STAZA U SPOMENARU
Obasjava me svjetlo djetinjstva
ljuljam se na ljuljački,
maslačke ubrane u vijence pletem
tražim slova u bilježnici osnovca,
mirisom lavande i mora
miluju riječi
izblijedjelih spomenara,
djetinjstvo je sačuvano u tajni osmjeha
plavooke djevojčice
nijedna kiša ne može isprati
bezbrižnosti trag
rastem,
ne žurim odrasti,
u hladu smokve,
uz zvuke cvrčaka,
na slanom žalu,
u igri oblutaka
prelijepo je...
o stazi pišem stih
o stazi koja se ocrtala na
mapi vremena pola stoljetnoga
na stazi škola strpljivo dežura
želje mladosti kroji
znanje, kao kišne kapi, se lije
raste kao gljiva poslije kiše
radost je kad zvono zazvoni
na velikom odmoru
radosti je mnogo
smijeh se ori u svakoj đačkoj šali
kao da je jučer bilo
sjećanja se u misli roje
nastavnik i dnevnik
đačka je svakodnevica
prolaze ljeta i zime
i jeseni i proljeća
na stazi dugoj pola stoljeća
koliko je mnogo cipelica trčalo
da nauči novo slovo
koliko je koraka utrčalo pred ploču
koliko se ruku raširenih srelo
koliko znanja u školskom hramu plelo
o stazi pričam
na mapi vremena pola stoljetnog
kao na cvjetnoj poljani šarenoj
i makovi su tu, petice crvene
prebrojiti ne možeš...
pričam o školi
ona je tvoja, vaša, moja, naša
i pjesma je tu,
kud ćeš ljepše
tebi je ostavljam, dijete,
ti si dijete,
ispričat ćeš je od mene
jednog dana ljepše
ne zaboravljam
stare klupe drvene
i na njima tintarnice,
ne zaboravljam
peć na drva u kutu učionice,
makove crvene,
ispisane petice
u požutjelim stranicama
dnevnika,
spomenara.
...mojoj školi s ljubavlju...
pjesma ispisana jednog ljeta Gospodnjega
kad su u mojoj školi utihnula sva zvona
i kad je bura škripala u njenim vratima...
|