crna slova na bijeloj podlozi

nego, majstore, molio sam te da čuvaš djevojčicu u njoj... a vidi ovo sad!

ovdje si sama raširi ruke dubuko udahni pusti neka se događa i dobro je sve što učiniš sat otkucava vrijeme stoji dah mazi želim te okupati obući paučinom pokriti u stvarnosti diram ti golu bezumnu želju
snažna si

mrtva priroda: u kut sobe si odložila cipele, savjest i majicu.

mislim da sad spava.
sutra će ustati u sedam i petnaest, našminkati oči i više nego sigurnom rukom sebe i auto dovesti do banke. onda će ući, pozdraviti ljude u prolazu i smjestiti tijelo u crnu uredsku stolicu. nemam pojma koje je boje, ali zamišljam je crnom.
otvara outlook, pušta mail nek se učita i ustaje.
jebe je ponedjeljak. taj osjećaj ubija kavom i dimom. mozak prihvaća stvarnost. osjećaji se neko vrijeme bune, ali i to uskoro prolazi.
vraća se i briše spam. viagre, penis enlargmenti i brze zarade odlaze u nepovrat. shift+delete.
slušalice.
d:muzikathesmiths
mozak još malo oklijeva... ali, frka je i neće baš sve stići ako ne počne odmah.
prvi sastanak je u devet.



pripit sam, ali nisam duvao. pokušavam napraviti pauzu. još mi treba razum i barem nekakva kontrola. kad se za koju godinu opet sretnemo želim imati bistre osjete.

ovih dana je postalo sasvim jasno:
dotičem drugu stranu.

trebaju mi novi živci. pocinčani.
od ovih su ostale samo neke smiješne trepetljike.

želim spavati.

bilo je. bilo je danas.
kao i uvijek, bio si prisutan. sve si vidio.
i nervozu i grižnju savjesti ali i spremnost da pogazim sve.
jesam, dopustio sam si to. svjesno sam zaboravio one koji me trebaju.
stao sam gol pred nju kao što sad gol stojim pred tobom.
bio sam sretan i htio da i ona bude.
bio sam miran i mir sam joj htio dati.
to je sve.

znao sam da ću se kasnije osvrtati, da ću oklijevati, da se neću moći otrgnuti i krenuti dalje.
zapravo, želim zapamtiti. svaki udah i svaki tren.
ne tražim olakšanje.
tražim samo da čuvaš djevojčicu u njoj.

nepotpunost. živa svijest o tome da nešto nedostaje. rupa sam ja bez dna čovječe: godinama u sebe trpam koješta, godinama pokušavam steći koješta. godinama pokušavam bit s nekim. rezultat? nit sam se ubio opijanjem, nit sam se nagledo love, a kad sam i mislio da volim, izdao sam.
i neka je tako. jednom kad se upotpunim neće mi trebati sutra.