30.11.2007., petak

Kritika čiste destrukcije iliti kontra defetizma

Dragi moji, vi koji čitate i komentirate ove moje 'intimne preokupacije'... Ovo nije nikakav manifest; ovo su moje misli koje upućujem svima vama...

Zgrožen činima, koji su rezultanta čiste zlobe, destrukcije, kao i 'pokazivanjem mišića' tj. korištenjem specifičnih 'znanja i vještina' u negativne svrhe, prisiljen sam pisati ne o onome o čemu bih htio, već o onome što je nužno...

Ovaj sam post mogao nazvati i 'Kako sam i zašto počeo pisati blog?' ili pak 'Kako je blog promijenio moj život?', no nisam... Zašto kontra defetizma??? Zato što:

1. Ovaj narod iskazuje svoj bunt samo onda kada mu voda dospije do grla... ne branim se... i sam sam takav; tko nije, neka baci prvi kamen! Pa ipak, zapanjuje me činjenica da, nakon više od 15 godina kakve-takve demokracije, mi građani ove Lijepe naše, za koju smo se svi mi borili, netko s puškom u ruci, netko perom ili pak drugim radom (ni jedan vid rada koji je u svojoj biti imao i nadalje ima težnju ka boljitku nije zanemariv!) još uvijek nismo sigurni da li se protiv nekih stvari koje nam smetaju uopće SMIJEMO buniti... i u toj nesigurnosti, vidim i prvi korak ka rezignaciji koja vodi ka defetizmu...

2. U svezi s gore narečenim, bila su samo dva slučaja građanskog neposluha, i na oba je usplahirena Vlast odmah reagirala povlačenjem odluka koje su ih inicirale: jedan je bio pokušaj carinjenja robe u ono mračno doba oskudice
kada su obični ljudi bili prinuđeni, preživljavanja radi, odlaziti u shopping u razne Madžarske, Slovenije i Italije, i tamo ostavljati svoj mukom zarađeni novac... Sjećate li se??? Drugi je slučaj daleko poznatiji, upravo je prije kratkog vremena bila godišnjica... dakako, riječ je o 101.-ici...

3. Najviše mrzim kada se nekome od osoba koje volim i cijenim dogodi nešto nažao, nešto ružno... to mi je gore nego
da se nekakva negativna stvar dogodi meni samome... zato što ne volim vidjeti da netko od meni bliskih pati... Zato
i cijenim ustrajnost i napore drage Danijele, Uranove Pikulice koju obožavam čitati, a koja je svjesno i odgovorno učinila toliko altruistički čin i krenula se boriti za nekoga do koga je njoj stalo... draga Danijela, draga Pikulice... iako sama kažeš da te je na to nagnala tvoja egoistična želja da sačuvaš svoj vlastiti blog, meni tu spiku ne možeš prodati, ok? ;)) U altruističkim potezima nema mjesta sebičnjaštvu, mila :)) Nadalje, premda ne znam kojim se vrijemesljeđem razvijao slučaj, ovdje ću spomenuti još dvije osobe koje su, koliko sam uspio shvatiti, bitno pridonijele nastojanjima da se svima oštećenima riješi problem, a to su Dream_Maker i Irida... iako sam svjestan da sam vjerojatno propustio spomenuti neke drage ljude, koji su svojim nesebičnim angažmanom pridonijeli da se o ovome problemu raspravlja, ali i da se problem počne rješavati, nadam se da mi to oni neće zamjeriti... jer o svemu o čemu sada govorim, govorim in bona fides... Zato, hvala svima na nesebičnom angažmanu :)))))

Zašto ovaj slučaj koji se dogodio Sewenu (kojeg do sada nisam čitao, na moju veliku žalost, no od sada nadalje hoću :)) ) doživljavam tako osobno, kao da se dogodio meni samome???

