NASTAVAK ili Tko je u stvari, do vraga, Mina Noir
Istu večer, nakon što sam raskrinkala Minu putem njene slabosti prema kikirikiju, okupila sam ekipu u svoj stan.
Legy je od nervoze manijakalno rašpicom uređivao već previše njegovane ruke. Wo' i Batty su se smijali videu
gdje su Clintu Eastwoodu stavili Alvinov glas, pa je ovaj zvučao urnebesno a Superman je Bruhlu, koji je radio margarite, pričao kako je jučer spasio hrvatske otoke da ih bura ne odnese.
Kad su Tanjuška i Medo došli, noseći tople domaće krafne i orahovicu, pozvala sam ih sve da sjednemo u dnevnu sobu.
Legolas je uzdahnuo i plačnim glasom, s natruhom histerije, upitao mogu li već više reći o čemu se radi. Povrh svega, nije baš bio uvjeren da ono jučer nisam bila ja već Mina, osim moje odviše ljubičaste boje kose.
- Kako onda, kako mi možeš reći da ono jučer nisi bila ti? To nije moguće. Postoji samo jedan način da se to dogodi, ali to...
- Da! - prekinem ga. - Upravo to, Mina je moja sestra, moja identična blizanka. Ali nemam želju ni razlog da je moram spominjati. Eto barem do sad nisam morala.
Svi su me blijedo gledali, osim Legolasa, koji je ridao, čučeći, a glavu je zario u ruke.
Dok je Bruhl nosio koktele za smirenje, ja sam započela svoju priču.
- Mina i ja smo bile sestre koje su se uvijek super slagale. Uvijek smo svuda išle skupa, povjeravale se jedna drugoj, zajedno sve radile
Negdje tamo na kraju srednje škole, kad sam ja otišla na međugalaktički fakultet zelenologije i detektivstva, Mina je počela sve više izlaziti i družiti s čudnim likovima. Smradac i Smucalo, Gargamel, Pucko i Lijeni Cvrčak samo su neki od članova družine, a vođa im je naravno bio, Mačak u čizmama.
Mina je našla sve ono što i ja u svojim napitcima i tragovima. Postala je genijalna u svojim nestašlucima. Često bi bogatim ljudima, dok bi spavali, nečujno otključavali vrata i prozore te vikali i zvali oponašajući duhove. Na kraju, kad bi stanari izludjeli te pobjegli iz kuće usred noći, družina bi ispraznila hladnjake, smočnice, ormare te sefove.
I to bi vjerojatno trajalo do unedogled, da se nisu pojavili u kući moje susjede Perinke.
Naravno, ona je pozvala mene, te sam nakon deset minuta zavezala bandu te se skupa s njima teleportirala na Mars. Tamo se nalazi najstrože čuvani zatvor za mutikaše i kradljivce.
Nakon deset tisuća godina, Mina se vratila kući, otišla na Tibet, te postala prva Vrhovna svećenica. Idem je svake godine posjetiti. Uvijek mi je daje super savjete o životu, strpljivosti i mudrosti pravovaljanih djela.
Zašto je otišla, ne znam! Vjerojatno ju je prava strast nadišla. Ali znam da je moramo pronaći - rekla sam i završila priču o svojoj sestri. Nastao je sveopći muk, a onda se Legolas dignuo s poda, (gdje je vrištao i udarao nogama) , obrisao nos i oči rukavom te upitao:
- Pa dobro kakav je onda plan?
PLAN
JURE NA MARSU ili kako sam postala Kul
Upravo kad sam stala kod slova K pišući svoju veliku enciklopediju o sveučinkovitom bilju i gljivama, zakuca mi netko na vrata.
Inače, bilo je to vrijeme kad obično nitko ne dolazi, 23h, ali eto otišla sam otvoriti.
-A e, šta si ti mislila - upita me stariji sjedokosi čovjek - da ja mogu uvijek spavati, e ne mogu, baš ne u ovaj sat ! ? ! - bezobrazno je zaključio.
-Oprostite, barba, ali nije mi jasno, o čemu je riječ, treba li vam nešto? Jeste li se slučajno izgubili? - upitam uzrujanog gospodina.
- Je, tako nekako, šinjorina - reče uzrujano.
-Recite, kako vam mogu pomoći - uvedem ga u moj ured i poslužim čajem za smirenjem od koprive i ptičje pljuvačke.
-Ja sam Jure i moram na Mars, ali ono pod hitno jer vrijeme mi curi, poput pješčane ure -reče nervozno.
-Mars, ali barba Jure, što ćete na Marsu? I prilično je opasno o tome govoriti, mogli bi me zatvoriti, proglasiti varalicom ili nedaj Bog nešto drugo. Predmnijevam da...
- Ma neću nikome kazati, vjeruj mi. Moja Stana je bolesna i stalno joj nestaje zraka, a doktori joj daju samo mjesec dana. Znaš, pluća, srce. A skupa smo pedeset godina. I nije uvijek bilo lako. Sve smo prošli zajednički, radost pa i žalost. I ne tražim puno. Samo još malo. Jer nisam spreman. Treba mi taj njihov zrak. Evo, ponio sam ove tri staklenke, jer čuo sam da je dovoljno za godinu dana. Proučio sam dobro, pročitao sve knjige u knjižnici, učlanio se u Mars klub na kompjuter, gledao sam i onu emisiju s K.M. - reče.
- Ajoj, što ću s vama. Vi znate da postoji mogućnost i da ne uspije, zapravo, bit će prilično nevjerojatno napravimo li to kako treba! -uzbuđeno ću
-Nemam što izgubiti, pa bi ja vrlo rado da probate- reče i popije zadnji gutljaj čaja, a šalicu ostavi na stoliću.
Dok je on sjedio u dnevnom boravku
ja sam otišla u sobu za pripremu napitaka da smiješam tonik za međuplanetarno putovanje na Mars. Za Tonik (kojeg ne smijete nikom otkriti, jer ni ne postoji zapravo) mi je bilo potrebno:
- Dvadeset vlasi ranojutarnje, obične trave
- pokvareni, čvrsti jogurt
- dva mala šampinjona
- tri lista mlade koprive
- jednu kokošja suza
-pijesak pješčanog sata
-prstohvat soli
-pupoljak tamnocrvene ruže
-žlica senfa
-pola latice cvijeta žute bunike i
žlica Vegete mix
-Evo ga barba Jure - kažem i dam mu čašu punu tekućine.
-Vidimo se i hvala - reče sav sretan i iskapi čašu za manje od jedne sekunde. Druga nije prošla, a njega već nije bilo.
Šokirana što je moj prvijenac uspio, izvadim najbolju bocu tequile i nazdravim s Bruhlom koji je preslagivao odjeću u ormaru.
Poslije dva dana dobila sam poziv od barba Jure kako je sve dobro prošlo te da mu se žena potpuno oporavila.
Izgleda da je taj marsovski zrak puno čudesniji nego što pričaju. O svemu drugome, u četiri oka. Jer i to je duga priča.
A sada idem gledati emisiju o teleportaciji i zašto još ne postoji. (Upravo tako)
A onda dovršiti slovo K u enciklopediji. Poslije toga, tko zna, možda završim i na Veneri.
