Kritika čiste destrukcije iliti kontra defetizma
|
Dragi moji, vi koji čitate i komentirate ove moje 'intimne preokupacije'... Ovo nije nikakav manifest; ovo su moje misli koje upućujem svima vama... Zgrožen činima, koji su rezultanta čiste zlobe, destrukcije, kao i 'pokazivanjem mišića' tj. korištenjem specifičnih 'znanja i vještina' u negativne svrhe, prisiljen sam pisati ne o onome o čemu bih htio, već o onome što je nužno... Ovaj sam post mogao nazvati i 'Kako sam i zašto počeo pisati blog?' ili pak 'Kako je blog promijenio moj život?', no nisam... Zašto kontra defetizma??? Zato što: 1. Ovaj narod iskazuje svoj bunt samo onda kada mu voda dospije do grla... ne branim se... i sam sam takav; tko nije, neka baci prvi kamen! Pa ipak, zapanjuje me činjenica da, nakon više od 15 godina kakve-takve demokracije, mi građani ove Lijepe naše, za koju smo se svi mi borili, netko s puškom u ruci, netko perom ili pak drugim radom (ni jedan vid rada koji je u svojoj biti imao i nadalje ima težnju ka boljitku nije zanemariv!) još uvijek nismo sigurni da li se protiv nekih stvari koje nam smetaju uopće SMIJEMO buniti... i u toj nesigurnosti, vidim i prvi korak ka rezignaciji koja vodi ka defetizmu... 2. U svezi s gore narečenim, bila su samo dva slučaja građanskog neposluha, i na oba je usplahirena Vlast odmah reagirala povlačenjem odluka koje su ih inicirale: jedan je bio pokušaj carinjenja robe u ono mračno doba oskudice kada su obični ljudi bili prinuđeni, preživljavanja radi, odlaziti u shopping u razne Madžarske, Slovenije i Italije, i tamo ostavljati svoj mukom zarađeni novac... Sjećate li se??? Drugi je slučaj daleko poznatiji, upravo je prije kratkog vremena bila godišnjica... dakako, riječ je o 101.-ici... 3. Najviše mrzim kada se nekome od osoba koje volim i cijenim dogodi nešto nažao, nešto ružno... to mi je gore nego da se nekakva negativna stvar dogodi meni samome... zato što ne volim vidjeti da netko od meni bliskih pati... Zato i cijenim ustrajnost i napore drage Danijele, Uranove Pikulice koju obožavam čitati, a koja je svjesno i odgovorno učinila toliko altruistički čin i krenula se boriti za nekoga do koga je njoj stalo... draga Danijela, draga Pikulice... iako sama kažeš da te je na to nagnala tvoja egoistična želja da sačuvaš svoj vlastiti blog, meni tu spiku ne možeš prodati, ok? ;)) U altruističkim potezima nema mjesta sebičnjaštvu, mila :)) Nadalje, premda ne znam kojim se vrijemesljeđem razvijao slučaj, ovdje ću spomenuti još dvije osobe koje su, koliko sam uspio shvatiti, bitno pridonijele nastojanjima da se svima oštećenima riješi problem, a to su Dream_Maker i Irida... iako sam svjestan da sam vjerojatno propustio spomenuti neke drage ljude, koji su svojim nesebičnim angažmanom pridonijeli da se o ovome problemu raspravlja, ali i da se problem počne rješavati, nadam se da mi to oni neće zamjeriti... jer o svemu o čemu sada govorim, govorim in bona fides... Zato, hvala svima na nesebičnom angažmanu :))))) Zašto ovaj slučaj koji se dogodio Sewenu (kojeg do sada nisam čitao, na moju veliku žalost, no od sada nadalje hoću :)) ) doživljavam tako osobno, kao da se dogodio meni samome??? Iz nekoliko razloga... - zato što mi je, kao što ste već i uspjeli zaključiti, dosta defetizma, bezmandatnog odlučivanja u moje ime; - zato što