Ruby Tuesday

17.12.2006.


(colddanfeettan dA)



Kišni dan
da bih mogla pisati o njemu
ogromni
Pariški kišni dan kišnih prozora
i tonovi Gainsbourga
na početku zvučnih filmova
crno-bijelih,
malih pastelnih haljina
kao da smo ikada bili u Parizu
i voljeli se tamo.

Poražavajući dokazi svakodnevice
umorne blagavaonice
posrnula prijateljstva
Kiša bi sve učinila punijim
izjednačavala je s plačem

Okrugli samoglasnici
onoga što nisam razumjela,
pobjegla iz velike bijele bolnice,
iako,
željela sam ostati tamo

njezini zeleni brežuljci
i bijelo oličeni zidovi
Ostala bih bilo gdje

Sanjala sam o tvojoj zemlji
No nigdje nigdje nije bilo
Ni ravnica ni slapova ni planina
Slijevala se jedino kiša
tog dana
kao da bilo što
može biti bitno

Postoje li uopće gradovi?
Samo doba dana
ponekad i godišnja doba
iako nešto rijeđe
donose drugačije mirise,
oslikani utorak,
omražena srijeda.

kao da nikada nije bilo sunčano
u onim danima
kada nismo hodali
mokrim pločnicima
potopljenih ulica,
nismo pričali
o flourescentnim svijetlima
o kraljevima
čiju svaku povijest znaš,
svakog kneza, vojvodu
i svaki park
u kojem smo se mogli sakriti





- 14:08 - Reci (37) - Printaj - #

03.12.2006.


(~colddanfeettan dA)




Their tulle dresses



Yes the awakening in orange curtains

Greyness of the new day

Invites itself over the metal windowsills


'God's lioness

How one we grow-

Pivot of heels and knees!'
*



You endorse every night

My fragile reality

There is so much of you

That I don't know where you come from


I am sick of desiring.

The galope of thousand horses

Has ran over me

And my dreamy chevaliers

Who have never wanted me

Their tulle dresses

Still haunt me in my sleep.


And their smiles.

You are so close I think I possess you.

The night is just an hour away from the day

I can't distinguish.



Do everything

To approach love.


And now I despise

Dead poets.


(I would do it quietly

and that nobody knows.

Death is too noisy.)





*Plath, 'Ariel'




- 12:27 - Reci (9) - Printaj - #

02.12.2006.



(~colddanfeettan dA)


Jedan san u kojemu je tišina od zlata


Pas zime gricka moj osmijeh. Bio je na mostu. Ja sam bila gola i nosila sam šešir sa cvijećem i vukla sam svoje truplo takodjer golo i sa šeširom od suhog lišća.
Imala sam mnogo ljubavi - rekla sam - ali najljepša je bila moja ljubav prema zrcalima.


Alejandra Pizarnik




- 15:52 - Reci (1) - Printaj - #

06.11.2006.


(~colddanfeettan dA)


''the love of Butterfly can withstand many things - unfaithfulness, loss even abandonment. but how can it face the one sin that implies all others? the devastating knowledge that, underneath it all, the object of her love was nothing more, nothing less than... a man.''

M Butterfly, David Henry Hwang





- 23:24 - Reci (7) - Printaj - #

30.10.2006.


(~colddanfeettan dA)



mornings.



mornings are pain

slow flowering from dream to dawn

no possibility of escaping

the other way around




mornings are sun

and pain

i must have wept

the whole night through




the day will make me forget

but mornings are

still so pure



- 20:09 - Reci (8) - Printaj - #

25.10.2006.


(~colddanfeettan dA)




Going home




It takes time to come down the steps

They are long and steep

I cling to the staircase

High heels are insecure

But they have to proceed

I look for the key

Of the big iron door

You have already left

Would not see me

Keeping my back straight

While walking down that alley

Will not see

How tears swelled up too high

And poured down

Melting with them

My flirty make up

All the pretty face

Did not see

The square emptied by night

Only one accidental passer-by

Streching his hands towards me

And letting me fall into his arms

As if didn't have

Nobody in the world



- 21:09 - Reci (5) - Printaj - #

03.10.2006.


