KAKO, MOLIM ili Sretno je kad je SEDAM zadnje

Da, znam, nije me bilo već stoljeće. Ali tek sam se vratila iz Kine, od zmaja Ksavera, sve ću vam ispričati iza Nove godine. Jedva sam živa ostala.

2016. je bila za sve vas bezvezna godina i tmurna, puna monotonih i depresivnih događanja boje dosadne cigle. Zbog toga sam jako puno zaradila, a i dobro se zabavila. Zato ću kupiti onaj nevidljivi dvorac, gotičkog stila u Gljivoludnoj šumi.
2017. će, predmnijevam, biti mnogo zanimljivija ali i morbidnija. Sve će biti u znaku psihodelično ljubičaste.



Znam da će svatko slaviti na svoj način, neki na kauču, neki u restoranu, kafiću ili disku, a neki kao ja u krugu s ekipom uz vatricu.
Za sve vas koji nemaju savršeno magično- ludastu kompaniju, sigurna sam, neće vam biti lako. Uvijek se nađe onaj netko, pa čak i za doček, ubojica atmosfere, gunđalo, nezadovoljni čovječuljak ili ženica, dežurni nepija i sudac . Da bi izbjegli to njihovo raspoloženje i pretvorili ga u sebi jednakog entuzijasta potreban vam je jedan trominutni receptić, kojeg ćete mu uliti u juhu, vodu, mljekicu, mlaki čaj ili bilo što tekuće što ti zlotvori pojedu ili popiju. Dovoljne su sasvim 33 sekunde da djeluje. Od tvrdog oraha pretvorit će se u kraljicu tj. kralja svake vrste zabave, toliko da će izvoditi cirkusarije i ludarije, a ujutro se neće ničeg sjećati, tj. imat će lažno sjećanje sebe kao glavnog Grincha dočeka Nove Godine.

Za napitak "Ubojica zlovolje" vam treba:

- 0,5 dcl vode
- pola žlice sode bikarbone
- pola žlice peruti
- osmijeh malog djeteta
i
- jedan štucaj stare bake
Nakon toga ni Babaroga, a ni prevrući čaj mu neće pokvariti raspoloženje.
Sada idem peći kolače od Gospine trave koja to nije i čoko- kokos tortu s preljevom od Protudepresivne gljive. Poslije moram ispeglati svoj svečani crveni plašt sa zlatnim obrubom.


Želim vam sretne blagdane i gljivastičnu, fantastičnu i plaštastičnu 2017. godinu. Ako vam zatrebam samo se javite. Znate gdje sam. Živjeli
Voli vas vaša Anjeta Katarič Petrojevna znana kao Agneza


Oznake: gunđalo, nova godina, recept

30.12.2016. u 19:24 | 24 Komentara | Print | # | ^

IRSKI UKLETI DVORAC ili KAKO SMIRITI COLLEEN, meeeee

NIsam bila nigdje, samo sam malo nebivala iz javnog života. Znate onu pjesmu, pa - pa, paparazzi. E, pa tako nešto...
Postala sam tako tražena da sam morala pozvati Zvončicu da dođe po mene, iako je morala potrošiti pet kilograma onog svog praha. Svoju sam radnju na neko vrijeme ostavila, a sve sam poslove preusmjerila Jeri Telećem Jajetu, mome susjedu. On se inače bavi svime što i ja, samo osim bilja i gljiva on kreme i ljekovite napitke radi pretežno na bazi sušenih telećih testisa.

Dakle, Zvončica je došla po mene i odvela me ni manje ni više nego u Irsku. Znala je ona gdje me treba odvesti, jer kad se napijem i sve boce ostanu prazne, samo pričam o Irskoj i starim ukletim dvorcima.

Svaki dan mi je bio lijep i isprazan. Samo sam partijala s lokalcima iz sela i onog gradića pored koje se to selo nalazi. Naučila sam ih i raditi i Batmanove kolačiće od Gospine trave, koja to nije. Tražiti gljive za rakiju. Naučila sam ih i Briškule i Trešete.
Jedan cijeli mjesec čuvala sam i ovce s pastirom Albertom na zelenim obroncima. Pastir Albert je zgodan, stariji je od mene dvije godine, ima mišiće, ali zna i čitati. Završio je studij filozofije u Dublinu. Navija za Hajduka. Ima smeđu kosu i.... malo sam se prenaglila u opisu. Ipak sam ja ugledna, cijenjena travarka i gljivologinja. A, još da ne spomenem da imam Bruhla.

