RENOMIRANA LUDOST, KAŽEM JA, ZUJEĆI NA BANANI

- Za ručak ništa, - reče Brulh. - Pozvani smo u morske dubine kod ježa i konjica na večeru.
Slave godišnjicu braka.

Odkad su morske živine ozakonile brakove,
Brulh sve više ide za tim da se druži s tim renomiranim, uzvišenim ribuštinama
jer one ipak imaju moći u umjetnosti te književnosti. I, naravno, želi biti i on priznat.

Pa, krasno - rekoh ironično. - Samo mi još treba tog prenemaganja i velikih napuhanih riječi koje ne znače ništa, nego samo male riječi upakirane u bezbroj skupocjenih , debelih slova.
- Ali, dušo, to je nekako "must have" ove sezone- reče pjevnim glasom, mahnuvši desnom rukom u zrak. - Idem si popeglati ono odijelo boje nebeskog svoda, što mi odlično paše uz boju očiju. Možeš li za to vrijeme, mišiću, pripremiti onaj mousse od prepeličjih jagoda što sam ga jutros spravio?

- Ti i tvoj mus-kus- zavrtim očima, otvorim pivu zubima, a čep ispljunem na pod. Sjednem na stolicu i otpijem pivu u jednom gutljaju i podrignem sa ogromnim zadovoljstvom.
- Ja vozim- kažem zlobno i podrugljivo.
- Mišiću, rekao sam ti, ne mislim polagati, ja , jednostavno se bojim vožnje.
- Kakogod - kažem, smijući mu se u facu.
- I , opet si se obukla kao kamiondžija. Te tvoje starke boje trulog pistacija su sasvim bezveze. I još ima izbjeljivača na njima ughhh..Pa ne idemo u pub jesti kikiriki- reče iznervirano.
-Ma, pusti trivijalnosti, ja sam zakon- zaključim i uđem u banana vozilo te se odvezemo tamo dok si reka' keks.

"Svi" su tamo bili, po Brulhovom zaključku. Svirao je morski orkestar onu staru dosadnu melodiju. Posluživao se pirjani cvrčak u umaku od maćuhice, a razdraga morska djeca su puhala balone.

Nakon tri sata prenemaganja, plesanja, dosadnih jela i razgovora o konceptualnoj umjetnosti, Antoan le Delfon( uobraženi dupin) predložio je svima da odemo u prodavaonicu po mobitele i štapove za selfie.
- Hajdemo, sitnica je, ionako ja plaćam, potvrdi samodopadno.
-Ne, ja mislim da je bolje da idemo gledati Pedeset nijansi krive- reče morska vidra.
- Može, to bi bilo zakon- zaključe sve morske žene, osim mene.
I tako, žene su otišle sa ženama, Brulh sa selfačima ,a ja , ja sam otišla tamo gdje me najviše vole.
Na Mars. Tamo sam osnovala kuću za maštanje, "Agnessanje" gdje se mašta 0- 24. Sastajemo se svaki Božji dan. Osim dnevnika, časopisa i tiskare jednom godišnje imamo natjecanje u maštanju. Najbizarnija i najmaštovitija priča oživi i postane stvarnost. Imamo čak i pub na šesnaest stotina katova. Irci ga posebno vole. I, ja dakako.

Brulha još nisam vidjela. Kažu da je postao glavni groupie onom Antoanu. Nije me ni briga. Zato imam cijelu galaksiju novih. Samo za sebe..

Sve sam promijenila, osim onih starki. Evo ih još na meni. Sa istim mrljama od izbjeljivača na sebi.
See ya. Idem sad popit tequillu.

Živjeli




Oznake: Brulh, ja, morske živine

18.02.2015. u 20:33 | 27 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se