(~colddanfeettan dA)



July gift

She spoke about: 'Moon',
pronouncing it carefully.

She ran down the hill and back
While telling me about some
Miscellaneous things

(I couldn't breathe when
she would left
But I didn't want to leave anyway)

She avanguardly cut the air
walking towards me
Tossing her hair from one side to another
Streching out hand
Clutching it tight
Her careless laugh
(might have been too light)
And her legs from
Design illustration books
And swing and swing
of her black loose skirt.

I go out, I hide behind the door
and close my eyes
So immutably
Disturbed.





- 23:09 - Reci (9) - Printaj - #

10.09.2006.


(~colddanfeettandA)


Odmor


Strma planina
no o tome je neizbjezno razmisljati
kad je tu sva ta blizina
Strmoglavljivala se,
izmicala
visoka i snazna
(kao da sam ja jedini
kojeg uvijek iznova
uspije iznenaditi.)

(Kao da se krece ona
ne ja.)

Druge ljude ne iznenadjuje
Promatram ih
i nisu zacudjeni.

Lilly
odlazi prije budjenja
i bosim nogama gazi pijesak

(Pijesak je posvuda
u ovoj zemlji
na ulici
u kosi
u ustima)

Kada se vrati
skida sa sebe
hlace,
kosulju

(cujem
kako zrnca pijeska
sipe po podu hodnika.)

Ona
ulazi bosa u emajliranu kadu:
'Ovaj stan
nitko nije cistio danima!'


Subotom se sve pretvara u staklenik
mocvarnu klimu
propupalih biljki
i cvijeca
Zelena su stakla
od njihovih otrovnih listova i
kao u zooloskom vrtu
isijavaju toplinu

To je terasa zapravo,
ona otvara prozor,
sanja o tome
da izbaci glavu van
i udahne plavetnilo
sanja o meni

sva ova vlaga u zraku
cini nas
previse emotivnima.

'Nije bilo nista posebno',
rekla je,
'Osjecam
kako mi kao pijesak
niz ledja
klizi nova sloboda.
Odlazim u guzve
dopustam
da me doticu i zaprljaju tijela.
Toliko je udova – golih – izoblicenih ruku, stopala.
Nikada nisam
bila ovako slobodna'


Potone
u barsunastu presvlaku
prljave sofe
'Ova prljavstina
ce me izluditi'
govori, a u isto vrijeme
cujem
sjeda na rub kade
uzvikuje nesto
mladicu u stanu ispod


Kad pijesak zatopli,
prica mi,
krvari suze
Plath i 'sva ta voda me tjera na povracanje'
Njen smijeh
je divlji,
nikada nisam cuo
tako razjarenu zvijer.
'Kuglice usijanog metala lete',

Priznaje mi,
sanja o meni
svake noci,
cak i onda
kada spava
na zakrvavljenom pijesku

Od topline
tope se
svi rubovi sjecanja.

I vise ne znam
koji sam to covjek
od ona dva u ogledalu.

Od sunca
bi mogla plakati,
kaze,
nesnosno donosi
sve slojeve,
listove kalendara,
glatke,
ravne
i poslozene.

Mislim da ce nestati,
Klizi
kroz ruke,
propada u pijesak.

Valovi tu nisu
bas od pomoci,
voda je ispire.

No gleda me
I nista se ne dogadja.

Cak i dok se vozimo
autobusom po pustinji
koju je ona izmislila,
suti
sve dok joj ne kazem:
'Gledaj bikove na brdu.
One velike.'
Tada se smije.




- 11:31 - Reci (19) - Printaj - #

20.08.2006.