Smještaj mi je pak bio najbolji. Spavala sam kod njihovog glavnog detektiva i travara (izgleda da kod njih jedno obvezuje drugo)
Donoghue, taj mali vražićak od 55 g. vodio me svagdje i poučavao o njihovim travama, gljivama i uopće o umu irskoga čovjeka.

Ali nešto me najviše, ipak zanimalo. Gdje je taj Ukleti dvorac o kojem govore. Ne znajući moju opsesiju ukletim dvorcima, Donoghueva žena Catriona mi je sve ispričala do u detalj.
Sljedeći dan sam svom prijatelju, starom mornaru i poznatom irskom galebu Kirku O'Rourkeu s oduševljenjem pričala kako želim posjetit taj dvorac i prikupiti što više trava oko njega.
- Uzet ću i ruksak i žarulju, možda se i zadržim. Treba mi samo malo dobre pive i viskija- počela ja tako uzbuđeno
- Ne- uglas će svi muškarci u pubu, zajedno s Kirkom
- Ali, zašto ne, u čemu je problem. Ma- mahnem rukom i nasmijem se - Lako ću ja izaći na kraj s nekoliko duhova, ako je to u pitanju. Natoči Kierane, do vrha- glasno ću onom malom, konobaru.
- Ne, ne moreš ić' tamo, ća ti je ženska glavo. Colleen će te izist'. - Kirk će mi na tradicionalnom Irskom
- Ma, Colleen ću ja lako sredit. Što mi može jedan ovčji duh što juri u dvorcu?- zaključim više nego samouvjereno.
-O, mala, da san ti ja ćaća, sada bi te lipo nalupa. Radi šta 'oćeš, ali nemoj mi reć da te nisan upozorija- reče ljutito.
- Onda, to smo sredili.- poljubim starog mornara, pozdravim sve u pubu i krenem put dvorca. Svi su još gunđali u čudu, mahali glavama i krstili se.



Nisam dugo pješačila, svega kilometar i pol, travnatim, zaraslim putem. Iako, bilo je nezgodno i trebalo mi je dosta da se uspenjem na to brdo na kojem se nalazio dvorac. Dvorac je izgledao predivno, iako već dosta zapušten i obrastao korovom.
Strme, unutrašnje stepenice kojih je bilo mnogo, vodile su do vrha dvorca. Pogled s vrha je bio predivan. Sjela sam na tren i promatrala taj predivni krajolik. Odjednom začujem neugodni, grozni zvuk. Jauk. Dolazio je s kata niže

- Ima li koga, halooo, jesi to ti Colleen? Ja sam, Anjeta Katarič Petrojevna, došla sam ti pomoći- obratim joj se dušjim jezikom, iako sam malo zahrđala u njemu.
- Puuuustiiii meee naaa miiiruuu- zaviče izgovarajući veoma sporo svaku riječ. - Meeeniiii niiitkooo neee mooožeee pooomooćiii, aaaaauuuuuu. Boool jeee preeeejaaaakaaa- reče sad već plačući.
- Poslušaj me, Colleen! Daj, da ti bar pokušam pomoći, reci mi u čemu je problem, a ako ne obećajem da ti više neću smetati.- smireno ću.
- Aaaaa dooobrooo- tuleći će

