Gledati utakmice na moru baš je gušt. Večina zagrebačkih lokala ima televizore, a u Bolu projektore. Takoreći cijelo je misto, a pogotovo na potezu Rudina-Kala (ulica paralelna i poviše rive), načićkano nogometnim video instalacijama. I dok na zagrebačkim terasama nema klime, bolske terace podvečer osvježava maestarl s Hvara. U toj ugodnoj klimi dobro klizi hladna piva i slano-ljuti čips. Sjajan ugođaj upotpunjuju odlični navijači. Ako ste mislili da se samo u vašem kvartu vatreno navija, prevarili ste se. Boljani i njihovi gosti nose dresove, kape, a često su puta crveno-bijeli od glave do pete. Nažalost, šteta što rezultat sa Japanom nije dao povoda za nogometno slavlje duboko u noć. Ali slavilo se, slavilo, samo iz drugih razloga. Ljeto je ovdje došlo u punom smislu te riječi. Tako čim projektori utihnu, pogled skreće na osunčane, mirišljave, oskudno obučene i vatrene ljubiteljice "nogometaša"… odavde, ali i iz Amerike, Britanije, Italije, Njemačke i Francuske. Nešto mi govori da će ovo biti vrlo lipo lito.
p.s. Pi[em ovaj post na Macu pa mo]da ne'ete vidjeti hrvatske znakove.
|