(~colddanfeettan dA)

I find you in the red song
which I cannot catch
And which makes me cry
It's touching me with its
irregular edges
With the swish and swoosh
of me and you
that remain behind
just like a shawl
I turn around
And there is nothing
I look for you
In your shadow
Like an orgasm
I cannot reach
I try abundant of pushing
To born that
expected thing
Abundant of tears

(I imagine you
in the gown of smiles,
those insecure ones,
which slip occasionaly
through the net of your
usually focused face)



- 18:03 - Reci (13) - Printaj - #

16.07.2006.


(~colddanfeettan dA)



Ovako ce
ostati zauvijek.

Spustene roletne
Sivo
mirno
i metalno
uokviruju dan.

Uspjela sam je stici
uskociti u nju
sakriti se u nju
tu prazninu

Razmisljam
bi li tako bilo
bolje i jednostavnije
i dovoljno komplicirano.

Umjesto toga
posjecujem Londonske nocne barove.




- 12:20 - Reci (18) - Printaj - #

15.07.2006.


(~colddanfeettan dA)


Ona je nosila
crvenu haljinu
na tockice
i dosla mi
s bocom vina

ona je uvijek imala
nesto prikladno
mozda ludu frizuru
ili novootkrivene fotografije

Moj stan prepun je
njenih malih uspomena
ili zahtjeva
da se nadjemo sad
ona zove
i zahtijeva da se vidimo
zatim poklapa slusalicu

Kada bi se smracilo
isle smo na gornji kat
kafica uz obalu
i uz njegove
beige boje
i tihu glazbu
(ili je bilo obrnuto?)
Pokusavale smo
jedna drugoj objasniti
zasto se stvari dogadjaju.

- 01:55 - Reci (3) - Printaj - #

12.07.2006.


(~colddanfeettan dA)


Christine U. o svome penjaju na jednu planinu u Chileu:

"Ok, vidjela sam vulkan ali sto mi to znaci, ipak cu umrijeti sama.''


Hah, she is sweet...

I ima zanimljiv blog, tak da reklamiram, skupa s lutkicinim, na kojemu se nalazi i kojemu pak ni ne treba reklama.
- 00:28 - Reci (6) - Printaj - #

11.07.2006.

YOU DESERVE TO SUFFER


Visions of the past
floating like dead wood
through the river bank
of my head
Red lace panties and
white bra
lying on the floor
next to the bed
Drinking tequila with
glasses dipped in salt
as I slowly moved down
your soft underbelly
like a moth courting
a light bulb
left feeling like
a blind man learning
braille for the first time

I was there the night
you put your fist
through the window
swearing that you saw God
in your own reflection
yelling mantras no one understood
as the people below the window
looked up and wondered
what the screaming was
all about

I was there when you hit the
guy by the jukebox over the
head with a beer bottle
leaving seconds before the
cops came
and though I should have
I didn't give them your name

I was there the night
at the cemetery when
you visited the grave
of the only man
you ever loved and
as always, you left
a bad taste in my mouth
like a blow job artist
bent over in a back alley
spitting out the seed
like an altar boy hiding
a wafer under his tongue
hoping the priest won't
be able to read his thoughts

I was there the night
you sat alone
at the airport
with only twenty-five cents
in your pocket
watching people greet
their loved ones
at the arrival gate

I was there the night
they took you away
to the Langley Porter
Psychiatric Clinic
where you soared like a bird
in flight
never to return
to earth as we know it

I was there the day the
crucifix carrying priest
said the black magic mumbo
jumbo words over your grave
looking like a caterer serving
food at an unattended banquet

I was there the day they buried
you in a shawl of unwritten words
Drinking a toast to you
long after the others left
Remembering that white bra
and red lace panties
The night we lifted boulders
from the chest of Jesus
and hurled them into the
face of God.


A. D. Winans




- 11:50 - Reci (5) - Printaj - #

07.07.2006.





If you can believe, all things are possible to him who believeth.
Mark 9:23




- 16:22 - Reci (7) - Printaj - #

29.06.2006.