Za manje od dvije sekunde bijela duh ovca Colleen pojavila se i sjela preko puta mene, ridajući. Ljubičasti šal joj je bio omotan oko vrata.
- Hajde, dušice, reci mi što je bilo?
- Evoooo štooo jeeee bilooooo- reče srdito, a zatim na moje veliko iznenađenje zakašlje, a iz njenih usta iziđe vatra kao u nekog mitskog zmaja. Ali, u maloj količini. - Jaaaakooooo meeee boliiii.
- No dobro kad te to počelo i kako boljeti? - upitam
- Kaaaad saaaam teeeek ooootiiiišlaaaa iz zeeeemaaaaljskoooog sviiiijeeeetaaaa, priiiijeee neeeegoooo štoooo sam trebala pooooćiiiii u ooooovčjiiii raj, biiiiilaaaaa saaaam jaaaako gladnaaaa. Ooootiiiišlaaaa saaaam pooooreeeed puuutaaa i naaazooobaaala saaam seee oneee kraaasneee traaaveee. - Pokaza mi na žute cvijetove ljutog risovca. - Oootaaadaaa meeeee jaaakooo boooliii iiii iiiimaaam neeeiiizmjeeernu kiiiiseeeliiinu i žgaaaraaaviiicuuuu.
- Pa što si to učinila, Colleen jedna? - ljutito ću. To je najgora hrana za želudac. Nije ni čudo što te tako boli i što se 150 g. već mučiš. - Izvadim staklenu bocu u kojoj je čistač probave, ljekoviti napitak koji u trenu pomaže svakoj ovci, duhu i čovjeku u ovakvim problemima. - Popij ovo naiskap pa ćemo vidjeti- dodam joj bocu.
- Daaa pooopiiijeeem ciiijeeeluuu litruuu?- upita zbunjeno, po ovčji.
- Da, da, nego kako.
Sekundu poslije, Colleen se uspravila, a boja u licu joj se popravila. Počela je skakati na jednoj nozi, plesati i hihotati se.
- Hvaaalaaa tiii- spaaasiiila siii meeeeee- zahvali mi i u trenu nestade.
- Colleen, Colleen- počela sam je dozivati, ali odgovora nije bilo. Tek kad sam vidjela praznu bocu i njen ljubičasti šal na podu znala sam da je otišla tamo gdje sve ovce idu kad odu. U ovčji raj.

Ubrala sam još malo dvorčjeg korova i gljiva golubarica, koje su se nalazile pored vanjskog dvorca i pošla putem grada.

Ostala sam još dva dana,a onda me nostalgija zajedno sa Zvončicom i njenim prahom vratila natrag kući. Svi će mi nedostajati a najviše ipak Albert.
Jeru sam razriješila dužnosti, a paparazze sklonila s vrata. Zauvijek. Zapucketala sam prstom, obukla sivi plašt i krenula u šumu po gljive i Gospinu travu, koja to nije, za kolačiće. Dolaze mi Wonder, Medo, Superman i Batman. Moramo nazdravit uz irski whiskey prije sutra. Znate gdje me možete naći. Živjeli!
A živjeli Petar Pan i Zvončica!





Oznake: colleen, dvorac, jere, teleći testisi

12.10.2016. u 02:52 | 19 Komentara | Print | # | ^

JADNI UMNI SKLOPOVI ILI KAKO RIJEŠITI STVAR NA MOJ NAČIN

Baš kad sam pomislila da se sve vratilo u normalu i da se neću morat bavit ni Jehovama
koje mi je Brulh skoro doveo u stan, a ni optužbama za vještičarenje koje sam dobivala
od svojih starih susjeda, nešto mi je poremetilo zen.

Dok sam u wikipediu upisivala podatke za gljivu nerviu horibiliu poznatiju i kao gljivu shizofreničarku, začula sam zvono na vratima.
Bio je to Jozo G. zvani Negro, nesposobni policajac iz kvarta.

- Anjeta Katarič Petrojevna, Anjeta Katarič Petrojevna, pomagaj, pomagaj, podhitno, draga- reče mahnito mlatarajući
rukama
- A, što je bilo ?,-upitam, tihim probadajućim glasom...
- Anjeta, pa zašto si još u pidžami i tom ogrtaču. Zašto ti je kuća tako neredna, nisi ni oprala posuđe? A, moja žena lijepo...
- Jeli to razlog zbog kojeg mi remetiš mir, policajče?- prekinem ga u pola rečenice. -Ne zanima me kakva je tvoja jednostavna suprugica,ali meni su kućni poslovi irelevantni, važnije su mi ljudske nedokučivosti i tajne njihovog uma i srca. Ali šta ti uopće o tome znaš, ništa, samo ti jedi i dalje ručkić točno u podne. I ispljuni to što imaš, inače ću morati posegnuti za crnim plaštom. I ja sam za tebe Madam Petrojevna, nikako Anjeta.

