Alert, Alert !!! OPET SAM LUDA

Mora biti da sam poludjela. Nakon što sam prošli tjedan bila kod onog liječnika što ga užasno skupo plaćam i
koji mi je propisao da idem na Tibet, sve je krenulo po zlu.
Naravno da nemam toliko novca za Tibet, iako bi voljela posjetiti one miroljubive Crvenokošuljaše.
Naime kad sam Hrčku, tako zovem nadridoktora, rekla da nsam potkovana, poslao me na neko imanje, tamo u Slavonsku šumu.
Rekao mi je da je to dobro protiv stresa. Naravno, onako malena i crvena, poslušala sam ga.

Bilo je lijepo, barem prvih pola sata što sam provela tamo. Mir, tišina, slavuji, vjeverice i drvena kućica poput one od krivouste dr. Quinn.
Skuhala sam gulaš iz limenke na vatri koju sam zapaila da bude sve autentično i stavila mp3 player na uši.
Ostvari samog sebe kroz svoju svijest, pobijedi bježeći um nerealnosti...
Otjeraj sve svoje strahove kroz ljušture onostranoga,
govorio je jezivi ženski glas a ja sam se pomalo prepuštala

Ali, naravno, nešto je već poremetilo moj mir... kad sam začula kucanje na vratima znala sam , ništa od samoostvarivanjima...
Otvorila sam vrata, kad tko kuca, do šumski medo....
Nisam htjela ispasti nepristojna, pa sam ga pozvala da sjedne i ponudila tatinom lozovačom...
Ali on je samo stajao tamo suznih očiju, kao ukočen
- Medo, majke ti, što je bilo...
A, on kao da će eksplodirati, počeo se tresti i plakati...
- Anjeta Katarič Petrojevna, Tanjuška me ostavila- reče i snažno me zagrli krznenim, toplim tijelom.
Nisam znala zašto me grli medvjed, a kamoli tko je Tanjuška i odkud mu moje ime.
- No,no, no, smiri se i reci mi što je bilo, sigurno mora da je neki nesporazum- posjednem ga na čupavu bakinu fotelju i pokušam nekako smiriti.
- A, a, aaaa, nesretan li ti sam-medo će još jače ridajući. To je sve zbog one Wonder woman. A lijepo sam joj rekao, to je nesporazum. I Batman je potvrdio i Superman, ali nizašto.

Samo je bez riječi otišla i ostavila me da se sama brinem za Sašu,Tina i Damira. A još se nisu osamostalli.
Ma medo, polako, što je bilo, ne pratim te... Kakva Wonder woman, Superman, kakvi bakrači?
- Wonder woman mi je još prijateljica i starih dana, ono dok sam bio čovjek, bio sam imitator Robin Hooda... A Batman i Superman su prvi susjedi, tu im je vikendica do mog brloga odmah.
Često navrate na čaj i kolačiće.
Kad me Vekica R. svojim psovkama pretvorila u medvjeda bio sam žalostan, ali, poslije sam se navikao i n-nisam se želio vraćat u ljudski oblik. Wonder je otkrila da sam
u šumi i da imam tri sina i, i došla me posjetiti.. Tanjuška je ljubomorna po prirodi i zato je otišla.
-Ajde medo, daj mi telefon, pa ćemo nazvati sve žive i tvoju Tanjušku.
Heroji su došli za pet minuta, ali s Tanjuškom sam morala pregovarati pola sata prije nego li je pristala doći. Teška neka medvjedica, za poludjeti.

Superman se odmah ponudio zapaliti vatru, dok je Batman laštio svoje bodeže i zbijao šale s Wonder. Medo je hodao amo tamo i brstio nešto
sebi u bradu. Ja sam pekla kolačiće od kamilice i još nečeg za što mi je Batman rekao da je Gospina trava, ali nisam sigurna.

Gospođa je stigla sva crvena u licu i odmah počela napadati medu i Wonder
- Da znaš, nisam znala da ste toliko bezobrazni pa da ćete se obje tu pojaviti... I ti, Anjeta, samo kako....
- Smiri se, prekinula sam je. Ne budi bahata, ja sam vas okupila isključivo zato da sve razjasnite. Poslušat ćeš medu i onda odluči. Medo-oštro ću mu- ajde, vodi je u kuću
a ti Batman donesi one kobasice da ih ispečemo...

Niti deset minuta nakon, Medo i Tanjuška su izašli i rekli da nas ostavljaju.
- Hvala ti Anjeta, sve smo razjasnili. Oprosti na svemu, i ti Wonder-reče Tanjuška obazrivo.Uvijek si dobrodošla u naš brlog, I svi ostali.
- Da hvala, Anjeta i svi ostali. A sad moramo ići, imamo važnog posla- reče medo, vragolasto se smiješeći.
- Polako medo, nemoj sve odjednom, Batman će, dok su se Superman i Wonder samo smijali.
Ja sam im mahnula i odahnula što je i ta drama gotova.

Nakon što smo pojeli kobasice, ja sam donijela kolačiće i rakijicu da se malo počastimo. Superman je svirao gitaru i pjevao nam, a Wonder i Batman su nas počastili s nekoliko porcija
crnog humora. Nisam ni osjetila kako brzo sam se oraspoložila.
Nisam znala otkud sva ta energija, a onda mi je Batman priznao da u kolačićima nije gospina trava.
Partijali smo do jutra, a kad sam se probudila s ogromnom glavoboljom, nikoga nije bilo. Tek poruka na maminom lakiranom stoliću:
Morali smo ići, pobuna na Aljasci.
Mordana je utekla iz Hugovog zatvora i samoproglasila se Inkvizitorom Aljaske
Wo, Superman i Battie <3 :* :)


Zbunjena , zbog svega što se dogodilo, iako mi je bilo lijepo, odlučila sam da ću otići do Tibeta posjetiti srce pameti.
Ionako, moje zdravlje je najvažnije. A onda tko zna, možda se i ja javim Vekici da me pretvori u neku jabuku ili nešto.
Barem neću više morati skupo plaćati Hrčka nizašto.

