<
Ima onih koji sanjaju u prašnjavim zakutcima noći i u jutro shvate da je sve to bila taština.
Oni koji sanjaju danju; oni su opasni. Vjerojatno će svoje snove i ostvariti. (T.H. Lawrence)
animula ragula blandula
hospes comesque corporis
quae nunc abibis in loca
pallidula rigida nudula
nec ut soles dabis iocos
tj.
draga moja mala grešna dušo
goščo i prijateljice moga tijela
odlaziš, vidim, da nestaneš dolje
u prostore nepoznate i puste
i više ne sudjeluješ u radostima
moga tijela.<
ne želim završiti kao još jedan leš na groblju snova
matt thorne
*neznanci iz snova*
"na putu onamo stala sam se pitati je li jadno što živi tako ograničen život,da promjenu može tražiti samo putem kupovanja cd-a ili videokazeta."
-" Da je život film..." - započeo je Chris.
-" Čitav život JE film,znaš to? "
" Tako upitam osobu do mene što se zbiva, a ona mi objasni da je ovo mjesto, ovo kino, čistilište, a ono što mi gledamo na ekranu je čitav nečiji život. "
blog
c.d. payne
Pobunjeni mladac
(dnevnik Nicka Twispa)
" Mogu ja sebe smatrati renesansnim čovjekom, samoukom isve, ali što ako me svijet bude tretirao samo kao nesavršenog učenika sa srednjom školom? "
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog.
Iako je i ovaj dan započeo nemirom i šalicom kave, ti si ga pozdravio. Ali ZNAŠ da nije.
Čekaš jutro kojem ćeš se pokloniti do zemlje, a zatim poći ulicom sigurnim korakom i zatvorenim očima pronaći ono što će ti danas izmaknuti.
( ono što ti izmiče) : Smisao svakog otkucaja srca i tišine u kojemu se ono utapa.
Tada će se zapisane rijeći učiniti suvišnima i ti ćeš svoju povijest praznine spaliti u kalijevoj peći.
Nadaš se da rukopisi ipak gore. (Krešimir Pintarić)
Teško je prijeći sa papira i olovke na ekran pred tobom i tipke pod prstima.
Nameće se odmah neka kreativnost, stilski izričaj, težina svake riječi...moraš biti važan jer ovo netko čita i sve ono nevažno čime sam si razbijala glavu stavljajući stvari na papir za samu sebe.
Welcome to my world...GROUPS, ili tako nekako čitala sam u novinama zovu ljude koji su već u tridesetima ili tu negdje a žive kao djeca i ponašaju se kao teenageri. Opravdavam li sebe?
Hell no!! Počela sam u tome guštati. Bolesna? *So what if I am* (Christian Bale, Swing kids).
Riječ AFICIONADO naučih čitajući Hamingwaya. Grozno mi se sviđa.
Kako sam postala aficionado?
Dopustite mi da se izrazim citatom iz knjige *Numerus clausus* P.Pavličića:
"...koje se koncepcije lijepoga mogu primjeniti na ljude i događaje, a koje opet samo na umjetničke predmete. Trabunjao sam o tome kako ružnoća oko nas sili našu dušu da proizvodi neku vlastitu ljepotu, kako nas tjera da volimo književnost, film, slikarstvo i kako bismo da živimo bolje i ljepše , možda bili ravnodušniji, manje senzibilni..gluplji. "
On se nakon toga dalje porekao ali meni je teorija totalno primjenjiva na život koji živim.
To me podsjeća na Christianin krevet (Mi djeca s kolodvora Zoo) koji je u onoj narkomanskoj rupi punoj smeća i svega jedini bio čist sa uvijek nategnutom bijelom plahtom .Na njemu se osjećala kao čovjek.
Jim Morison je rekao ako voliš nekoga ili nešto : RECI !!!!
Koja bi to sloboda bila ići okolo i svakom tko ti je drag to reći. Ja sam kukavica..pišem, crtam, sakupljam i gledam ali šutim. Aficionado u sjeni.
Volim previše stvari...
toliko sam sanjala o tebi da gubiš svoju realnost.
i dal li je još uvijek čas da dostignem to živo tijelo i da poljubim na tim usnama rađanje glasa, što mi je tako mio?
HA?
toliko sam sanjala o tebi da su se moje ruke naviknute da grle tvoju sjenu, spoje na mojim grudima, ne bi li možda osjetile obrise tvoga tijela i da sam pred stvarnom pojavom onoga što tako muči i upravlja samnom već danima i godinama, postala bez sumnje sjena.
DA!
o, osjećajna neodlučnosti! toliko sam sanjala o tebi, da je bez sumnje prošlo već vrijeme moga buđenja. i ja sada spavam stojeći tijelom izloženim svim pojavama ljubavi i života, i da bih tebi, o jedini, koji i danas za mene nešto značiš, mogla teže dodirnuti čelo i usne negoli bilo koje usne i bilo koje čelo.
HM!
toliko sam sanjala o tebi,toliko hodala, govorila i spavala sa tvojom sjenom da mi sad više ništa ne preosta, a možda i zato da postanem prikaza među tim prikazama i sjena sto puta više nego sjena koja se šeće i šetat će se radosno po sunčanoj uri tvog života.
