Bivši aikidoka u zemlji ninja čudesa

ponedjeljak, 29.09.2008.

Aikido nam otkriva put jedinstva neba i zemlje

Neki dan sam u priči sa svojim učiteljem rekla nešto što je produkt čiste intuicije: osjećam da onog trenutka kada shvatim principe Aikida, tada ću i shvatit u praksi kako funkcionira cijeli svijet i mi u njemu.

Ljudi svakodnevno svjedoče o tome kako je priroda svemoguća.

U njoj postoji sila, energija, koja se oslovljava različitim imenima: Bog, Buddha, Istina, Ministarstvo nebeskih poslova i tako dalje..nadopunite prema osobnom afinitetu ili vjerovanju.

Da bi prodrli u tajne te sile, ljudi se okreću ili filozofiji, ili religiji, ili znanosti.

U knjizi Aikido, the coordination of mind and body for self defense, autora Koichi Toheia, piše između ostalog da borilačke vještine trebaju započeti sa zahvalnošću i završiti sa zahvalnošću.
U suprotnom se pretvaraju u opasnu i brutalnu borbu koja postaje izvor opasnosti za cijelo čovječanstvo.

O-Sensei Morihei Uyeshiba, osnivač Aikida govorio je: „Borilačke vještine baziraju se na ljubavi.“Ova na prvi pogled kontradiktorna izjava ima itekako smisla.

Kao i sve drugo u prirodi i ljubav uvijek ima dva aspekta koja su pod upravljanjem prirodnih zakona:

- jedan je stanje duha

- drugo je forma izražavanja tog stanja



Ako smo ljuti, izražavat ćemo ljutnju. Ako smo sretni, svojim postupcima ćemo izražavati sreću. Vidljivo je već na prvi pogled da postoje „negativne“ i „pozitivne“ forme izražavanja, a one ovise o stanju duha. Ponad stanja duha i formi njegova izražavanja postoji ta sila, tj. energija koja nema atribute – ona nije ni pozitivna, ni negativna i u ovom kontekstu naziva se ljubavlju.

Zašto ljubavlju?

Zato jer bez nje ne bi bilo života.



Njeno otjelovljenje u materiji dobiva pozitivnu ili negativnu konotaciju ovisno o stanju našeg duha (tj. subjektu koji je obično u obliku naše osobnosti koja tu jednu energiju lomi kao staklo te se kroz to staklo jedna jedina energija bez atribucija razdvaja u svoje dualne oponente).

No, bez dualnosti u ovom materijalnom svijetu sa svojim fizikalnim zakonitostima mi ne bismo bili u stanju razlikovati dobro od lošeg, ugodno od neugodnog, lijepo od ružnog.



Kada O-Sensei Uyeshiba kaže da se borilačke vještine sve u osnovi baziraju na ljubavi, onda misli na tu energiju bez atribucija koja se izražava kroz svoje fizikalne zakonitosti u materijalnom svijetu i stanja duha koja nas dovodi do toga da postajemo njen instrument bez osobnih želja i zadovoljenja vlastitih satisfakcija, omogućavajući njeno otjelovljenje kroz formu izražavanja određenog pokreta.



Drugim riječima, obarajući nekoga na pod bez osjećaja da ga se obara, biti obaran od drugog bez osjećaja da si oboren, vježbanje s partnerom unutar jedne cjeline gdje ne postojimo ja i drugi, pokoravanje toj sili koja upravlja prirodnim zakonitostima i samim životom, a sama je bez zakonitosti i to u vidu tjelesnih pokreta uz međusobno uvažavanje i poštivanje partnera, rezultira manifestacijom ljubavi – jednom u obliku ukea, drugi puta u obliku nagea.

Znajući da je svatko od nas istovremeno i uke(onaj koji prima) i nage(onaj koji daje), možemo shvatiti o čemu priča O-Sensei Uyeshiba kada kaže da se borilačke vještine u svojoj osnovi baziraju na ljubavi.

petak, 26.09.2008.

Kako je sve počelo...

Sve je počelo tamo negdje u 5. razredu osnovne škole.
Klinci su počeli s treninzima, a u našoj školi na tapeti su bili karate i taekwondo.

Moja uloga je bila isključivo voajerska: naime s galerije sam škicala vršnjake kako skaču okolo u onim smiješnim bijelim kombinezonima jer su moji roditelji bili tvrdi i nepopustljivi u svojoj odluci da je to "za dečke".

30 godina poslije surfala sam globalnim internetskim selom u potrazi za nekom borilačkom vještinom ili sportom koji bih mogla upisati. Više ništa nije stajalo na putu ostvarenja mog sna iz djetinjstva osim mene same.

