Kazimierz, dio 13 – Odvratno, uznemiravajuće žuto cvijeće
Već dobrih petnaestak godina, svakoga proljeća iznova započinjem s čitanjem meni najdraže knjige, 'Majstora i Margarite' Mihalia Afanasijeviča Bulgakova. Sam Bog zna zašto mi je ta knjiga toliko draga; pretpostavljam - bolje rečeno - osnovano sumnjam da se za mene njena draž dijelom sastoji u svojevrsnom happy-endu namjenjenom vječnim ljubavnicima, a dijelom u činjenici da ništa u životu nije u potpunosti crno, pa tako niti sam Vrag (da ne kažem prof. Woland...) No dakako, to ni izdaleka nije sve; no, u čemu se sastoji preostala privlačnost tog romana nemam pojma... Vjerojatno je to 'ono nešto' volatilno, transcendentno... ono što se riječima ionako ne može opisati... ono što se može samo osjetiti... "Ona je nosila u rukama odvratno, uznemiravajuće žuto cvijeće. Vrag zna kako se zove, ali se ono prvo pojavljuje u Moskvi. To se cvijeće vrlo jasno isticalo na njezinu crnom proljetnom kaputu. Ona je nosila žuto cvijeće! Zlo cvijeće. Skrenula je s Tverske ulice u neku manju i tu se okrenula. Vi poznajete Tversku ulicu? Tverskom je hodalo tisuću ljudi, ali ja vas uvjeravam da je vidjela samo mene i pogledala me ne samo nekako uznemireno, već i bolno. A mene nije zadivila toliko njezina ljepota koliko neobična, nikada dotad viđena osamljenost u očima!" Kako je tim riječima lijepo i jednostavno izrečeno ono što svi mi tražimo u onome nekome koji predstavlja drugu polovicu našega Svršenog Bića, onu polovicu koja je otrgnuta od nas i nasumice odbačena na drugi kraj svijeta, ono što želimo prepoznati, nalik na svojevrsnu lozinku pomoću koje ta zagubljena polovica dobiva nesmetani prolaz do sve do našega srca... Znak raspoznavanja bilo bi i to odvratno cvijeće o kojem govori Majstor - dovoljno je da nas 'to nešto' potakne da zastanemo, da se okrenemo, još uvijek ne vjerujući u našu dobru kob, u to da smo konačno uspjeli prepoznati onaj djelić dobro poznatog, pa ipak nedokučivo stranog - u našem partneru, a u stvari - u nama samima... Dead Can Dance - In Power We Entrust the Love Advocated Sail on silver wings through this storm what fortune love may bring back to my arms again the love of a former golden age I am disabled by fears concerning which course to take For, now that wheels are turning, I find my faith deserting me... This night is filled with cries of dispossesed children in search of Paradise A sign of unresolve that, envisioned, drives the pinwheel on-and-on I am disabled by fears concerning which course to take When memory bears witness to the innocence, consumed in dying rage The way lies through our love; there can be no other means to the end, or keys to my heart... you will never find You will never find! Svaka priča, pa tako i svaki odnos imaju svoj početak i kraj. Neki od nas žive svoje živote, svoje veze bez pretjeranih bura i nevera... Neki i vjeruju da ljubav može trajati vječno - uostalom, i ja sam u to uvjeren... Međutim, ni ljubav, niti ljubavne veze nisu same sebi svrha: i one mogu jednostavno završiti, umrijeti, kao što umire i sve drugo oko nas... No, što je smrt, doli puki prestanak postojanja nečega što ionako više nema nikakvog smisla postojati? Konačno: 'Tis better to have loved and lost Than never to have loved at all. Lord Alfred Tennyson, 1849 Cesaria Evora - Tiempo y Siléncio Una casa en el cielo Un jardín en el mar Una alondra en tu pecho Un volver a empezar Un deseo de estrellas Un latir de gorrión Una isla en tu cama Una puesta de sol Tiempo y silencio Gritos y cantos Cielos y besos Voz y quebranto Nacer en tu risa Crecer en tu llanto Vivir en tu espalda Morir en tus brazos Tiempo y silencio Gritos y cantos Cielos y besos Voz y quebranto Una casa en el cielo Un jardín en el mar Una alondra en tu pecho Un volver a empezar Un deseo de estrellas Un latir de gorrión Una isla en tu cama Una puesta de sol Tiempo y silencio Gritos y cantos Cielos y besos Voz y quebranto Gritos y cantos Cielos y besos Voz y quebranto Voz y quebranto... Voz y quebranto Voz y quebranto Voz y quebranto Voz y quebranto... ------------------- Vrijeme i tišina Jedna kuća u nebu Jedan vrt u moru Jedna ptica u tvojim grudima Jedan povratak na početak Jedna želja za zvijezdama Jedan vrapčev otkucaj srca Jedan otok u tvom krevetu Jedan zalazak sunca Vrijeme i tišina Krici i pjesme Nebo i poljupci Glas i tuga Roditi se u tvom smijehu Rasti u tvojim suzama Živjeti na tvojim plećima Umrijeti u tvom naručju Vrijeme i tišina Krici i pjesme Nebo i poljupci Glas i tuga Jedna kuća u nebu Jedan vrt u moru Jedna ptica u tvojim grudima Jedan povratak na početak Jedna želja za zvijezdama Jedan vrapčev otkucaj srca Jedan otok u tvom krevetu Jedan zalazak sunca Vrijeme i tišina Krici i pjesme Nebo i poljupci Glas i tuga Krici i pjesme Nebo i poljupci Glas i tuga Glas i tuga Glas i tuga Glas i tuga Glas i tuga Glas i tuga... |