(u muškoj verziji, Robert Desnos)
ljubav je sljepoća, ja ne želim vidjeti, umotaj me u noć uzmi mi srce -ljubav je sljepoća.
u parkiranom autu, na prepunoj ulici vidiš svoju ljubav kako postaje potpuna,
konac se trga i lokot puca - ljubav je sljepoća.
ljubav je tempirana bomba i hladan čelik, prsti otupjeli da bi ih osjetili, puhni u svijeću - ljubav je sljepoća.
ljubav je biti slijep i ja ne želim vidjeti, umotaj me u noć oh,moja ljubavi - sljepoć.
mala smrt bez oplakivanja, bez poziva i upozorenja...draga,opasna je to ideja koja skoro da ima smisla.
Ljubav je utapljanje u dubokom zdencu. Sve te tajne a nikoga za reći ih. Uzmi taj novac draga.
SLJEPOĆA
(bono)
- Čega se bojite gospo? -
- Bojim se kaveza. Da ću ostati iza rešetaka dok navike i godine ne učine svoje i dok ne izgubim priliku i volju da učinim velika djela. -
(Aragorn i Eowyn)
NOĆNI MIR
Spavaju planinski vrhovi
I bezdani i obale i grebeni i gmazovi,
Što ih crna hrani zemlja, pa zvjerovi brdski
I rojevi pčela i nemani u dubinama purpurna mora.
Spavaju rodovi ptica širokih krila.
Noć
Drag mi je san, al biti kam još više,
dok vrijeme jada i sramote traje,
ne čut ni vidjet moja sreća sva je.
Stog me ne budi: oh, govori tiše!
feel
Come and hold my hand
I wanna contact the living
Not sure I understand
This role I've been given
I sit and talk to God
And he just laughs at my plans
My head speaks a language
I don't understand
I just want to feel real love
Fill the home that I live in
'Cause I got too much life
Running through my veins
Going to waste
I don't want to die
But I ain't keen on living either
Before I fall in love
I'm preparing to leave her
I scare myself to death
That's why I keep on running
Before I've arrived
I can see myself coming
I just want to feel real love
Fill the home that I live in
'Cause I got too much life
Running through my veins
Going to waste
And I need to feel real love
And a life ever after
I cannot give it up
I just want to feel real love
Fill the home that I live in
I got too much love
Running through my veins
To go to waste
I just wanna feel real love
In a life ever after
There's a hole in my soul
You can see it in my face
It's a real big place
Come and hold my hand
I want to contact the living
Not sure I understand
This role I've been given
Not sure I understand
>
KADA BUDEŠ STARA
Kada budeš stara, sijeda i u snima,
Drijemat ćeš kraj ognja, čitajuć polako
Ispustit ćeš knjigu, sanjati o blagom
Pogledu, kog očiju ti skrivala dubina.
Voljeli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovjek dušu punu želja
Ljubio, i tugu, što ti lice skriva.
Naginjuć se tužno k žaru svog kamina,
Šapni, kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina,
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.
Kroz kotlinu ludo rjecina šumori
Vješajuc na zelen srebrnaste trake.
Užareno sunce vec zori na gori,
A u malom dolu ljeskaju se zrake.
Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave glazba vlati šušti.
Otvorenih usta, blijed ispružen spava.
Po njegovu logu svjetlost neba pljušti.
Spava. Obris nogu perunika skriva.
Ko bolesno cedo tu nasmješen sniva.
O, zagrli ga, zemljo, tako mu je zima!
Cuh nosnice zalud draška mirisima,
On ukocen leži s rukom na grudima,
Gdje dvije rujne rane s desne strane ima.
KAŽU DA SE UDAM JA
Kažu da se udam ja:
necu muža, nek se zna.
Radije se ovdje borim
za tih život u toj gori,
nego da me briga mori
hocu l' naci muža zla.
Kažu da se udam ja:
necu muža, nek se zna.
Udat meni se ne dade,
da ne umrem od dosade
i da zalud ne propadne
dražest koju bog mi da.
Kažu da se udam ja:
necu muža, nek se zna.
Med živima toga nema
kome ja bih bila žena,
jer sam posve uvjerena
ko cvijet da sam divna sva.
Kažu da se udam ja:
necu muža, nek se zna.
O KAPETANE! MOJ KAPETANE!
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
Ti si kao zlato,poput poluzrela žita
što snova se u zlato stapa;
bijela poput bijele kiše koja prodire
u poluzatvorene cvjetove bokorastog cvata
gustog na crnim rukama jabukovih grana iz Ilirije.
Može li med širiti miomiris kao tvoja zlaćana kosa?
Jer lice ti je čisto kao kiša,
ali poput kišnih kapi što bistre leže na bijelom saću
i čine bijeli vosak još sjajnijim,
tako da kosa na tvom čelu
prosipa svjetlost za jednu sjenu.
Jer ne stigoh ustavit se pred Trenutnom Smrti
On ljubazno preda mnom je zast'o
U kočiji uz nas još samo-
Besmrtnost zauze mjesto.
Polako odmicasmo-on žurbe ne poznavaše
A ja odložih posao svoj
I odmor također,
Te se prepustih susretljivosti njegovoj
Ostavismo školu gdje djeca iščekivahu
Na igralište izlazak-
Ostavismo polja zablenuta žita-
Ostavismo sunčev izlazak...
TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene čitati njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda napustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zaljevah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću voditi nikad za ruku
njegovu djecu.I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga u njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga u njegovu snu!