Osjećala sam se otprilike kao vrtlar koji kupuje dijelove za raketni pogon - toliko toga na ponudi, a ni o čemu nemam pojma.
Nisam imala blage veze što uopće želim..

Slučajno naletjeh na web stranicu jednog Aikido kluba iz Zagreba (kojeg sam na kraju svih krajeva godinu i pol dana kasnije postala član ), no kada sam vidjela te silne japanske fraze, to klanjanje, titule i slično, vrlo brzo sam zaključila da to nije za mene – prekomplicirano za nekog tko je u 33. odlučio prvi puta okušati se u ostvarenju djetinje čežnje. Trebala sam nešto jednostavnije. Barem sam tako tada mislila.

Krav Maga, izraelski sustav samoobrane, učinio mi se kao dobar izbor. Jednostavno, efikasno i bez potrebe za nekim predznanjima i iskustvima. Uostalom, njihova krilatica „keep it stupid simple“ obećavala je da i netko poput mene tko nema nikakvih iskustava u segmentima borenja, može brzo i jednostavno nadoknaditi tolike godine čekanja.

Ovim putem se zahvaljujem svom instruktoru KM-a na svemu što me podučio. Bilo je naporno, bilo je grubo, bilo je jednostavno i efikasno. No, nešto je nedostajalo… Mojoj studioznoj i metodičnoj prirodi na kraju je sve to izgledalo ipak malo prejednostavno.

Paralelno sam tri puta tjedno pohađala treninge kod prijatelja kojeg sam upoznala upravo na KM-u. Njemu također ovim putem zahvaljujem jer mi je usadio osnove koje će se kasnije pokazati kao vrlo dobrom podlogom.

Njegovi treninzi bili su mješavina različitih stilova: bilo je tu elemenata Aikida, ninjutsua, filipinske borbe štapovima.
Prvi puta u životu susrela sam se s padovima, polugama i sličnim meni do tada nepoznatim i kompliciranim stvarima. To iskustvo me itekako usmjerilo prema tomu da možda ipak trebam nešto malo kompliciranije i studioznije.

Tijekom tih treninga shvatila sam koliko mi nedostaju osnove i bila sam prilično frustrirana tim saznanjem. Izraz mog lica nakon treninga nalikovao je osobi koju su prisilno doveli u situaciju da se bavi nečim što ne voli, a ne nekome tko uistinu uživa u tome što radi. Znali smo se smijati do besvijesti zbog toga.

S prijateljem sam dugo i često pričala o tim treninzima koje sam pohađala paralelno s KM-om. Pričali smo o tehnikama, stavovima, ravnoteži.
Drugim riječima trenirali smo i izvan dvorane, u teoriji.

Jednom je pripomenuo kako Aikido nije loša stvar i kako bi to možda bilo nešto za mene. Kao da mi je bacio bubu u uho.
No, moj problem su bili padovi.
Mrzila sam te padove i kolutove jer su mi oni jasno dali do znanja koliko sam kruta, pokočena i nefleksibilna.
No, koliko god sam ih mrzila i bila frustrirana zbog svog „balvan stila“, toliko sam bila bolno svjesna činjenice o vlastitoj krutosti.

Iako sam gimnastičke građe, sitna i dinamitna pa bi čovjek pomislio kako mi padovi i kolutovi ne bi trebali predstavljat neki problem, realnost je upravo govorila suprotno.

Splet bizarnih i čudnih okolnosti doveo je do toga da sam bila prisiljena odustati od oba treninga koje sam do tada pohađala. Nakon godinu i pol našla sam se u situaciji ponovnog odabira.

I opet taj Aikido..

Zapitala sam se: možda bih ipak mogla probati tu kompliciranu vještinu?

Što sam više razmišljala o tome, sve sam više intuitivno slutila da bih se ipak trebala uputiti tim smjerom jer taj me Aikido pratio svugdje i od samog početka. Kao dosadna sjena..A ja sam se uporno opirala..

Kontaktirala sam mailom g. Dubravka Magdića iz Rijeke (kojem ovim putem od srca zahvaljujem na savjetu ) i zamolila ga da mi kao iskusni aikidoka predloži neki dobar klub u Zagrebu.

Njegovo prvo pitanje je bilo: kakav si karakter – meditativni ili malo žešći?

Rekoh: mala, sitna, dinamitna. S meditativnom podlogom.

Zatim mi je napisao: onda Predrag. Kad vidiš njega i trening, znat ćeš zašto sam ti to rekao.

I tako je odluka pala.

Dan nakon toga kontaktirala sam klub Musubi, nakon dva dana sam gledala trening, a dva dana nakon toga, našla sam se usred tatamija radeći "omiljene" mi padove.

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (2)

	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Komentari da/ne?