mrachni katuni i nesavremena razmatranja

26.06.2009., petak

Morgenroethe, F. Nietzsche i prevod

''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
(Jedan primer)

Donosim vam ovde prevod uvoda "Morgenroethe" (Osvit, Zora), intimne i Nietzscheu samom najdraže njegove knjige, u površnom i često pogrešnom prevodu Božidara Zeca, i kao usporedni primer moj prevod s lista, kako bi zajedno videli i pokušali na osnovu tih par rečenica da shvatimo zbog čega su srpskim (hrvatskim) čitaocima Nietzsche i njegovo mišljenje uvek bili i ostali tako udaljeni:

-
VORREDE

In diesem Buche findet man einen "Unterirdischen" an der Arbeit, einen Bohrenden, Grabenden, Untergrabenden. Man sieht ihn, vorausgesetzt, dass man Augen für solchen Arbeit der Tiefe hat -, wie er langsam, besonnen, mit sanfter Unerbittlichkeit vorwärts kommt, ohne dass die Not sich allzusehr verriete, welche jede lange Entbehrung von Licht und Luft mit sich bringt; man könnte ihn selbst bei seiner dunklen Arbeit zufrieden nennen. Scheint es nicht, dass irgendein Glaube ihn führt, ein Trost entschädigt? Dass er vielleicht seine eigne lange Finsternios haben will, sein Unverständliches, Verborgenes, Rätselhaftes, weil er weiß, was er auch haben wird: seinen eignen Morgen, seine eigne Erlösung, siene eigne M o r g e n r ö t e? ... Gewiß, er wird zurückkehren: fragt ihn nicht, was er da unten will, er wird es euch selbst sagen, dieser scheinbare Trophonios und Unterirdische, wenn er erst wieder "Mensch geworden" ist. Man verlernt gründlich das Schweigen, wenn man solnage, wie er Maulwurf war, allein war ...

Predgovor

U ovoj knjizi čovek nalazi na poslu "podzemnika", bušača, kopača, podrivača. Čovek ga vidi, pod pretpostavkom da ima oči za takav dubinski rad, kako lagano, smišljeno s blagom neumoljivošću kroči napred, kako se ne bi odveć pojavljivala preka potreba koju sobom donosi svako dugo lišavanje svetlosti i vazduha; čovek bi njega samog pri njegovom mračnom poslu mogao nazvati srećnim. Ne čini li se da ga vodi neka vera, da ga obeštećuje nekakva uteha? da možda hoće da ima svoju sopstvenu dugu tamu, nešto svoje nerazumljivo, skriveno, zagonetno, jer zna šta će i on imati: svoje sopstveno jutro, svoje sopstveno izbavljenje, svoju sopstvenu z o r u?... Izvesno je da će se on vratiti: ne pitajte ga šta želi tamo dole, on će vam to sam reći, taj prividni Trofonije i podzemnik, tek kada opet "postane čovek". Čovek se oduči od ćutanja kada je tako dugo - kao on - bio krtica, usamljen ..

preveo- Božidar Zec, Moderna - Beograd, 1989
-

U ovoj knjizi nailazi se na "podzemaljca" na poslu, bušećeg, kopajućeg, potkopavajućeg. Vidi ga se pod pretpostavkom da se imaju oči za jedan ovakav dubonosni rad - kako polako, pribrano, sa blagom neumoljivošću napreduje, i bez toga da nužda, koju sobom donosi svako dugo odricanje od svetlosti i vazduha, sebe odveć olako odaje; moglo bi ga se čak i pri njegovoj mračnoj raboti nazvati zadovoljnim. Ne izleda li da ga vodi neka vera , da ga neka uteha obeštećuje. Da možda želi svoja vlastita duga pomračenja, njegovo nerazumljivo, skriveno, tajnovito, kako zna šta će svakako imati: svoje sopstveno jutro, svoje očišćenje, svoj sopstveni o s v i t? ... Izvesno, vratiće se - ne pitajte ga šta traži tamo dole , sam će vam reći, taj prividni Trofonije i podzemaljac, kada je opet "postao čovek". Od ćutanja se potpuno oduči, kada se tako dugo kao on bilo krticom, sam ...

Pametni ste ljudi, i sami ćete uvideti razliku izmedju ova dva prevoda. Ali, krucijelna je razlika u samoj poslednjoj reči: 'allein', koju Zec prevodi sa usamljen, dok Niče odlučno misli: sam.
Vredno je možda napomenuti da je za mene ovo bilo maltene uporedo prevodjenje, sa lista. I, možda baš u tome leži tajna približavanju Ničeu: u učenju nevinosti.


- 02:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

dinamichka antinomija na nivou prirode