IRSKI UKLETI DVORAC ili KAKO SMIRITI COLLEEN, meeeee

NIsam bila nigdje, samo sam malo nebivala iz javnog života. Znate onu pjesmu, pa - pa, paparazzi. E, pa tako nešto...
Postala sam tako tražena da sam morala pozvati Zvončicu da dođe po mene, iako je morala potrošiti pet kilograma onog svog praha. Svoju sam radnju na neko vrijeme ostavila, a sve sam poslove preusmjerila Jeri Telećem Jajetu, mome susjedu. On se inače bavi svime što i ja, samo osim bilja i gljiva on kreme i ljekovite napitke radi pretežno na bazi sušenih telećih testisa.

Dakle, Zvončica je došla po mene i odvela me ni manje ni više nego u Irsku. Znala je ona gdje me treba odvesti, jer kad se napijem i sve boce ostanu prazne, samo pričam o Irskoj i starim ukletim dvorcima.

Svaki dan mi je bio lijep i isprazan. Samo sam partijala s lokalcima iz sela i onog gradića pored koje se to selo nalazi. Naučila sam ih i raditi i Batmanove kolačiće od Gospine trave, koja to nije. Tražiti gljive za rakiju. Naučila sam ih i Briškule i Trešete.
Jedan cijeli mjesec čuvala sam i ovce s pastirom Albertom na zelenim obroncima. Pastir Albert je zgodan, stariji je od mene dvije godine, ima mišiće, ali zna i čitati. Završio je studij filozofije u Dublinu. Navija za Hajduka. Ima smeđu kosu i.... malo sam se prenaglila u opisu. Ipak sam ja ugledna, cijenjena travarka i gljivologinja. A, još da ne spomenem da imam Bruhla.

Smještaj mi je pak bio najbolji. Spavala sam kod njihovog glavnog detektiva i travara (izgleda da kod njih jedno obvezuje drugo)
Donoghue, taj mali vražićak od 55 g. vodio me svagdje i poučavao o njihovim travama, gljivama i uopće o umu irskoga čovjeka.

Ali nešto me najviše, ipak zanimalo. Gdje je taj Ukleti dvorac o kojem govore. Ne znajući moju opsesiju ukletim dvorcima, Donoghueva žena Catriona mi je sve ispričala do u detalj.
Sljedeći dan sam svom prijatelju, starom mornaru i poznatom irskom galebu Kirku O'Rourkeu s oduševljenjem pričala kako želim posjetit taj dvorac i prikupiti što više trava oko njega.
- Uzet ću i ruksak i žarulju, možda se i zadržim. Treba mi samo malo dobre pive i viskija- počela ja tako uzbuđeno
- Ne- uglas će svi muškarci u pubu, zajedno s Kirkom
- Ali, zašto ne, u čemu je problem. Ma- mahnem rukom i nasmijem se - Lako ću ja izaći na kraj s nekoliko duhova, ako je to u pitanju. Natoči Kierane, do vrha- glasno ću onom malom, konobaru.
- Ne, ne moreš ić' tamo, ća ti je ženska glavo. Colleen će te izist'. - Kirk će mi na tradicionalnom Irskom
- Ma, Colleen ću ja lako sredit. Što mi može jedan ovčji duh što juri u dvorcu?- zaključim više nego samouvjereno.
-O, mala, da san ti ja ćaća, sada bi te lipo nalupa. Radi šta 'oćeš, ali nemoj mi reć da te nisan upozorija- reče ljutito.
- Onda, to smo sredili.- poljubim starog mornara, pozdravim sve u pubu i krenem put dvorca. Svi su još gunđali u čudu, mahali glavama i krstili se.



