crna slova na bijeloj podlozi

pa ovo još radi...

dosta mi je oslikavanja stanja u kojima se osjećam poetično
i započinjem sa sasvim svakodnevnim:
uzimanjem dobra koje se nudi
i davanjem bez ostatka
u trenutku u kojemu jesam

ne znam je li to bolje, ali se za sada čini dovoljno dobrim

možda bi najbolje bilo
prestati grozničavo tražiti najbolje
i odabrati dovoljno dobro.

prezauzet dokazivanjem uspjeha
po njihovim kriterijima
ne primjećuješ da nisi više na
svom putu.

preljut na uspjeh sile
i vlastitu nesposobnost
da zadovoljiš očekivanja
cviliš za mirom.

volio bih da staneš, nekako,
da si poslušaš glas
i povjeruješ mu

želim popiti pivo
sa stvarnim čovjekom

to je sve

neka luda sreća ispunja sinapse
ma mrak
što još uopće treba govoriti?

oduvijek je znala da je posebna
pa to, uostalom, nije ništa čudno
mislila je.
svi smo posebni i po tome se nimalo ne razlikujemo.

ali nije znala kamo krenuti
s tom konstatacijom.
u početku nije bila Riječ.
kako bi Riječ uopće oblikovala ove
prste i pupak
pod njima?

danima je, ležeći, tražila

pomak.

vještičja noć:
pjesma, ruke u zraku, pivo, gužva, pišanje, radost, pivo, cigareta, pivo, pjesma u prvom planu, riječi koje se čine sasvim proživljenima, radost. do krajnosti iskren razgovor. žene za šankom i iza njega. pijane. vesele. i one i mi pobjednici i dezerteri. i boli nas kurac. "sutra treba na groblje", kažu.
gledale nam u zube: zubi dobri, ali nismo zadovoljili.
onda još malo skakanja na testosteronu, partibrejekersima i majkama, burek s mesom i povratak.
pisanje, drkanje i spavanje.

tuga+zadovoljstvo=tudovoljstvo


rekao je večeras:
Sjedimo u vrtu listamo po knjizi znam
izbrojan nam je svaki dan
izbrojani su skroz na skroz
putujemo svijetom prstima po karti
vise srece drugi put
ali nema mjesta suzama
setamo kroz kisu ljubim te kroz kisu
znas pretezak mi je tvoj kaput
prevelik mi je skroz na skroz
ali nema mjesta suzama

Karte su u dzepu i nema mjesta suzama

Daj da se maknemo odavde u neku topliju klimu
da ne bacamo metak u prazno

Lunjamo u magli izgubljeni u svijetu
pisem tvoje ime prstima u pjesku
na tvojoj sam strani tvoj sam

Daj da se maknemo odavde u neku topliju klimu
da ne bacamo metak u prazno

Sjedimo u vrtu nasukani na suvom
vidis mokra su nam lica
ali nema mjesta suzama

Karte su u dzepu i nema mjesta suzama

nego, majstore, molio sam te da čuvaš djevojčicu u njoj... a vidi ovo sad!

ovdje si sama raširi ruke dubuko udahni pusti neka se događa i dobro je sve što učiniš sat otkucava vrijeme stoji dah mazi želim te okupati obući paučinom pokriti u stvarnosti diram ti golu bezumnu želju
snažna si

mrtva priroda: u kut sobe si odložila cipele, savjest i majicu.

mislim da sad spava.
sutra će ustati u sedam i petnaest, našminkati oči i više nego sigurnom rukom sebe i auto dovesti do banke. onda će ući, pozdraviti ljude u prolazu i smjestiti tijelo u crnu uredsku stolicu. nemam pojma koje je boje, ali zamišljam je crnom.
otvara outlook, pušta mail nek se učita i ustaje.
jebe je ponedjeljak. taj osjećaj ubija kavom i dimom. mozak prihvaća stvarnost. osjećaji se neko vrijeme bune, ali i to uskoro prolazi.
vraća se i briše spam. viagre, penis enlargmenti i brze zarade odlaze u nepovrat. shift+delete.
slušalice.
d:muzikathesmiths
mozak još malo oklijeva... ali, frka je i neće baš sve stići ako ne počne odmah.
prvi sastanak je u devet.



pripit sam, ali nisam duvao. pokušavam napraviti pauzu. još mi treba razum i barem nekakva kontrola. kad se za koju godinu opet sretnemo želim imati bistre osjete.