Oznake: Wonder woman, Kolačići, Tibet

16.09.2014. u 16:42 | 17 Komentara | Print | # | ^

SVADBE, VRAŽJA KIM , MONA LISA i MARADONA

- Ništa nije tako lijepo kao svadbe - reče mi zeleni kos
- Sjećaš se starog jablana i njegove Marije kako su bili slatki.?
- I mirni- podbodem ga ja. - Umrla sam od dosade i tišine, a hrana, ne može svatko živjeti od rose i sunčevih zraka.
A da ne kažem kako im je glazba bila "glasna". Pitaj svakog vuka, reći će ti isto. Nije bilo ni mesa ni jabukovine, a kamoli koja veselija pjesma.

- Ali, Šinka... - sad će on meni onako uzdignuto i kulturno ko sve pjevice - Moraš znati da su oni visoko renomirano društvo.
A takav im je i ukus, istančan i profinjen. Ne razumije to svatko. A ti ljepojko, pripremaš li se ti, znam da je ostalo svega trideset dana, ali mora da si silno uzbuđena ? Jesi li već sve sredila ?
- Ma daj, Marinko, molim te ne pitaj me više, svi me stalno nešto pilaju i propitkivaju. Živčana sam ko stara Luca, samo što je sovama prirođeno ludilo, a nama ne. Al evo, imat ćemo Zubni trio, znaš ona tri dabra, a večera će biti u Lijinom veselom svratištu.
Već smo pozvali i ovce na večeru, hehehe.

Opa, Miki, pa to će bit veselo. Jedva čekam, sigurno si uzbuđena, zar ne ? - Opet će on kao da me želi izbaciti iz takta.
- Da, da , jesam, moram biti, a još pogotovo jer me stalno podsjećaš na to. Moram ići, još zloj kraljici nisam dala pozivnicu,
a znaš kakvo je to čangrizalo- pozdravim Marinka.
- Pozdravi je i u moje ime i reci joj da može doći po lješnjake, uvenuli su- reče i okrene se crvima.

Do dvorca mi je trebalo jedno pola sata. Putem sam srela i Zeku, mislim da mu nema povratka koliko je načet. Drobio mi je nešto o Maradoni i Michelinovim gumama za freze, ništa ga nisam razumjela, jadna mu majka Milica s njim. A još da ne kažem da nesretnica ima i nepokretnog muža kod kuće.

Nego vratimo se mi Zloj. Dvorac je bome luksuzan i pun je njenih portreta i diploma . Još uvijek ima svoju krunu koju je ponovno uzlatila, ali bijelo zlato, jer je ona dama sa stilom, kako često zna reći. Pomalo, točnije, veoma podsjeća na Normu Desmond iz Sunset Boulevarda, samo je mnogo luđa.

-Bellissima gdje si? - zovnem je gledajući ne bi li je negdje pronašla.
- Ah, pa Šinki, draga jesi to ti ? - doleti i povede me u kuhinju sa sobom.
Što to radiš, što kuhaš, opet nešto za Snjeguljicu ili? - upitam ja pomalo oprezno i bojažljivo.
- Ma ne, draga, hahaha, kakva Snjeguljica, ona mi više nije prijetnja nakon šesnaest djece, zdebljana, brkata i babskih grudi. A i izmodila je. Radim otrov od divlje smokve, žabljih očiju, mišjeg izmeta, noktiju i ljudske povraćotine za onu odvratnu Kim!- reče i pokaza mi na neku smrdljivu tekućinu u plastičnoj zdjeli
- Tko je sad ta Kim?- upitam je sad zbunjeno
- Ma vražja Kardashianka! - iznervirano će. - Stvarno ne znam što svi muškonje vide u njoj, stvarno je umjetna i vrlo gadljiva.
- Vidiš, ja nemam pojma tko je to, a i ne zanima me tamo neka dosadna žena. Mi vukovi više volimo vukove. A ti si iznimka u svemu- laskavo ću ja njoj, onako kako to voli. - Donijela sam ti pozivnicu za vjenčanje. Miljenko i ja smo odlučili napokon stati na loptu i ozakoniti svoju petogodišnju vezu.
- Ah, kako krasno, draga moja Šinki. Jesi li sve sredila, isplanirala, ha? Sigurno si jaaaaaako uzbuđena, ljubavi, ah mogu misliti!- reče onako patetično glumatajući.
- Jako, jako! - kažem i tako jako poželim škrgutnuti zubima, ali onda bi se dama naljutila. - Moram ići dalje dijeliti. Na redu mi je Mona Lisa, a do nje moram jako puno pješačiti. E, da, Marinko ti poručuje da dođeš po lješnjake- kažem joj s vrata dok mi je mahala bijelom maramicom.

Kad sam došla kući nalila sam se očeve šljivovice da opustim mozak. Ali uzalud. Bez obzira na to, stalno sam ponavljala u glavi što mi je ostalo, što još moram obaviti do vjenčanja i kako me živciraju sa tim klik nervoznim pitanjima. Odlučila sam nazvati Zeku i naručiti jednu pošiljku.Tko zna ? Možda i meni bude lakše s Maradonom i Michelinkama.

Oznake: zeko, ljudska povraćotina, Norma Desmond

04.09.2014. u 22:26 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se