Koračam prenapućenim ulicama i stazama gurajući se sa gomilom koja se ne obazire ni na što. Svima se fućka što se među njima kreče stvorenje koje trune... Bijes i nemir me ispunjavaju.... I guram se, borim se s gomilom, ne želim posustati jer će me progutati. Tražim neki kutak gdje ću sjesti i gdje ću odmoriti... Zar previše tražim? Postoji li u ovome jebenom gradu takav kutak? Zaklonjen, gdje nema buke i gdje ću pronaći mir i spokoj.
Na klupici u nekom zaklonjenom parkiću gdje ne prolazim baš često pronalazim svoj kutak. Tu ću sjesti i priznati si neke stvari... Sam sam pod vedrim nebom...tek je nekoliko zvijezda na njemu. Pokušavam razaznati gdje je granica između sreće i tuge...gdje sam ostavio osmijeh i gdje sam pokupio ovu bol i bijes koje ne želim nositi sa sobom...želim ih ostaviti tu na klupi. I znam da je glupo što žalim za nekim odlukama koje sam donio....znam da je bezveze misliti šta bi bilo da je bilo i da se vrijeme ne može vratiti. ........ Shvaćam da mi jučer ništa ne znači, a za danas je prekasno...ostaje mi samo sutra za koje se nadam da će biti bolje... Ustajem sa klupice i nadam se da na njoj neću uskoro opet sjediti. Krečem prema sutra.
Nowhere to run, nowhere to hide, you've got to kill to stay alive...show them no fear, show them no pain
Naslov posta govori vam zapravo zašto je nastao.Pošto sam preumoran da napišem bilo šta, a imam potrebu da napišem nešto...makar to bio jedan post koji neće imati dvije cijele rečenice...pa evo...
Mislim da će ova pjesma reči dovoljno sama za sebe. Inače pjesma je to od jednog domaćeg benda pa tako da i nije baš poznata... njezine riječi govore sve...
Ovaj blog propao napravljen je iz čiste dosade. Vjerojatno na njemu nećete naći ništa pametnog...no eto, tu su neka moja razmišljanja i dio moga vlastitog svijeta.
Neću se predstavljati detaljnije nego samo ovo:
-još jedan idiot na ovome svijetu
-neda mi se baš previše održavati ovaj blog, ali u trenutcima kada se nemam kome obratiti obraćam se vama koji čitate blog
-ne mogu baš sad se sjetiti šta volim jer se to često mjenja, ali mogu reči da volim svoju gitaru i svoj mp4 player
-ono što ne volim je jebeni komp jer sam ovisan o njemu
ak neko slučajno želi imati luđaka više na popisu kontakata evo me...nudim se XD
chileordie@hotmail.com
IN FLAMES-MINUS
Drug me
Infiltrate my neverland
Like the floodtide drowning the shore
Drug me You're all over me.
You watch my blood begin to boil
I love that lullaby
Start me up again Electric spine - open mind
I leave you, negative behind
Watch me all in flames
On a butterfly I ride
Inhale the light, relax for some time
The world outside stays numb tonight
Free your mind, express the forgotten
The world inside is yours tonight
Please me, deliver the insane
In the chaos I find peace
Please me, remind the gods of my name
I believe there is one seat left for me
Raise your swords up high!
See the black birds fly!
Let them hear your rage!
Show no fear!
Attack!
Charge your horses across the fields
Together we ride into destiny
Have no fear of death, when its our time
Oden will bring us home, when we die!
The ground trembles under us
As we make our thunder charge
The pounding hooves spread panic and fear into their hearts
Our helmets shine in the sun as we near their wall of shields
Some of them turn and run
When they hear our frantic screams!
Throw your swords to (the) sky!
Hear the Black Birds cry!
Let them feel your hate!
Show no fear!
Attack!
The enemy are in disarray
Like a cowardice they run
Send them to their final graves
Don't spare anyone
Kill the wounded by order of
See the pain in their eyes
Over the field and fear the sound
As we hear the ravens cry