- I, i, i tako Anjeta, oprostite, gospojo, a a a, pardon, Madam Petrojevna, bio sam jutros na poslu i lagano pijuckao kavu iz termosice, što mi ju je moja Marija skuhala, kadli uleti zamjenik šefa policije Pero P. Rekao mi je da je Zoranu M. Čobanu otet pas Đoni i da ga je ukrao strašni Badži, vaš prvi susjed bez zuba. Ali, Anjeta, kako da odem po njega, kad imamo neke zajedničke poslove, a i dođemo neki kumovi preko staraca. Bi li ti mogla, molim te rješit mi nešto, pa ću ti...
- Stop, policajče, ne treba mi ništa od tebe. Kakav si bio i u srednjoj školi, takav si i sad. Muljator. Ali žao mi je
Čobanovog psa. Lijep je pas, a on je sasvim dezorijentiran bez njega, iako neće da prizna.
-Samo zbog toga otiči ću do Badžija., nikako zbog tebe. A sad molim te, otiđi prije nego što dobijem glavobolju od klaustrofobije u tvom maleckom mozgu- iznervirano ću
- Ovaj, ne znam šta to znači, malo sam i zbunjen, ali ovaj, je li, puno ti hvala, puno hvala, Anjeta.... I ne brini se, nema veze što smrdi ovo posuđe. Moja Marija....- to je bilo zadnje što je rekao jer sam mu u pola rečenice zatvorila vrata.

Sada sam pola sata morala tražiti odgovarajuću ličnost pod kojom ću otići u Badžija, koji je nepredvidljiv u raspoloženjima.
Odabrala sam Manuelu M. Svetić, skromnu ljubaznu, dragu djevojku, koja rado kuha džemove od marmelade i ide kod susjeda.
Pojela sam kolač od mjenjolike gljive koji je promijenio moje lice, obukla cvjetnu majicu i crne dosadne hlače. Uzela sam svoj roza šal, što mi ga je kupio Mile K. Pjevač i palačinke s marmeladom u koji sam malo stavila soka od poslušne gljive.

Spustila sam se dva kata ispod i pozvonila. Otvorio mi je Badži, u prugastoj pidžami i cigareti između ona dva zuba što mu još nisu ispala.
- Što želiš, mala? Ne primamo maškare, ne misliš li da si malo prestara za te gluposti- nervozno će.
- A, oprostite susjeeeed, pa to sam ja Manuela, donijela sam vam one svoje palačinke, znam da ih volite. Rekla mi je teta Jelica
da mogu doć.
- A, Mane moja, nisam te prepoznao bez naočala, stari sam ti ja ćoravac. Uđi, uđi- reče smijući se.
Kad sam ušla, opazila sam da je sam u stanu. To je bila super prednost.
Sjela sam za stol nasuprot njemu i zadovoljno promatrala kako mljacka palačinke.
Nakon treće palačinke, počeo je ubrzano štucati, što je znak da je hipnotik počeo djelovati.

Pucnula sam prstima i počela s ispitivanjem
- Badži, gdje je Čobanov pas? - tiho ću
- Eno ga u kadi, kupa se- bezizražajno odgovori
- Zašto se kupa?
- Rekao mi je da Čoban grozno postupa s njim, malo mu daje jesti i tuče ga štapom.
Nisam znala što ću, pa sam ostavila hipnotiziranog susjeda i otišla do kupaone. Imala sam što i vidjeti.
Brčkajući se u kadi punoj pjene, Đoni je pjevao Azrinu "Ne prodajem nasmješenog Psa" i pio vino.


.- Đoni, pa što radiš tu? Zašto ne ideš Čobanu kući? Zabrinuo se za tebe.
- Anjeta, darling, nikad se nije ni brinuo za mene. Važno mu je samo da se ovce ne pogube, moraju biti na jednom mjestu, ili će mu sve pobjeć. Zanemarivao me, tukao štapom i nije mi davao hranu i piće, pa sam otišao s Badžijem. On to i zna, samo želi raditi Badžiju probleme jer je pokvaren.
- I, što sada?- upitam, ne čudeći se što me prepoznao.
- Tužit ću ga za psihičko i fizičko zlostavljanje, a i pas Iggy šefa policije mi je frend. Bitanga sigurno neće ostat nekažnjena.
A sad me ostavi prije nego mi se ohladi voda, a i da ti se lice ne promiijeni dok si tu.
- Hvala ti Đoni, legendo- kažem i zatvorim vrata.

Vratila sam se ponovno Badžiju kod stola, zapucketala prstima. Kako je prekinuto hipnotično stanje, Badži nije znao da je bio podvrgnut tome i samo je zahvalio na palačinkama.
- Aaaaa, Manice, nadmašila si samu sebe. Ovo je bilo za prste polizati.
- Hvala vam barba Badži. Uf, koliko je ovo sati, moram gibat. Pozdravite teta Jelicu.
- Može, reći ću joj da joj je bila mezimica, hehehe... - raspoloženo će doprativši me do vrata.