Iz nekoliko razloga...
- zato što mi je, kao što ste već i uspjeli zaključiti, dosta defetizma, bezmandatnog odlučivanja u moje ime;
- zato što se isti slučaj prije nekoliko mjeseci dogodio osobi koju jako cijenim i poštujem, dragoj Dvojčici , kojoj je trebalo nekoliko mjeseci da dođe natrag na svoje staro Mjesto
- u konačnici i zbog onoga o čemu govori draga Uranova Pikula, a to je: Hodie mihi, cras tibi (Danas meni, sutra tebi)
- zato što me žaloste objašnjenja tipa: pa ionako je besplatno, pa se ne moramo ni žaliti kada ono što je plod našeg
uma nestane... Što to znači??? Da je ona Milasova poštapalica da je kila mozga dvije marke (parafraziram iz
sjećanja, nemojte me hvatati za riječ) uistinu točna??? Da mozak ne vrijedi ništa, da vrijedi samo čista materija,
samo lova vulgaris i ništa drugo??? E to pak me uistinu ljuti!!! Uostalom, i zrak je besplatan, dakle slijedom iste logike, ukoliko nas netko truje, pustiti ćemo da u miru Božjem to i dalje radi, a mi ćemo samo pognuti glave i krenuti kao poslušne ovčice, na klanje... Ili ćemo ipak reći: Enough is enough is enough???
- zato što smatram da su blogovi nekih ljudi koje redovito čitam, a ponešto manje redovito komentiram nešto najbolje
što se u suvremenoj hrvatskoj književnosti od Krleže i Ujevića naovamo moglo pročitati... i bilo bi mi užasno žao kada bi ih nestalo... Ako se pitate tko su oni, pogledajte na moj popis 'The Best of', s desne strane... Dakako, on je uvijek 'Under construction' i ukoliko tvoje ime nije na njemu, to ne znači da tvoj blog ne valja, već da najvjerojatnije još nisam dolutao do tebe ;))

Da se odmah razumijemo, nisam ja nikakav stari i iskusan, 'prekaljeni' (!!! ;)) ) bloger... blog sam otvorio prije nešto više od tri mjeseca... ali su mi ta tri mjeseca doslovno promijenila život... u pozitivnom, pače, u vrlo pozitivnom smislu...

Naime:
- kao što sam već ranije rekao, počeo sam čitati izuzetno kvalitetnu poeziju i prozu, od koje bi se tzv. 'zvanična A (dakako, i B) produkcija mogla debelo posramiti... hehehe... ;)) you know what I mean, don't you ;))
- počeo sam na život i na situacije oko mene gledati na potpuno drugi način, pozitivnije, manirom iskusnog fotografa
koji gleda na svijet oo sebe kroz potragu za onim detaljima koje je vrijedno poslikati; tako i ja gledam na svijet kroz potragu za onime o čemu vrijedi pisati... da ne nesatane u kovitlacu zaborava...
- virtualno i ino sam upoznao nekoliko prekrasnih ljudi s kojima, iako kilometrima daleko, mogu razgovarati kao da se oduvijek znamo... i to je upravo savršeno

Nadalje, u početku me je fasciniralo to što je moj blog bio uopće učitavan... što uopće postoji interes za onime o čemu ja pišem, za mojim mislima... sada, nakon tri mjeseca i preko osam tisuća učitavanja, fascinacije je nestalo u potpunosti... ostaje samo nevjerica da je tako nešto uopće moguće... No, nije ni bit u kvantiteti, dakako da nije... bit je u kvaliteti, bolje rečeno u vašim komentarima, dragi moji... I još jednom vam hvala na njima... Sve vas volim...

I na koncu... last... not least: blog mi je podario ono najljepše u životu: ljubav!!! Posredstvom bloga upoznao sam moju Dragu, doživio sam nešto, što sam već na neki način, bio otpisao iz moga života kao nemoguće, kao neizvedivo: da nekoga zavolim i da netko zavoli mene...

I stoga:

Živio manifest!

BLOGERSKI MANIFEST

1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.

2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.

17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Dame i gospodo, čuvajmo se jednoumlja! PODRŽIMO MANIFEST!
- 14:57 - Komentari (22) - Isprintaj - #

24.11.2007., subota

Andro, parte 12 – MayDay, MayDay, iliti Via con me

A nakon Civitavecchie, Livorno...

U luku su uplovili negdje pred zoru... Andro se probudio prilično rano, još nije bilo ni 6 sati... nekako mu se nije više spavalo... Spremio se, a zatim je pošao na prvi, ritualni kappuccino... brod je cijeli dan ostajao u luci, pa se Andri nikamo nije žurilo...

Trebalo se naći na kavi s Megan oko 9 sati, dogovorili su se da će prošetati, uhvatiti prazničku atmosferu grada... Prvi je svibnja zasjao u svoj svojoj osunčanosti, kao i sa šarmom prelijepog mediteranskog grada...

Megan je Andru uhvatila čvrsto za ruku... i nije rekla ni riječi... samo se nasmiješila... Dok su zagrljeni šetali gradom, izmjenjivali su zaljubljene poglede...

