Ruby Tuesday
24.05.2006.
 (~ElifKarakoc dA) Razmišljam o tvojim velikim gradovima iako je najveće što sam ja vidjela bila Chueca i mnoštvo sjajnih tamnih mladića Izlazim poplavljena sam tobom Cijedi se s mene voda, suze, nisam sigurna što je sve ta muzika uspjela dozvati. Pričala sam ti da bih željela umrijeti, i ovo je bilo najbliže tome Potpuni mir, baš kao smrt, prekrasno, bezbojno smirenje. Tvoja topla, baršunasta površina tamni u zemlju. Moja tuga uskoro će postati veća od tuge Marquezovih sela, posuta žutim laticama cvijeća. Tvoje su ruke poput Borgesovih subota- u njima je bol kao u sabljama. Kažeš da se bojiš povratka i ja strahujem s tobom i molim te da se ne vraćaš. Vidim nas kao dva beskućnika u tvojim velikim gradovima od svjetala Tamniš u zemlju postaješ gola djevojčica zapetljane kose koja udara bosim stopalima o prašno tlo Lice ti je prljavo na rukama nosiš domorodačke boje Čujem tvoj ples preko kontinenata Tvoji udari bosih stopala. Sada sam tamo, približit ću se tvom plemenu, indijanski potomku, i uključiti se u ples oko vatre, je li to isto kao umrijeti? Kažeš da se bojiš vratiti se Bojim se s tobom, jer znam da se nikada nećeš vratiti Nestala si u tamnu djevojčicu koja pleše bosih nogu, a ja ću nastaviti ići |