se isti slučaj prije nekoliko mjeseci dogodio osobi koju jako cijenim i poštujem, dragoj Dvojčici , kojoj je trebalo nekoliko mjeseci da dođe natrag na svoje staro Mjesto - u konačnici i zbog onoga o čemu govori draga Uranova Pikula, a to je: Hodie mihi, cras tibi (Danas meni, sutra tebi) - zato što me žaloste objašnjenja tipa: pa ionako je besplatno, pa se ne moramo ni žaliti kada ono što je plod našeg uma nestane... Što to znači??? Da je ona Milasova poštapalica da je kila mozga dvije marke (parafraziram iz sjećanja, nemojte me hvatati za riječ) uistinu točna??? Da mozak ne vrijedi ništa, da vrijedi samo čista materija, samo lova vulgaris i ništa drugo??? E to pak me uistinu ljuti!!! Uostalom, i zrak je besplatan, dakle slijedom iste logike, ukoliko nas netko truje, pustiti ćemo da u miru Božjem to i dalje radi, a mi ćemo samo pognuti glave i krenuti kao poslušne ovčice, na klanje... Ili ćemo ipak reći: Enough is enough is enough??? - zato što smatram da su blogovi nekih ljudi koje redovito čitam, a ponešto manje redovito komentiram nešto najbolje što se u suvremenoj hrvatskoj književnosti od Krleže i Ujevića naovamo moglo pročitati... i bilo bi mi užasno žao kada bi ih nestalo... Ako se pitate tko su oni, pogledajte na moj popis 'The Best of', s desne strane... Dakako, on je uvijek 'Under construction' i ukoliko tvoje ime nije na njemu, to ne znači da tvoj blog ne valja, već da najvjerojatnije još nisam dolutao do tebe ;)) Da se odmah razumijemo, nisam ja nikakav stari i iskusan, 'prekaljeni' (!!! ;)) ) bloger... blog sam otvorio prije nešto više od tri mjeseca... ali su mi ta tri mjeseca doslovno promijenila život... u pozitivnom, pače, u vrlo pozitivnom smislu... Naime: - kao što sam već ranije rekao, počeo sam čitati izuzetno kvalitetnu poeziju i prozu, od koje bi se tzv. 'zvanična A (dakako, i B) produkcija mogla debelo posramiti... hehehe... ;)) you know what I mean, don't you ;)) - počeo sam na život i na situacije oko mene gledati na potpuno drugi način, pozitivnije, manirom iskusnog fotografa koji gleda na svijet oo sebe kroz potragu za onim detaljima koje je vrijedno poslikati; tako i ja gledam na svijet kroz potragu za onime o čemu vrijedi pisati... da ne nesatane u kovitlacu zaborava... - virtualno i ino sam upoznao nekoliko prekrasnih ljudi s kojima, iako kilometrima daleko, mogu razgovarati kao da se oduvijek znamo... i to je upravo savršeno Nadalje, u početku me je fasciniralo to što je moj blog bio uopće učitavan... što uopće postoji interes za onime o čemu ja pišem, za mojim mislima... sada, nakon tri mjeseca i preko osam tisuća učitavanja, fascinacije je nestalo u potpunosti... ostaje samo nevjerica da je tako nešto uopće moguće... No, nije ni bit u kvantiteti, dakako da nije... bit je u kvaliteti, bolje rečeno u vašim komentarima, dragi moji... I još jednom vam hvala na njima... Sve vas volim... I na koncu... last... not least: blog mi je podario ono najljepše u životu: ljubav!!! Posredstvom bloga upoznao sam moju Dragu, doživio sam nešto, što sam već na neki način, bio otpisao iz moga života kao nemoguće, kao neizvedivo: da nekoga zavolim i da netko zavoli mene... I stoga: Živio manifest! BLOGERSKI MANIFEST 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Dame i gospodo, čuvajmo se jednoumlja! PODRŽIMO MANIFEST! |