Došetali su se do malog caffea na glavnom gradskom trgu... How strange... ispada da se Meganina i Andrina veza može komotno svesti na ispijanje dobrih cappuccina u lijepim, malim caffeima diljem Sredozemlja... Iako, dakako, tome nije tako, čak bi vam i Andro zdušno priznao da su se bitni događaji nekako uvijek događali u caffeima... ili u njihovoj neposrednoj blizini... A možda su Megan i Andro samo par koji jako voli kavu... Tko će znati???

Prvi svibnja... MayDay, kako to američani uobičavaju reći... Neminovna glazbena asocijacija – naravno, Grace Jones, odnosno njena uloga u filmu "A View to a Kill", klasičnom Jamesu Bondu iz doba vladavine Rogera Moora...


Grace Jones – Libertango

Sunce, oblačići koji su nedužno prošarali azurno nebo... 'Azzurro, il pomeriggio e' troppo azzurro...' Sam onaj osjećaj modre svježine svibanjskog jutra, bio je dovoljan da ispuni Andrino srce mirom... i smirenom, a opet, na neki način, razigranom toplinom...


Adriano Celentano - Azzurro


Paolo Conte – Azzurro (Live in Amsterdam)

Azzurro
musica: Paolo Conte
testo: Vito Pallavicini
cantata da: Adriano Celentano (e molti altri)


Cerco l'estate tutto l'anno
e all'improvviso eccola qua...
lei e' partita per le spiaggie
e sono solo quassu' in citta',
sento fischiare sopra i tetti
un aeroplano che se ne va.

Azzurro, il pomeriggio e' troppo azzurro e lungo per me,
mi accorgo di non avere piu' risorse senza di te,
e allora
io quasi quasi prendo il treno
e vengo, vengo da te,
ma il treno dei desideri,
dei miei pensieri all'incontrario va.

Sembra quand'ero all'oratorio
con tanto sole, tanti anni fa...
quelle domeniche da solo
in un cortile a passeggiar...
ora mi annoio piu' di allora:
neanche un prete per chiaccherar...

Azzurro, il pomeriggio e' troppo azzurro e lungo per me,
mi accorgo di non avere piu' risorse senza di te,
e allora
io quasi quasi prendo il treno
e vengo, vengo da te,
ma il treno dei desideri,
dei miei pensieri all'incontrario va.

Cerco un po' d'Africa in giardino
tra l'oleandro e il baobab,
come facevo da bambino,
ma qui c'e' gente, non si puo' piu':
stanno innaffiando le tue rose,
non c'e' il leone, chissa' dov'e'...

Azzurro, il pomeriggio e' troppo azzurro e lungo per me,
mi accorgo di non avere piu' risorse senza di te,
e allora
io quasi quasi prendo il treno
e vengo, vengo da te,
ma il treno dei desideri,
dei miei pensieri all'incontrario va (*1)

Zašto se upuštati u bilo kakova razmatranja, a posljedično njima u neke strahove, koji se neminovno moraju pojaviti kao neka vrsta konkluzije??? Što će biti sutra? Kako će se riješti ovaj ili onaj problem? A sve je, u stvari, tako jednostavno... Uostalom, i Krleža je rekao :
'Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu'


I Andro je opet čvrsto uhvatio Meganinu ruku, poljubio je nježno, najnježnije joj rekao: 'Via, via, vieni via con me...'


Paolo Conte – Via con me


Paolo Conte – Via con me (Live in Amsterdam)

Paolo Conte - Via con me
Via, via, vieni via di qui,
niente piu' ti lega a questi luoghi,
neanche questi fiori azzurri...
via, via, neanche questo tempo grigio
pieno di musiche
e di uomini che ti sono piaciuti...

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du

Via, via, vieni via con me,
entra in questo amore buio,
non perderti per niente al mondo...
via, via, non perderti per niente al mondo
lo spettacolo d'arte varia
di uno innamorato di te...

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du

Via, via, vieni via con me,
entra in questo amore buio,
pieno di uomini...
via, entra e fatti un bagno caldo,
c'e' un accappatoio azzurro,
fuori piove un mondo freddo...

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du (*2)

---------------
(*1) tal. – prijevod pjesme:
Modro
glazba: Paolo Conte
tekst: Vito Pallavicini
pjeva: Adriano Celentano (i mnogi drugi)


Cijele godine tražim ljeto
I odjednom: evo ga, na!
ona je otišla na plaže
i ja sam sam, ovdje gore u gradu
čujem, iznad krovova zviždi
avion koji odlazi.