Vratila sam se u stan, skinula lice obične Manuele M. Svetić i posvetila se gljivi shizofreničarki.
-Kako je divno biti svoj- zaključim i ispijem jednu čašicu tekile.




Oznake: oni, gljive. Manuela M.

11.01.2016. u 15:43 | 22 Komentara | Print | # | ^

SVE O MOM POSLOVANJU ILI KAKO NAPRAVITI DOBAR PRELJEV


Često me ljudi zovu za stvari koje im ne mogu napraviti. Ako sam svemoguća s biljkama i gljivama, ne mora značiti da im mogu stvoriti bubreg gdje je bio drugi ili istopiti oblutak oko tijela. Hm, oko ovoga drugoga bi i meni trebala zlatna ribica. Ako mogu napraviti napitak za dobro raspoloženje ili prah za skidanje boje sa zida, ne mora značiti da nekome mogu načiniti i dvije ruke ekstra.
Da se razumijemo, sve me to ljudi traže, ali na mojim vratima piše Gljivologija i travologija.
Za druga čudesa morate u Perinke Vagabundove, a ona plaća po zlato.

Moje radno vrijeme u uredu je od 11- 2h, a broj telefona vam je u imeniku (šifra na petoj strani, prepoznat ćete). Mobilni ne koristim, a zlatna djeva zna zašto.
Sve detalje dogovaramo u četiri oka, a za moguće nuspojave ne brinite. Ako ih i bude, s vremenom prođu, ništa opasno po zdravlje.
I, naravno, još jedna stvar. Malo sam kratka s plaštevima, pa onaj tko želi mast za uklanjanje muževih brkova, poželjno bi bilo da mi donese jedan. Ako među vama ima krojačica, još bolje. Mast je vrlo skupa i učinkovita, a vi ćete proći bez troška. I još nešto. Ne volim boju matuna i dosadnosmeđu (znate koja je to, zar ne !??)

A sada ću vam otkriti recept za najbolji preljev. Dugo sam ga mućkala, a koristim ga kad sam u stisci s novcem. Znači samo vam treba pravi papir za krivotvorenje novca, a ostalo nađete sami.
Za preljev je potrebno:

- 3 kokošja jaja
- 6 i pol dječjih zelenih šmrkljeva
- Muževa crna prljava čarapa
- 10 dag maslaca
- paučina stara 11 tjedana
- lak za nokte boje orahovog lista
- prstohvat vegete
- rakijska čaša ekstradjevičanskog maslinovog ulja
- malo smole iz uha(stare cca pet dana)
- tri prstohvata soli
- čašica tequile




Za posljedice da vas uhvate ne odgovaram. To samo znači da ste bili preneoprezni, npr. da ste se hvalili pijani u kafiću punom policajaca ili slično.
Ovaj profil na blogu je zaštićen od Gandalfa Sivoskutog i policajci ga (zbog detalja poznatih samo meni) ne mogu pročitati.
Toliko za sada. Moram po muhare u šumu.

p.s.
Bila sam tri mjeseca na Mjesecu.Tamo sam sakupljala mjesečevo bilje i gljive, pa me zato dugo nije bilo na blogu.

Oznake: gljive, imenik, preljev

25.11.2015. u 22:51 | 17 Komentara | Print | # | ^

BJEŽEĆI SA SATURNA i BLOGOHVALA

Svi znaju da sam bila na Saturnu ovih dana. Naime, Saturanci( baš tako se zovu, zaklinju se) su me oteli, jer nisu bili zadovoljni svojom voditeljicom tečaja o travkama i gljivama. Pa, iako sam planirala doći na blogopromociju 1 ili 2, taj strašni događaj, o kojem ću drugom prilikom, je uspio sve poremetiti. A baš sam i sve pripremila za susret, i kolačiće, i želučane čajosokove, a o odjeći da i ne govorim. Izglačala sam čak i crni plašt, jedan od mnogih što sam dobila. Ali, dok sam rekla keks, tri mala ljubičasta teleportirala su me na Saturn

Ali, nakon što sam pobjegla, sva tužna i u suzama, dočekalo me pravo iznenađenje....
Blogotim, kao pravi tim, poslao mi je veseli blogopaket sa
blogoknjigama iz blogosjedišta.
.





Puno hvala na blogopaketu...

Oznake: saturn, plašt, blogopaket

11.09.2015. u 01:40 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se