(~colddanfeettan dA)

Ariel


Stasis in darkness.
Then the substanceless blue
Pour of tor and distances.

God's lioness,
How one we grow,
Pivot of heels and knees! ---The furrow

Splits and passes, sister to
The brown arc
Of the neck I cannot catch,

Nigger-eye
Berries cast dark
Hooks ---

Black sweet blood mouthfuls,
Shadows.
Something else

Hauls me through air ---
Thighs, hair;
Flakes from my heels.

White
Godiva, I unpeel ---
Dead hands, dead stringencies.

And now I
Foam to wheat, a glitter of seas.
The child's cry

Melts in the wall.
And I
Am the arrow,

The dew that flies,
Suicidal, at one with the drive
Into the red

Eye, the cauldron of morning.



Sylvia Plath




- 22:17 - Reci (18) - Printaj - #

29.05.2006.



(~colddanfeettandA)


Znamo
da je sve
povezano s tobom

iako nema veze
jer
ja cu upravo
skociti s ovog mosta.

Nocas sam letjela
i pitam se
imas li ti
i s tim neke veze.

Sjajis
ispod povrsine,

osjetim te
u svojim letecim udovima
koji postaju krila
dok se
polako uzdizem
sa zemlje.

Gotovo snagom volje,
premda znam,
negdje iza
slike pejzaza
sjajis ti
i otpuhujes
mene
poput ostalih
malih baloncica.

Letjela sam iznad parkova,
gotovo snagom volje,
no ipak
nisam se bojala
da cu pasti

Negdje
u sredistu grada
koji se sasvim sigurno
zvao Edinborough
objasnjavala sam
kako se najteze uzdici
kad su oko tebe visoke zgrade,
moras se stopalima
odgurivati o njihove zidove.

Negdje
ispod svih povrsina
sjajis


Ja skupljam
cudne crvene latice
koje padaju s neba
mozda nekakve latice
sastavljene od slova i tonova
prekrivaju svod
A nebo
prestaje biti plavo
i postaje
tockasto.








- 15:21 - Reci (25) - Printaj - #

24.05.2006.


(~ElifKarakoc dA)



Razmišljam
o tvojim velikim gradovima
iako je najveće
što sam ja vidjela bila Chueca
i mnoštvo
sjajnih tamnih mladića

Izlazim
poplavljena sam tobom
Cijedi se s mene
voda, suze,
nisam sigurna
što je sve ta muzika
uspjela dozvati.

Pričala sam ti
da bih željela umrijeti,
i ovo
je bilo najbliže tome
Potpuni mir,
baš kao smrt,
prekrasno, bezbojno smirenje.

Tvoja topla,
baršunasta površina
tamni u zemlju.

Moja tuga
uskoro će postati veća
od tuge
Marquezovih sela,
posuta žutim laticama cvijeća.
Tvoje su ruke
poput Borgesovih subota-
u njima je bol
kao u sabljama.

Kažeš da se bojiš povratka
i ja strahujem s tobom
i molim te
da se ne vraćaš.

Vidim nas
kao dva beskućnika
u tvojim velikim
gradovima od svjetala

Tamniš u zemlju
postaješ gola djevojčica
zapetljane kose
koja udara
bosim stopalima o prašno tlo
Lice ti je prljavo
na rukama
nosiš domorodačke boje

Čujem tvoj ples
preko kontinenata
Tvoji
udari bosih stopala.

Sada sam tamo,
približit ću se
tvom plemenu,
indijanski potomku,
i uključiti se
u ples oko vatre,
je li to
isto kao umrijeti?

Kažeš da se bojiš
vratiti se
Bojim se s tobom,
jer znam
da se nikada nećeš vratiti
Nestala si
u tamnu djevojčicu
koja pleše
bosih nogu,
a ja ću
nastaviti ići






- 12:44 - Reci (16) - Printaj - #

30.04.2006.