Modro, poslijepodne je previše modro i dugo za mene,
shvaćam da nemam više snage, bez tebe
i tada
skoro, skoro, uhvatit ću vlak
i doći ći, doći ću k tebi,
ali, vlak želja
vlak mojih misli ide u drugom smjeru

Izgleda, kad sam bio u molitvenoj zajednici
s toliko sunca, prije toliko godina
sve one usamljene nedjelje
šetnje po dvorištu...
sada mi je dosadnije nego onda:
nema ni svećenika da popričam s njime...

Modro, poslijepodne je previše modro i dugo za mene,
shvaćam da nemam više snage, bez tebe
i tada
skoro, skoro, uhvatit ću vlak
i doći ći, doći ću k tebi,
ali, vlak želja
vlak mojih misli ide u drugom smjeru

Tražim komadić Afrike u vrtu
između oleandra i baobaba,
kao što sam i tražio kao dijete,
ali, ovdje su ljudi, ne može se više:
zalijevaju tvoje ruže,
lava nema, tko zna gdje je...

Modro, poslijepodne je previše modro i dugo za mene,
shvaćam da nemam više snage, bez tebe
i tada
skoro, skoro, uhvatit ću vlak
i doći ći, doći ću k tebi,
ali, vlak želja
vlak mojih misli ide u drugom smjeru

(*2) tal. – prijevod pjesme:
Paolo Conte - Via con me

Odavdje, odavdje, dođi odavdje
ništa te više ne veže za ova mjesta,
čak ni ovo modro cvijeće...
odavdje, odavdje, niti ovo sivo vrijeme,
puno zvukova
i muškaraca koji su ti se sviđali...

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du

Odavdje, odavdje, dođi odavdje sa mnom
uđi u ovu tamnu ljubav
nemoj se izgubiti nizašto na svijetu...
odavdje, odavdje, nemoj se izgubiti nizašto na svijetu
ovo je umjetnička predstava
jednoga zaljubljenog u tebe...

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du

Odavdje, odavdje, dođi odavdje sa mnom
uđi u ovu tamnu ljubav
punu muškaraca...
Odavdje, uđi i napravi si toplu kupku,
tu je i modri ogrtač,
vani pada kiša, i svijet je hladan

It's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
good luck my babe,
it's wonderful, it's wonderful, it's wonderful,
I dream of you...
chips, chips, du-du-du-du-du
- 09:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.11.2007., srijeda

Andro, dio 11 – Civitavecchia iliti Čudnovatost Svemira

Civitavecchia ih je, samo na korak od Rima, Vječnoga Grada, dočekala u svoj svojoj prelijepoj jednostavnosti...

Ni Megan ni Andro nisu znali što im je bilo posebno u tom gradu, što im se toliko svidjelo, zbog čega su ostali tako oduševljeni... Možda se radilo samo o jednostavnoj gostoljubivosti nasmješene konobarice malog caffea... i terase okupane vrućim, proljetnim suncem pod kojim su sjedili i lješkarili... ne obazirajući se na sve ono što se odvijalo u njihovoj blizini... A možda je tome bio uzrok vlasnik jednostavne trattorie (*1) koji ih je oduševio jednostavnom, a ipak tako dobrom pastom i neusiljenim, ljubaznim razgovorom... Tko bi to znao reći???

I Andro je dopustio da ga trenutak obuzme... da uživa u danu... i da živi taj dan... jednostavno i mirno... kao Dan Koji Nikada Neće Prestati... kao Dan Sadašnji...

Napokon je shvatio da u trci za Boljom Budućnošću gubi Sigurnu, Opipljivu Sadašnjost... i nije to više želio činiti... dapače... želio je tu Sadašnjost razvući u neku Blisku Budućnost... koliko mu već to bude bilo moguće...

Nekoliko je godina ranije bio u Rimu, na godišnjem odmoru... Dakako, glazbena asocijacija nije izostala... ovaj je put ona bila vrlo bazična, vrlo jednostavna... i samim time, barem njemu, vrlo lijepa...


Matia Bazar - Vacanze Romane

Roma dove sei?
Eri con me
Oggi prigione tu,
Prigioniera io

Roma antica citta',
Ora vecchia realta'
Non ti accorgi di me
E lo sai che pena mi fai?

