već par mjeseci razbijam glavu i slažem kalkulacije kako bi se osamostalio te sa curom započeo zajednički život, za koji nam je potreban stan. U podstanarstvo baš i ne želim ići jer je skoro rata za najam identična rati stambenog kredita. Ali, onda malo ozbiljnije pristupim kalkulacijama, usporedim troškove života, ratu stambenog kredita za iznos od 65 000 EUR.a, moju plaću curina primanja i padnem u očaj, a frajeri voze daleko skuplje aute nego što bi ja platio stan, i odjednom nametne mi se pitanje.

Što je to sa mnom, da li sam glup, nesposoban ili nešto treće ? Imam 28 godina. Radim kontuirano od svoje 16 (od 16 – 24 preko student servisa, min u prosjeku 2 X tjedno). Valjda i nisam nešto posebno glup kad sam pravni fakultet završio bez ponavljanja ijedne godine, štoviše nikada nisam koristio dekanske rokove. Već sam preko dvije godine u redovnom radnom odnosu. Sada radim na sudu, imam vježbeničku plaću oko 3 200 kn, a osnivanje vlastite obitelji sa curom kojom sam 6 godina u vezi mi predstavlja problem uslijed negativne materijalne situacije.

Hm, ali ako se osvrnem malo oko sebe i većina mojih prijatelja i kolega u istim su govnima. Na poslu, kolegama je prosjek minusa po obitelji oko – 12 000 do – 20 000 kn, te svi jedva krpaju kraj sa krajem. E sad pitam se da li su oni frajeri sa početka priče super pametni lumeni koji su svojim radom došli do bogatstva ili ljudi koji su ostvarili američki san na hrvatski način.

A što je to za mene američki san na hrvatski način. – uspjeh pojedinaca preko noći zahvaljujući sustavu koji je u Hrvatskoj danas na snazi i koji omogućuje pojedincima da se preko noći obogate zahvaljujući svojim čvrstim vezama sa politikom.

Za početak ako baš nemate velike apetite dovoljna su vam dva tri mjesta u različitim nadzornim odborima pa da već imate primanja veća od prosječne hrvatske plaće, dobar šut nema šta.

Ako ste nešto „sposobniji“ ili „ambiciozniji“ otvorite firmu i počnite poslovati sa državom, gradom ili općinom. Vjerujete mi sigurni su platiše a slobodno im možete naplatiti min 30% više no drugoj fizičkoj osobi.

Evo upravo sam neki dan dobio dokumente o izradi potpornog zida u Omladinskoj ulici u Lovranu. Ponuda firme za njegovu izradu koja je usvojena je iznosila je 142.151,10 kn. Ali nakon otpočinjanja radova otkrilo se da treba napraviti puno složeniji zahvat i na kraju je se cijena popela na 520.117,22 kn. Nema što lijepa cifra, a kada 520,117,22 kn podijelim sa 3,200 kn a što je danas moja plaća dipl. pravnika dođem do broja 162, ili 162 mjeseci odnosno 13 godina ja trebam raditi ta taj iznos. Ruku na srce na tom zidu je i bilo kompleksnih radova, ali do sada što sam razgovarao sa građevinarima (o tom zidu pisati ću još kad dobijem povratne informacije) dobio sam informaciju da je preplaćen vjerovatno (oni su rekli onako od oka, kako se otprilike kreću cijene) između 100 000 do 200 000 kn. Ah što je to 2,5 ili 5 godina moga rada, sitnica (Malo mi smeta što je i moja lova koju mi općina uzme porezom u tom iznosu), ili onaj auto sa početka priče, ili makar njegova polovica.

Ma nije važno glavno da sam ja shvatio priču o američkom snu na hrvatski način.

<	svibanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv