30.10.2007., utorak

Neaktualni napis, pojavnost 3. - Once in a Lifetime, iliti Am I Right? Am I Wrong?

Iako se mnogo stvari odigralo u posljednje vrijeme, nekako još uvijek ne osjećam da je došao pravi trenutak da se o njima raspišem...

Dakle... do tada... neaktualni napisi... :))

Nastavak razmtranja o sreći... o onome što bi sreća trebala biti, što bi trebala predstavljati... kako meni, tako i bilo kome drugome... Trenutno se baš i osjećam obasjan srećom, svjestan sam, također njenoga varlijvoga trajanja... pa, stoga... još jedna pjesma tome u prilog:


Talking Heads - Once in a Lifetime (Stop Making Sense Live, 1983)


Talking Heads - Once in a Lifetime (Official Video)


Hehehe... Special Edition...

Talking Heads - Once In A Lifetime

And you may find yourself living in a shotgun shack
And you may find yourself in another part of the world
And you may find yourself behind the wheel of a large automobile
And you may find yourself in a beautiful house, with a beautiful wife
And you may ask yourself - well...how did I get here?

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / after the money’s gone
Once in a lifetime / water flowing underground.

And you may ask yourself how do I work this?
And you may ask yourself where is that large automobile?
And you may tell yourself this is not my beautiful house!
And you may tell yourself this is not my beautiful wife!

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / after the money’s gone
Once in a lifetime / water flowing underground.

Same as it ever was... same as it ever was... same as it ever was...
Same as it ever was... same as it ever was... same as it ever was...
Same as it ever was... same as it ever was...

Water dissolving...and water removing
There is water at the bottom of the ocean
Carry the water at the bottom of the ocean
Remove the water at the bottom of the ocean!

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / in the silent water
Under the rocks and stones / there is water underground.

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / after the money’s gone
Once in a lifetime / water flowing underground.

And you may ask yourself what is that beautiful house?
And you may ask yourself where does that highway go?
And you may ask yourself: Am I right?... Am I wrong?
And you may tell yourself: My God!...what have I done?

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / in the silent water
Under the rocks and stones / there is water underground.

Letting the days go by / let the water hold me down
Letting the days go by / water flowing underground
Into the blue again / after the money’s gone
Once in a lifetime / water flowing underground.

Same as it ever was... same as it ever was... same as it ever was...
Same as it ever was... same as it ever was... same as it ever was...
Same as it ever was... same as it ever was...

* * *

OK... the story...

U stvari, nema neke posebne priče, nema ničega tako bitnoga što bih na ovome mjestu trebao reći... samo nekakve reminiscencije, koje su bitne samo meni... kao na primjer: Once in a Lifetime sam čuo prvi puta negdje polovinom osamdesetih godina... pjesma mi se svidjela, nije stvar u tome... ali... Kada sam na dočeku tadašnje, pradavne Nove 1990. godine po prvi put vidio snimku koncerta iz njihove turneje Stop Making Sense, točnije iz New Yorka 1983. godine (vidi! prvi video clip), nešto me očaralo, bolje rečeno: opčinilo... i ti čini traju i dan danas...

Puno sam si puta do sada postavio pitanja koja si je pjesnik postavio u ovoj pjesmi... ponekad sam dobio povoljne odgovore na njih... najčešće potpuno nepovoljne (hehehe... nepovoljne barem za mene... za nekoga drugoga baš i ne :)) )

Anyway...

Ono što sam želio reći jest kako slijedi: bez obzira na to što me je život odveo u smjeru u kojem to ni u kojem slučaju nisam mogao predvidjeti te pradavne 1990. godine, bez obzira na sve poteškoće i sve ono ružno što sam doživio i proživio kroz svo to vrijeme, baš sam sinoć rekao svojoj Dragoj: smatram da smo, konačno, zaslužili komadić sreće... jer ne želim za nas ništa posebno... već samo to da budemo zajedno. Punctum. I ništa drugo. Samo komadić sreće za nas. Pa da i ja mogu reći: 'Is that my beautiful Wife?'

Am I right? Am I wrong?

- 10:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.10.2007., srijeda

Neaktualni napis, pojavnost 2. - Iceblink Luck iliti Promišljanje o Dirty Harryu

Iako sam u posljednje vrijeme napisao nekoliko desetaka stranica teksta, još uvijek ga ne 'osjećam' onako kako bih ga želio osjećati... stoga, ništa od objave istoga, ranije imenovanoga... for the time being :))

* * *

Danas sam osobito dobro raspoložen... :))) I sretan... :))) I to želim umnožiti... dijeleći upravo s vama... :)))

Hehehe... što me podsjetilo na inspektora Harrya Callahana, kao i na njegovu notornu rečenicu: "...So I've got to ask myself a question: 'Do I feel lucky???" Well, the answer is: "Hell, yes!!!"

Bilo kako bilo, danas ću se zadržati samo na dvije asocijacije...

Asocijacija Prva se veže na moj prethodni post, dakle na Fortunu...

Mojoj sam Dragoj pričao o ovoj pjesmi, a volio bih i vas, moje drage prijatelje, podsjetiti na nju... u par riječi...


Cocteau Twins - Iceblink Luck

I'm seemin' to be glad a lot
I'm happy again, come, come in time
This mustn't hurt or harm yourself
Well, me, I give in to your arms

You're the match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like a walnut safe
More like a love that's a bottle of exquisite stuff, yes

You, yourself, and your father
Don't know him, so part in your own ways
You've really both bone setters
Thank you for mending me babies

You're the match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like a walnut safe
You will seem that being throughout
That same bottle of exquisite stuff
Yes, you are that match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like the walnut safe

You, yourself, and your father
Don't know him, so part in your own ways
You're really both bone setters
Thank you for mending me babies

Eto, to vam je moja Draga... ona koja upravlja žigicama Jerihonskim... i koja ima moć dotući ovo ludilo, sivilo svakodnevice...

I Asocijacija Druga: na ovu me je pjesmu podsjetio post Panove Frule...

Giannu Nannini obožavam, a ova mi je njena pjesma baš posebna... Dakako, pjesma je za moju Dragu... :))


Gianna Nannini – Meravigliosa creatura

Eto... danas vas ostavljam u, barem donekle, kontemplativnom raspoloženju... u finoj eteričnosti riječi... u blagim i mekim emocijama...

Svima želim svako dobro... i neka vam dani koji su pred vama donesu Svjetlosti i Mira...

Uživajte!!! :)))

- 18:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

18.10.2007., četvrtak

Rembetiko



Velim ti,
velim ti, mila
još večeras te želim,
sada, dok trava ne raste
dok se trava srami izreći svoju plavičastu riječ
sada, kada si mirna, kada si u iščekivanju,
sada, kada znaš da i ja tebe iščekujem
vruće, krvavo...
kao onaj prokleti, zabranjeni Rembetiko
koji je gori od fada
koji izgara moju dušu, melankolično,
i koji me uništava, definitivno,
koji me ubija, svedobno,
a kojega ne mogu prestati slušati, mila moja
koji me udara kada sam daleko, daleko od tebe
i kaže mi
nisi tu... nema te...

A ja te čekam... mili moj...
i ja čekam tebe... mila moja...

Vrijeme leprša i
boji se u crno
i želi... želi nas sresti
na osami, u dubini između sna i jave,
u sivom ponoru
u nekom snoviđenju (bez nas)
u negaciji ljudi

Još večeras te želim
trava je već stala rasti
i ne želi izreći više ni riječi, ni glasa...
sada te želim
kao nikada do sada...
kao ovaj Rembetiko
želim te, pogubno...
pa bilo mi to i posljednje na svijetu...
moj posljednji Rembetiko

- 23:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.10.2007., srijeda

Neaktualni napis, pojavnost 1. – Fortuna Imperatrix Mundi, iliti Staro i novo

Otresti... protresti...

Odvući se od nečega što se do jučer... pa čak i jutros nazivalo sudbinom... Semiotika kaže... odreći se... ja kažem... dobro... u redu...

A onda razmislim i kažem... 'OK... A zašto?' Ne želim polemizirati... već samo reći... želim se nadoštukati na njene misli, na njen diskurs i reći riječ-dvije o podložnosti...

Podložnost je definitivno precijenjena... sjećam se da su prije nekih dvadesetak godina, nekako u doba oko ili neposredno nakon sarajevske zimske olimpijade klizački par Natalija Bestemijanova-Andrej Bukin plesali na Albinonijev Adagio... Ples je bio prilično patetičan, no u svoj svojoj patetičnosti, imao je nečega strašnog... ta podložnost, gotovo morbidne podvrste... koja je zračila iz svakog njihovog pokreta... I tada sam shvatio da, iako sam Adagio zavolio prateći te slike, da u svojoj biti, Adagio predstavlja upravo negaciju istoga... negaciju te bolesne podložnosti… Sjećam se kada sam isti taj Adagio godinama kasnije prepoznao kod The Doorsa... i kako me je fascinirala ta bezvremenost teme, ta mogućnost da se tema prezentira kroz različite glazbene stilove, kroz različite izričaje… na različite načine, a da opet bude ista… bezvremenska…

E sada… kako jedna tema može postati bezvremenska??? Kako se, u stvari, isključuje komponenta vremena??? Eto, kako je to vjerno dočarao moj velepoštovani prijatelj MadDog:

'- Sada. – reče Lucifer i karakterističnim pokretom ruke, nepotrebnim po mom skromnom mišljenju, ali time barem pridonosi teatralnosti, zaustavi vrijeme.
U znak protesta Vrijeme potiho opsuje.'
(locus citatum:Deus ex Machina, by MadDog)

The Doors – Albinoni's Adagio in G Minor

… što me, u stvari, dovodi i do druge, isto tako bitne teme… dakle, svojevrsne transliteracije klasike, jedne jako drage mi kompozicije… opet na svojevrsni način glazbe koja je nastala pod istim krovom, unutar istog korpusa … a prenio ju je Ray Manzarek (nekoć klavijaturista The Doors-a)… dakle, Carmina Burana, Carl Orff – ovaj put u klasičnoj izvedbi… dakako najmarkantnija tema: O Fortuna Imperatrix



i konačno:


Ana Rucner, Kvartet Rucner & Lado - O Fortuna Imperatrix

Dugo sam se premišljao da li da uz post stavim i ovu verziju… iako nisam pobornik techna i njegovih ritmova, niti Lada kao takvoga, ali jesam Ane Rucner… ova je verzija ipak, na neki način posebna, i razveselila me je fuzijom raznih utjecaja… prije svega tradicijskih, i to u onolikoj mjeri koliko je to podnošljivo… Dakle… u tome se i očituje sukus spoja starog i novog…

Srdačan pozdrav svima…

- 18:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.10.2007., četvrtak

Kazimierz, dio 5. – Jedno pitanje i tri odgovora

Jedno prigodno pitanje: naime, večeras je koncert Bryana Ferrya u Zagrebu, i ne mogu a da ne postavim (sada već retoričko) pitanje:


Bryan Ferry - Is Your Love Strong Enough

Just one step at a time
And closer to destiny
I knew at a glance
There'd always be a chance for me
With someone I could live for
Nowhere I would rather be

Is your love strong enough
Like a rock in the sea
Am I asking too much
Is your love strong enough?

Just one beat of your heart
And stranger than fantasy
I knew from the start
It had to be the place for me
Someone that I would die for
There's no way I could ever leave

Is your love strong enough
Like a rock in the sea
Am I asking too much
Is your love strong enough?

Is your love strong enough?
Just one beat of your heart
Is your love strong enough?
Is your love strong enough?
Is your love strong enough?
Is your love strong enough?
Is your love strong enough?

Just one beat of your heart
Strong enough?
Strong enough?
Just one beat of your heart
Strong enough?
Strong enough?
Just one beat of your heart
Strong enough?
Strong enough?
Just one beat of your heart
Strong enough?
Strong enough?
Just one beat of your heart
Strong enough?
Strong enough?
Just one beat of your heart

Još prije nekih tjedan dana, ovo pitanje uopće nije bilo retoričko, već vrlo realno, vrlo frustrirajuće... eto u kolikoj je mjeri vrijeme relativna kategorija... bez obzira na sve, jedna krasna pjesma... koja postavlja to fatidičko pitanje, no ujedno i odgovara na njega na najbolji mogući, najpozitivniji način:

'I knew from the start
It had to be the place for me
Someone that I would die for
There's no way I could ever leave'


Uistinu... tako sam i ja to osjećao... i danas, mirne duše i spokojno mogu reći da se nisam prevario... i ne samo to... osjećam se... kao da živim u priči... kao da proživljavam priču...


Vasco Rossi - Vivere una favola

Guarda, guarda la',
guarda la citta',
quante cose che
sembrano piu' grandi,
sembrano pesanti
guarda quante verita',
quante, tutte qua,
quante, quanti che
corrono felici,
guarda nei prati,

cosa non farei,
io non voglio correre
e tu non riderai,
cosa non darei,
per stare su una nuvola.

Grande la citta', grande,
guarda la.
Grandi novita'
macchine veloci, genti piu' capaci
guarda quante societa'
quante non si sa
quanti vincono, altri muoiono
io non lo so

cosa non farei
io non voglio perdere
non ridere
cosa non darei
per vivere su un'isola.

Cosa non farei, io non voglio perdere
non ridere
cosa non darei
per vivere una favola(*1)

Ovu je pjesmu Vasco Rossi snimio 1987. godine, a to je i jedna od meni najdražih njegovih pjesama... kontemplativna i poprilično nostalgična... Ovo je neoficijelni video spot, koji je u ovoj verziji snimljen je u Istri, i to najvećim dijelom u dolini rijeke Mirne (u blizini ušća), ali i na još nekim mjestima, (pretpostavljam prošlog ljeta)... well, anyway...

Asocijativnost... asocijativnost...

Hehehe... igra asocijacija je jedna čudna igra... eto, kod mene to funkcionira ovako:


Rondo' Veneziano – La Serenissima

Venice in Peril, 1981. godina... pjesme moje mladosti... izuzetna kombinacija modernog i Settecentescog, baroknog... maestoznog... vjerojatno jedna od njihovih najpoznatijih stvari... koja meni daje neki poseban, neponovljiv naboj... neku želju za djelovanjem... posebnu volju za životom... posebnu strast... koja uvijek i nužno urodi plodom...


Roy Orbison - I Drove All Night

I had to escape
The city was sticky and cruel
Maybe I should have called you first
But I was dying to get to you
I was dreaming while I drove
The long straight road ahead, uh, huh

Could taste your sweet kisses
Your arms open wide
This fever for you is just burning me up inside

I drove all night to get to you
Is that alright
I drove all night
Crept in your room
Woke you from your sleep
To make love to you
Is that alright
I drove all night

What in this world
Keep us from tearing apart
No matter where I go I hear
The beating of your heart
I think about you
When the night is cold and dark
No one can move me
The way that you do
Nothing erases the feeling between me and you

I drove all night to get to you
Is that alright
I drove all night
Crept in your room
Woke you from your sleep
To make love to you
Is that alright
I drove all night

Could taste your sweet kisses
Your arms open wide
This fever for you is just burning me up inside

I drove all night to get to you
Is that alright
I drove all night
Crept in your room
Woke you from your sleep
To make love to you
I drove all night... to hold you tight

And that's a promise, my Love :)))

Enjoy your weekend...
I know I will :)))


---------
(*1) tal. – tekst pjesme:
Vasco Rossi – Živjeti bajku

Pogledaj, pogledaj tamo,
Pogledaj grad,
Kolike se stvari
Čine većima,
Čine važnijima
Pogledaj, koliko istina,
Koliko ih je, sve su tu,
Kolike, koliko njih
Trče sretni,
Pogledaj na livade,

Što ne bih učinio,
Ne želim trčati
I ti se nećeš smijati,
Što ne bih dao,
Da bih mogao biti na oblaku

Velik je grad,
Velik je, pogledaj ga.
Velike novosti
Brži automobili, sposobniji ljudi
Vidi koliko društava
Koliko ih je, to se ne zna
Koliki od njih pobjeđuju, drugi umiru
Ja ne znam

Što ne bih učinio
Ja ne želim izgubiti
Ne smij se
Što ne bih dao
Da živim na otoku.

Što ne bih učinio, ne želim izgubiti
Ne smij se
Što ne bih dao
Da živim bajku

- 22:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.10.2007., srijeda

Kazimierz, part 4 – Wilmaaaaa!!! I'm home

Tako je rekao Fred Flintstone vraćajući se kući nakon napornoga radnoga dana...

A što ja kažem? Ne znam!!!

Točno je... vratio sam se kući, nakon prelijepog produženog produženog vikenda s mojom Dragom...

No, jesam li se vratio doma???

Because, home is where the heart is... And my heart is not here... I left it with my Love... miles & miles away from here...

OK... danas sam malo u tzv. 'baladnom modu'... Naime, kao što već jako dobro znate, gotovo sve što mi se u životu događa asociram s nekom određenom glazbenom temom... Tako ću vam ovaj put reći kako ja doživljavam moju Dragu... bolje rečeno, kako sam je vidio prvi put u životu... i kako je od tada uvijek vidim... (Napomena: bez obzira na to što je tekst pjesme prilično depresivan, ne treba ga gledati doslovno, već kao svojevrsno obećanje Vječne Ljubavi...)

Prema tome... jedna prekrasna irska balada...


Cara Dillon - She Moved Through the Fair

She Moved Through the Fair
Traditional

My young love said to me,
My mother won't mind
And my father won't slight you
For your lack of kind"
And she stepped away from me
And this she did say:
It will not be long, love,
Till our wedding day"

As she stepped away from me
And she moved through the fair
And fondly I watched her
Move here and move there
And then she turned homeward
With one star awake
Like the swan in the evening
Moves over the lake

The people were saying,
No two e'er were wed
But one had a sorrow
That never was said
And I smiled as she passed
With her goods and her gear,
And that was the last
That I saw of my dear.

Last night she came to me,
My dead love came in
So softly she came
That her feet made no din
As she laid her hand on me
And this she did say
It will not be long, love,
'Til our wedding day

Sjećaš li se, Draga... pričao sam ti o ovoj prekrasnoj Battiatovoj pjesmi... koja je nekako obilježila moj život...


Franco Battiato - Centro di Gravita' Permanente

Una vecchia bretone con un cappello e un ombrello
di carta di riso e canna di bambu'
Capitani coraggiosi, furbi contrabbandieri macedoni
Gesuiti euclidei, vestiti come dei bonzi per entrare a corte
degli imperatori della dinastia dei Ming.

Cerco un centro di gravita' permanente
che non mi faccia mai cambiare idea
sulle cose sulla gente
avrei bisogno di...

Cerco un centro di gravita` permanente
che non mi faccia mai cambiare idea
sulle cose sulla gente...
Over and over again.

Per le strade di Pechino erano giorni di maggio
tra noi si scherzava a raccogliere ortiche
Non sopporto i cori russi la musica finto rock
la new wave italiana il free jazz punk inglese, neanche la nera africana.

Cerco un centro di gravita' permanente
che non mi faccia mai cambiare idea
sulle cose sulla gente
avrei bisogno di...

Over and over again.

Uvijek tražim nekakav čvrsti oslonac u životu, na kojega, isto kao i Arhimed, mogu postaviti svoju polugu i pomaknuti cijeli Svijet, premjestiti ga na drugo mjesto, u skladu s onime što meni... što nama odgovara...

Naravno, Draga... a to si, dakako, ti... Ti si taj moj Centar Gravitacije i ja te baš zato volim...

E pa sada... da ne bi sve bilo u nekom previše dramatičnom tonu, a kako sam već spominjao Arhimeda, jedan fizikalni vic za kraj današnjeg javljanja:

Jednom su se zgodom Arhimed, Newton i Pascal igrali skrivača... Arhimed broji... Paskal pobjegne i sakrije se... Ali, Newton se ne miče, nego nacrta na zemlji kredom nekakav kvadrat, i stane u njega.
Arhimed odbroji, okrene se i odmah ga spazi:
- Ha, Newton!!!
A Newton kaže:
- A ne, ne!!! Newton po metru kvadratnom... Daaaaakle: Paaascaaaallll!!!!

Ugodan dan vam želim!!! Uživajte!!!

- 05:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.10.2007., subota

Kazimierz, part 3 – A looong weekend

Dragi moji prijatelji...

Otišao sam na produženi vikend... kao što reklama kaže: 'Jer ja to zaslužujem!!!'

I stoga, u prazničnom, revijalnom tonu:


U2 - Where the Streets Have No Name (Rooftop Concert, LA, 27.03.1987 :)) )

I want to run
I want to hide
I want to tear down the walls
That hold me inside
I want to reach out
And touch the flame
Where the streets have no name

I want to feel sunlight on my face
See that dust cloud disappear without a trace
I want to take shelter from the poison rain
Where the streets have no name

Where the streets have no name
Where the streets have no name
Were still building
Then burning down love, burning down love
And when I go there
I go there with you... (it's all I can do)

The cities a flood
And our love turns to rust
Were beaten and blown by the wind
Trampled into dust
I'll show you a place
High on ta desert plain
Where the streets have no name

Where the streets have no name
Where the streets have no name
Still building
Then burning down love
Burning down love
And when I go there
I go there with you (it's all I can do)

Ova me pjesma uvijek naelektrizira... sjećam se jako dobro te faze... hehehe... Faza spada u ono razdoblje koje sam nedavno okarakterizirao kao fazu Ranih Radova... Prvi puta kada sam čuo ranije spomenutu pjesmu... bio sam zaljubljen i mlad... Neke se stvari nikada ne zaboravljaju... The Joshua Tree album, po meni najbolji album koji je U2 ikada snimio, definitivno u top 10 mojih albuma... ever seen on the face of the Earth... prvi put sam čuo 30.04.1987. / 01.05.1987. i tijekom tih 36 sati od ranoga jutra 30. travnja do večeri 01. svibnja, odslušao sam cijeli album 17 puta (sedamnaest)... slovom i brojkom, da ne bi bilo zabune... Napominjem, za one mlađe čitatelje ovoga bloga, da su se nekada novi albumi žudno iščekivali, da ih je uvijek dolazila mala serija na dan izdavanja... i ta bi serija vrlo brzo planula... Anyway... frend i ja smo uspjeli nabaviti svatko svoj primjerak... i ožeži... dok ne puk'neeee zoooorraaaa... :)) To su bila vremena... zar ne? :)))

* * *

My presonal U2 favorite... daleko najdraža stvar koju su U2 ikada snimili: Party Girl, s albuma Under a Blood Red Sky, snimljeno u Red Rocksu, ako me sjećanje ne vara, 1983. godine... enjoy :))


U2 - (Trash, Trampoline & The) Party Girl

This is a song called Party Girl

I know a girl
A girl called Party, Party Girl
I know she wants more than a party, Party Girl
And she won't tell me her name
Oh no, not me

I know a boy
A boy called Trash, Trash Can
I know he does all that he can, wham bam
And she won't tell me his name

Guitar hero!!!

When I was three
I thought the world revolved around me
I was wrong and so I sing along
And if you dance, then dance with me

I know a girl
A girl called Party, Party Girl
I know she wants more than a party, Party Girl
I know a boy
A boy called Trampoline
You know what I mean
I think I know what he wants
I think I know what he wants
I think I know what she wants
I think I know what she wants
I think I know what you want
I think I know what she wants
I think I know what he wants

Well thank you

Više od mene najvjerojatnije po povratku... have a nice weekend :)) Enjoy yourself :))

- 04:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.10.2007., petak

Andro, part 10 – Kviskoteka, iliti Stari moj...


Supertramp - The Logical Song

When I was young, it seemed that life was so wonderful,
A miracle, oh it was beautiful, magical.
And all the birds in the trees, well they'd be singing so happily,
Joyfully, playfully, watching me.
But then they send me away to teach me how to be sensible,
Logical, responsible, practical.
And they showed me a world where I could be so dependable,
Clinical, intellectual, cynical.

There are times when all the worlds asleep,
The questions run too deep
For such a simple man
Won't you please, please tell me what we've learned
I know it sounds absurd
Please tell me who I am.

I say: watch what you say or they'll be calling you a radical,
Liberal, fanatical, criminal.
Won't you sign up your name, we'd like to feel you're acceptable,
Respecable, presentable, a vegtable!

At night, when all the worlds asleep,
The questions run so deep
For such a simple man.
Won't you please, please tell me what we've learned
I know it sounds absurd
But please tell me who I am

No dobro...

Pa gdje je ta famozna logika, koja se toliko najavljuje... Nema je... niti u tragovima... I što hoće ta logička hladnoća??? Učiniti me prihvatljivim... daaa... ali za koga? Za društvo? Za moju okolinu??? Ma dajte, molim vas... pa ionako sam već rekao da sam neprilagođen... pa nećemo se valjda vraćati na te neke osnovne postulate... OK, dobro onda... nazovite me, dakle, radikalom... iako to nisam... pa dobro, neka su mi shvaćanja pomalo fanatična... a što ću vam ja... ja si tu ne mogu pomoći... nisam sklon kompromisima... i to onda obično tako bude protumačeno...

Well... whatever... back to the story...(*1)

Sidi Bou Said... koliko sjećanja... koliko svega... i eto... ponovno se vraćaju, dva tjedna nakon onoga famoznoga slučaja, kada je Andro izašao u grad s Imogen, Jessicom i Megan... a to je ovako izgledalo:

Andro je, okružen s trima zgodnim djevojkama, izašao iz prostora luke... Nakupina taksista je istog trena prekinula sunčanu dokolicu... Vrebali su na njih, htjeli su vidjeti koji će od njih dobiti posao...

Andro je znao nekoliko trikova... i otišao je do prvoga taksista i jednostavno rekao:

AD: - Bon jour... Combien pour Sidi Bou Said?
TX: - X dinars, Monsieur(*2)

Naravno Andro se više ne sjeća koji je to iznos bio u pitanju... pa ipak je prošlo pun kufer i 800 godina od tada :))... Recimo neka to bude cifra X, koja je na primjer... nekakav ekvivalent 40 US dolara...

AD: - ['bal te vrak... ovi još imaju dinariće... hehehe...] Je sais que ça ne peut pas coűter plus de X/2 dinars... ma collegue était ici il y a une semaine et elle m' a dit...
TX: - Tres bien, Monsieur... alors 20 dollars par personne, bien???
AD: - Non, non... c'est 20 dollars pour tous les quatre... et vous irez nous attendre, n' est-ce pas?
TX: - Oui...(*3)

Andro je znao da je ključna stvar u toj priči bila ta što je on: a) pregovarao, b) pregovarao na francuskom... Znao je da arapi u principu ne vole amerikance, kao ni nijemce, zato što se ni jedni niti drugi jednostvano ne znaju cjenkati... i premda se on kod kuće nije nikada cjenkao, (nije se cjenkao čak niti u Trstu iako je znao da talijani, ako ništa drugo, cjenkanjem žele postići da i na najbeznačajniju kupnju dobiju neki regalino, poklončić dakle)… u ovim je okolnostima jednostavno uživao… zato što je shvaćao da je to jedan dio kulture… jer je to upravo tako trebalo shvaćati… ne oduzimati im čar trgovanja... čar pogađanja poslova...

Kada su stigi u Sidi Bou Said, koji se nalazio na uzvisini ponad Tunisa, glavnoga grada, opčinila ih je jednostavna ljepota mjesta… i oni toliko poznati plavi prozori na jednostavnim, u bijelo okrečenim zidovima, koje je vidio na još mnogo drugih mjesta diljem Mediterana, od Santorinija preko Rodosa, Alexandrije… sve do toga, prekrasnog mjesta…

Naslonjen na zid... ćilim... čiji se komadić arabeske žario kroz njegove crvene plamičke, kojima je oganj palio tamno, plavo nebo...

Šetnju su započeli ritualnim čajem... koji je u zemljama koje su bile pretežno muslimanske gotovo u pravilu zamjenjivao kavu... i Andri se to sviđalo... a otkako se u Antalyi opekao na čaj, sada je puhao i na jogurt...

A poslije čaja, počeli su razgledavati trgovine, kojih je bilo mnogo... uistinu mnogo... Jessica je poželjela jedan lijepi lančić s privjeskom u obliku nasmijanog sunca...

AD: - Ako stvarno želiš taj lančić i privjesak, i ako ga želiš dobiti za dobru cijenu, onda se moraš cjenkati...
JS: - Ali, ja to ne znam André... kako ću ja to...
AD: - Evo, ovako... Monsieur, koliko vam je taj lančić s privjeskom?
TRG: - 100 dolara, monsieur...
AD: - 100 dolara? Ni u snu... ja sam ovaj moj privjesak s malteškim križem u La Valletti platio 65 dolara... ovaj privjesak ne vrijedi, zajedno s lančićem... više od 20 dolara...

Nato je Jessica šapnula Andri u uho:
JS: - 20 dolara... pa to je stvarno bezobrazno... ne mogu ja to...
AD: - Ništa ti ne brini... nije tu kraj...
JS: - Misliš da će uspjeti?
AD: - Ništa ti ne brini... ja sam tu... sve će biti ok...

TRG: - 20 dolara??? 20 dolara??? Ma, ne dam to za manje od 70 dolara... 20 dolara!!! Nevjerojatno!!!

Pregovori su dobro napredovali, no Andro i Trgovac se nikako nisu mogli dogovoriti oko krajnje cijene... trgovac je nudio robu za 55 dolara, a Andro je, ostao na 40... i Jessica je već sa žalošću promatrala prelijepi zlatni lančić s privjeskom u obliku sunca kojeg je sada već bijesan trgovac počeo pospremati u staklenu vitrinu... Andro je rekao:

AD: - No business here... Girls, let's go... (*4) Au revoir...(*5)
JS: - Ali... André... ja bih stvarno željela taj lančić... i taj privjesak...
AD: - Idemo, Jessica...
JS: - Ali... OK, André...

Žalosna lica, Jessica je pokunjeno koračala niz stepenice koje su dijelile trgovinu od samoga trga, a za njom su hodale Megan i Imogen... Andro je još usput zavirio u jednu vitrinu, neposredno do izlaza iz trgovine, još jednom pozdravio i natukao svoje crne sunčane naočale na nos...

Krenuli su nizbrdo prema taxiju koji ih je strpljivo čekao nekih stotinjak metara niže... i dok su stali, dogovarajući se da li će pogledati još koju trgovinu, odjednom je Andro vidio strah na Meganinom i Jessicinom licu... i netko ga je dohvatio za desno rame...

TRG: - Monsieur, vi znate svoj posao...
AD: - Ah, to ste vi.... recite, Monsieur...
TRG: - Vratite se u moju trgovinu... možda se možemo dogovoriti...
AD: - Ah, Monsieur... vi ste rekli svoju cijenu, mi smo rekli našu... nismo se dogovorili... C'est la vie, n'est-ce pas?(*6) Ima još amerikanaca u gradu... možete svoju robu lijepo prodati njima...
TRG: - Ali, ja želim prodati taj lijepi lančić Vama i Vašoj djevojci...
AD: - To nije moja djevojka, Monsieur...
TRG: - Nije... ovaaajj... oprostite, Monsieur...
AD: - Ma gledajte... evo, 45 dolara... to je moja posljednja riječ... OK?

Trgovac je stajao kao začaran... na neki je način očekivao takav rasplet i njegov je, kao i Androv ponos ostao sačuvan... Andro je Trgovcu nudio častan uzmak, a Trgovac je isti taj častan uzmak želio ponuditi Andri, smatrajući da će, na neki način Andri narasti cijena u očima njegovih prijateljica... i Trgovac se nije prevario...

TRG: - Neka bude 45 dolara, Monsieur... evo moje ruke, Monsieur...
AD: - Evo i moje...

Transakcija je bila obavljena... još je samo trebalo izmjeniti dobra, no to je već bila puka formalnost... Ponovno ušavši u trgovinu, Jessica je izvadila novac i predala ga Trgovcu, a on je, pomalo koketno, inzistirao da stavi i zakopča lančić na Jessicin vrat, što je ipak i bio mali pothvat, jer je Jessica bila visoka, vitka plavuša, a Trgovac oniži, personificirani arapski tip...

Izlazeći iz trgovine, Andro je rekao Jessici:

AD: - Tih 45 dolara je poštena cijena, Jessica... Neka te ne grize savijest da si premalo platila...
JS: - Ali, André, ti si mu spustio cijenu za više od polovice početne... to nije baš u redu...
AD: - Ništa ti ne brini... ona početna cijena je samo mamac... tek kada netko dotrči za tobom iz dućana, a to se izuzetno rijetko događa, znaj da je ta cijena pravična... i da je trgovac, bez obzira što još uvijek ima na njoj neku malu zaradu, voljan prepustiti tu stvar... samo zato što je protivnik u pogađanju bio dostojan... ne brini se... ima dovoljno amerikanaca koji će platiti punu cijenu, na njima će on itekako zaraditi i kompenzirati realnu cijenu ovog tvog lančića... da on smatra da je ta cijena uredljivo preniska... ne bi on dolazio za nama...
JS: - Ako ti tako kažeš...
IM: - Ne brini, Jessica... to je istina... André ima potpuno pravo...
JS: - Hvala ti, André...

Megan nije govorila ništa, samo je promatrala... i tada je znala da ju je Andro osvojio...

Uskoro su pozvali njihovog 'osobnog' taksista koji ih je odvezo do samog ulaza u luku... Dok je Andri davao svoju posjetnicu, rekao mu je da se ne ustručava nazvati ga kada idući put budu u Tunisu... Andro je platio, zahvalio se i ostavio mu još nešto 'bakšiša', kako se to i uobičavalo...

Idući prema brodu, prošli su pokraj prodavača sitnih drangulija, narukvica, privjesaka, kao i milijardu drugih sitnih gluposti... Andro je bio dobro raspoložen, no prodavač je bio previše nasilan... na svu silu želio im je prodati nešto... no tu se više nije radilo o trgovini samoj... prodavač je odlučio da su Andro i njegovo društvo najjednostavnije rečeno: njegove žrtve... Tako se i počeo ponašati prema njima... a to pak, Andro, nije mogao prihvatiti... i počeo se ponašati u skladu sa svojim instinktima, koji ga nisu nikada razočarali, ostavili na cjedilu...

PRO: - Monsieur, j'ai un bracelet, tres beau bracelet... Monsieur... regardez ici...(*7)

A Andro mu je na to, potpuno smireno, čistim hrvatskim književnim jezikom odgovorio:

AD: - Stari moj, ja te ništa ne razumijem...

* * *

OK!!! Idemo!!!

Kviskoteka... igra asocijacija!!!

Red lijepoga, red ružnoga... da ne bude sve samo u revijalnom tonu... jer ponekad se treba i zamisliti...


Supertramp - Child Of Vision

Well, who do you think you're foolin'?
You say you're havin fun,
But you're busy going nowhere,
Just lyin' in the sun.

You tried to be a hero,
commit the perfect crime
But the dollar got you dancing
And you're running out of time.

You're messin'up the water
You're rollin'in the wine
You're poisoning your body
You're poisoning your mind
You gave me Coca-Cola
You said it tasted good
You watch the television
It tells you that you should

How can you live in this way ?
- (Why do you think it's so strange ?)
You must have something to say
- (Tell me why I should change ?)
There must be more than this life.
It's time we did something right.

Child of Vision, won't you listen
Find yourself a new ambition.

I've heard it all before
You're saying nothing new
I thought I saw a rainbow
But I guess it wasn't true
You cannot make me listen
I cannot make you hear
You find your way to heaven
I'll meet you when you're there.

How can you live in this way?
- (Why do you think it's so strange ?)
You must have something to say
- (Tell me why I should change)
We have no reason to fight
'Cos we both know that we're right

Child of Vision, won't you listen
Find yourself a new ambition

Hehehe... filozofska tematika... 'you're busy going nowhere...'

I Andro se već neko izvjesno vrijeme pitao nešto tome slično, nešto u stilu 'where the hell am I going?'

Problem u odgovaranju na to pitanje ležao je u tome što ni sam Andro nije u tom određenom trenu nije znao kamo ide... prema čemu se kreće... OK, na neki je način slutio da će se stvari uskoro razbistriti... i to je ubrzo i uslijedilo, samo nekoliko dana kasnije... no to vam je već poznato... pa da... čitali ste već o događaju koji je uslijedio ovom izletu... o Ceremoniji približavanja...

I Andro je počeo sanjati, sanjati ono što bi za njega bio savršen život... Doručak u New Yorku...


Supertramp - Breakfast In America

Take a look at my girlfriend
She's the only one I got
Not much of a girlfriend
Never seem to get a lot

Take a jumbo cross the water
Like to see America
See the girls in California
I'm hoping it's going to come true
But there´s not a lot I can do

Could we have kippers for breakfast
Mummy dear, Mummy dear
They got to have 'em in Texas
'Cos everyone's a millionaire

I'm a winner, I'm a sinner
Do you want my autograph
I'm a loser what a joker
I'm playing my jokes upon you
While there's nothing better to do

Don't you look at my girlfriend
She's the only one I got
Not much of a girlfriend
Never seem to get a lot

Take a jumbo cross the water
Like to see America
See the girls in California
I'm hoping it's going to come true
But there´s not a lot I can do

Međutim... tu je bilo u igri nekoliko stvari... iskristaliziralo se nekoliko problema:
1. Andro nikada nije doručkovao – to je bio usitinu veliki problem
2. a što će Andro u Americi, kada ima Lijepu Njegovu Domovinu

Bog mi je svjedok da u ovom momentu ni Kazimierz ne bi znao dobro i nedvosimisleno odgovoriti na pitanje što za njega podrazumijeva savršen život... međutim... isto je tako bio siguran da bi barem pokušao odgovoriti... ma koliko bio zadovoljan ili nezadovoljan svojim odgovorom...

Možda će za nekoliko dana znati nešto više o tome... možda... danas definitivno ne...

---------
(*1) eng. – Dakle... bilo kako bilo... vraćamo se na priču
(*2) fran. – konverzacija:
AD: - Dobar dan... Koliko stoji vožnja do Sidi Bou Saida?
TX: - X dinara, gospodine(*2)
(*3) fran. - konverzacija:
AD: - znam da to ne može koštati više od X/2 dinara... moja je kolegica bila ovdje prije tjedan dana i ona mi je rekla...
TX: - U redu, gospodine... dakle, 20 dolara po osobi, dogovoreno???
AD: - Ne, ne... 20 dolara za svo četvoro nas... i vi ćete nas čekati, zar ne?
TX: - Da...
(*4) eng. – Ništa od biznisa ovdje, djevojke...
(*5) fran. – Doviđenja!
(*6) fran. – To je život... zar ne?
(*7) fran. - Gospodine, imam jednu narukvicu, jednu vrlo lijepu narukvicu... Gospodine... pogledajte ovamo...(*7)

- 01:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.10.2007., četvrtak

Intermezzo 11 – George Gershwin's Day

Već sam jednom imao Georga Gershwina kao mog glazbenog gosta... Eto danas... opet :))

I ne samo to... danas jedan post... za Georga Gershwina i Semiotiku...

Jer, riječi su... baš kao da su pisane za tebe, chere Semiotique... One of these mornings, Semiotique... One of these mornings...


Summertime – Scarlett Johansson – from 'Lost in Translation'

Summertime (from Porgy & Bess)
George Gershwin

Summertime,
And the livin' is easy
Fish are jumpin'
And the cotton is high

Your daddy's rich
And your mamma's good lookin'
So hush little baby
Don't you cry

One of these mornings
You're going to rise up singing
Then you'll spread your wings
And you'll take to the sky

But till that morning
There's a'nothing can harm you
With daddy and mamma standing by

Summertime,
And the livin' is easy
Fish are jumpin'
And the cotton is high

Your daddy's rich
And your mamma's good lookin'
So hush little baby
Don't you cry

Ima nešto tako bolno u toj pjesmi... toliko tihoga, suzdržanoga bola koji ne izlazi iz duše... koji se u njoj zadržava i pjeni kao val, ulovljen u pličini, iz koje zna de se ne može izvući... ikada... nikada...

Skupiti krhotine... i truditi se koračati, glumeći usput da je sve u savršenom redu... jer... što drugo preostaje... kada se sve redefinira... sve postaje moguće... zar ne???

A onda... taj tako poznati punkerski 'samo odjednom' efekt... onda...

Onda nastupi tsunami koji redefinira... sve... i koji i inače izmiče tlo pod nogama...

I kako dalje???

Kuda dalje???

Što dalje???

Ne znam... Tko bi to znao reći... Znam kako je to bilo sa mnom... Uostalom, mogu ja pričati ono što hoću... jer, riječi su jeftine... zar ne?

I zašto baš Summertime?

A zašto ne???

Vjerojatno, jedna od onih izuzetno rijetkih pjesama kod kojih je interpretacija tako presudno bitna, kod koje interpreacija govori sve... koja te može uzvisiti, koja te može razbiti... i premda sam mislio ovdje staviti barem pet verzija Summertime-a... neću... stavit ću samo onu koju najviše volim, od svih onih 50-ak koliko ih poznajem... Jer, i verzije pjesama imaju svoju priču... isto kao i pjesme same... OK... manje bitno...

A mogu i pokušati djelovati... djelovati u određenom smjeru... tamo kamo me srce vuče... to the Love of mine... pa kako dragi Bog da...


All times Classic

Is You Is Or Is You Ain't My Baby
Louis Jordan

I got a gal that's always late
Every time we have a date
But I love her
Yes I love her

I'm gonna walk right up to her gate
And see if I can get it straight
Cause I want her
I'm gonna ask her

Is you is or is you ain't my baby?
The way you're actin' lately makes me doubt
Yous is still my baby-baby
Seems my flame in your heart's done gone out
A woman is a creature that has always been strange
Just when you're sure of one
You find she's gone and made a change
Is you is or is you ain't my baby
Maybe baby's found somebody new
Or is my baby still my baby true?

Is you is or is you ain't my baby?
The way you're actin' lately makes me doubt
Yous is still my baby-baby
Seems my flame in your heart's done gone out
A woman is a creature that has always been strange
Just when you're sure of one
You find she's gone and made a change
Is you is or is you ain't my baby
Maybe baby's found somebody new
Or is my baby still my baby true?

No... opet... ne slušajte mene... tko kaže da sam uvijek i isključivo samo ja u pravu???


Bronski Beat

It Ain't Necessarily So (from 'Porgy & Bess')
George & Ira Gershwin

It ain't necessarily so
It ain't necessarily so
The t'ings dat yo' li'ble
To read in de Bible,
It ain't necessarily so.

Li'l David was small, but oh my !
Li'l David was small, but oh my !
He fought Big Goliath
Who lay down an' dieth !
Li'l David was small, but oh my !

Wadoo, zim bam boddle-oo,
Hoodle ah da wa da,
Scatty wah !
Oh yeah !...

Oh Jonah, he lived in de whale,
Oh Jonah, he lived in de whale,
Fo' he made his home in
Dat fish's abdomen.
Oh Jonah, he lived in de whale.

Li'l Moses was found in a stream.
Li'l Moses was found in a stream.
He floated on water
Till Ol' Pharaoh's daughter,
She fished him, she said, from dat stream.

Wadoo ...

Well, it ain't necessarily so
Well, it ain't necessarily so
Dey tells all you chillun
De debble's a villun,
But it ain't necessarily so!