Nisam dugo pješačila, svega kilometar i pol, travnatim, zaraslim putem. Iako, bilo je nezgodno i trebalo mi je dosta da se uspenjem na to brdo na kojem se nalazio dvorac. Dvorac je izgledao predivno, iako već dosta zapušten i obrastao korovom.
Strme, unutrašnje stepenice kojih je bilo mnogo, vodile su do vrha dvorca. Pogled s vrha je bio predivan. Sjela sam na tren i promatrala taj predivni krajolik. Odjednom začujem neugodni, grozni zvuk. Jauk. Dolazio je s kata niže

- Ima li koga, halooo, jesi to ti Colleen? Ja sam, Anjeta Katarič Petrojevna, došla sam ti pomoći- obratim joj se dušjim jezikom, iako sam malo zahrđala u njemu.
- Puuuustiiii meee naaa miiiruuu- zaviče izgovarajući veoma sporo svaku riječ. - Meeeniiii niiitkooo neee mooožeee pooomooćiii, aaaaauuuuuu. Boool jeee preeeejaaaakaaa- reče sad već plačući.
- Poslušaj me, Colleen! Daj, da ti bar pokušam pomoći, reci mi u čemu je problem, a ako ne obećajem da ti više neću smetati.- smireno ću.
- Aaaaa dooobrooo- tuleći će

Za manje od dvije sekunde bijela duh ovca Colleen pojavila se i sjela preko puta mene, ridajući. Ljubičasti šal joj je bio omotan oko vrata.
- Hajde, dušice, reci mi što je bilo?
- Evoooo štooo jeeee bilooooo- reče srdito, a zatim na moje veliko iznenađenje zakašlje, a iz njenih usta iziđe vatra kao u nekog mitskog zmaja. Ali, u maloj količini. - Jaaaakooooo meeee boliiii.
- No dobro kad te to počelo i kako boljeti? - upitam
- Kaaaad saaaam teeeek ooootiiiišlaaaa iz zeeeemaaaaljskoooog sviiiijeeeetaaaa, priiiijeee neeeegoooo štoooo sam trebala pooooćiiiii u ooooovčjiiii raj, biiiiilaaaaa saaaam jaaaako gladnaaaa. Ooootiiiišlaaaa saaaam pooooreeeed puuutaaa i naaazooobaaala saaam seee oneee kraaasneee traaaveee. - Pokaza mi na žute cvijetove ljutog risovca. - Oootaaadaaa meeeee jaaakooo boooliii iiii iiiimaaam neeeiiizmjeeernu kiiiiseeeliiinu i žgaaaraaaviiicuuuu.
- Pa što si to učinila, Colleen jedna? - ljutito ću. To je najgora hrana za želudac. Nije ni čudo što te tako boli i što se 150 g. već mučiš. - Izvadim staklenu bocu u kojoj je čistač probave, ljekoviti napitak koji u trenu pomaže svakoj ovci, duhu i čovjeku u ovakvim problemima. - Popij ovo naiskap pa ćemo vidjeti- dodam joj bocu.
- Daaa pooopiiijeeem ciiijeeeluuu litruuu?- upita zbunjeno, po ovčji.
- Da, da, nego kako.
Sekundu poslije, Colleen se uspravila, a boja u licu joj se popravila. Počela je skakati na jednoj nozi, plesati i hihotati se.
- Hvaaalaaa tiii- spaaasiiila siii meeeeee- zahvali mi i u trenu nestade.
- Colleen, Colleen- počela sam je dozivati, ali odgovora nije bilo. Tek kad sam vidjela praznu bocu i njen ljubičasti šal na podu znala sam da je otišla tamo gdje sve ovce idu kad odu. U ovčji raj.

Ubrala sam još malo dvorčjeg korova i gljiva golubarica, koje su se nalazile pored vanjskog dvorca i pošla putem grada.

Ostala sam još dva dana,a onda me nostalgija zajedno sa Zvončicom i njenim prahom vratila natrag kući. Svi će mi nedostajati a najviše ipak Albert.
Jeru sam razriješila dužnosti, a paparazze sklonila s vrata. Zauvijek. Zapucketala sam prstom, obukla sivi plašt i krenula u šumu po gljive i Gospinu travu, koja to nije, za kolačiće. Dolaze mi Wonder, Medo, Superman i Batman. Moramo nazdravit uz irski whiskey prije sutra. Znate gdje me možete naći. Živjeli!
A živjeli Petar Pan i Zvončica!





Oznake: colleen, dvorac, jere, teleći testisi

12.10.2016. u 02:52 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se