Ma piove il cielo sulla citta'
Tu con il cuore nel fango
L'oro e l'argento e sale da te'
Paese che non ha piu' campanelli

Poi, dolce vita che te ne vai
Sul Lungotevere in festa
Concerto di viole e mondanita'
Profumo tuo di vacanze romane

Roma, bella tu
Le Muse tue
Asfalto lucido
'Arrivederci Roma'

Monetina e voila'
C'e' chi torna e chi va
La tua parte la fai
Ma lo sai che pena mi dai?

Vai, Greta Garbo di vanita'
Tu con il cuore nel fango
L'oro e l'argento e sale da te'
Paese che non ha piu' campanelli

Poi, dolce vita che te ne vai
Sulle terazze del Corso
'Vedova allegra', maitresse dei caffe'
Profumo tuo, di vacanze romane (*2)

Dok su, zaneseni toplim danom i mirisima paste sa salsom i bazilikom, u kojoj su se ocrtavali svi mirisi Sredozemlja, razgovarali o tome da je ipak započelo ono što bi se moglo nazvati neobjavljeno ljeto, (osjećalo se to u zraku) i premda je travanj upravo nekako prestajao postojati, gledajući se duboko u oči, osjećali su mirise, arome... ali i misli... onako duboko... tamo negdje... u dubini očiju... u njihovu miru... i u miru njihova glasa... i u jednostavnosti dana...

Prošetali su se do maloga trga koji se nalazio na samom rubu vrlo prometne luke... Na tome se trgu nije osjećala užurbanost grada i njegovih stanovnika, nisu se osjećale njihove tjeskobe, njihovi problemi, svakodnevica... i to im je savršeno odgovaralo... Na neki način, pronašli su za same sebe svojevrsno Utočište i nisu se od njega željeli odijeliti... uživajući u odličnom cappuccinu, na terasi malog caffea, na tri minute od užurbane vreve grada, pronašli su svoj mir...

I tada je Andro spoznao tišinu i mir svoga srca... u tom malom caffeu, spoznao je nemjerljivost osjećaja... koji su, nakon što su se koncentrirali i sažimali kroz neizrecivo dugo vrijeme u jednoj jedinoj točci Crne Rupe, sada (konačno oslobođeni) izbijali iz njegove duše eksplodirajući kao Supernova, tvoreći novo sazvježđe Svemira...

Već je i samim shvaćanjem vlastitih osjećaja osjetio onu nemoć, onu izgubljenost koju čovijek mora osjetiti suočen s neizrecivošću njegovih osjećaja... s neizmjernošću Nepojmljivog Prostranstva Svemira...


David Bowie - Space Oddity

Ground Control to Major Tom
Ground Control to Major Tom
Take your protein pills and put your helmet on

Ground Control to Major Tom
Commencing countdown, engines on
Check ignition and may God's love be with you

(Ten, Nine, Eight, Seven, Six, Five,
Four, Three, Two, One, Liftoff)

This is Ground Control to Major Tom
You've really made the grade
And the papers want to know whose shirts you wear
Now it's time to leave the capsule if you dare

This is Major Tom to Ground Control
I'm stepping through the door
And I'm floating in a most peculiar way
And the stars look very different today

For here
Am I sitting in a tin can
Far above the world
Planet Earth is blue
And there's nothing I can do

Though I'm past one hundred thousand miles
I'm feeling very still
And I think my spaceship knows which way to go
Tell my wife I love her very much... she knows

Ground Control to Major Tom
Your circuit's dead, there's something wrong
Can you hear me, Major Tom?
Can you hear me, Major Tom?
Can you hear me, Major Tom?
Can you...

Here am I floating round my tin can
Far above the moon
Planet Earth is blue
And there's nothing I can do

No, Andri je taj osjećaj, iako pomalo čudan (i do neke mjere neugodan) zbog same izgubljenosti, kao i zbog osjećaja nezaštićenosti kojoj je izložen onaj koji voli, ipak bio prihvatljiv... i on se prepustio svemu onome što se tek trebalo dogoditi... Znao da će se ionako zbiti samo ono što se nužno mora zbiti... A znao je i ovo:

'It's better to love and lost
Than to never have loved at all'

----------
(*1) tal. - gostionica
(*2) tal. – prijevod pjesme:
Matia Bazar – Odmor u Rimu

Rime, gdje si?
Bio si sa mnom
Danas zatvor si,
A zatvorenica ja

Rime, prastari grade,
A sada, stara realnosti
Ne obazireš se na mene
Zar ne znaš koliku bol mi nanosiš?