Zovem te



(~colddanfeettan dA)



Na podu
odjeca,
roletne
spustene
i padam
na hrpu na krevetu.

Samo jos malo bih
odspavala,
protezem se.

Sat kuca.
Iz sive
u narancastu
kupaonice,
pustam toplu vodu
Mlazovi mi cure
niz usta,
niz oci
i slijepoocnice.

Zatim
obuvam cizme
do koljena,
u njima sam visoka
i jos mrsavija,

u njima
ne mogu hodati.
One ce lupati
po betonskim stepenicama
i halama,
ostavljajuci za sobom
ples kose

Zovem te
tamni
sjajni
jaguar
koji se smije iz daljine.

Vani
pada kisa
ja sam
jedina u boji.

Stojim na uglu
nudeci se
privlacnim mladicima,

sada je svejedno,
moja su bedra
ocvrsnula
od hodanja uspravnih ledja.

Njihove ruke
prolaze
mojim strukom,
dah
im se uvija
oko moga vrata.

Zovem te
najsjajnija.

tvoje ruke
dosezu
i preko
kontinenata.

Zovem te
ratnica.






- 15:59 - Reci (34) - Printaj - #

03.04.2006.

kupujte knjige on lajn.




(~colddanfeettan dA)


Nisam zaboravila
ni odvise hladno jutro
u koje sam stupila bosa.
Sunce
je vec pucketalo
po crvenim krovovima,
odbljeskujuci se
o plocice balkona.

Ona
sjedi u gacicama,
razmazane sminke,
crvenog laka na noktima
zapisuje rijeci
u biljeznicu iz kemije.

Poslije
smo lezale sve
golih nogu
zbijenih na istom krevetu
kao u nekom
Almodóvarovom filmu,
razmrljanom
i nevinom
poput mamurnog jutra






- 16:32 - Reci (32) - Printaj - #

26.03.2006.



(~colddanfeettan dA)



Kamera
klizi
polako
dolje
smjestajuci se iza jedine bijele figure na sahovskoj ploci.
oko nje magla a crno-bijela polja ostrih rubova pruzaju se u nedogled.
'gledaj!', eksklamacija,
i iznad
na granama stabala objesen
pogled.
rekao mi je da ga nosi sa sobom.

sada mu vise nisam imala sto dati. ruke su mi propadale kroz djepove, stopala izvirivala iznad potplata.
sada vise nista nisam imala.

a puno visecih kuglica i njihov zveket pogrebnih zvoncica davao mi je do znanja da me noc moze njezno izgurati iz postelje, sjedila sam, stopala uronjenih u rijeku,
i nije bilo nijedne lijepe stvari.



- 12:20 - Reci (15) - Printaj - #

18.03.2006.


(~colddanfeettan dA)


Crvene plocice


svira 5. Simfonija
glavom mi prolaze
Sylvijini tulipani
na crvenim
sjedalima kazalista i
placem.

Redovi uvijenih
crnih slova,
italic monotype corsiva
i njegova bijela kuhinja
kao operacijska sala.
Cista i uredna.

Gospodja Santos
smetala mi je
svako jutro primjecujuci
suze
u kutovima mojih ociju.

Koliko se samo krvi
prolilo po bijelim plocicama

Nocu bih upalila
plavo neonsko svijetlo
i cekala da dodje kuci.

Gospodja Santos
na sve je to
gledala s neodobravanjem.

I ipak bih se vracala
u stan na vrhu grada,
prolazeci alejama
s visokim jablanima
osjecala sam zrak
kako se sve vise razrjedjuje

Prilazim vratima,
pritiscem zvonce,
gospodja Santos otvara
(i njen prijekorni pogled),
uzbrdica je strasna do gore,
a vjetar
uvijek nekako
zlosutno zavija






- 16:52 - Reci (16) - Printaj - #

13.03.2006.