To get into Hebben
Don' snap for a sebben !
Live clean ! Don' have no fault !
Oh, I takes dat gospel
Whenever it's pos'ble,
But wid a grain of salt.

Methus'lah lived nine hundred years,
Methus'lah lived nine hundred years,
But who calls dat livin'
When no gal will give in
To no man what's nine hundred years ?

I'm preachin' dis sermon to show,
It ain't nece-ain't nece
Ain't nece-ain't nece
Ain't necessarily ... so!

PS:
OK... next time: Andro, part 10... ali ovaj put stvaaaarno!!! :)))

- 17:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.10.2007., utorak

Kazimierz, part 2 – In High Places, iliti Une reverie

Ružem umrljan
od oblaka poplun, ti
Premila pod njim



Mike Oldfield – Jewel in the Crown

Već joj je na stotine puta to rekao da je voli... da voli Nju... Prekrasni Dragulj u Božjoj Kruni...

Da li je sve među njima u redu, pokazat će vrijeme...

Bez obzira na sve, znao je da je ona težina koju je do pred neko vrijeme osjećao, sada, konačno, bila prošlost... Osjećao je da je opasnost gotovo već prošla... kao da se nalazi na nekoliko koraka od konačnog cilja...

I ta mu je anticipacija budućih događaja podarila eteričnost shvaćanja, eteričnost mišljenja... osjećao se izdignuto iznad okoline... visoko... obuhvaćen onim visinama koje mu je njegova Premila podarila...


In High Places
Music: Mike Oldfield
Vocals: Jon Anderson


Look down from in high places
Lift off the ground
Without a sound, yeah

We move through open spaces
The wind, it pulls
The sky gets close, yeah

Could we get much higher?
Could we get much lighter?
Navigator to heaven

Check out
Did you check your heart?
This cloudless blue
This starlight night, yeah

Shoot out into the shining
That devil moon
(That devil moon)
He sings of love, yeah.

Can we get much higher?
Can we get much lighter?
Navigator to heaven

The stars, so close we touch them
They seem so small
They make me wonder

Far out information,
Five thousand moons
Floating balloons

Couldn't get much higher
Couldn't get much lighter
Navigator to heaven

Une reverie(*1)

Ona je, iako njegdje drugdje, bila toliko blizu da mu je ulazila u snove... i Kazimierz se nije opirao, već je s njom razgovarao, kao što to čine stari prijatelji... U snu joj je govorio o svojim mislima, o svojim planovima... U snu je to bilo tako jednostavno i prirodno... i osjećaj je bio neponovljiv...

A noć...

Noć nije bila hladna... no, bila je vjetrovita, i očajno mračna... neodoljivo je podsjećala na atmosferu iz jedne druge, filmske 'Noći', one u kojoj je gotovo istim intenzitetom neizrečenih, muklih, zatomljenih emocija, Antonioni stvorio, na jedan tako suptilan i gotovo neizrečen način... jedno emocionalno čudo...

Netko bi rekao da su emocije u tom filmu bile mlake, distancirane... možda čak i hladne... Kazimierz to definitivno tako nije gledao... on je cijenio njihovu suzdržanost, znao je da upravo ta suzrdžanost tvori atmosferu...

A tada se sjetio jednog citata, koji mu je ostao usječen u sjećanje: 'E' davvero incredibile come non si ha piu' voglia di fingere, a un certo momento...' Tommaso Garani, La notte (Michelangelo Antonioni, 1961.) .(*2)

I još jedna misao, zatočena u razgovoru s Premilom... koju je čuo, kao šapat koji je ledio um... a kojeg je tako jako želio čuti... 'vorrei illuminarti l'anima...'(*3)

Kroz riječi koje je čuo, ali i kroz one koje je umislio... ili pak je samo želio čuti, konačno je zaključio... i prepustio se svojoj Premiloj u potpunosti... pa barem na trenutak... na Sada...


Giorgia & Ronan Keating - We've Got Tonight

I know it's late
I know you're weary
I know your plans don't include me
Still here we are
Both of us lonely
Longing for shelter from all that we see

Why should we worry?
No one will care, girl
Look at the stars now, so far away
We've got tonight
Who needs tomorrow?
We've got tonight, babe, why don't you stay?

Deep in my soul
I've been so lonely
All of my hopes fading away
I've longed for love
Like everyone else does
I know I'll keep searching after today

So there it is, girl
We've got it all now
And here we are, babe, What do you say?
We've got tonight
Who needs tomorrow?
We've got tonight, babe, why don't we stay?

I know it's late
I know you're weary
I know your plans don't include me
Still here we are
Both of us lonely, both of us lonely
We've got tonight
Who needs tomorrow?
Let's make it last let's find a way

Turn out the light, come take my hand now
We've got tonight, babe, why don't we stay?
We've got tonight, babe, why don't we stay?

Volim te, Premila

--------
(*1) fran. - sanjarenje
(*2) tal. – Uistinu je nevjerojatno kako, u određenom trenu, prestaje volja za glumljenjem...' Tommaso Garani, Noć, (Michelangelo Antonioni, 1961.)
(*3) tal. – želim ti (pr)osvijetliti dušu

- 05:44 - Komentari (16) - Isprintaj - #

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

(1) In principio erat Verbum,
Et Verbum erat apud Deum,
Et Deus erat Verbum.
(2) Hoc erat in principio apud
Deum.
(3) Omnia per ipsum facta sunt:
Et sine ipso factum est nihil,
quod factum est.
(4) In ipso vita erat,
Et vita erat lux hominum:
(5) Et lux in tenebris lucet,
Et tenebrae eam non
comprehenderunt.

Biblia Sacra,
Novum Testamentum,
Evangelium secundum Ioannem
(1, 1-5)


Adwocatus.Dyabolly@gmail.com

since 26.08.2007.:
Free Site Counter
Free Site Counter





Copyright © 2007 - 2010
by Adwocatus Dyabolly

WARNING: Parental advisory needed!
This blog may contain expressions of informal language, some Curses, Invocations (© by The Doors), explicit language, as well as other stuff that you might or might not want to read! If you continue, you are acting on your own free will!
You have been warned!
DISCLAIMER: All the translations, unless othervise stated, are made by Adwocatus Dyabolly. The translations may vary from the original. Licentia poetica is applied.

This Mortal Coil - Song to the Siren

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se