No, kiši nebo nad gradom
Ti, sa srcem u blatu
Zlato, srebro, čajne dvorane
Mjesto koje više nema zvonika

Slatiki živote, ti koji odlaziš
Na Lungotevereu u slavlju
Koncert viola i mondanosti
Miris tvoj i tvog odmora u Rimu

Rime, lijep si
S tvojim Muzama
Sa sjajnim asfaltom
'Zbogom, Rime'

Novčić i eto ga!
Netko se vraća, netko odlazi
Ti svoj dio priče odrađuješ
No, znaš li koliku bol mi nanosiš?

Odlazi, Greta Garbo taštine
Ti, sa srcem u blatu
Zlato, srebro, čajne dvorane
Mjesto koje više nema zvonika

Slatiki živote, ti koji odlaziš
Na terasama Corsa
'Vesela Udovica', metresa caffea
Miris tvoj i tvog odmora u Rimu

- 22:34 - Komentari (18) - Isprintaj - #

05.11.2007., ponedjeljak

Intermezzo 12 – Sail Away iliti Navigare necesse est, vivere non


Enya - Orinoco Flow

Let me sail, let me sail,
Let the Orinoco flow,
Let me reach, let me beach
On the shores of Tripoli.

Let me sail, let me sail,
Let me crash upon your shore,
Let me reach, let me beach
Far beyond the Yellow Sea.

From Bissau to Palau - in the shade of Avalon,
From Fiji to Tiree and the Isles of Ebony,
From Peru to Cebu hear the power of Babylon,
From Bali to Cali - far beneath the Coral Sea.

Sail away...

From the North to the South,
Ebudae into Khartoum,
From the deep sea of Clouds
To the island of the moon,

Carry me on the waves
To the lands I've never been,
Carry me on the waves
To the lands I've never seen.

We can sail, we can sail...
We can steer, we can near
With Rob Dickins at the wheel,
We can sigh, say goodbye
Ross and his dependencies
We can sail, we can sail...

* * *

Dakle, latinska poslovica kaže da se ploviti mora, ne i živjeti... No da... nije sve, dakako, u plovidbi, već u putovanju kao takvome... Eto i mene... vraćam se s puta... pripremam se, polako, na novi...

Nešto je definitivno čudno u mom životu... kod mene se, očito, izmjenjuju neke faze... prvo sam dugo, dugo vremena na fiksno na jednom mjestu, nakon toga sam (dok sam radio na brodu) praktično 'živio na putu' gotovo dvije godine... pa sam ponovno dobrih šest godina bio zacementiran na jednom mjestu, uz vrlo kratke, gotovo simbolične ekskurzije u bližu okolicu... a sada sam dio tjedna kući, a dio na putu... i to već dobrih mjesec dana... i mogu reći da mi to (umor na stranu) prilično odgovara... između ostalog, i zato što sam uspio unijeti svježinu putovanja u učmalost kasne jeseni... a dakako, i iz nekih drugih razloga... :)))

OK... vratimo se na samu poslovicu... i na Andru, kojega ste, zacijelo već poodavno zaboravili... Daleko od očiju, daleko od srca... a Andro nam je uistinu već jako dugo vrijeme poprilično daleko od očiju... No, ne zadugo :))

Ovo je najava... nastavak priče o Andri slijedi već idućih dana... a do tada... još jedna... :)) putna :))


Compay Segundo – Chan Chan

Enjoy!!! :)))

- 22:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

(1) In principio erat Verbum,
Et Verbum erat apud Deum,
Et Deus erat Verbum.
(2) Hoc erat in principio apud
Deum.
(3) Omnia per ipsum facta sunt:
Et sine ipso factum est nihil,
quod factum est.
(4) In ipso vita erat,
Et vita erat lux hominum:
(5) Et lux in tenebris lucet,
Et tenebrae eam non
comprehenderunt.

Biblia Sacra,
Novum Testamentum,
Evangelium secundum Ioannem
(1, 1-5)


Adwocatus.Dyabolly@gmail.com

since 26.08.2007.:
Free Site Counter
Free Site Counter





Copyright © 2007 - 2010
by Adwocatus Dyabolly

WARNING: Parental advisory needed!
This blog may contain expressions of informal language, some Curses, Invocations (© by The Doors), explicit language, as well as other stuff that you might or might not want to read! If you continue, you are acting on your own free will!
You have been warned!
DISCLAIMER: All the translations, unless othervise stated, are made by Adwocatus Dyabolly. The translations may vary from the original. Licentia poetica is applied.

This Mortal Coil - Song to the Siren