(~colddanfeettan dA)


never-love story.



pored ofucanih fasada.
ljepljivo sunce
zaljepilo je
na mene ulice.

ona dolazi
promatram
svijanje zglobova
na njenim prstima.

dok govori
ne cujem nista,
kad prestane
zaglusuje me
pjevanje ptica.

ona se smije
otresajuci sa sebe
osmijehe od prije.
znam po pokretima ruku.

iste te noci
djelile smo
prazan frizider,
dva keksa u kutiji,
sareni zastor u kupaonici
i uski lezaj
u dnevnoj sobi.



cijelu noc
sanjala sam
bijele planine.
samo bijelo
okupano snijegom,
sanjala sam laz
i sanjala sam
da sanjam
kako me laz
prekriva
lavinom snijega.

oko nje
bio je mrak
koji sam mogla
osjetiti pod prstima




- 20:58 - Reci (8) - Printaj - #

12.03.2006.


(~colddanfeettan dA)




Danas su zgrade
nasuprot mojih prozora
vidljivije i jasnije.

Razaznaju se
njihove svjetlije i tamnije
nijanse sive,
cak i plava
prozora.

A iza se
cijeli svod
pretvorio u sunce
i sjaji
bijelim sjajem
prodornim
kao smijeh.

Jutros je vjetar
raznio lisce
i plasticne vrecice

Iza jasnoce
u zraku se mogao
naslutiti miris mora.

Sada ni buka
nije dosta.

Uzimam zeleni notes
na kojemu pise 'reporter',
jer tako
zvuci profesionalnije.

Bas kad sam pocela
gubim se
izmedju realizma i moderne.

Zvonki cileanski slapovi
jos koji put
me se dohvate nespremne.

A moje dijete
ceka da ga presvucem
i djecak
koji glumi muza-igracku
pokusava se
brinuti za majku.





- 21:08 - Reci (4) - Printaj - #

08.03.2006.

katedrala.

iza visoke secesijske zgrade stajala je uvuceno-katedrala. ostale zgrade su je zbile i ja sam preplavljena njezinom visinom gledala u krajeve tornjeva. davala mi je osjecaj klaustrofobicnosti.

polako odskrinem vrata. hladno zeljezo pod mojim rukama i preda mnom isprepletene zeljezne sipke, bas kao kuca u koju sam usla maloprije. imala je predvorje s hodnikom toliko ogromno da mi se cinilo da ono vodi svoj vlastiti zivot, odgovarajuci prostoru koji zauzima. covjek je bio jak i zlosutno je stajao na jednom mjestu. pogled mi je uplaseno kliznuo niz liticu otvora za dizalo. tu su bili lanci i zeljezne sipke, mogla sam osjetiti vlastitu siluetu kako se lagano naginje nad mracnu sredinu. tu su bili i duhovi lebdeci i prolazeci necujno, doticuci se o mramorne sarene zidove. na svakim vratima stajao je natpis, primijecivala sam odupiruci se porivu da pokucam i utonem unutra. ovakav hladan prostor cinio je da ceznem za ofucanom samtenom foteljom. fotoaparat, zatrazim. zaboravila sam ga ponijeti.

i dok sam prolazila bucnim ulicama ispunjenima svjetlima automobila trazila sam fotoaparat kojim bih voajerski uhvatila prozore. tople, osvjetljene prozore s crvenim vazicama na oknu i prozirnim tankim zavjesama. osjetila sam hladnocu koja mi se uvlaci u kosti i medju rijeci praveci od svega ledene figure. a tada tisina u katedrali.

pomislila sam s olaksanjem-ljepljiva masa molitvi vjernika sada je iscurila kroz otvore. katedrala dugo nije bila koristena. zbog visine stropa moglo se disati. visina mi je zadavala vrtoglavicu, titraj straha prostrujio mi je tijelom jer je sasvim relativan pojam gdje sam-na tlu ili na stropu. katedrala bi me mogla otresti sa svojih oslikanih zvijezda.




- 23:09 - Reci (5) - Printaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se